Između ponora i novih izbora

Potpisivanje sporazuma Beograda i Prištine u Bruxellesu u travnju prošle godine sasvim sigurno je jedan od političkih događaja koji su obilježili 2013. godinu – pozitivno, usprkos tome što do danas javnosti nisu predočeni svi detalji tog sporazuma. Otud i drugi događaj – najavljeno otvaranje pregovora Srbije i EU u siječnju ove godine – kod većine analitičara u dobija odličnu ocjenu. Sve ostalo je, kako se može čuti ovih prazničnih dana, sporno kad je riječ o radu Vlade i ostalih predstavnika vlasti: predsjedniku Tomislavu Nikoliću se i dalje javno priznaje kao “državnički” potez ostavka na čelo vladajuće Srpske napredne stranke, čime je ispunio svoje predizborno obećanje, dok se prvom potpredsjedniku Vlade Aleksandru Vučiću u javnosti kao odličan potez priznaje uhićenje i početak suđenja Miroslavu Miškoviću.

Politički, situacija je neizvjesna. Usprkos tome što se gotovo svakoga dana vrhuška zaklinje da im izbori nisu ni na kraj pameti i da su koalicijski odnosi naprednjaka i socijalista Ivice Dačića odlični, svi neprestano pričaju o izvanrednim izborima i o mogućim datumima. Vučić je na kraju izjavio da će se odluka naprednjaka znati nakon pravoslavnog Božića, a većina medija neprestano podgrijava teoriju da će izvanredni parlamentarni izbori biti raspisani u paketu sa izborima u Beogradu, čiji je gradonačelnik Dragan Đilas smijenjen i koji sada vodi privremena uprava. To bi se imalo dogoditi, prema toj teoriji, u siječnju, da bi izbori bili raspisani u ožujku. Pritom, pitanje Vojvodine je najmanje jasno: tamo demokrati Bojana Pajtića imaju solidnu većinu, ali je vlast umnogome “prekomponirana”, s izborima ili bez njih, po mnogim vojvođanskim gradovima, a dodatnu težinu daju i odluke Ustavnog suda Srbije da je Statut Vojvodine u velikoj mjeri neustavan, kao i da je protivno Ustavu postojanje Vojvođanske akademije nauka i umjetnosti.

Kad je o ekonomiji riječ, usprkos zaklinjanjima političara da je to najvažnija tema i zadatak vlasti, većih pomaka nema. Nezaposlenost nije smanjena, a investicija

nema usprkos gromoglasnim najavama, pogotovo onih iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tako oporbena Demokratska stranka navodi svoje zamjerke vladajućima: umjesto velikih obećanja o ulaganjima iz UAE, četiri milijarde eura investicija u tvornicu čipova i 400 milijuna eura u Centar za istraživanje i razvoj informacionih tehnologija, kao i kupovine osam kombinata od strane firme “Al Dahra”, “građani su dobili samo zaduženje za navodnjavanje i prodaju hotela na Kopaoniku za 600 eura po kvadratu”. Osim toga, navodi DS, SNS je najavila ukidanje najmanje 60 agencija, ali je ukinuto samo sedam, kao i obećala “departizaciju” javnih poduzeća, ali je zaposleno više od 15 tisuća stranačkih aktivista.

Umjesto obećanog “Maršalovog plana”, koji je do kraja godine najavio Vučić, privreda nije pokrenuta, a povećan je PDV, ukinuti stambeni krediti, smanjene plaće i najavljena otpuštanja 60 tisuća radnika, dok su javni rashodi povećani za sto milijuna eura. U skoro godinu i pol vlasti naprednjaka i socijalista, kako tvrde ekonomisti, Srbija se zadužila za više od pet milijardi eura. Jedno od rijetkih ispunjenih obećanja je ugovor kojim je kompanija Etihad preuzela upravljanje nad bivšim JAT-om (51 posto), koji je danas Air-Serbia, ali su pritom JAT-ovi dugovi ostali na teret poreznih obveznika. Ponešto optimizma daje povećani izvoz (procjenjuje se na 1,5 milijardu eura) tvornica “Fijat automobili Srbija”, ali ostaje činjenica da su radnici mnogih firmi štrajkali cijele prošle godine, da su blokirali puteve i hodočastili u Beograd, kao i to da su štrajkove prekidali nakon što im je svemogući Vučić dao nekakvo obećanje.

Lošim stanjem godinu završava i zdravstvo, čiji je sustav nedavno – po evropskim mjerilima – proglašen najgorim u Evropi; u ljekarnama nedostaju brojni lijekovi, bolnice kubure s potrošnim materijalom, ali i medicinskim, a javnost je nedavno šokirana viješću da se u Kliničkom centru u Kragujevcu operacije koljena zakazuju za 2022. godinu! O pravosuđu ne treba ni trošiti riječi, jer gotovo da ništa nije učinjeno da se saniraju katastrofalne posljedice reforme koju je provela prošla vlast, naprotiv. Jedini pomak je vraćanje velikog dijela ranije ukinutih sudova u mrežu, čime je koliko-toliko građanima dat privid dostupnosti pravde. No, kako tvrdi predsjednica Društva sudija Srbije Dragana Boljević, i dalje su na djelu jaki pritisci izvršne vlasti na sudstvo, o čemu svjedoče i stalne najave hapšenja u medijima bliskim vlastima, kao i komentari političara o postupcima koji traju, pogotovo kad je riječ o pripadnicima bivše, demokratske vlasti.

Kad je o ljudskim pravima riječ, i dalje postoji problem diskriminacije romske manjine, kao i činjenica da ni 2013. godine u Srbiji nije održana Parada ponosa; tek se, usprkos policijskoj zabrani okupljanja, kasno navečer u parku u središtu Beograda okupilo nekoliko desetaka ljudi, koji su se organizirali putem društvenih mreža, razvili zastavu duginih boja i odmah potom se razišli.

Godinu su obilježile i silne političke smjene, a posljednja prošlogodišnja dogodila se u Kikindi, gdje je s mjesta direktora Kulturnog centra smijenjen književnik i novinar Srđan Tešin, da bi mu potom bilo ponuđeno da u istoj instituciji radi kao – domar. Kako kaže Tešin, smijenili su ga isti oni radikali koji su mu zagorčavali život ranijih godina, samo su sad u naprednjačkim odijelima. Usput, i “Kikindske” novine su, nakon vježbanja poreznih organa na tom listu i njegovom uredniku Željku Bodrožiću, prestale izlaziti.

Vlasti su najavile velike reforme tijekom 2014. godine i tešku godinu, nakon čega bi 2015. trebali napokon stići rezultati koje će i građani osjetiti kao poboljšanje.