Kronika

Bojleri zahrđali, plina niotkud

Stanovnici Dalja, Bijelog Brda, Erduta i Aljmaša platili su priključke i uređaje za plinsko grejanje, ali je koncesionar pao u stečaj

Iako je od početka plinifikacije erdutske opštine prošla čitava decenija, stanovnici Dalja, Bijelog Brda, Erduta i Aljmaša još se nisu ogrejali tim energentom, a kako stvari stoje, u skorije vreme i neće. Plinski sandučići i kupljeni bojleri već su pohrđali, svedočeći o ružnoj epizodi koje se meštani danas nerado prisećaju jer ih je poprilično koštala, a plinu ni traga.

Sve je počelo 2002. godine kada je Opština Erdut koncesiju za obavljanje komunalne delatnosti snabdevanja plinom dodelila firmi Emanita d.o.o. iz Vinkovaca. Izgrađena je mreža u dužini 115 kilometara, sklopljeni ugovori sa oko 1100 domaćinstava, a zatim je sve stalo. Uprkos insistiranju rukovodstva erdutske opštine pa i produženju rokova za izvođenje radova, koncesionar nije uspeo ispuniti svoje obaveze i 2008. godine dolazi do raskida ugovora, a nad Emanitom se zbog velike prezaduženosti ubrzo otvara stečajni postupak. Nakon tri neuspela pokušaja prodaje, plinovodni sistem za 3 miliona i 950 hiljada kuna kupuje Crodux plin d.o.o. iz Zagreba koji, međutim, nije bio zainteresovan da nastavi započeti posao.

– Najveći je problem što su građani platili priključak iako smo na tribinama koje smo organizovali upozoravali na članak ugovora koji kaže da to mogu učiniti na osam rata tek po puštanju plina. Deo građana je čak kupio plinske bojlere kojima je sad već istekla garancija, neki su razveli sve instalacije i zadužili se kreditima po 20 do 30 hiljada kuna, kaže načelnik opštine Erdut Jugoslav Vesić. Dodaje da su naknadu za priključenje na plinovod, delimično ili u celosti, uplatila 704 domaćinstva, u ukupnom iznosu od gotovo dva miliona kuna. Njihova potraživanja do danas nisu namirena jer su se našli u drugom stečajnom redu.

– Platili smo priključak  335 evra, dobili sandučić i to je sve. Plin smo hteli uvesti za kuvanje kako bi manje plaćali struju, a o grejanju ni govora, preskupo je, kaže Đorđe Opšić iz Dalja. Njegov sumeštanin Milan Makivić je odmah po potpisivanju ugovora u svojoj kući od 320 kvadrata razveo sve instalacije.

– Kad je došla zima nisam imao drugo rešenje već da iznajmim cisternu za plin na deset godina. Osim 120 kuna mesečno za najam, prve zime sam za grejanje platio oko 15 hiljada kuna i tada sam odlučio da pređem na drva. Sada trošimo oko 20 metara drva, a plin iz rezervoara koristimo samo za kupatilo i kuvanje što nas košta od 2,5 do 3 hiljade kuna godišnje, ispričao nam je ovaj Daljac čiji slučaj nije usamljen. Mnogi su, nakon što je postalo izvesno da od plina nema ništa, instalacije prepravljali na centralna grejanja s drvima i ugljem.

Kako će se čitava situacija razrešiti ne znaju ni u Osječko-baranjskoj županiji na koju je zakonskim izmenama prešla nadležnost dodele koncesije za plinovodnu mrežu i distribuciju plina, a koja je u tu svrhu 2011. godine formirala stručnu komisiju.

– Vlasnik mreže Crodux nije zainteresovan za distribuciju. Da bi neko drugi kroz tu mrežu mogao distribuisati plin mora s njima zaključiti ugovor ili kupiti tvrtku. Održali smo nekoliko sastanaka sa Croduxom, HEP plinom, predstavnicima opštine i županom, pokušavajući naći neki model. Čak smo pustili dve firme da u interesu stanovnika pokušaju naći zajednički jezik. Pitanje plinifikacije erdutske opštine bilo je postavljeno i u Saboru, pokušalo se naći rešenje preko ministarstva privrede, ali bezuspešno, kaže Silva Vendling, predsednica komisije.

– Teško je reći kada bi se mogao odabrati distributer. Mreža je zakopana u tlu, ne znamo u kakvom je stanju, sistem bi morao biti tehnički ispravan da bi se u njega pustio plin, a takav dokument od vlasnika do danas nismo dobili. Kako bi se pokrenuo postupak dodele koncesije, Crodux kao vlasnik mreže i HEP plin kao zainteresovani distributer, moraju stupiti u poslovni odnos i utvrditi naknadu za korištenje sistema, pojašnjava Vendling.

No, čini se da je to nemoguće i da su u pravu sumnjičavi građani tvrdeći da je sve to politika koja se lomi preko njihovih leđa. Naime, za Crodux vlada mišljenje da je naklonjen HDZ-u, za HEP plin da je pod kontrolom HNS-a, dok je Županija u rukama HDSSB-a.

– Moguće je da ćemo pokrenuti proceduru da vidimo ko je od stanovnika sada zainteresovan za priključak na plin, napraviti elaborat, studiju i sve potrebne dokumente, ako bude potrebno raspisati novi konkurs, izgraditi novi sistem za distribuciju plina i izabrati novog distributera, zaključuje Vendling. Šta će se u tom slučaju dogoditi sa već uplaćenim novcem građana za priključke – ne zna se.

– Građani su dobili samo sandučić i jedan ventil. Nisu dobili ni merni uređaj i sutra ako neko krene sa distribucijom sigurno će biti nadoplate, uveren je načelnik Vesić, dodajući da bi kopanje nove mreže bilo najnepovoljnije rešenje.

•  

Skupo zatopljenje

I dok stanovnici erdutske opštine čekaju plin, oni koji ga već odavno koriste kukaju zbog velikih računa. Vukovarci su za decembar koji je bio puno topliji od novembra dobili tri do četiri puta veće račune plin. Saši i Ljiljani Drobac iz Borova naselja za decembar je stigao račun na 800 kuna.

– Nemoguće je da smo toliko potrošili. Decembar je bio topao, a osim toga plinski bojler nam je deset dana bio u kvaru, tako da ga do dolaska majstora nismo ni koristili. Grejemo samo dnevnu sobu i kupatilo kad kupamo decu, a spavamo u hladnom. Imamo i izolaciju na kući, štedimo maksimalno, a računi su sve veći, čudi se Ljiljana.

