Špijuni na dopingu

Kada je prije osam godina odlučeno da će se ovogodišnje Zimske olimpijske igre održati u ruskom gradu Sočiju, dotad malo poznatom crnomorskom ljetovalištu, njegova suptropska klima i neadekvatna infrastruktura činili su se kao najveći potencijalni izvor poteškoća za njihovo održavanje. Iako su se u Ruskoj Federaciji i prije toga događali teroristički napadi, pa i onaj čečenskih separatista u školi u Beslanu 2004. s preko 380 žrtava, činilo se ipak da terorizam neće biti značajniji problem za održavanje te sportske manifestacije. No radikalizacija lokalnog stanovništva i represivna politika predsjednika Vladimira Putina prema odmetnutim kavkaskim republikama razlog su zbog kojeg terorizam na tlu Ruske Federacije do danas nije iskorijenjen.

Neki od najgorih napada dogodili su se nakon selekcije Sočija za ZOI, primjerice onaj na vlak Moskva – St. Peterburg 2009. u kojemu je poginulo 26 osoba, napad u moskovskom metrou 2010. u kojemu je ubijeno 39 ljudi i napad na moskovskom aerodromu Domodjedovo 2011., kada je poginulo 36 ljudi. U listopadu i prosincu prošle godine tri teroristička napada dogodila su se u Volgogradu, važnom prometnom čvorištu koje na sjeveru graniči s regijom Sjevernog Kavkaza, a ukupno je ubijeno više od 40 ljudi. Za sve spomenute napade odgovornost je preuzeo Doku Umarov, čečenski separatist koji se 2007. proglasio emirom Kavkaskog emirata, žuđene islamističke države koja bi trebala obuhvaćati republike Čečeniju, Ingušetiju, Sjevernu Osetiju, Dagestan, Adigeju, Kabardino-Balkariju i Karačajevo-Čerkeziju, te dijelove Krasnodarskog i Stavropoljskog kraja. Umarov, prvi sjevernokavkaski separatist koji je tamošnje pokrete eksplicitno povezao s međunarodnim islamizmom, u veljači 2012. godine bio je proglasio moratorij na terorističke napade protiv civila jer su se u to vrijeme u Moskvi događale masovne demonstracije protiv Putinove Vlade, no početkom srpnja prošle godine moratorij je ukinut, a borcima poručeno da poduzmu sve kako bi se spriječilo održavanje ZOI-ja.

Statistike o terorističkim napadima u Rusiji predmet su kontroverzi, a one službene u posljednjih nekoliko godina pokazuju konstantan pad. Recentni napadi nisu imali toliki broj žrtava kao spomenuti napad u Beslanu ili onaj u moskovskom kazalištu Dubrovka 2002., kada je poginulo 130 taoca, a činjenica je i da je Umarovljev moratorij trajao 16 mjeseci. Isto tako, francuski stručnjak Laurent Vinatier iz Instituta Thomas More, piše da ruske sigurnosne službe redovito i vrlo temeljito obezglavljuju sjevernokavkaske terorističke skupine, pa “njihovi vođe rijetko na tim pozicijama požive više od godine dana”.

No Ruska federacija ipak je deveta na ljestvici Globalnog indeksa terorizma, a od početka čečenskog separatističkog pokreta 1995. diljem Rusije ubijeno je 2240 ljudi. Prema podacima stručnjaka za ruske sigurnosne službe Andreja Soldatova i cijenjene web stranice Kavkaz Uzel, primarni razlog statističkog smanjenja broja terorističkih napada činjenica je da je ruska vlada izmijenila kriterije za njihovu kvalifikaciju, pa se sada, objašnjava Soldatov, “eksplozije u kojima pogine samo nekoliko ljudi, koje nemaju očiglednu poruku odnosno zahtjev i koje ne vrše pritisak na vlast ne smatraju niti istražuju kao teroristički činovi”. Prema podacima Kavkaz Uzela, samo šest od ukupno 32 eksplozije koje su se na Sjevernom Kavkazu dogodile 2013. godine istraživane su kao teroristički napadi, uključujući i posljednja tri napada u Volgogradu. U intervjuu magazinu Lenta Soldatov objašnjava da se u vrijeme Putina “terorizam formulira kao politika zastrašivanja i vršenja pritiska na organe vlasti”, te citira bivšu sutkinju koja je nakon napada na Nevski ekspres 2009. izjavila da “prema važećem zakonu taj napad nije moguće kvalificirati kao teroristički čin jer njime nisu postavljani nikakvi politički zahtjevi”.

