Nazovi B radi informacija

Nikakvih reakcija u javnosti nije bilo nakon što je portal Index.hr prošlog tjedna objavio dokumente iz policijske akcije “Juda” iz 2011. godine, kojoj je cilj bio otkriti način na koji povjerljive informacije o korupcijskim istragama Državnog odvjetništva i Uskoka nezakonito dospijevaju u vodeće hrvatske tiskane medije, osobito u “Jutarnji list”. Taj je portal objavio policijske izliste telefonskih poziva koji pokazuju da je početkom 2011., u vrijeme značajnog curenja istražnih informacija, poduzetnik Marko Vojković ostvario nekoliko stotina telefonskih kontakata s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, ravnateljem Uskoka Dinkom Cvitanom i još nekim ljudima iz Uskoka, a u isto vrijeme razmijenio i više stotina poziva sa svojim prijateljem, predsjednikom Republike Ivom Josipovićem.

Ravnateljstvo policije provelo je operativnu akciju “Juda” u ožujku i travnju 2011. upravo po nalogu DORH-a, kako bi se otkrilo tko medijima odaje službene tajne o istragama. Kako piše Index, izlistani su kontakti novinara i vodećih ljudi novinske kuće Europapress holding (EPH), pa tako i tadašnjeg glavnog urednika “Jutarnjeg lista” Mladena Plešea te predsjednika i suvlasnika EPH-a Ninoslava Pavića, nakon čega se pokazalo da su oni uoči i nakon objave pojedinih tekstova u “Jutarnjem listu” ostvarivali razgovore s glavnim državnim odvjetnikom Bajićem. No nakon što policiji u prosincu 2010. stižu zahtjevi Uskoka da ispita curenje podataka u medije, Bajićevi kontakti s Plešeom i Pavićem naglo prestaju 10. siječnja 2011., a istog dana počinje njegova intenzivna komunikacija s Vojkovićem, za kojeg su policijski istražitelji zaključili da je time vjerojatno preuzeo ulogu posrednika između Bajića i EPH-a.

Marka Vojkovića i Ninoslava Pavića povezuje partnerstvo u turističkoj agenciji Adriatica.net, u kojoj su od 2005. do 2010. bili suvlasnici, Pavić preko svojih tvrtki EPH i Slobodna Dalmacija, a Vojković preko svoje tvrtke Emporion. Vojković je preko te tvrtke povezan i s predsjednikom Josipovićem, jer je Emporion još početkom 1990-ih, u vrijeme dok je Josipović bio glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja, dobio unosne poslove naplate autorskih honorara za Društvo i njegovu stručnu službu ZAMP. Vojković se tada povezao s Josipovićem preko svoje sestre i Josipovićeve prijateljice Sande Vojković, koja je također radila u Društvu skladatelja, a osim poslovnog razvio se između njih dvojice i blizak prijateljski odnos. “Novosti” su svojevremeno objavile seriju tekstova o tome koliko je posao ubiranja ZAMP-ovih naknada bio unosan za Emporion, donoseći Vojkoviću godišnje po desetak milijuna kuna čiste dobiti, a zbog tih su tekstova ovaj list i njegov izdavač prošle godine postali metom osvetničkog napada predsjednika Josipovića, uz svesrdnu podršku Pavićevih izdanja.

Kako smo primijetili, nikakvih reakcija u javnosti nije bilo na Indexovu objavu da je u vrijeme curenja istražiteljskih podataka u medije redovitu komunikaciju s urednicima i novinskim izdavačima ostvarivao upravo glavni državni odvjetnik Bajić, kao što nije bilo reakcija ni na činjenicu da je u to vrijeme Bajić intenzivno komunicirao s pouzdanikom Pavića i Josipovića Markom Vojkovićem. Iako je riječ o policijskoj dokumentaciji koja kompromitira glavnog državnog odvjetnika, o tome se ne oglašavaju ni vladajući ni opozicija, a mediji, inače gladni skandala, šute kao zaliveni. Tek je riječki “Novi list” prenio Indexova saznanja, ali stavivši cijelu priču o nadzoru Vojkovićevog mobitela u kontekst spornog posrednog nadziranja predsjednika Republike i glavnog državnog odvjetnika, pa čak i prozivajući tajne službe što takav nadzor nisu uočile.

Jasno, policija je tada bila pod kontrolom Tomislava Karamarka, Olivera Grbića i Milijana Brkića, odreda ljudi sumnjivih krajnjih ciljeva i dvojbene motivacije za provođenje nekih istraga. No ona je u ovom slučaju ipak postupala prema formalnom nalogu DORH-a, a to što su HDZ-ovi šefovi policije mogli imati dodatne interese za usmjeravanje nadzora ne umanjuje važnost utvrđenih činjenica.

