Ježurka Ježić Engleskom luta

I might come along and just for the fun

I’d so like to see this hedgehog so dumb!

“Hedgehog’s Home”, The Musical

Poći ću s vama jer volim šalu,

hoću da vidim ježa – budalu!

Branko Ćopić: “Ježeva kućica”

Poseban je izazov prevesti Ćopićevo remek-djelo – ili to tako samo vide generacije na ovim prostorima, razmažene kanonskom sinestezijom Ćopićeve pjesme, slikarskim ilustracijama Vilka Selana Glihe i uglazbljenom verzijom Hrvoja Hegedušića. Ježurka je jedini pravi heroj (patriot, kozmopolit, građanin, good man) dječje lektire u regiji najšireg radijusa, prepjevan je (1990-ih u Hrvatskoj i zabranjivan, stjepanbabićevski vrijeđan, ali nakraju vraćen normali školskog života) ohoho puta na različite svjetske jezike. Svjedočimo novoj, odličnoj engleskoj varijanti, koja prvim pogledom na prijevodni ritam sugerira pjevnu formu. I da, riječ je o mjuziklu “Hedgehog’s Home” koji je glumačka družina Honeybear Youth Theatre praizvela sredinom prosinca u teatru Tabernacle (Notting Hill, London) držeći se Ćopićevog teksta do krajnjih granica, koje je mogao podnijeti kontekst. Prijevod potpisuje Susan Curtis-Kojaković, vlasnica i urednica kuće Istros Books s naslovima autora balkanskog prostora (Nikolaidis, Spahić, Avdić, Lengold, Perišić, Savičević Ivančević, Lazarevska, Koščec, Žižek i Horvat itd.).

A motor je čitavog velikog pothvata – jer je mjuzikl, saznajemo, doživio fantastičan uspjeh – Filip Krenus, anglist sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta i londonski glumac od 2005., gdje je studirao u glumačkoj školi East 15, a postdiplomski klasične glume polazio u prestižnom Drama Centreu. Domaći mediji Krenusa predstavljaju i kao prvog hrvatskog glumca koji je ikad nastupio u Shakespeareovom Globeu (“Romeo i Julija”) i autora engleskog prijevoda Marinkovićeve “Glorije”, čije je uprizorenje trebao biti prvi veliki projekt njegove kuće Honey-tongued Theatre Productions.

– Marinkovićeva “Glorija” bila je povod osnivanju kuće, ali sam shvatio da se prvo moram dokazati u manjim produkcijama. Zato sam osnovao Honeybear Youth Theatre, namijenjen dječjem kazalištu – kaže Krenus za “Novosti”.

Produkcijsku kuću je osnovao 2012. uz Stuarta Wakefielda, s namjerom da “promovira i kurira djela jugoistočne Europe koja su u Britaniji nepoznata”.

Krenus je pak tipično britanski glumac, naviknut na projektni, prekarni rad u recesijskim uvjetima. Baš zato je krenuo u biznis i tu stvarno uspio: u godinu dana stvorio je uspješnu, razvojnu umjetničku firmu. Mi smo frustrirani vječnim minus postupkom u kulturnoj proizvodnji u Hrvatskoj, pa pitamo Krenusa – kako.

– Imao sam dakle prijevod “Glorije”, nudio sam je redateljima i kazalištima, ali bio je to tek tekst u moru drugih nepoznatih. Za pokretanje projekta trebate zaleđe. Otvaranje tvrtke u Ujedinjenom Kraljevstvu prilično je jednostavan zadatak, ali učiniti je različitom i profitabilnom već nije. Kako Hrvatska u Britaniji gotovo i nema kulturnog identiteta, krenuo sam od nule. U prvoj godini uspio sam pokrenuti projekte koji bi bili dostatni za više godina, ali ulagače privlači kontinuirani rad, pa nema druge. Prvi projekt bio je “Short Shrift” s trideset glumaca i četiri redatelja koji je financiralo Ministarstvo kulture RH jer se, sretnom slučajnošću, poklapao s festivalom Welcome Croatia. Imao sam samo sredstva za najam prostora, ali sam i tako uspio napraviti festival koji je bio na vrhunskoj razini – objašnjava naš sugovornik.