U spomenutom intervjuu Soldatov kaže i da ruski represivni sustav nije u potpunosti osposobljen za sprječavanje terorističkih napada bombaša-samoubojica, jer je on “reformiran 2006. i 2007. godine, prije svega kako bi mogao reagirati na jedan određeni tip opasnosti – pojavu većih grupa boraca u gradovima”. No taj sustav, kaže Soldatov, nije adekvatan za borbu protiv samoubilačkih napada. On smatra i da su napadi u Volgogradu “diverzantska akcija skretanja pozornosti” i navodi i da su slične diverzije izvedene i uoči talačke krize u Beslanu, kada se u Moskvi dogodila serija manjih napada.

Na osiguranje Olimpijskih igara u Sočiju bit će potrošene dvije milijarde dolara, dvostruko od prošlih koje su održane u Vancouveru. Unatoč izjavi jednog dužnosnika Federalne službe sigurnosti (FSB) da “za razliku od Londona, Soči neće biti koncentracijski logor”, već je poznato mnogo detalja koji pokazuju da se u Sočiju događa nešto iznimno zlokobno, da je, kako je rekao američki stručnjak Mark Galeotti, taj grad “postao laboratorij u kojemu Kremlj testira mogućnosti i tehnologije koje će kasnije koristiti diljem zemlje za postizanje političkih ciljeva”. Igre će, naime, osiguravati ukupno 100 tisuća pripadnika sigurnosnih snaga pod kontrolom FSB-a, posjetitelji će morati pokazivati posebne identifikacijske iskaznice prilikom pristupa “kontroliranim zonama”, vojska će patrolirati unutrašnjim i vanjskim granicama, brodovi i avioni opremljeni protuzračnim projektilima bit će u pripravnosti, a koristit će se i bespilotne letjelice. Ruske vlasti uz pomoć federalnog zakona iz 2007. uspostavile su sigurnosnu zonu oko Sočija koja se proteže 100 kilometara duž obale Crnog mora i 40 kilometara u unutrašnjost, oko 400 ilegalno izgrađenih kuća srušeno je, a njihovi vlasnici deložirani. Sve donedavno bile su zabranjene demonstracije, a one protiv izgradnje goleme elektrane na prirodni plin i nasilno ugušene.

Iako ne formalno, kompanijama i radnicima sa Sjevernog Kavkaza nije dozvoljeno sudjelovanje u građevinskim projektima, a u Dagestanu i Čečeniji sigurnosne službe već godinu dana provode različite operacije “čišćenja”. Međunarodna krizna grupa tvrdi da je u Dagestanu oteto 60 ljudi, od kojih 19 nikad nije pronađeno, te da svi tragovi upućuju da su za otmice i nestanke odgovorne sigurnosne službe. U Dagestanu se provodi i konfiskacija imovine rodbine navodnih terorista, a tisuće ljudi preventivno su uhapšene.

Najviše jeze ipak izaziva činjenica da je ruska Vlada u planiranom nadzoru komunikacija nadmašila i Sjedinjene države, zemlju čijem je državljaninu, zviždaču Edwardu Snowdenu, prošlog ljeta slavodobitno ponudila azil kako bi ga spasila od mogućeg suđenja za veleizdaju zbog odavanja tajni o razmjerima nadzora koji provodi Nacionalna sigurnosna agencija. U Sočiju će se, naime, testirati ruski sustav nadzora telekomunikacija SORM, a da bi to bilo moguće svi regionalni telekomunikacijski poslužitelji po zakonu su obavezni instalirati alat koji će FSB-u omogućiti nesmetani pristup cjelokupnom mobitelskom i internet prometu koji će se tamo odvijati. Kako objašnjava Andrej Soldatov i kolegica mu Irina Borogan, za razliku od većine zapadnih zemalja, gdje sigurnosne agencije željne špijuniranja trebaju ishoditi sudske naloge, koje onda šalju poslužiteljima, a oni njima zatražene podatke, u Rusiji je situacija drugačija jer FSB formalno također treba dobiti nalog, no potom ga nikome, pa ni poslužiteljima, nije dužan pokazati.

