Dunja Ercegović: Može se i bez diskografa

Splićanka Dunja Ercegović odlučila je u jesen 2012. na YouTube staviti snimku jedne svoje pjesme koju je otpjevala u svojoj sobi: tako je započela karijera Lovely Quinces, koja je pojavom, pjesmama i fenomenalnim glasom obilježila 2013. godinu. Osim što su njezin debi EP “No Room For Us” domaći rock kritičari proglasili najboljim lanjskim izdanjem, nastupala je širom Hrvatske, ali i Slovenije, Austrije, SAD-a i Kanade. Vrhunac te nenadane, izvanserijske popularnosti trebao bi se desiti u ožujku 2014., kada će Lovely Quinces nastupiti na festivalu u Teksasu, na kojem nastupaju najveći talenti iz cijelog svijeta.

U samo godinu dana prešli ste put od sviranja gitare u svojoj sobi do nastupa na najvećoj glazbenoj konferenciji na svijetu, showcaseu u teksaškom Austinu, za koji ste odabrani između 15.000 glazbenika iz cijelog svijeta. Kako se osjećate nakon vrlo intenzivne i dinamične godine i više nego uspješnog početka karijere?

Malo umorno, ali sretno. Bila je to lijepa i intenzivna godina, a nadam se da će i iduća, u najmanju ruku, biti takva.

Suradnici me dižu kada padam

Što je presudilo da izađete iz sobe i zasvirate pred publikom?

Ne znam, sam okidač zapravo i nije bitan: kada gledam unazad, to bi se dogodilo ovako ili onako, predugo je sve to stajalo u meni. Sada, kada sam to izbacila van i počela se ozbiljnije baviti glazbom, čini mi se kao da oduvijek to radim.

U posao ste ušli s promotorom i menadžerom Mariom Grdošićem: koliko vam je on pomogao da se snađete na sceni, odnosno u šoubiznisu?

Mario je uz mene od samih početaka, u međuvremenu smo razvili i prijateljski odnos i zapravo smo nekako zajedno Lovely Quinces: ja pišem, skladam, pjevam, sviram, imam tremu i radim sve te zanimljive stvari, a on brine za sve ono dosadno, tehničke i logističke detalje, za koje ja nemam ni volje, ni interesa, ni strpljenja.

Mislite li da biste sve ovo mogli postići i bez njega ili sami ne biste bili tu gdje ste sada?

Ne znam, možda bi se sve to dogodilo, ali zasigurno ne ovom brzinom. Ono za što bi meni trebale dvije godine, timski napravimo za dva mjeseca. Ponekad sam dosta lijena i treba mi netko da me gura naprijed i diže kada padam, što je, mislim, čest slučaj kod glazbenika i ljudi koji se bave bilo kojom vrstom umjetnosti. Uz Marija, tu su i Milena i Sanjin, koji također brinu o tome da se ne raspadnem pred svim tim obavezama, rasporedima, terminima i satnicama.

Osim u Hrvatskoj, već ste nastupili u Sloveniji, Austriji, Americi i Kanadi. Kakve su reakcije publike i kritike?

Odlične, barem one koje su došle do mene. Malo mi je i čudno što je zasad baš sve tako pohvalno, kamo god da dođem, nema loših kritika i recenzija. No spremna sam i na to.

Dosta je hrabro s tako malim iskustvom predstaviti se američkoj i kanadskoj publici, odgojenoj na glazbi kakvom se izražavate. Kakvi su dojmovi?

Dojmovi su super, u principu sam dobila ono po što sam išla. A to je nekakva potvrda da mogu ne izgledati i ne zvučati kao C ili D liga kada nastupam zajedno s kolegama na svjetskoj razini i da postoji taj neki mali prostor na sceni na kojem bi se u budućnosti voljela naći. Ovo su sve minikoraci i ispred mene je gomila rada, odricanja i putovanja, ali zasad nisam posumnjala u ovo što radim. Nadam se da će tako i ostati.

Puno dobrih imena 

Pred vama je, u ožujku 2014., najveći showcase na svijetu: jeste li spremni prihvatiti i potpisati ugovore s velikim diskografskim kompanijama, u potpunosti se posvetiti karijeri kantautorice i započeti je na globalnom nivou?

Ugovori s velikim diskografskim kompanijama doista nam ne bi bili ni između prvih 50 ili 100 prioriteta. Diskografija se potpuno promijenila, a moj uspjeh do ove razine pokazuje da se može i bez toga, jer sve smo radili sami, potpuno neovisni o bilo kome. Kada bi za mene bilo najbolje objavljivati za neki major label, to bih i napravila, ali to je doista nešto o čemu uopće ne razmišljamo. Austin je prije svega koncertni izazov, mogućnost sudjelovanja na festivalu na kojem će nastupiti barem pedesetak artista koje privatno slušam – sjajna prilika da sama sebe još jednom testiram pred ljudima iz posla i fanovima glazbe koji dolaze otkriti nešto novo.

Vaši djed i otac bavili su se glazbom, pa pretpostavljam da ste od njih osim gena dobili i neki vjetar u leđa?

Otac je nakon moga nedavnog nastupa u HTV-ovoj “Garaži” rekao da bih trebala biti više cool, pa mislim da još nisam zadovoljila njegove visoko postavljene kriterije.

Je li točno da ste odlučili pjevati jer niste bili zadovoljni onime što scena nudi? I koliko u svemu tome ima poznatoga splitskog dišpeta?

Ma to je više posljedica tog nekog momenta kada sama u sebi pizdim kako je nešto loše i kako treba ili može bolje, pa mi je onda dosadilo da negodujem u sebi, a da sama nisam nikada ništa napravila.

Dio ste nove kantautorske scene, koja je u posljednje dvije godine izuzetno živa i privlači pažnju medija. Koliko vam je i to pomoglo u izlasku i nastupima?

Super je to što se događa kod nas i u široj regiji, mislim da ima jako puno dobrih imena, a mnoga zaslužuju više pažnje nego što trenutačno dobivaju.

EP je bio dovoljan da privučete pozornost i pokažete tko ste i što ste: spremate li i album ili namjeravate nastaviti dosadašnjim putem, tj. s EP izdanjima?

To ćemo odlučiti u sljedećih šest mjeseci, jer novih stvari ima i nadam se da ćemo ih uskoro zabilježiti. Trenutačno sam sklonija još jednom EP izdanju nego cijelom albumu, ali vidjet ćemo…