Vukovarsko Udruženje potrošača uputilo je zahtev Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) da to preispita.

– Zaprimili smo velik broj pritužbi građana koji tvrde da je bez obzira što je brojilo očitalo određenu potrošnju plina nemoguće da su toliko potrošili. Verujemo da postoje neke nepravilnosti u kvalitetu usluga i energenta, kaže predsednik Udruženja Mirko Dragun.

Dragana Bošnjak

•  

Još jedno kordunsko mjesto na izdisaju

Bez pruge nema ni Slavskog polja

Prije 1991. tu je živjelo oko 1050 stanovnika u 300 domaćinstava, a danas je tek 150 do 180 stanovnika 

Slavsko polje nalazi se u sastavu općine Vrginmost i od Karlovca je udaljeno manje od četrdesetak kilometara. Slučaj ovog mjesta eklatantan je primjer sudbine herojskog Korduna, koji je podnio veliku žrtvu u Drugom svjetskom ratu da bi ga nakon devedesetih zadesila zla sudbina koju nikako nije zaslužio. Tridesetih godina prošlog vijeka tu je bilo oko 1200 stanovnika, a njih gotovo 400 je imalo stalan posao. Na željezničku stanicu Vojnić kolodvor dovoženi su ugljen koji se kopao u Šimulijama i Sučevićima, i bijela zemlja iz Vojišnice od koje se pravila keramika.

Iz Petrove gore, uskotračnom prugom u malim vagonima se na željezničku stanicu dovozilo se drvo za industriju papira. Slavsko polje je 1937. godine imalo više stanovnika nego tadašnji Vrginmost. Sve se to odvijalo u vlasništvu jedne firme iz Našica, u vlasništvu grofa Pejačevića. Bila je tu pekara, mesnica, škola, pruga Karlovac-Sisak je funkcionirala i sve je vrvjelo od života. U Drugom svjetskom ratu mnoge su porodice doslovno istrijebljene, a mnogi su se stanovnici priključili partizanima.

Škola u Slavskom polju izgrađena je na mjestu gdje je to predložio kralj Petar tridesetih godina, a obnovljena je nakon rata 1948. godine. Na početku školske 1964. godine tu je bilo upisano 265 đaka. Danas u općini Vrginmost radi samo jedna osnovna škola i to u općinskom središtu.

Slavsko polje je bilo prvo povratničko mjesto u općini Vrginmost, u koje se od 1996. do 1998. vratilo više od 300 ljudi. UNHCR i CRS su tu provodili pilot program povratka. Svaki povratnik je prema vlastitoj želji dobio stoku, dvadeset ljudi i radne strojeve, a svi su imali obavezu da drugima pomognu u radu. Ljudi su bili dovoljno pametni i iskoristili su tu mogućnost, vratili se i razvili domaćinstva. Dobiven je i dio građevinskog materijala za manje popravke kuća. No danas, umjesto da se stanje popravlja, ono je iz dana u dan sve gore. Mnogi su ljudi napustili mjesto i rasuli se širom svijeta. Danas u mjestu, koje se proteže od Utinje do Crevarske strane, što je po slobodnoj procjeni više od deset kvadratnih kilometara, živi 150 do 180 stanovnika.

Neposredno prije rata devedesetih, tu je živjelo oko 1050 stanovnika u 300 domaćinstava, svako je kućanstvo imalo najmanje po šest krava, mlijeko se prodavalo Karlovačkoj mljekari, bar jedan član obitelji je radio u nekom od karlovačkih poduzeća, najviše na željeznici, a hranu su uzgajali za sebe i viškove prodavali na karlovačkoj tržnici. Bilo je više veza vlakom svakodnevno za Karlovac i natrag.

Po svim objektivnim kriterijima ovaj je kraj prirodno pripadao  Karlovačkoj županiji no sada dio Sisačko-moslavačke županije. Često puta u medijima se i dalje proteže teza da je granica između Korduna i Banije na Biljegu, što nije točno jer Banija počinje između Topuskog i Gline. Ljudi iz ovog kraja sve svoje potrebe zadovoljavaju u dvostruko bližem Karlovcu nego u Sisku, osim ako se ne radi o administrativnim pitanjima.

Čisto preživljavanje, totalna depresija bez boljeg sutra – tako bi se mogao ocijeniti život u Slavskom polju. Živi se od penzije, socijalne pomoći i poljoprivrede za vlastite potrebe. U kućama žive jedan ili dva člana, a tek ih je par sa više žitelja. Starosna struktura je “ubitačna”, a u cijelom mjestu je tek desetak djece. Kulturni život ne postoji, društvenih okupljanja nema, političkih stranaka nema, osim kada uoči izbora dolaze sa strane i obećavaju svašta, a onda naprosto nestanu. Održavaju se dva nogometna turnira, 1.maja i 1.avgusta i to je sav društveni život. Moglo bi se slobodno reći da je to mrtvo selo jer je glavni događaj u selu kada netko umre i kada se ljudi okupe jer krštenja djece ili svadbi i vjenčanja nema.

Željeznička pruga Karlovac-Sisak nije u funkciji od devedesetih, tračnice su ukradene i prodane u staro željezo. O šteti je izlišno govoriti, a bez te pruge ovaj je kraj osuđen na odumiranje što nekome očito odgovara. HŽ nema namjeru obnoviti tu prugu, žilu kucavicu Korduna i Banije, koja bi i za cijelu Hrvatsku imala veliku važnost jer bi se teretni prijevoz mogao maknuti iz Zagreba koji bi tada bio samo putnički terminal.

Dr. sci. Jovan Vučinić, profesor na Veleučilištu u Karlovcu, rođen je par stotina metara od željezničke stanice Vojnić. On u planu ima, uz pomoć više saradnika, napisati monografiju o Slavskom polju i željezničkoj stanici Vojnić.

