U komunizmu je bilo bolje

Već mjesec dana štrajkaju radnici “Poljoprerade” u Hrvatskom Leskovcu, a na neko vrijeme bili su preuzeli i kontrolu nad tvornicom. Plaću nisu dobili za prošla tri mjeseca, a posljednje dvije godine nisu im uplaćivani porezni doprinosi. Štrajk nisu prekinuli ni protekle nedjelje kad su u večernjim satima izbačeni iz kruga tvornice, za što su vlasnici zaposlili pedesetak zaštitara.

Za to vrijeme, za imovinu navodno zabrinutim vlasnicima deseci hiljada kokoši ugibaju na dvije obližnje farme. Kokoši i pilići, ostavljeni bez hrane, posljednjim pokušajima borbe za život kljucaju jedni druge jer o njihovim potrebama više nitko ne brine. Radnici to ne mogu budući da hrane više nema, a vlasnicima “Poljoprerade”, usprkos posjeti veterinarskog inspektora, očito više nije stalo. Svakodnevno hranjenje svelo se na jedno tjedno, posljednji put prošlog vikenda.

Iako istjerani, sedamdesetak neumornih radnika štrajk je nastavilo pred ulaznom kapijom.

– O stanju u našoj tvornici obavijestili smo javnost pred Savezom samostalnih sindikata u Zagrebu prošlotjednom podjelom kokoši s farme “Poljoprerade”. Tako smo bar dio peradi spasili od uginuća jer hrane više nema. Uslijedio je protuudarac vlasnika koji su nas maknuli iz kruga tvornice. No, mi smo bili izazvani planom poslodavca da otpusti 40 od 103 radnika tvornice, a bez plana za budućnost. Spremni smo i na razgovor o tehnološkom višku, ali sukladno zakonu – kaže Ivan Rogić, regionalni povjerenik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj, duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, koji je s tamošnjim radnicima u štrajku od prvog dana.

Jaja slali do posljednjeg dana

U štrajkaškom odboru su i Hermina Parać, Mario Holetić i Vilma Sajko, koji kažu kako se “nesposobnost poslodavca ogleda u tome što ne vidi da 30 posto radnika ispunjava neki od uvjeta za mirovinu, u koju bi oni rado išli da im se za to pruži prilika”. Radnici smatraju da je sve moguće lako riješiti, po zakonu, ukoliko se napravi program viška radnika te im se isplati zakonom previđena otpremnina u iznosu od trećine plaće, uz isplatu zaostalih plaća.

– “Poljoprerada” ima tražen proizvod, konzumno jaje, isto tako ima postrojenje i ljudstvo koje može nastaviti proizvoditi, kao i osigurane proizvode. To sve dokazuje da se nismo smjeli naći u ovakvoj situaciji i da je za to zaslužna uprava – kaže Rogić.

Štrajkaški odbor je prije svake odluke anketirao zaposlene. Tako je većinom glasova donijeta odluka o štrajku, kao i prijedlog za stečaj koji su 1. aprila predali Trgovačkom sudu.

– Problemi u tvornici traju dugo. Loše se njome gospodari još od privatizacije. Sve su iz nje isisali, a ulagali nisu. Već dvije godine molimo da se u zakonskim okvirima zbrinu ljudi – kaže Hermina Parać.

Radnici sami kažu da na loše poslovanje nisu na vrijeme reagirali, nadajući se da će se situacija popraviti.

– Naivno smo vjerovali da nas neće zateći ovakvo stanje. Dok je bilo plaće šutjeli smo, a sad kad tražimo ono što nam pripada, kažu nam da smo nasilnici – riječi su Mirjane Bućar.

Mara Šaban i Slavica Bišćan godinama su zaposlene kao peradarke na farmama “Poljoprerade”, a sada, nakon što je potrošena zadnja količina hrane, ne znaju sudbinu kokica i pilića o kojima su brinule.

– I kad je krenuo štrajk naša je obaveza bila hraniti kokoši kojih je 40 hiljada i piliće kojih je gotovo 24 hiljade. Jaja smo slali do posljednjeg dana, uredno ispunjavajući dužnosti, a oni su nas za to vrijeme potkradali – kaže Mara Šaban. Dnevno je u sortirnicu odlazilo po deset paleta jaja od kojih svaka ima 24 kutija, a u svakoj je kutiji bilo 360 komada jaja.

– Proizvodnja i prodaja su išle svakodnevno, pa se pitamo gdje je završio novac od toga. Za vrijeme komunizma nije bilo ovakvih problema, nije se gazio radnik kao sada – kaže Slavica Bišćan.

