Intrigator

Medijski tajkun i šef Nacionalnog foruma zajedno zidaju

Gabrić i Pavić dovršavaju “kuću duhova”

Dio prostora bio bi namijenjen klinici Nikice Gabrića. Neki bi se katovi dali u najam, ali bi i dio prostora mogao postati novo središte medijskog carstva EPH 

Intenziviranjem radova na betonskom kosturu planiranog poslovnog centra na zagrebačkim Vrbanima nastavlja se grozničavo hvatanje rokova dovršetka velebnoga nekretninskog projekta u koji se suvlasnik medijske kuće EPH Ninoslav Pavić upustio s poznatim oftalmologom i odnedavno političarom, osnivačem Nacionalnog foruma Nikicom Gabrićem.

Nastavak je to posljednjeg projekta Ninoslava Pavića vezanog uz nekretnine i bagere koji je, nakon nekoliko prekida, ponovno startao u lipnju nedugo nakon pokretanja predstečajne nagodbe nad Pavićevim medijskim carstvom. Prema najavi izvođača radova, dovršetak zgrade trebao bi biti u kolovozu.

Nastavkom radova na Centru Vrbani, bivšoj zgradi Cimosa – dvadesetak godina napuštenoj “kući duhova” i ruglu zapadnog dijela Zagreba, oftalmološko-medijski dvojac planira građevinu u kojoj bi, kako upućeni tvrde, dio prostora bio namijenjen klinici Nikice Gabrića. Neki bi se katovi dali u najam, ali bi i dio prostora mogao postati novo središte medijskog carstva ne uspije li se ekipa iz EPH u predstečajnoj nagodbi dogovoriti s vjerovnicima, prvenstveno Hypo bankom koja bi prisilnom naplatom mogla iseliti EPH iz zgrade u zagrebačkoj Koranskoj ulici i ostaviti medijskog tajkuna bez korporativnog sjedišta. U tom slučaju, dogodio bi se i zanimljiv obrat jer bi se eventualnim preseljenjem EPH na Vrbane, o čemu se već dulje govori, zatvorio i krug ne baš potpuno razjašnjenih poslovnih aranžmana Pavića i Hypo banke.

Naime, investitor koji je s izvođačima radova potpisao dva ugovora “teška” 22 milijuna eura je tvrtka Vrbani centar čiji su osnivači Gabrić i Allegheny financial, nekretninska tvrtka u suvlasništvu Ninoslava Pavića, njegovog nekadašnjeg top menadžera Stipe Oreškovića i bivšeg šefa Hypo Consultantsa Damira Farkaša. Allegheny financial nekada se zvao Hypo Consultants i bio grana Hypo banke vezana za nekretninske poslove u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Makedoniji, koju su oni 2007. kupili preko posrednika.

Uglavnom, ni taj posao nije prošao bez dubioza koje su postale predmet istrage austrijskih istražitelja, zainteresiranih za okolnosti prodaje Hypo Consultantsa.

Miroslav Edvin Habek

Monetizacija, sekuritizacija, reprogram…

Autoceste možda ipak neće u koncesiju, nego će kao državno gazdinstvo – i dalje – uskoro krenuti s izdavanjem obveznica zainteresiranima, poput mirovinskih fondova i, svakako manjim dijelom, građana. Objavljena je ta mogućnost proteklog tjedna kao vladin iznenadni, naknadno osmišljeni plan B, zbog mahom nezadovoljavajućih ponuda financijaških interesenata na natječaju za koncesioniranje oko 1100 kilometara HAC-a i poduzeća Autocesta Rijeka-Zagreb. Podsjećamo, na čelu prijavljenih konzorcija mirovinskih fondova bili su mastodonti kao što je Goldman Sachs.

Do alternativnog plana došlo je tek na dodatni poticaj države-naručitelja, jer je inozemni konzultant sve donedavno, lošem efektu usprkos, uporno zagovarao koncesijski model monetizacije. Neke jednokratne prednosti takvog rješenja sirenski su zavodile i vladu. Dok bi koncesija donijela – bar se tako priželjkivalo na Markovu trgu – više milijardi eura, od obveznica iliti modela sekuritizacije bi se mogla namaknuti tek jedna milijarda, ako i toliko. No, profitna razlika jest ono što se izbroji kad se od prihoda iz naplate cestarine odbije trošak održavanja autocesta koje bi ostale u vlasništvu države.