– To je za sada samo ideja. Tako bi oni koji će se rađati i živjeti u cijelom svijetu, nešto doznali o svojim korijenima, odakle su njihovi preci potekli i kako su živjeli. Taj krajzaslužuje da se kronološki iznese što se događalo u proteklom vijeku. Koliko će se uspjeti u tome teško je za sada reći jer za to trebaju dobra organizacija, slobodno vrijeme, osjećaj svih ljudi koji potječu otuda i drugih koji su na određeni način vezani za ovaj kraj, treba dosta vremena i istraživanja po arhivima i, naravno, novaca. U monografiji bi trebalo doći do imena svih ljudi koji su se rodili i živjeli u tom mjestu. Potom bi sadržavala opis razvoja mjesta, istaknute osobe koje potječu odatle, razvoj poljoprivrede, državna poduzeća, kulturno – zabavni i sportski život, NOB i cjelokupni razvoj do negdje 2013. godine. Dosta se građe može dobiti van granica Hrvatske, a naročito od ljudi koji su još živi i koji još žive u izbjeglištvu, kroz njihove iskaze i sjećanja, kaže Vučinić.

Milan Cimeša

 

Dejan Mihajlović, načelnik općine Krnjak

Sporazum za primjer

Krnjak i Zrenjanin radom na zajedničkim projektima mogu koristiti predpristupne fondove 

Što obuhvaća sporazum o suradnji i prijateljstvu općine Krnjak sa Zrenjaninom i kakvo je značenje za općinu od tog sporazuma?

Sporazum čijem su potpisivanju prisustvovali čelni ljudi Zrenjanina i Krnjaka, predstavnici konzulata Srbije u Rijeci, naši općinski vijećnici, predstavnici SPC-a, kao i zamjenik karlovačkog župana Siniša Ljubojević ima cilj njegovanja prijateljskih odnosa i suradnju građana dvije sredine, podsticanje razmjene i suradnje, razvoja i zajedničkog napretka na obostranu dobrobit, kao i doprinos u procesu evropske izgradnje. Aktivnosti bi se provodile na ekonomskom, umjetničkom, kulturnom, obrazovnom i sportskom području, a u svjetlu uzajamnog razumijevanja potreba građana. Hrvatska je u EU, a Srbija zemlja kandidat, pa se sada otvaraju predpristupni fondovi među kojima su i oni za prekograničnu suradnju. To je jednostavniji način za povlačenja sredstava jer Krnjak i Zrenjanin radom na zajedničkim projektima mogu koristiti predpristupne fondove koji su za nas povoljniji u odnosu na strukturne fondove koje sada imamo.

Što će biti prioriteti u provođenju sporazuma i što možemo konkretno očekivati narednih nekoliko mjeseci?

Nama je cilj prvenstveno ekonomska i kulturna suradnja s gradom u kome živi 20 zajednica i gdje su četiri službena jezika, dok je ovdje problem da se ime općine napiše na dva pisma. Ovo je primjer kako se u nekim područjima koja se iz Hrvatske možda smatraju

manje civiliziranima, primjenjuju mnogo viši standardi demokracije. Sam Zrenjanin nije odabran slučajno jer je to grad u kome hrvatski privrednici imaju značajna ulaganja. Ivica Todorić je kupio tvornicu ulja Dijamant, Vindija gradi pogone, a zrenjaninska poduzetnička zona je među najuspješnijima u Srbiji. Želimo da uspostavimo kontakte s privrednicima s ciljem da i u našoj poslovnoj zoni počne proizvodnja. To bi zaposlilo stanovništvo i smanjilo njegov odlazak, a s druge strane punilo bi općinski proračun kako bi općina lakše zadovoljavala potrebe građana.

Kakve su prve reakcije na sporazum?

Reakcije su izuzetno pozitivne, od naših gostiju koji nisu očekivati toliko gostoprimstvo i interes lokalnih medija, a pozitivan je odjek i u samoj Srbiji. U samoj općini to je kao novost bilo podložno sumnjama, ali kad su naši vijećnici vidjeli o čemu se radi, to su zdušno podržali. To je prvi sporazum u Karlovačkoj županiji o uspostavljanju suradnje s općinom u drugoj zemlji, a prvi sporazum takve vrste otkako je Hrvatska u EU. Imali smo veliku podršku konzulata koji su nam se stavili na raspolaganje u svakom pogledu, što je pozitivna poruka, a veliku pomoć u kontaktima i realizaciji imali smo i od Siniše Ljubojevića.

Kakvo je sadašnje ekonomsko stanje u općini?

Problem općine su pretežno staračka domaćinstva, mnogi stariji nisu radno sposobni, a mlade generacije su prinuđene da traže posao u drugim sredinama, pa i inozemstvu. Površina općine je vrlo velika, a rijetko naseljena u odnosu na broj stanovnika, tako da su prisutni problemi u održavanju ili gradnji nove komunalne infrastrukture. To nas je motiviralo da krenemo u razvojnu strategiju i u kreditna zaduženja kako bi osposobili našu poslovnu zonu i omogućili da dođu investitori i pomaknu općinu s mrtve točke. Zato, ako se ostvari nešto iz sporazuma, to će Krnjaku više nego dobro doći i više koristiti jer je naš proračun tek oko jedan posto proračuna Zrenjanina. Ali mi smo u sporazum ušli da obje strane od njega imaju koristi i da budemo partneri u privlačenju sredstava iz fondova EU.

Da li su splasnule tenzije nakon skidanja dvopismenih ploča?

Političkih tenzija gotovo da i nema. To je bila refleksija stanja u Vukovaru i nije nešto što je stalno prisutno u općini. Odnosi Hrvata i Srba su na vrlo dobrom nivou u odnosu na druga područja u Hrvatskoj, prije svega jer svi imaju probleme egzistencijalne prirode.

Nenad Jovanović

DORH protiv povratnika

U Saboru je tokom aktualnog prijepodneva Mile Horvat, u ime Kluba zastupnika SDSS-a, postavio zastupničko pitanje predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću, koje se odnosilo na tužbe za povrat sredstava koje je država uložila u obnovu kuća povratnicima.

– Zadnjim Izmjenama i dopunama Zakona o području posebne državne skrbi prihvaćen je amandman SDSS-a kojim smo tražili brisanje diskriminirajuće odredbe iz 14. članka, kojom je povratnicima obnovljenih kuća bila obaveza da u roku 30 dana usele u njih bez obzira na uvjete života koji su pri tome zatekli. Također, u kućama su morali provesti 10 godina i nisu ih mogli prodati. Zbog te je odredbe podnijeto 70 tužbi protiv srpskih povratnika na području zapadne Slavonije i Banije, kojima se traži povrat sredstava uloženih u obnovu kuća putem ovrha na mirovine ili naplatom od prodaje. Mi smo očekivali da će se brisanjem ove odredbe riješiti problem pokrenutih tužbi, no ostali su postupci ovrhe i zabrane raspolaganja na obnovljenim kućama povratnika. Iako se u pojedinim slučajevima sudovi pozivaju na brisanu odredbu i odbijaju tužbeni zahtjev države, problem je što DORH i dalje ulaže žalbe na takve presude, na štetu povratnika – kaže Horvat. Zbog toga je pitanje premijeru glasilo – koji je pravni interes države da i dalje vodi ove postupke protiv srpskih povratnika i time stvara dodatne financijske troškove, kako tim pojedincima tako i državi, te što Vlada RH misli poduzeti kako bi se riješio ovaj problem?

