Ne naginji se van

Velimir se vraća krući

Velimir Bujanec pušten je iz zatvora. Postat će heroj. Prema jednoj teoriji, Bujanec je pao na prvoj liniji. Prema drugima, pao je prije povlačenja! Svašta smo i svakakvih dosad viđali na ovoj šarenoj cesti: novinare i novinarke koji su javne termine prodavali za privatni novac, agente tajnih policija u ulozi žurnalista, hloverke, dijane i vrdoljake, pa neće biti osobito čudo ako nam na ekranima uskoro uskrsne i mladić koji je s bijelim jurišao na crvene, kao u ruskom građanskom ratu. Dogodi li se to – dileri ne vode emisije ni u Kolumbiji – Hrvatska će se opet pokazati kao zemlja čuda, u kojoj društvena smrt nije moguća što god čovjek napravio. Živi bili pa vidjeli.

Dnevnik HTV-a 

“Koalicija između HDZ-a i hrvatske ljevice bila bi moguća u dalekoj budućnosti samo kada bi ljevica, poput one u Njemačkoj, bila domoljubna i prava socijalno-demokratska stranka. No koalicija sa SDP-om koji je stranka jugonostalgičara ne dolazi u obzir”, kaže Tomislav Karamarko u Virovitici. Predlaže održavanje prijevremenih izbora na Dan mladosti, 25. maja. “Mislim da bi to bilo primjereno jer oni su se opet zadužili za 200 milijuna eura, ostavit će zgarište, spaljenu zemlju.”

Čovjek lijepo govori, svaka mu zlatna. HDZ je iza sebe ostavio eldorado. A u istoj emisiji čujemo Zorana Milanovića koji tvrdi da moraju nastaviti dalje kako bi uspjeli postići sve što su obećali. A što su to obećali? Prije godinu dana rekao je: “Obećali nismo ništa…” Velika koalicija bila bi skladan spoj Kurte i Murte, i ne dao bog da nam neki Berlin još i takvu kašu zakuha, dibidus bismo propali, mada nam se i ovako crno piše.

Dnevnik 3

“Nad nama se provodi ekonomski genocid”, kaže sindikalna povjerenica RIZ-a Marina Glokević. Radnici te tvrtke četrnaest su puta prosvjedovali tražeći radničko dioničarstvo. Traže oduzete im dionice, vrijedne oko četiri milijuna kuna. Tvrde da se nekome namješta kupnja vrijedne tvrtke za mali iznos, jer radnici ne mogu imati preko 25 posto vlasništva. “Želimo konačno ostvarenje radničkog dioničarstva”, završava povjerenica.

Genocid je najteže kazneno djelo, to je smišljena, planirana, dokaziva akcija istrebljenja neke etničke skupine. Možemo razumjeti radnicu koja to izgovara: ona zna da je njihova tvrtka plijen grabežljivaca koji je žele uništiti zbog dobre lokacije. No u posljednje vrijeme čujemo samo teške riječi: genocid, fašizam, staljinizam… Fašizam je, nema nikakve sumnje, najpopularnija među njima. Ali što god danas nazvali fašizmom ili nacizmom, time obezvrjeđujemo žrtve Auschwitza ili Jasenovca. “Ako kažemo da je Milošević Hitler, onda kažemo i da je Hitler Milošević”, rekla je svojedobno Marija Todorova. Je li to baš tako? Razblaživanje koncentriranog značenja pojma može biti neprimjetni početak restauracije pokreta koji opisuje. George Orwell davno je primijetio da je riječ “fašizam” u engleskom jeziku izgubila značenje, pa se pretvorila u istoznačnicu za “nešto nepoželjno”. Ona se, kaže poznati pisac, spominje u kontekstu rata, lova na lisice, borbe s bikovima, tjelesnog kažnjavanja, Rudyarda Kiplinga, Gandhija… i tko zna čega sve ne, jer se mahnito koristi u tisku. “Riječ bi”, zaključuje Orwell, “trebalo koristiti s određenom dozom opreza umjesto da je, što se obilno radi, degradiramo na razinu psovke.”

To je dobar savjet, jer je cijela opravdana priča oko radničkog dioničarstva – zašto nitko ovdje ne pokuša s tim? – ostala u sjeni termina koji je tako jak da ju je istrijebio svaki drugi smisao. Odredba prema kojoj radnici ne smiju imati više od 25 posto vlasništva tvrtke dovoljno je zločinačka, usto i glupa, da raspravu o njoj ne bi trebalo ubijati prejakim riječima, poput spomenutog “genocida”.

Studio 4 

U opširnom intervjuu Jozi Barišiću Nives Celzijus izražava opravdano ogorčenje zbog toga što se za svog “Kiklopa” morala izboriti sudskim putem, a krivnju za to prebacuje na Magdalenu Vodopiju. U daljnjem razgovoru o vlastitoj književnoj budućnosti starleta izražava nadu da bi (pošto su pravila za “Kiklopa” promijenjena da ga više nikada ne bi dobio netko nalik njoj) iduće godine možda mogla dobiti “Kiklopa” za debitanta godine. Nema nikakve sumnje da je riječ o vrhunskoj zamisli – biti debitant s drugim romanom, toga se u ovoj književnoj vukojebini još nitko nije sjetio! Možda će, kaže Nives, roman objaviti pod pseudonimom, kako bi postigla efekt punog iznenađenja, što je druga hvalevrijedna zamisao. Ne daj se godinama, naša Nives. Samo dalje!

Film Bogdana Žižića

Opor, sugestivan film Bogdana Žižića iz 1977. danas se elegantno čita u posve novom ključu. U filmu prostodušan, ali impulzivan momak iz Dalmatinske zagore (prva filmska uloga briljantnog Ive Gregurevića) odlazi u Frankfurt potražiti sreću. Već na kolodvoru dočekuje ga jugoslavenska prostitutka (Mira Banjac) koja ga otpravlja u kolodvorski hotel, gdje odmah nalazi obješenu djevojku iz Jugoslavije, pa mahnito bježi. Njegova veza, rodijak iz Zagore, misteriozno nestaje, pa je Gregurević prepušten gradskom “tržištu rada” kojim dominira kriminalac Zdenko, koji ga – dakako, na crno – zapošljava na jednoj baušteli, ali prethodno prolazi casting nalik onome iz serije o Kunta Kinteu. Iako se uspije zaljubiti u lijepu našijenku, Gregurević – nalik na Rousseauovog neiskvarenog divljaka – šokiran je prljavim bordelom Europa, pa bježi natrag u domovinu.

Europa koju je Gregurević zatekao u Frankfurtu 1977. nije bitno različita od Europe u koju je domovina kolektivno ušla nekoliko desetljeća kasnije. To je Europa prostitucije, surovog tržišta rada, Europa feudalnog profila, tržnica u kojoj je sve na kupnju i prodaju, a dominira zakon jačega. To je realistična, premda ipak djelomična slika našeg novog zavičaja; nema nikakve sumnje da bi se većina Hrvata na nekom zamišljenom referendumu danas-sutra odlučila za Gregurevićevu opciju – “ne naginji se van – povratak kući” – razlika je samo u tome što je mjesto povratka u međuvremenu nestalo. Idilične divljine zavičaja više nema, domovina je postala periferija razvijenog kapitalizma iz kojega nema nazad, Evropa je lijepa još samo iz ukrajinskog kuta, pa ćemo ovdje ipak gledati nešto manje rustikalan hepiend.