Dokumentacija iz operacije “Juda” navodi da je Vojković od sredine siječnja do sredine travnja 2011. godine 188 puta kontaktirao službeni mobitel Mladena Bajića i još 100 puta njegov privatni mobitel. U istom je periodu 66 puta pričao sa službenicom Uskoka Vanjom Marušić, koja će kasnije biti tužiteljica u sudskom postupku protiv Ive Sanadera, po pet je puta kontaktirao s centralom Uskoka i zamjenikom ravnatelja Uskoka Igorom Cišperom, a od konca ožujka u samo nekoliko dana 21 put je razgovarao i s ravnateljem Uskoka Dinkom Cvitanom. Kako primjećuje Index, Vojković je u nešto više od tri mjeseca ostvario 385 kontakata s vodećim ljudima DORH-a, u prosjeku čak četiri dnevno.

Paralelno je, od 1. listopada 2010. do 8. travnja 2011., Vojković 129 puta kontaktirao predsjednika Josipovića, a još 166 puta tadašnjeg predstojnika njegova ureda Joška Klisovića i 37 puta tadašnjeg predsjednikova savjetnika Budimira Lončara. Ostvario je i 61 razgovor s nepoznatim korisnikom telefona registriranog na Vladu, ali i čak 149 poziva prema Miloradu Pupovcu, predsjedniku Srpskog narodnog vijeća i izdavaču tjednika “Novosti”.

Nitko od sudionika te komunikacije nije Indexu htio pojasniti razloge kontaktiranja s Vojkovićem, osim Pupovca, koji je Indexovom novinaru Gordanu Maliću kazao da ga je Vojković znao nazivati povodom dviju tema. Prisjetio se da ga je u više navrata nagovarao da izađe iz koalicije s HDZ-om Jadranke Kosor kako bi se mogli provesti izvanredni izbori, te da ga je nazivao tražeći da zaustavi pisanje “Novosti” o aferi ZAMP, u čijem su središtu bili on i njegov prijatelj Josipović.

Valja se podsjetiti okolnosti u kojima se zbivaju zabilježeni Vojkovićevi pozivi. Nakon neuspješnog unutarstranačkog puča početkom 2010., Ivo Sanader u listopadu se vratio u Sabor, praćen spekulacijama da će pomoću svojih “spavača” u HDZ-u srušiti vladu Jadranke Kosor. Ta je prijetnja za nju bila otklonjena kada je uskoro Bajić pokrenuo progon Sanadera i kada je ovaj 10. prosinca uhapšen u Salzburgu. No u međuvremenu je, koncem listopada i u studenome, predsjednik SDP-a Zoran Milanović najprije tražio izglasavanje nepovjerenja HDZ-ovoj vladi, a potom je pokušao srušiti na usvajanju proračuna, pri čemu je nastojao od Jadranke Kosor odvojiti koalicijske partnere, u prvom redu zastupnike nacionalnih manjina.

Iako je Vlada opstala, u veljači su započeli prosvjedi u kojima su tisuće ljudi iz tjedna u tjedan pozivale HDZ da siđe s vlasti. Predsjednik Josipović, s kojim je HDZ-ova vlada bila u napetim odnosima, preuzeo je u ožujku na sebe konzultacije s vodećim strankama, no HDZ nije pokazivao namjeru da odstupi uoči završetka pregovora s Europskom unijom, a uz Jadranku Kosor ostali su i koalicijski partneri, pa je od nje iznuđeno tek da se parlamentarni izbori održe krajem godine, a prije referenduma o pristupanju Uniji.

Ako je Vojković u tom vremenu nagovarao Pupovca da napuštanjem koalicije sruši vladu Jadranke Kosor, to sigurno nije radio bez znanja svojeg prijatelja Josipovića, s kojim je paralelno svakodnevno komunicirao. Taj se poduzetnik u tom periodu pojavio dakle kao agent nečijih interesa, uključen u najvažnije političke i istražne procese, koji su tada definirali situaciju u zemlji. No valja se podsjetiti i još nekih okolnosti iz tog vremena. Pupovac je kazao Indexu da ga je Vojković nazivao tražeći zaustavljanje tekstova “Novosti” o ZAMP-u, ali te je tekstove ovaj list objavljivao nešto kasnije, u prvoj polovici 2012. godine. U vrijeme Vojkovićevih komunikacija obuhvaćenih operacijom “Juda”, “Novosti” su pisale o nekim drugim njegovim poslovima i poslovima njegovog ortaka Ninoslava Pavića. Bili su to tekstovi o njihovim malverzacijama i udjelima u agenciji Adriatica.net na štetu Slobodne Dalmacije, kao i tekstovi koji su razotkrivali Pavićevu povezanost s Miroslavom Kutlom u preuzimanju kasnije uništene tekstilne industrije Kamensko.