Još nije poznato kakvi bi konkretni financijski uvjeti trebali popratiti izdavanje obveznica. Ne zna se iznos kamate, funkcija eventualnog državnog jamstva itd. Stoga nije poznato ni bi li se dug uslijed takvog faktičnog kreditiranja pripisao državi ili bi se zaklonio pod firmu njezina izdvojenog poduzeća. Pitanje je, štoviše, kakvu bi to dinamiku otplate sadašnjeg duga autocesta, u iznosu od oko četiri milijarde eura, omogućilo. Jasno je tek da je riječ o mogućem reprogramu pod specifičnim okolnostima, i sa zasad vrlo neizvjesnom projekcijom konačne isplativosti.

Na rješenje pomoću obveznica osvrtao se najeksponiraniji cestarski sindikalist Mijat Stanić, ali već ranije, ističući ga načelno kao opciju kvalitetniju od one koncesijske. Uz druge protivnike nametane opcije, sindikati su tada predlagali traženje dužničkog izlaza u refinanciranju duga povoljnijim kreditima ili prodajom obveznica, sukcesivno kako dospijeva dug. Razvoj događaja krenuo je, dakle, u tom smjeru, a za precizniji odgovor na njihove poticaje bit će nužno još vidjeti i krajnje detalje.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Željko Marković, suurednik emisije “Pilula”

Nismo se “uklopili”

Nakon 17 emisija direktor i glavni urednik su nam priopćili da se emisija skida zbog “neuklapanja u novu programsku shemu”. No nismo primijetili neku novu shemu osim što subotom više nema “Pilule”

Zbog čega je vaša emisija “Pilula”, koja se emitirala na pulskom Radio Maestralu, ukinuta sa 2. januarom ove godine?

Poznajući političku situaciju u gradu i županiji, premreženost vladajuće stranke u svim smjerovima, a posebice u smjeru pacificiranja lokalnih medija koje je započelo 2006. “preuzimanjem” Glasa Istre, a potom i stavljanjem gotovo svih lokalnih medija u službu uljepšavanja likova i djela istarskih moćnika, bili smo svjesni da je pitanje vremena kada će takav format, odabir sugovornika i tema naići na otpor medijskih i političkih hegemona. Nismo imali pretjeranih iluzija da se kroz privatni medij dugoročno može izražavati javni interes, pa nastojimo ne gledati na ovo kroz prizmu vlastite involviranosti, već kao na jedan od simptoma puno ozbiljnijeg problema pred kojim se nalazi društvo. Nakon 17 emitiranih emisija direktor i glavni urednik su nam priopćili da se emisija skida zbog “neuklapanja u novu programsku shemu”. No nismo primijetili neku novu shemu osim što subotom više nema “Pilule”.

Koji je pravi razlog?

“Pilula” je aktivno pratila inicijativu Volim Pulu koja je pokrenula otpor prema namjerama pulskih vlasti da pripreme teren za koncesioniranje ili prodaju najvažnijeg pulskog prostornog resursa – poluotoka Muzil. Istina, nismo štedjeli ni vlasnika radija i njegovo lokalno poslovno i medijsko “carstvo”, u koje spada i “Glas Istre”, glavna poluga IDS-ove vladavine. Upravo iz tog najutjecajnijeg medija u Istri stalno dolaze upozorenja novinara o cenzuri. Kritički osvrti na procese upravljanja javnim poslovima, ukazivanje na različite forme represije, kao i analiza i dekonstrukcija IDS-ovih mehanizama ostvarivanja hegemonije, doprinijeli su gašenju emisije kojem su prethodile ucjene i pritisci.

Ima li nade da se “Pilula” negdje opet emitira?

Od početka smo planirali da emisija bude dio šire medijske platforme o teoriji i praksi društvenih promjena, a sada ćemo imati vremena posvetiti se i web stranici i nekom obliku tiskanog izdanja. Emisiju ćemo nastaviti raditi na internetu.