Rogić je izrazio strah zbog mogućih incidenata kao posljedice nastale situacije jer je, kaže, među radnicima 20 posto hrvatskih branitelja. Jedan od njih, Zdenko Kornet, najavio je najradikalniji potez, štrajk glađu.

– Ukoliko se nešto ne riješi započet ću štrajk glađu jer ništa mi drugo ne preostaje. Životnu situaciju spašava donekle to što supruga radi, no dvojica sinova su na fakultetu, a kći je osnovka. U kreditima smo i minusima i sada smo došli do zida – kaže Kornet.

Neki, poput Jelene Grdić, tvrde kako su u stanju odreći se i plaće samo da vide budućnost firme, u kojoj je zaposlena zajedno sa suprugom Milom, ratnim vojnim invalidom.

– Imam više od 30 godina staža, a suprug još više. Iznos naših plaća, uz putne troškove, zajedno ne prelazi šest hiljada kuna, a sada nemamo ni to za život. Pomažu nam dvije kćeri i moje sestre u inozemstvu. Žalosna sam da je do ovoga došla, nakon silnih godina poštenog rada. Jedva preživljavamo, štedimo na hrani. Obično skuham malo graha što onda razvučemo na tri dana – kaže nam Jelena Grdić sa suzama u očima, dodajući kako bi odmah, da joj se pruži prilika, otišla u mirovinu jer više ne želi raditi besplatno.

Zaštitari im oduzeli transparente

Slično razmišlja i Marijan Kompes, jedini zaposleni u peteročlanom kućanstvu.

– Supruga mi je nezaposlena, a dvije kćeri su studentice. Zemlje nemam da bih je obrađivao, a u minusu sam sa svime što sam se mogao zadužiti. Još sam dosta novca posudio od rođaka i prijatelja. Više nemam nadu u rješavanje našeg problema – priča Kompes.

Nije ovo jedini štrajk koji su organizirali ovi radnici. Krajem februara bili su u desetodnevnom štrajku kojim su uspjeli izboriti plaće iz novembra i decembra prošle godine.

– Najveći je problem što nemamo pravnu državu. Ima zakona protiv ovakvog kriminala, ali nema nikog tko bi ga provodio i tko bi kaznio poslodavce – tvrdi Rogić. Navodi kako je prvi put u karijeri profesionalnog sindikalista vidio suludu scenu da su zaštitari štrajkašima oduzeli zastave sindikata i transparente.

Radnici stoje s ogromnim transparentom na kojem piše “Pravna država? Malo morgen!”, obučeni u fluorescentne prsluke s natpisima “Ja sam u štrajku” i “Hoću plaću”. Predstavnik uprave crvenom trakom zagradio je parkiralište tvornice, no pod blagoslovom policije, koja od dolaska zaštitara nadgleda situaciju oko tvornice, radnici i dalje smiju parkirati na njemu.

Početkom tjedna sindikalisti iz štrajkaškog odbora sastali su se s Dragom Marićem, jednim od većinskih vlasnika “Poljoprerade”. Radnicima je obećano da će im plaće za dva mjeseca biti isplaćene do 1. maja. No, radnici ne vjeruju tim obećanjima. Oni su osim svojih plaća zatražili i povlačenje zaštitara jer, kako kažu, plaće za zaštitare iznose koliko i dug za njihove jednomjesečne plaće zbog čega su i krenuli u štrajk. Također, rješenje vide u programu restrukturiranja jer smatraju da je i vlasnicima i radnicima u interesu opstanak tvornice.

Josipović: Ovi ljudi trpe nepravdu

U utorak, 27. aprila 20 radnika “Poljoprerade” koji su ujedno bili branitelji u ratu 1991-95. primio je predsjednik Ivo Josipović. On je nakon toga pozvao nadležne inspekcije da svoj posao u slučaju “Poljoprerade” obave brzo i djelotvorno.

– Ovi su me ljudi upoznali s nepravdom koju trpe već dulje vrijeme i na nefunkcioniranje pravne države koja ih je trebala zaštititi. Dogovorili smo se da ćemo napraviti praktične korake jer oni žele samo ono što su zaradili, plaćene doprinose i zadržavanje svojih radnih mjesta – rekao je Josipović, koji je radnicima obećao da će pratiti razvoj situacije.

Branitelji su odustali od ostavljanja svojih odličja na čuvanje predsjedniku i odlučili državnim institucijama dati još jednu priliku da obave inspekciju.