Milanović je naveo da Državno odvjetništvo vodi te postupke, no “ono je neovisno i samostalno pravosudno tijelo do te mjere da bi se svaki direktan pritisak prema DORH-u tumačio kao pritisak na pravosuđe”.

– Smatram da taj zakon nije valjao i zato je promijenjen, no Državno odvjetništvo ga tumači na drugi način, i to je njihovo pravo. Jedino što ovdje mogu učiniti je da apeliram sa stajališta volje Vlade da se to više ne radi i da se od toga odustane. Zato koristim ovu javnu tribinu da apeliram da se od toga odustane, bili u pitanju Srbi, Hrvati ili netko treći. I izmjenama Zakona o državnom odvjetništvu idemo u pravcu da se u imovinskim pitanjima DORH mora konzultirati sa Vladom, i nadam se da to netko neće proganjati kao neustavnu odredbu – kaže premijer Milanović.

•  

Kršenje ravnopravnosti

Zastupnik Furio Radin uputio je pitanje ministru obrazovanja, znanosti i sporta Željku Jovanoviću u vezi upisa učenika u srednje škole i fakultete na jezicima nacionalnih manjina.

– Upis učenika u srednje škole s nastavom na talijanskom jeziku od 1945. do 2012. godine bio je takav da se pri upisu vrednovao, pored matematike i stranog jezika, i uspjeh iz materinjeg talijanskog jezika. Ta je praksa potvrđena 1996. godine sklapanjem Sporazuma o nacionalnim manjinama između Italije i Hrvatske, čime je talijanska manjina shvaćena kao jedna zajednica u Hrvatskoj i Sloveniji. Ta praksa vrednovanja materinjeg jezika u Sloveniji se nije promijenila, dok je u Hrvatskoj promijenjena lani, čime je srušena logika obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina te se njome krši osnovna vrijednost ravnopravnosti – navodi Radin, te ističe pitanje – kada će pripadnicima nacionalnih manjina biti ostvareno njihovo ustavno i zakonsko pravo na obrazovanje na materinjem jeziku?

– Sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, kod upisa u srednje škole sva djeca se upisuju pod jednakim uvjetima. Prije godinu dana na javnoj raspravi nitko nije problematizirao pitanje elemenata i kriterija upisa u prvi razred srednje škole, ali se u proljeće javila Talijanska unija i veleposlanstvo s ovim pitanjem. Nakon sastanaka predložili smo kompromisno rješenje da talijanske škole imaju mogućnost, uz kriterije koji su jednaki za sve učenike u Hrvatskoj, dodatne provjere znanja talijanskog jezika kod upisa u škole sa talijanskim jezikom. Isto pitanje nije problematizirala niti jedna druga nacionalna manjina. Sveučilišta autonomno sama odlučuju koji će predmeti biti bodovani za uspjeh na upis na fakultete – kaže ministar Jovanović.

Mirna Jasić

Liturgije i akademije povodom praznika Svetog Save

Pomozi da živimo u slozi

Kako kaže svetosavska himna – da živimo svi u slozi, Sveti Savo ti pomozi!, poručio je direktor OŠ Borovo Tihomir Jakovljević

Srbi u Hrvatskoj liturgijama i prigodnim akademijama obilježili su praznik Svetog Save, osnivača Srpske pravoslavne crkve, zaštitnika školstva, ali i krsnu slavu Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, brojnih vijeća i Srpske pravoslavne opšte gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković”.

– Ovo je prvi put nakon ravno sto godina da Svetosavskoj akademiji prisustvuje poglavar Hrvatske, rekao je predsjednik SKD “Prosvjete” Čedomir Višnjić na akademiji održanoj 27. januara u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu kojoj je prisustvovao i hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Čestitajući “Prosvjeti” krsnu slavu, Josipović je ukazao na velik doprinos srpske zajednice u Hrvatskoj.

– Međusobni odnosi kroz povijest temeljili su se na razumijevanju, poštovanju i potpori. Bilo je teških stranica, ali to ne smije biti model budućeg ponašanja, rekao je Josipović.

Pitanje očuvanja ćirilice bilo je tema Višnjićeve svetosavske besede u kojoj je citirao izjavu Svetozara Pribićevića da je obaveza Srba Hrvatske, ali i drugih zemalja da ostanu dvopismen narod. Podsjetio je da “Prosvjeta” ove godine obilježava 70 godina postojanja.

– Zato smo ovogodišnju nagradu Savo Mrkalj dali dobrom duhu “Prosvjete” Milošu Popoviću, rekao je Višnjić prije prigodnog uručenja nagrade ovom slikaru i pedagogu.

Članovi Srpskog pravoslavnog crkvenog pjevačkog društva “Vila” iz Prijedora u BiH izveli su 13 crkvenih i narodnih pjesama, završivši nastup “Himnom Svetom Savi”.

U kapeli Sv. Save u krugu zagrebačke Srpske pravoslavne opšte gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković”, svetu arhijerejsku liturgiju služio je mitropolit zagrebačko ljubljanski Jovan uz sasluženje zagrebačkih sveštenika.

Nakon liturgije učenici su izveli prigodni program. Direktor škole, protojerej stavrofor Slobodan Lalić podijelio je nagrade za zalaganje i uspjeh Mani Boci, Aleksandri Osman, Tamari Ljepović i Ljiljani Simonović. Publici u punoj dvorani obratile su se Ankica Martinović, savjetnica predsjednika Josipovića i Jasmina Marić Mitrović, savjetnica i specijalna izaslanica predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. Ona je pročitala Nikolićevu poruku Srbima u dijaspori da ostanu na putu Svetog Save i da poštuju tuđu kulturu.

Akademiji su prisustvovali i mitropolit Jovan, predstavnici SNV-a na čelu s Miloradom Pupovcem, predstavnici srpskih organizacija, diplomati Srbije i BiH. Istog dana u zagrebačkom sabornom hramu Sv. Preobraženja Gospodnjeg, liturgiju je služio protojerej stavrofor Marko Nogić.