Mirna Jasić

Papa Franjo umirovljuje četiri biskupa

Ništa od čistilišta

Teško je očekivati da će se odlaskom četiri biskupa išta u crkvi promijeniti, jer je popis onih koji potpaljuju nacionalističke strasti poduži, a daleko su od umirovljeničke dobi

S prvim danima ove godine stigla je čudesna i za društvo ohrabrujuća vijest iz Vatikana: papa Franjo namjerava do Uskrsa umiroviti četvoricu hrvatskih biskupa iz nacionalno-desničarskog kruga. Redom, riječ je o krčkom biskupu Valteru Županu, poznatom po izjednačavanju Tita i Hitlera; šibenskom biskupu Anti Ivasu, važnoj desničarskoj ikoni u svojedobnim antihaškim prosvjedima i velikom fanu Marka Perkovića Thompsona; vojnom ordinariju Juraju Jezerincu, poznatom po proustaškim stavovima i etiketiranju ateista kao krivaca za rat, zbog koga je čak i bivši predsjednik Stjepan Mesić intervenirao u Vatikanu; te  naposljetku biskupu gospićko-senjskom Mili Bogoviću, žestokom oponentu haških procesa protiv hrvatskih generala po kojemu je Mirko Norac heroj, a ne zločinac.

No čistilište koje je nasušno potrebno hrvatskoj Katoličkoj crkvi i koje navodno kani poduzeti papa Franjo dovodi se prije svega u vezu s godinama spomenutih biskupa: naime, odreknuće od službe formalno su dužni sami pokrenuti kada napune 75 godina života, što za svu četvoricu (pri čemu je Župan već navršio kritičnu dob), nastupa ove godine. Pa ipak tu je i politički kontekst najave, a pitanje je imenovanja njihovih nasljednika hoće li crkvena ofenziva protiv vlasti s referendumom o braku i agitiranjem protiv ćirilice popustiti, a Crkva se okrenuti poniznosti i vrijednostima kojima bi se trebala baviti.

U dogledno vrijeme to je teško očekivati jer i kardinal Josip Bozanić koji je na čelu hrvatske crkve s vremena na vrijeme optužuje vlast da štiti zločince, a istodobno prešutno pušta, primjerice, da pater Vjekoslav Lasić svake godine održava mise zadušnice za zločinca Antu Pavelića. Također, tu su i likovi poput pomoćnog zagrebačkog biskupa Valentina Pozaića, koji je, kako je to svojedobno u intervju Novostima kazao vjerski analitičar Hrvoje Cirkvenec, cijeli život proveo u proganjanju homoseksualaca, bavljenju bioetikom i umjetnom oplodnjom, tematikom na koju odgovore daje znanost. Nuncij u Hrvatskoj bi također mogao upozoriti papu Franju na ponašanje sisačkog biskupa Vlade Košića, koji redovito raspiruje nacionalističke strasti šireći u svojim propovijedima antihrvatsku paniku i za kojim samo ponešto zaostaju mnogi drugi hrvatski biskupi i nadbiskupi, poput splitsko-makarskog Marina Barišića ili zadarskog Želimira Puljića. Popis bi bio poduži, a mnogi su još daleko od umirovljeničke dobi.

Dragan Grozdanić

Isus u kutiji dinamita

Postavljanje jaslica postoji još od 13. stoljeća, kada je prve navodno u talijanskom Grecciju postavio Sveti Franjo Asiški. Uobičajeno je da se u jaslice postave Sveti Josip, Djevica Marija i mali Isus, dok su ostali protagonisti podložni lokalnim interpretacijama i običajima. Najčešće se osim spomenutih pojavljuju i sveta tri kralja, Baltazar, Melkior i Gašpar. No niz maštovitih Hrvata ima svoje favorite za posjete malom Isusu, pa vrijedi izdvojiti one najbedastije. U zagrebačkom Cascade centru, propaloj trgovačkoj investiciji Zagrebačke nadbiskupije, svoje je jaslice postavio svećenik Mijo Gabrić. Gabrić je mnogima poznatiji kao prebendar Nadbiskupije i šef njezinog ureda za povrat imovine, čovjek kojem svjetovno i opipljivo nije strano.

Nekadašnji avangardni umjetnik Gabrić odlučio se za političku poruku u jaslicama, pa je za sveta tri kralja postavio grobare hladnoratovskog komunizma, papu Ivana Pavla II, Ronalda Reagana i Mihaila Gorbačova. Osim ove trojke malog bi Isusa, misli Gabrić, vidjeti došli i Majka Tereza, Mahatma Gandhi, astronaut Neil Armstrong, Marilyn Monroe, a tu su i domaći favoriti Franjo Tuđman i Josip Broz Tito. Iz nekog razloga, Isus je rođen u sobi s kutijama dinamita, na koje je Gabrić posjeo Osamu bin Ladena i Adolfa Hitlera.