Zbog sumnjivih radnji oko Slobodne Dalmacije i Adriatice.net sindikalni čelnik Ozren Matijašević podnio je još 2009. kaznenu prijavu protiv vodećih ljudi EPH-a, povodom koje je Državno odvjetništvo u Zagrebu započelo formalni postupak. Stvari su se za Pavića i Vojkovića počele komplicirati nakon što je Karamarkova policija pokazala da doista namjerava postupati po tom nalogu DORH-a. Krenuli su obavijesni razgovori s čelnim ljudima EPH-a te je izuzeta obilna dokumentacija iz EPH-a i Slobodne Dalmacije, a ta se akcija policijskih istražitelja zahuktala upravo krajem 2010., kada Pavić i Vojković ostvaruju intenzivnu komunikaciju s Bajićem i drugim osobama iz vrha DORH-a i Uskoka.

Te okolnosti govore da se Vojković nije nalazio samo u ulozi nečijeg posrednika, već je bio i osobno zainteresiran za rušenje HDZ-ove vlasti, čija je policija intenzivno istraživala njegove i Pavićeve sumnjive poslove. Stoga je najveći skandal u cijeloj priči oko izlista iz operacije “Juda” zapravo činjenica da je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić zatečen u bliskoj vezi i u svakodnevnoj komunikaciji s Pavićem i Vojkovićem u vrijeme dok je njemu podređeno zagrebačko Državno odvjetništvo zajedno s policijom postupalo po kaznenoj prijavi protiv tih ljudi. Mogućnost da im je Bajić otkucavao informacije o tijeku istraga protiv Sanadera i HDZ-a radi objave tekstova u medijima bezazlena je u odnosu na mogućnost da su na isti način dobivali informacije o istrazi u slučaju Slobodne Dalmacije i Adriatice.net.

Očito je da se u Hrvatskoj, bez obzira na raširene sumnje i postojanje prijava, istrage provode selektivno, kada to nalažu političke okolnosti. O razlozima zbog kojih je Karamarko pokazao interes za prijave protiv čelnika EPH-a možemo samo spekulirati, no pokazalo se kako je to bio dobar način da se izdanja EPH-a sve do početka predizborne kampanje, kada je već bilo jasno da će vladu preuzeti SDP, suzdrže od kritike tadašnje HDZ-ove vlade. Karamarkova policija na sličan je način pokazala veliki interes za istraživanje afere Kamensko, koja je također buknula koncem 2010., a tu su policijski istražitelji utvrdili Pavićev transfer više od 30 milijuna kuna prema Kutlinim suradnicima, koji su taj novac namijenili preuzimanju dionica Kamenskog.

No DORH, koji drži ključ za vođenje svih postupaka, nije bio jednako zainteresiran za istrage povezane s Pavićem i Vojkovićem, a njihova intenzivna komunikacija s Bajićem, utvrđena operacijom “Juda”, pojašnjava i zašto. HDZ-ovim silaskom s vlasti i dolaskom bivšeg Pavićevog direktora u Slobodnoj Dalmaciji Ranka Ostojića na čelo MUP-a, interes za te predmete naglo je izgubila i policija. U predmetu Kamensko pale su samo sitne ribe i to za sitna djela, dok se u predmetu oko Slobodne Dalmacije i Adriatice.net ništa novo nije čulo već pune dvije godine, iako Državno odvjetništvo kaznenu prijavu po kojoj je policija postupala nikada nije odbacilo.

U jednoj drugoj operaciji provedenoj zbog prodaje istražnih podataka uhapšena su prošle godine dva policijska službenika i još nekoliko osoba, među kojima i poduzetnik Igor Mlinar, Vojkovićev prijatelj i bivši zaposlenik, čijim su tvrtkama svojevremeno bili plasirani višemilijunski ZAMP-ovi krediti. No saznanja o tome ne cure iz DORH-a u medije jer se DORH tim vezama nije ni pokušao baviti. Javnosti su ih otkrivali samo Index i “Novosti”. Dok Bajić ovih dana zabavlja medije “šemom” koju je Nadan Vidošević složio u Hrvatskoj gospodarskoj komori, ostaju netaknute “šeme” ljudi memoriranih u imenicima njegovog službenog i privatnog mobitela.