Na svetosavskoj akademiji u glinskom Hrvatskom domu nastupilo je Vukovarsko srpsko pevačko društvo “Javor” uz recitacije Gorana Vinčića i Sanje Gagić. Program je pratilo oko 300 ljudi, a vjerski obred služio je paroh glinski Slobodan Drakulić.

U organizaciji Srpske pravoslavne parohije belomanastirske, donatore SKD-a Prosvjeta pododbor Beli Manastir i Kola srpskih sestara Sveta Jelena Dečanska, u Belom Manastiru održana je svečana akademija u čast prvog srpskog arhiepiskopa i prosvetitelja. Svečana akademija održana je u ispunjenoj belomanastirskoj kino sali. Akademiju je u ime SPC-a otvorio belomanastirski paroh Vlado Kljajić, protojerej-stavrofor, a besedu na temu svečane akademije održao je Dragan Vukadinović, protonamesnik.

U programu su učestvovali Udruženje roditelja i dece Pčelice, SKUD Jovan Lazić i dečiji vrtić Cvrčak. Svečanoj akademiji prisustvovali su i vodeći gradski oci na čelu s Ivanom Dobošem, gradonačelnikom, Predragom Stojanovićem, dogradonačelnikom, i Jadrankom Sabljak, predsednicom Gradskog veća.

Šesta po redu Svetosavska akademija u Gornjem Daruvaru okupila je, kao i svake godine, brojne uzvanike i izvođače. Okupili su se u Mjesnom domu kako bi se u čast Svetoga Save, još jednom prisjetili njegovog djelovanja i izveli prigodan program. Izvedba prve točke programa pripala je podmlatku Prosvjete iz Daruvara čiji članovi su izrecitirali priču o Svetom Savi. Za ostatak programa pobrinuli su se SKUD Branko Radičević iz Dalja, Češka Beseda Gornji Daruvar, HKUD Pougarje iz Daruvarskog Brestovca, SKD Prosvjeta i KUD Moslavina iz Garešnice te naravno domaćin – SKD Prosvjeta Daruvar. Mnogi gosti, odnosno članovi društava su dugogodišnji prijatelji domaćina koji se rado svake godine odazivaju. Nakon formalnog dijela programa uslijedilo je narodno veselje uz živu glazbu.

U organizaciji karlovačke parohije i karlovačkog Pododbora SKD Prosvjeta i ove godine u gradskom kazalištu Zorin dom održana je svečana akademija. Nastupio je ansambl narodnih igara i plesova SKD-a Prosvjeta iz Vukovara. Koncertu je prisustvovao popriličan broj Karlovčana koji su velikim aplauzom nagradili izvođače. O Svetom Savi govorio je karlovački paroh, protojerej stavrofor Slaviša Simaković. Gosti iz Vukovara prije toga su nastupili na Svetosavskoj akademiji i koncertu u Vojniću sa istim programom. Akademija i prigodni kulturno-umjetnički program održani su i u vatrogasnom domu u Krnjaku. Nastupili su članovi krnjačkog pododbora Prosvjete, djeci su uručeni prigodni poklon paketići sa slatkišima, a sve to su organizirali VSNM Krnjaka, Pododbor Prosvjete i Pravoslavna crkva. Svetosavska akademija održana je i u Vrginmostu. U programu su nastupili članovi pododbora Prosvjete i muzički sastavi iz Vojnića.

Centralna Svetosavska akademija za Eparhiju osječkopoljsku i baranjsku održana je u Hrvatskom domu u Vukovaru. Besedu o Svetom Savi govorio je Marko Šukunda, diplomirani teolog iz Borova i doktorant na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, a u programu su učestvovali Vukovarsko srpsko pevačko društvo Javor, Eparhijski sveštenički hor, Etno grupa Đurđevak iz Bobote i učenici vukovarske gimnazije. Svečanosti su, među ostalima, prisustvovali saborski zastupnici srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac, Mile Horvat i Dragan Crnogorac.

Akademije u čast Svetom Savi, održane su na istoku Hrvatske u svim školama u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. U OŠ Borovo, najvećoj manjinskoj školi u Hrvatskoj koja broji 322 učenika, prisustvovalo je više od 500 posetilaca. Verski obred rezanja slavskog kolača i osvećenja slavskog žita obavili su borovski sveštenici Čedo Lukić, Milenko Grebić i Miladin Spasojević. U programu, koji su pripremile nastavnice Nada Kukić i Radojka Tolić, učestvovalo je  stotinjak učenika škole.

– Učimo decu da da čuvaju svoj jezik, pismo, veru, tradiciju, kulturu, ali i da poštuju sve dobre ljude bez obzira koje su vere i nacije. Nije to lak zadatak pogotovo u današnjim vremenima  kada vidimo šta se sve događa oko našeg jezika i pisma. Zbog tih okolnosti odgovornost svih nas u srpskoj zajednici je veća jer moramo biti jedinstveni da bi ostali na ovim prostorima. Kako kaže stih iz svetosavske himne – da živimo svi u slozi, Sveti Savo ti pomozi!, poručio je na kraju svog obraćanja direktor škole Tihomir Jakovljević.

Tradicionalnog slavskog obreda povodom školske slave Svetog Save nije bilo jedino u vukovarskoj Ekonomskoj školi jer je od njega, iz protesta, odustao veroučitelj Aleksandar Đuranović. U holu škole gde je održana svečana akademija, pored ikone i zapaljene sveće, neposvećeni su ostali slavski kolač i žito.

– Zbog otvorene borbe protiv ćiriličnog pisma u gradu Vukovaru i Ekonomskoj školi, zabrane korištenja krsta sa četiri ocila na slavskom kolaču i drugih uslovljavanja direktora škole Ivana Penave, nisam želeo da učestvujem u svetosavskoj proslavi. To je ljudski protest zbog sve češćih i otvorenijih napada na srpsku zajednicu i ukidanja naših prava. Smatram da je ovo jedini preostali način da se izborimo za prava koja nam pripadaju, rekao nam je veroučitelj Đuranović odgovarajući na pitanje o razlozima protesta.

