Srljamo u progres

Dnevnik 3

Bio je ovo tjedan u kojem je briljirala Tatjana Munižaba. Najprije je, najavljujući odluku Vrhovnog suda u slučaju Perković, duhovito objasnila kako je Perković “lociran i identificiran”, pa ga sada samo treba “uhititi i transferirati”. To je fraza kojom je Vladimir Šeks otpisao svog suborca Antu Gotovinu, prokazavši samog sebe kao hrvatskog Fausta, čovjeka spremnog prodati dušu vragu za vlast. Ta točka dubokog, javnog pada, to samosramoćenje, danas je – kako vidimo iz njegovih iskaza – najveća Šeksova noćna mora.

Nadahnuta voditeljica potom je, tijekom tjedna, u svojim šihtama na dvoboj izvodila zanimljive antagoniste. Najprije je sučelila Davora Majetića iz Hrvatske udruge poslodavaca i Krešimira Severa iz Nezavisnih hrvatskih sindikata. Dan kasnije, na temu proračuna dovela je odličnu gošću, profesoricu Marijanu Ivanov (dobro je imati nove i originalne goste umjesto usual suspects tipova, a još bolje ako su pritom vrhunski upućeni u tematiku). Dan kasnije, opet na temu Zakona o radu, sučelila je HDZ-ovca Antu Kulušića i SDP-ovca Davorka Vidovića. Razgovor je krenuo zanimljivo (Vidović tvrdi da je Zakon o radu tek četvrti ili peti faktor dinamizacije tržišta rada, dok Kulušić još nije siguran hoće li HDZ biti za ili protiv), no sugovornici se još nisu ni zagrijali, a sve je već bilo gotovo. Ta bi sučeljavanja trebalo izdvojiti u poseban format na Prvom, jer tema za verbalne ratove ima mnoštvo i dvoboji su nešto što televizija obožava – vodu mogu držati i po 45 minuta, a ne samo tri.

Dnevnik RTS-a

Aleksandar Vučić obećao je prije koji tjedan kako neće raspisivati izbore u Srbiji prije kraja mandata, jer je svejedno tko je prvi potpredsjednik a tko predsjednik Vlade, bitno je da se radi dobro. U subotu međutim suprotna priča: šef Srpske napredne stranke najavljuje prijevremene izbore. Samo vrana leti pravo, kaže ruska poslovica. Nakon opširnog izvještaja sa stranačkog skupa, slijedi i vijest o tome da je ministar privrede Ivan Radulović podnio ostavku jer tri reformska zakona koja je predlagao Vučić nije pustio u proceduru, pa je ministar zaključio da u Vladi nema podršku za promjene.

Vodeće svjetske agencije optimistički gledaju na vijest o proljetnim izborima u Srbiji: prema većini njih, nova će vlada, s velikom podrškom birača (naprednjaci u anketama imaju toliko glasova kao HDZ i SDP u Hrvatskoj zajedno), nastaviti započete reforme, ali treba vidjeti hoće li gro radova biti na popunjavanju zatvorskih smještajnih kapaciteta ili će Vučić, kao sigurni premijer, ići u nekom drugom smjeru, recimo u pravcu modernizacije, što je na Balkanu najčešće bila luzerska varijanta.

Ivkova slava, RTL

Ta situacija, od izvora dva putića, genijalno je opisana u frazi iz popularnog filma Zdravka Šotre “Ivkova slava”: “Srbija nezadrživo srlja u progres.” Sve južnoslavenske zemlje dosad se nisu oduprle nezadrživom zovu srljanja u progres – Srbi su nezadrživo htjeli živjeti u istoj državi (iako su u Jugoslaviji bili upravo u toj poziciji), Hrvati su nezadrživo srljali u Europu (u kojoj nam je BDP danas manji nego 1986.), Slovenija je od faze “burek – nein, danke” početkom 2000-ih došla do faze čeznutljive nostalgije za Balkanom… Milanovićeva vlada ne srlja u progres, već srlja kao Airbus u maglu, i uopće, od sveg tog silnog srljanja naprijed čovjeku se zavrti u glavi, pa zaželi malo spokoja, tapkanja u mjestu i švicarske dosade koju tek povremeno remeti tiktakanje sata kukavice.