Mjuzikl o Ježurki rađen je, za britanske prilike, sa skromnim budžetom od desetak tisuća funta, “ali dovoljnim za izradu koncepta manjeg mjuzikla koji bi išao na turneju po školama. Ježeva kućica bila je zamišljena kao dječja opera i započela je život prije godinu dana u radionici u kojoj su, uz profesionalne glazbenike, sudjelovali i osnovnoškolci”, kaže Krenus.

To bi bio onaj europski školski model koji postoji čitavo stoljeće, a kod nas je iz nejasnih razloga neizvediv: Britanci rade predstave, muziku s djecom i za djecu – “razvojni projekt” doslovni je opis takvih pedagoških situacija.

Skladateljica Emily Leather u razvojnom je procesu odmaknula operni stil u smjeru mjuzikla.

– Stih je toliko bogat da mi se melodija ponudila sama. Djelo ima snažan dramski naboj, pa sam brzo došla do glazbenih formi – govori skladateljica.

A Krenus detaljnije opisuje mijenu Ježurkinog koda u engleski sklop.

– Svaka životinja ima lajtmotiv, a čitav tekst je pjevan. Ježurka je ruralni engleski junak. Njegova tema ima čisti, odmjereni tempo u stilu Vaughana Williamsa – pjesma o kućici ima prizvuk britanske himne. Skladateljica je rodom sa sjevera Engleske, pa glazbene elemente posuđuje iz Oxfordshirea, iako čitava predstava nema posebne folklorne naznake. Svakoj životinji pripada određeni tempo, pa Medvjeda, kojeg igram ja, odlikuje boogie-woogie, Divlju Svinju charleston, a Vuka tango. Sve su to dvoranski plesovi srednje klase, čime smo naglasili klasnu razliku između Ježurke kao radnika i ostalih, pri čemu je Vuk najveći kicoš – kaže naš sugovornik.

Klasni kleš Ježurke i hohštaplera, univerzalna tema koju ne treba naglašavati. Ali Krenus vidi razlike i sličnosti hrvatskog, odnosno južnoslavenskog i britanskog karaktera kroz “Ježevu kućicu”.

– Dom je univerzalan koncept, a to pogotovo funkcionira kod Britanaca, gdje je moj dom – moj dvorac. Mjuzikl ima i snažnu ekološku temu jer govori o životinjama koje su ugrožene ili posve nestale u Velikoj Britaniji, a velik odjek izazvala je i činjenica da se tu radi o priči koja progovara o bulingu – nasilju i ugnjetavanju drugih – zaključuje Krenus.

Ježurku, “južnoslavenskog klasika”, radila je očito vrlo uigrana ekipa domaćih i britanskih autora. Režiju potpisuje Gary Wright, ilustraciju likova radila je Sanja Rešček, Davor Pukljak vizualni identitet predstave, a Dea Jagić njezinu popratnu animaciju. Engleskost Ježurke koreografirao je Alan Meggs, španjolski kostimograf Unai Telleria inzistirao je na jakom koloritu. Kuriozitet je, naglašava Krenus, i da je nakit za predstavu izradio Christopher St. James, koji je nakitom opremio film “Marija Antoaneta” i serije “Downton Abbey” i “Tudori”.

Kuriozitet u našim uvjetima je i činjenica da će mjuzikl nakon premijernog uspjeha normalno život nastaviti po britanskim školama, pritom će skupiti sredstva privatnih ulagača i zatim se vratiti u kazalište. Kad Ježurka zaživi u Londonu, možda ga domaći kulturtregeri jednom dovezu i na neki od domaćih festivala. Goodbye Croatia: way to go, Ježurka.