Direktor škole Ivana Penava, istaknuti član vukovarskog HDZ-a i kandidat za gradonačelnika na prošlim lokalnim izborima koji je viđen i na protestima protiv ćirilice, predložio je da proslava bude zatvorenog tipa i da se na nju ne pozivaju gosti, pogotovo ne iz redova političkih struktura. Zaposlenima u nastavi na srpskom jeziku i pismu nije bilo druge već da takav predlog prihvate. U Zajedničkom veću opština navode da je direktor onemogućio održavanje verskog obreda na način kako to dolikuje te da je predstavnike ZVO-a, institucije koja se brine o prosvetnoj autonomiji Srba na istoku Hrvatske, onemogućio da povodom Savindana deci te škole uruče donaciju knjiga za lektiru.

– To je sramota. Ovakvo nedolično ponašanje direktora škole je nedopustivo. Ovo je sramota i za obrazovanje u Hrvatskoj i zato očekujem  reakciju Ministarstva obrazovanja, rekao nam je predsednik ZVO-a Dragan Crnogorac, dodajući da je ova institucija još prošle godine u junu poslala dopis resornom ministarstvu upozoravajući na neprimereno ponašanje direktora Penave koji je svojim angažmanom u politici tokom proteklog perioda već pokazao za kakve se vrednosti zalaže.

– Politici u školi nije mesto. Čovek koji je isključiv i koji ima izrazito negativan stav prema srpskom jeziku i ćirilici, ne može biti na čelu jedne obrazovne ustanove u kojoj polovina učenika pohađa nastavu na srpskom jeziku i ćirilici, zaključuje Crnogorac.

Ivan Penava koji, navodno zbog drugih neodgodivih obaveza, nije prisustvovao ovogodišnjoj akademiji, potvrdio je u izjavi lokalnim medijima da je “ove godine donesena odluka o internoj proslavi školske slave te da se ne pozivaju gosti iz redova politike”, ali tvrdi da verski obred nije bio zabranjen.

N. Jovanović, D. Havranek, Z. Popović, M. Cimeša, D. Bošnjak

•  

In memoriam: Milan Mrkalj (1949 – 2014.)

Vrijedni kroničar Gline

Milan Mrkalj bio je među osnivačima SDSS-a na Baniji, gradski vijećnik Gline, član SNV-a, poduzetnik i sportski radnik  

Milan Mrkalj koji je iznenadno umro 27. januara u Glini, svojim radom obilježio je noviju glinsku historiju i bio kroničar ovog banijskog grada, reakcija je njegovih sugrađana i svih koji su ga poznavali.

Rođen 1948. u Glini, Milan Mrkalj mladost je proveo igrajući nogomet u tamošnjem NK Banija, a s vremenom je postao predsjednik tog kluba, baveći se sportom i tokom rata. Kao diplomirani pravnik, a kasnije i magistar, bio je prisutan u gradskim strukturama Glina i bio zaslužan za uređenje ulica i gradnju pojedinih komunalnih objekata u Glini u predratno vrijeme kad se bilježi i najpropulzivniji razvoj grada.

Nakon povratka iz izbjeglištva, uključio se u politički život srpske zajednice na Baniji i u  Hrvatskoj. Jedan je od osnivača SDSS-a u Glini i na Baniji, pa je u dva mandata bio gradski vijećnik, a pokrenuo je i formiranje srpske manjinske samouprave. U godinama nakon povratka bio je i u SNV-u gdje se bavio ekonomskim pitanjima.

Projektom protektirnice guma i zapošljavanjem nekoliko radnika pokušao je pokrenuti zamrlu privrednu aktivnost u Glini, suočavajući se s brojnim problemima koji prate poduzetništvo u Hrvatskoj. S obzirom da za njega nije bilo mjesta u NK Banovac kako je klub nazvan od 1995. svoju je strast za nogometom dijelom pokušao utažiti suđenjem na malonogometnom turniru na Susretima na baniji u Malom Gradcu, ali i pisanjem o bogatoj historiji glinskog nogometa od svojih početaka do danas, o čemu svjedoče tekstovi objavljeni u “Novostima” i “Prosvjetinom” Ljetopisu.

Bio je aktivan i u glinskom pododboru “Prosvjete”, pa je nekoliko dana uoči prerane smrti bio jedan od organizatora glinske svetosavske akademije. Zbog svega toga, Milan Mrkalj uživao je veliki ugled u Glini. Sahrana je održana u srijedu, 29. januara.

N. J.

•  

Vinceška u Baranji 2014 – tjedan vinskih događanja

Dobra vinska godina

Snježni pokrivač razveselio je vinogradare, jer to pogoduje svim kulturama 

Kao što je široj javnosti već poznato, Baranja – kraj između Drave, Dunava i mađarske granice, u posljednjih nekoliko godina postao je značajno turističko odredište. A da bi se turizam razvijao i dalje i da bi u Baranju stiglo što više putnika, prolaznika i znatiželjnika te da bi oni u Baranji potrošili nešto kuna i eura, potrebno je stalno promovirati i propagirati ono što bi u Baranji turistima moglo biti privlačno. To su, na primjer, vinogradi, baranjsko vino, vinske ceste, koje su premrežile Baranjsku planinu, te običaji vezani za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina.

Tako jedan stari baranjski običaj, koji se naziva Vinceška, nalaže da se na Svetog Vinka, kojega katolici slave 22. januara, ode u vinograd i na čokot objesi najveća kobasica i zalije vinom kako bi sljedeća godina bila rodna, a grozdovi veliki poput kobasice. Blagoslovom vinograda i vina započinje i nova vinogradarska godina, a tog se dana simbolički započne i rezidba vinove loze.

Ove su godine zajedničkim snagama Lokalna akcijska grupa (LAG) Baranja, Regionalna razvojna agencija (RRA) Slavonije i Baranje i Turistička zajednica (TZ) Baranje organizirale, u razdoblju od 18. do 24. januara, “tjedan vinskih događanja” pod nazivom “Vinceška u Baranji 2014”, s ciljem da se, u sklopu prekogranične suradnje s Mađarskom, promoviraju baranjski proizvođači vina i vinski turizam u Baranji.

“Tjedan vinskih događanja” počeo je već u petak blagoslovom vina na Vinskoj cesti Branjin Vrh u podrumu Počivaljka mira, nastavio se na sam dan svetog Vinka središnjim programom kušanja vina i druženjem u baranjskim vinskim podrumima i restoranima u opštinama Draž, Kneževi Vinogradi, Popovac i u Gradu Belom Manastiru, produžio stručnim predavanjem “EU-politike i vinarstvo” te fotoizložbom “Od čokota do vina” u restoranu “Panon” u Kneževim Vinogradima, a završio sljedećeg petka na već čuvenom Vidikovcu na Vinskoj cesti Belje manifestacijom pod nazivom “Vino s pogledom”.