Kada je svjetska javnost prvi put upoznata s razmjerima SORM-a američka administracija objavila je priopćenje u kojemu svojim građanima koji putuju u Soči savjetuje da iz svojih telefona i kompjutora uklone osjetljive podatke, promijene šifre, ne spajaju se na internet na javnim mjestima, po mogućnosti koriste jednokratne mobitele, a iz pametnih telefona, kada ih ne koriste, izvade baterije.

Soldatov i Borogan pišu da Kremlj posljednje dvije godine Rusiju intenzivno pretvara u društvo nadzora, te opisuju proces stvaranja SORM-a i drugih alata za sveobuhvatno nadziranje. Najviše problema, tvrde ovi stručnjaci, ruske su vlasti imale s nadziranjem društvenih mreža, koje se intenziviralo kasnih 2000-ih. Tada su ruski programeri razvili alat Semantički arhiv, uz pomoć kojeg FSB prati sve internet izvore locirane u Rusiji, a potom analizira ključne riječi kako bi se “od sirovih informacija ekstrahirali objekti interesa i njihove aktivnosti i odnosi”. Za dobivanje licenci za rad internet poslužitelji obavezni su ustupiti prostor SORM-u, pa FSB-u nije problem nadzirati domaće društvene mreže, no situacija je bitno složenija s Facebookom i Twitterom, mrežama čiji su domaćini smješteni izvan Rusije, pa ne podliježu ruskim zakonima. Ruska Vlada tome je pokušala doskočiti krajem 2012. na konferenciji Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) u Dubaiju, predloživši da se internetske domene na kojima su smještene globalne društvene mreže prebace sa američke organizacije ICANN na međunarodne poput ITU-a, gdje bi Rusija imala veći utjecaj. Predložila je i ograničavanje pristupa internetu u slučajevima kada se on koristi za “miješanje u unutarnja pitanja ili ugrožavanje suvereniteta, nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta, javne sigurnosti i otkrivanja osjetljivih informacija”. Inicijativu je podržalo čak 89 članica ITU-a, no ne i EU, SAD, Australija i Kanada, pa je taj pokušaj “balkanizacije” interneta spriječen. U međuvremenu, ruski SORM uvele su i Bjelorusija, Ukrajina, Uzbekistan, Kirgistan i Kazahstan.

Važno je vježbati džudo

Igre u Sočiju bit će najskuplje Zimske olimpijske igre u povijesti, s troškom od 51 milijardu dolara. Sedam milijardi potrošit će se na izgradnju sportskih objekata, a sve ostalo na infrastrukturu poput cesta, željeznica, aerodromskog terminala, optičkih kabela i elektrana. Kako to već biva u Rusiji, uz toliki novac idu i srazmjerni kriminal i korupcija, pa su se u vezi sa ZOI-jem već događale mafijaške likvidacije i otkazi šefovima kompanija koje sudjeluju u projektima. Kako je u ožujku izvijestila agencija Bloomberg, najveći pojedinačni ugovor, težak 7,4 milijarde dolara, dobio je Putinov prijatelj i džudo partner Arkadij Rotenberg. Profitirat će i predsjednikov prijatelj i naftaš Gennadij Timčenko i šef ruskih željeznica Vladimir Jakunjin, dok su oligarsi iz Jeljcinove ere, primjerice Oleg Deripaska, istisnuti iz poslova u Sočiju. Viktor Zolotov, još jedan Putinov džudo partner i bivši mu tjelohranitelj, postat će zamjenik ministra policije i upravljati policijskim snagama na ZOI-ju. Zolotova se spominje i kao šefa još nepostojeće Nacionalne garde, vojske od 350 tisuća vojnika koja bi bila podređena direktno Putinu.