Rabljena sedmica

Vukovar

Gradsko vijeće Vukovara, u kojem HDZ i pridružena desnica odnedavno imaju većinu, u ponedjeljak je izglasalo proglašenje Vukovara “mjestom posebnog pijeteta na žrtvu Domovinskog rata”, a posebni pijetet podrazumijeva izgon ćiriličnog pisma i srpskog jezika iz službene upotrebe u tom gradu u kojem Srbi čine više od trećine stanovništva. Gradski vijećnici sebi su dakle uzeli pravo da direktno ponište odredbe Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina te članka 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Odlukom koju je, da se ne lažemo, inspirirala mržnja prema Srbima, sad će se baviti različite sudske i administrativne instance, uključujući vjerojatno i Ustavni sud, a ćirilično-latinične ploče ostat će jedino na pročeljima državnih ustanova, premda ni to nije sasvim sigurno. Ne, ne samo zbog eventualnih novih akcija vukovarskih stožerlija naoružanih čekićima, nego i stoga što nekim članovima Vlade politička pamet seže tek nešto dalje od nosa: naime, do želuca.

Želudac

Ministar branitelja Predrag Matić izjavio je ovako: “Nisam siguran kako bi mi želudac podnio ćirilični natpis na ulazu u Vukovar.” Premda je, kako reče, nesiguran u reakciju svog želuca na provedbu zakona, ipak pouzdano zna što bi mu olakšalo situaciju: “Kad bih kod vukovarskih Srba prepoznao elementarnu lojalnost Republici Hrvatskoj, ne bih imao problema s time.” Ministar Matić dakle nema toliki problem s ćirilicom koliki ima sa Srbima.

Matić, naravno, jedini pravi problem ima sa svojom pameću koja, rekosmo, seže do želuca, pa i nije sposoban razumjeti što znači “lojalnost Republici Hrvatskoj” ili lojalnost bilo kojoj drugoj državi. Krše li zakone, i to nasiljem, u Vukovaru Srbi ili to čini netko drugi u čiju “lojalnost Republici Hrvatskoj” Predrag Matić nimalo ne sumnja? Ministar se to nije zapitao jer njegov intelekt očito nije u stanju povezati lojalnost s poštivanjem zakona, nego može dobaciti samo do “navijanja za hrvatsku reprezentaciju”. Oni koji navijaju za hrvatsku reprezentaciju, po Matićevoj definiciji, ne mogu biti nelojalni Republici Hrvatskoj, usprkos tome što otvoreno pljuju po hrvatskim zakonima, što prijete i prakticiraju golo nasilje. Tome je tako zato što Predrag Matić misli da je njegov želudac – u kojem trepere kockasti leptirići – najpouzdaniji kriterij za mjerenje lojalnosti Republici Hrvatskoj, nikakav Ustav, zakoni, zdrav razum… Taj politički amaterizam, kompenziran viškom veselog populizma, skoro da je jednako društveno štetan kao i desni ekstremizam koji i formalno i stvarno pokušava od Vukovara načiniti antisrpsku utvrdu po mjeri osjetljivih želudaca.

Deficit

Europska komisija u utorak je iznijela prognozu prema kojoj će hrvatska privreda u ovoj godini pasti za 0,7 posto (Vlada i dalje očekuje barem pozitivnu nulu), dok će u iduće dvije blago rasti: rast bi 2014. trebao iznositi 0,5 posto, a 2015. godine 1,2 posto. Ozbiljniji ekonomski oporavak, prema ovoj i ne samo ovoj prognozi, Hrvatska dakle može očekivati tek 2016. godine. A do tada će najnovija članica Europske unije prolaziti kroz postupak smanjivanja prekomjernog deficita, koji podrazumijeva spuštanje proračunskog manjka ispod tri posto BDP-a (sad je premašio pet posto), te smanjivanje javnog duga ispod 60 posto BDP-a, jer prognoza Europske komisije kaže da bi se dug u iduće dvije godine mogao popeti na gotovo 70 posto. Do kraja ove godine trebalo bi se znati koji će rok EK odrediti Hrvatskoj za konsolidaciju državnih financija i hoće li za ublažavanje deficita biti dovoljne mjere koje priprema Milanovićeva vlada ili će Bruxelles tražiti oštrije rezove u javnoj potrošnji.

Demanti

Iz Vladine Službe za odnose s javnošću stigao je demanti na tekst pod naslovom “Neumjerenost na sva četiri kotača” koji smo objavili u prošlom broju “Novosti”. “Autor Josip Jagić u članku se poziva na odgovor Službe za odnose s javnošću, no ne navodi brojke koje stoje u tom odgovoru, nego podatke koji datiraju iz lipnja, prije racionalizacije voznog parka, na što je novinar bio upozoren. Iz odgovora koji je pripremio Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade, jasno je da su 33 vozila (ne 40, dakle gotovo za petinu manje) na raspolaganju ne samo Vladi Republike Hrvatske, trima Državnim uredima, kao i ostalim Uredima Vlade Republike Hrvatske, nego i  Hrvatskom saboru. Od 33 vozila Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade, za potrebe Vlade, Državnih ureda i Ureda Vlade Republike Hrvatske, stalno se koristi 5 (pet) vozila. Ostala vozila su na raspolaganju za prijevoz i protokolarne obaveze i Hrvatskog sabora i Vlade.

Radi se, dakle, o vozilima kojima ne raspolaže samo Vlada Republike Hrvatske, kao što je napisano u tekstu. Razvidno je da bi, inače vrlo efektna, usporedba s vladama Norveške i Finske bila valjana samo kad bi se navedeni broj vozila usporedio s voznim parkom norveške i finske Vlade zajedno s njihovim parlamentima i protokolom. Nadalje, novinar ne navodi, niti uspoređuje podatak koji govori da je prosječna starost vozila na korištenju Hrvatskog sabora, Vlade i Vladinih ureda više od deset godina, te da je prosječni broj prijeđenih kilometara 230.000.”