Tad su se, na Vidikovcu u beljskim vinogradima iznad etno-sela Karanca, s kojega nadaleko puca pogled prema južnoj baranjskoj ravnici, okupili beljski rukovodioci i njihovi gosti – kažu da je bilo 300 osoba iz cijele regije – da bi proslavili ovogodišnju Vincešku, uz tamburaše, vino, kobasice i slaninu na ražnju te kuhani grah. Baš toga dana pao je prvi ovogodišnji snijeg, a temperatura se spustila ispod nule, pa su se stvorili pravi zimski uslovi, kakvi su i primjereni za Vincešku.

– Izabrali smo najbolji mogući dan za obilježavanje Vinceške, rekao je Goran Pajnić, predsjednik uprave Belja d.d., podsjećajući kako je ovogodišnje obilježavanje Vinceške počelo na neuobičajeno visokim, pravim proljetnim temperaturama.

– Snježni pokrivač razveselio je beljske ratare i vinogradare, jer to pogoduje pogoduju poljoprivrednim usjevima i vinogradima, dodao je Pajnić. Po svemu sudeći, ovogodišnja Vinceška najavljuje dobru vinogradarsku godinu.

Jovan Nedić

•  

Zamjenik Sisačko-moslavačke županice radi na zajedništvu

Rkmanov nadstranački skup

Želio sam uključiti sve one koji mogu dati doprinos u konsolidaciji zajednice – kaže Boro Rkman

Na inicijativu Bore Rkmana, zamjenika Sisačko – moslavačke županice, održan je po prvi put sastanak izabranih predstavnika srpske nacionalne manjine u rangu zamjenika načelnika općina i zamjenika gradonačelnika, a skup nije bio jednostranačkog karaktera.

– Želio sam u razgovore uključiti, bez obzira na stranačku pripadnost, sve one koji mogu na bilo koji način dati svoj doprinos u konsolidaciji srpske nacionalne zajednice na ovom području, posebno kada je riječ o međunacionalnim, ekonomskim i socijalnim odnosima. Na stol smo stavili tri osnovne teme i o njima raspravljali. Položaj srpske manjinske zajednice u općinama i gradovima Sisačko – moslavačke županije, položaj izabranih predstavnika srpske nacionalne manjine u jedinicama lokalne samouprave i njihov manevarski prostor za rad, te osnivanje neslužbene svojevrsne koordinacije koju će sačinjavati svi učesnici sastanka i koja će se svaka tri mjeseca sastajati i analizirati aktivnosti. – rekao je Boro Rkman.

Bilo je riječi o potrebi poboljšanja komunalne infrastrukture u selima i naseljima s pretežno srpskim stanovništvom, a izraženo je zadovoljstvo što je sve manje međunacionalne netrpeljivosti i incidenata.

Zamjenik općinskog načelnika u Dubici Milinko Simić smatra da u ovim vremenima i na ovim prostorima, Hrvati i Srbi dijele istu sudbinu, pa sve manje ima mjesta za nekakve nacionalne ispade.

– Velik problem su staračka domaćinstva, mladih je sve manje, čim završe nešto škole, odlaze dalje. Niti obnova nije do kraja završena. Kod nas ima primjera gdje se još uvijek čeka na nekakvu pomoć ili obnovu kuća. Kad pitamo što je s tim, činovnici odgovaraju da je nekakav preustroj i da treba biti strpljiv. Osim toga, nekoliko sela u mojoj općini na samom pragu je odumiranja, a nitko se više ne vraća, niti pokazuje interes. Kao da nikoga nije briga. – kaže Milinko Simić.

V. Jurišić

Uspjeh regije koja se sve više promovira

Baranja u turističkom “topu 5”

U 2013. ostvareno je 10.000 dolazaka i 26.000 noćenja, što je gotovo stopostotni porast

Za Baranjce i Baranju godina iza nas, iz niza dobro poznatih razloga, neće ostati u lepom sećanju, ali za baranjske turističke zaposlenike, vlasnike OPG-ova, i ugostiteljskih objekata 2013. će ipak ostati zapisana zlatnim slovima.

Naime, Baranja je po porastu broja dolazaka i noćenja, u odnosu na 2012. godinu, među prvih pet turističkih destinacija što je izuzetno ostvarenje ako se ima u vidu da kontinentalni turizam još uvek ne može parirati primorskom, ali i nekim drugim oblicima turizma.

Brojke pokazuju da je u 2013. godini ostvareno gotovo 10.000 dolazaka i 26.000 noćenja. Evidencija TZ Baranja kaže da je pod njihovom ingerencijom, bez opština Bilje i Draž, ostvaren gotovo 100-postotni porast dolazaka i noćenja. Na tom je području boravilo 6.000 gostiju, od čega 1.700 stranaca, ostvareno je približno 13.600 noćenja, a rekord je srušen i po broju uplaćenih članarina. Od uplaćenih članarina prikupljeno je 222.000 kuna, a pedesetak hiljada kuna od boravišnih taksi.

Osim u TZ Baranja razloga za zadovoljstvo imaju i u TZ Opštine Bilje. U prošloj godini na tom je području ostvareno 3.854 dolazaka i 12.549 noćenja. Domaći gosti još uvek prednjače u broju dolazaka i noćenja, a od stranih gostiju najviše ih je stiglo iz Nemačke, Mađarske, Slovenije, Poljske i Srbije. Ostat će zabeležen i dolazak gostiju iz nekih udaljenijih zemalja poput Izraela. Turistički zaposlenici ističu da bi ostvarene brojke mogle biti još i veće da je u Baranji više smeštajnih kapaciteta pa s ciljem privlačenja većeg broja turista, planiraju primeniti i neke druge metode.

Tako će TZ Baranja u bitku za turiste krenuti s Gradom Osijekom, a u TZ Opštine Bilje planiraju izradu nove turističke imidž brošure te unapređenje ponude adaptacijom i postavljanjem infrastrukturnih sadržaja na mestima koja prikazuju razinu uređenosti mesta. Obe turističke zajednice velika očekivanja polažu i u potpore Ministarstva turizma, HTZ-a, i kao partneri u projektima koji se financiraju iz fondova EU.