Daleko od Zagreba, skroz u Vodicama, drugi je prizor jaslica koji je zaslužio biti uvršten u ovaj mali pregled kurioziteta. Njegov autor je samouki umjetnik Jole Mateša koji već više od pedeset godina, pohvalio se novinarima 24 sata, postavlja jaslice u rodnom mjestu. Dok nije poznato tko se sve prošlih godina našao u Matešinom odabiru, ove godine ta je čast pripala generalu Anti Gotovini, pustolovu, ratniku i uzgajivaču ribe uz državni blagoslov. Uz sveta tri kralja u prirodnoj veličini, od kojih jedan zbog odjeće neodoljivo podsjeća na mladog Jasera Arafata, tu je i prošle godine ustoličeni papa Franjo, a nad svima bdije zlatokosi ženski anđeo. Obojicu ih je odabrao jer, kako kaže, pronose poruku mira, poniznosti i poštivanja različitosti. Mir, koji se ne nameće mačem, ognjem i zakonom, nego istinski mir u ljudskom srcu, zaključio je ovaj osebujni malomišćanski artist.

Josip Jagić

Katran & perje

Antisindikalizam vizionara Gabrića

Mrak pred moćima

Taj bi pak uhapsio šefa liječničkog sindikata dr. Andriju Babića, jer isti “ima lažnu invalidninu” – no sve se čini da bi Gabrić potamanio bilo koga tko bi se našao na toj poziciji, samo kad bi mu moć došla u ruke

Nema dana da vlast ne opauči pokojeg sindikalista po tikvi. Kakvi god bili – nesposobni, pokvareni ili jednostavno žućkasti – sindikalisti za liberale i socijaldemokrate postaju ono što su Srbi za hadezeovce.

Pamti se u tom smislu humanistička poruka ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića, inače liječnika, upućena koliko pacijentima, toliko radnicima: “Samo dvije stvari traju vječno. Jedna je rak, a druga je kolektivni ugovor kojem je istekao rok”. Kad bi nabrajali koliko se puta na sindikaliste obrušio ministar financija Slavko Linić trebalo bi nam nekoliko uvezanih tomova Novosti, a nekmoli par redaka ove rubričice. Željko Jovanović također se rado nabaci blatom na radnike iz svog resora (“mediokritete iz znanstvene zajednice”), posebno kad iznosi potpuno pretjerane podatke o navodno grandioznim plaćama nastavnika. No resor zapravo i nije njegov jer je i Jovanović – liječnik.

Ovih dana se u Novom listu na sindikat napalio i dr. Nikica Gabrić, šef Nacionalnog foruma. Taj bi pak uhapsio šefa liječničkog sindikata dr. Andriju Babića, jer isti “ima lažnu invalidninu” – no sve se čini da bi Gabrić potamanio bilo koga tko bi se našao na toj poziciji, samo kad bi mu moć došla u ruke.

Potom se doktor zahuktao u pljuvačini po javnom zdravstvu, gdje svi mlate pare pišući sebi lažna dežurstva dok u njegovoj klinici dobivaju točno po zaslugama i stvarnom radu. Što se tiče Vlade, ona za Gabrića nije provela svete reforme što ih podržava njegova stranka, koja se poput mnogih busa da nije “niti lijevo niti desno”, ali mlati desnom konzervativnom retorikom gdje god stigne. Gabrić je čitateljstvo također podsjetio na svoj spasonosni projekt “Hrvatska kao Florida”. To je oftalmološkim vizionarstvom zamišljena gradnja resorta na našoj obali za matore zapadnjake.

“To je projekt oživljavanja najvrednijeg resursa Hrvatske – Jadrana – otvaranjem smještaja za ljudi treće dobi iz Europe. Ako u svojoj državi plaćaju dom 4000 eura, a kod nas bi plaćali 2000 eura, kako im se to ne bi isplatilo”, izderao se na novinara Gabrić i postavljena pitanja ocijenio “antipoduzetničkima i bolesnima”. Eto još jednog liječnika koji balansira na liniji što dijeli doktora – od pacijenta.

Petar Glodić