Bago vs. Bandić, Nova TV 

Mislav Bago razgovarao je s Milanom Bandićem jedinim jezikom koji taj čovjek razumije. Zagrebački gradonačelnik zakoniti je nasljednik Vrdoljakove babe Lončaruše i anonimnog prodavača cigli iz Martićeve ulice u Zagrebu: neprestano mulja, u putinovski dugom mandatu nije izrekao niti jednu misao vrijednu citiranja, neotesanim i samodopadnim trkeljanjima ispunio je omanje izdanje “Greatest shitsa”, pa je očekivati od njega išta više izraz neinteligencije. Na Baginu primjedbu da je lukav, Bandić se najprije uvrijedio, a potom skoro rasplakao, ocijenivši lukavost kao životinjsku osobinu. Svašta. Primjedba kako s takvim likovima, genijima piljarske rasprave, nema smisla razgovarati ne stoji – on je narodna vlast i izaći će na sve naredne izbore dok mu živo srce bije. Bandić je dakle legitimni objekt javnog interesa. A o čemu i kako razgovarati s njim, takvim? O patolozima? O jedenju snijega? O širajzlima? O oranju narodne brazde? Ukratko, Bandić je napokon, poput svojedobno Sanadera, naletio na nekoga komu se ne mogu prodavati cigle i tko mu je kratko i jasno poručio: “E nećeš, razbojniče!”

Dnevnik Nove TV 

Tomislav Karamarko napokon u ime stranke iznosi optužbu koju je Vice Vukojević formulirao prije pola godine: SDP je “zločinačko udruženje” jer je sljednik SKH-a koji je bio “zločinačka stranka”, a uzeli su i imovinu Partije, što je “sotonski čin”. Karamarkovo, točnije Vukojevićevo otvaranje ljute ideološke bitke Hrvatsku će, jer je gura nekoliko desetljeća unatrag, snažno potisnuti prema dnu. Da podsjetimo: Nijemci su zadnje izbore, unatoč moćnoj, nabujaloj privredi, proveli u borbi za najnižu cijenu radnog sata, ne dotičući se Hitlera i Staljina. No naše vodeće stranke takvu raspravu ne žele, a to će voditi u jasno vidljivom smjeru.

Evo jednog tumačenja Slavoja Žižeka koje, govoreći o Italiji, opisuje i Hrvatsku: “U uvjetima virtualnog, nematerijalnog kapitalizma trebamo sve snažniju državnu regulaciju, koja će sve više postati nekompatibilna s demokracijom. Italija je za to model, ljudi govore o Berlusconiju i njegovim obiteljskim problemima, a nitko o zakonima i funkcioniranju države. U osnovi će ova kriza djelovati kao šok-terapija, otpadanjem predrasuda ugurat će nam jedan još radikalniji kapitalizam. Već je sada jasno da se kriza iskorištava za uništavanje posljednjih sindikalnih prava. To je horor.” Na pitanje je li na djelu namjerno zaglupljivanje, slovenski filozof kaže: “Ne! U tome sam stari marksist. Ideologija nikada nije namjerno zaglupljivanje. To sam se pitao dok sam bio mlad i čitao Mein Kampf, pitajući se vjeruje li Hitler u ono što piše. S jedne strane, nije vjerovao jer je objašnjavao model manipulacije, a na drugim se mjestima vidjelo kako je sam sebe prevario i povjerovao u svoje manipulacije. To se danas vidi više nego ikada. Govore nam da živimo u postideološkom razdoblju, a ideologije su snažnije nego ikada prije…” Srljamo u progres kao Airbus u maglu!