Optimizam temelje i na batinskoj luci koja bi se, prema najavama, trebala otvoriti sredinom ove godine. Ako se po jutru dan poznaje za očekivati je da će i 2014. godina biti, ako ne bolja, bar na razini prošle. Sudeći po početku godine, kada se za doček Nove godine u Baranji tražio krevet više, razloga za optimizam ima i zato turistički zaposlenici ne spavaju na lovorikama, tim više jer su zbog brojnih nadolazećih manifestacija već najavljeni dolasci gostiju.

Za razliku od primorskog i drugih oblika turizma, kontinentalni turizam u Baranji ima u kalendaru obeležen svaki mesec zbog čega će Baranjci i njihovi gosti moći uživati u raznim sadržajima tokom cele godine.

Zoran Popović

Priča o “Oazi” i “GivenGainu”

Preko Interneta do donatora

U promotivnom filmu “Oaze” se govori hrvatskim jezikom, ali uz titlove na engleskom za strane donatore 

Internetska platforma “GivenGain” ima svrhu da potiče razvoj neprofitnih organizacija, osiguravajući njima i njihovim donatorima sigurnu uslugu elektroničkog transfera sredstava. Priča o Mirovnoj grupi Oaza i platformi “GivenGain” (“Daj i primi”!) započela je 20. marta 2013. godine, kad je “Oazina” projekt-koordinatorica Vesna Nedić otputovala u Zadar na izobrazbu o korištenju te platforme.

– Zaključili smo da bi ta platforma mogla biti sredstvo preko koga bi trebalo, promoviranjem svojih projekata, pokušati prikupiti dodatna sredstva kroz donacije iz Hrvatske i iz svijeta. Zato smo se “Oazin” web-dizajner Neno Radić i ja dodatno informirali preko internetske videokonferencije s moderatorima “GivenGaina” koji su se nalazili u Južnoafričkoj Republici. Najviše nas je zanimalo kako iskoristiti tu platformu u državama kao što je Hrvatska, u kojima nije poznato doniranje preko interneta – kaže Vesna Nedić.

“Oaza” je donijela odluku da pokuša privući pažnju na svoju socijalnu uslugu, dostavu besplatnih toplih obroka starim i nemoćnim osobama s područja Grada Belog Manastira, i to kroz film “Help Oaza to help others” (“Pomozite Oazi da pomogne drugima”). Svrha filma je da se mediji i naposljetku sami donatori upoznaju građani s mukama koje “Oaza” ima oko skupljanja donacija te s velikim trudom aktivista, koji pokušavaju osigurati dodatna sredstva.

– Snimanje filma trajalo je mjesec dana. Neno Radić je snimao žene i djecu na likovno-kreativnim radionicama, gdje izrađuju suvenire koji se poklanjaju donatorima u humanitarnim akcijama. Snimao je potom različite “Oazine” aktivnosti i akcije. Ukupno je snimio oko pet sati filmskog materijala. Potom je počela montaža i priprema tekstova za film. Sve je nebrojeno puta ispravljano i dopunjavano kako bi se dobila cjelovita priča u svega osam minuta filma – zaključuje na kraju Vesna Nedić.

Film je krajem prošle godine postavljen na YouTube, a zainteresirani čitaoci ovog članka mogu ga pronaći tako da u svoj pretraživač ukucaju njegov engleski naslov: “Help Oaza to help others”. U filmu se, naravno, govori hrvatskim jezikom, ali uz titlove na engleskom za eventualne strane donatore. Nadajmo se da će film doprijeti i do stranih i domaćih donatora.

Jovan Nedić

Bogata izdavačko-dokumentaciona aktivnost SABA RH

Čuvanje istine i sjećanja

Knjige u izdanju SABA RH čuvaju dragocjenu istinu o Narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji i Hrvatskoj

U posljednjih godinu-dvije u javnosti se pojavilo preko deset publikacija čiji je izdavač Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA RH), vezanih za razne aspekte Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji i Hrvatskoj.

Među njima su i one o desnom ekstremizmu, djeci i ženama u ustaškim logorima, ženama u partizanima, borbama u Podravini, Moslavini i na području Kalnika. Također su publicirani “Sjećanje je borba” sa slikama i opisom stanja 937 spomen obilježja NOB u Zagrebu i “Kronologija narodnooslobodilačke borbe naroda Hrvatske 1941. – 1945.” autora Josipa Skupnjaka i Dragutina Mrkocija u kojoj su na jednom mjestu kronološki sistematizirani značajni datumi za razvoj ustanka, formiranje jedinica NOV-a i njihov borbeni put, na prostoru Jugoslavije i Hrvatske.

– Naše knjige i brošure izazivaju interes javnosti u tiskanom obliku i na internetu, kaže Mario Šimunković, voditelj Dokumentacijskog centra antifašizma koji je kao autor ili na neki drugi način uključen u rad na svim publikacijama.

– Sve publikacije financirane su sredstvima za projekte Ministarstva branitelja i Sabora, osim “Kronologije…”  za koju je sredstva izdvojio Grad Zagreb, rekao je, dodavši da se tiraža knjiga kreće od 500 do 1.000 komada.

– Osim “Kronologije” koja je preopširna za stavljanje na neprofitni server, sve ostale publikacije nalaze se na našoj web stranici (www.sabh.hr) i svaka od njih preuzeta je bar 400 do 500 puta. Nedavno otvorenu izložbu “Partizani kakve do sada niste vidjeli” koja sadrži 277 fotografija nastalih od ustanka do oslobođenja Zagreba, na internetu je pogledalo preko 4.000 ljudi, a katalog je “skinut” preko 2.000 puta u tri dana, što govori o iskazanom interesu za tu temu.

Šimunković je također autor izložbe “Plakati u NOB” od prije dvije godine koja govori o tom vidu partizanske propagande, od diletantskih uradaka ili kopija plakata sovjetske revolucije, do pravih umjetničkih djela s jasnom porukom.

– U ovoj godini planiramo izložbu vezanu za Treće zasjedanje ZAVNOH-a u Topuskom, kao i publikaciju o tom značajnom događaju, te knjigu o Narodnoj vladi Federalne Hrvatske u Splitu iz aprila 1945. Izdali smo publikaciju o ženama u ustaškim logorima, autorice Nataše Mataušić, naše stručne suradnice i suautorice značajnog dijela publikacija. U nekoliko narednih tjedana organizirat ćemo promociju te knjige, a za Osmi mart bit će otvorena i izložba o njima, rekao je Šimunković. SABA RH je ove godine izdao i kalendar, namijenjen svima koji poštuju i promoviraju istinu o Drugom svjetskom ratu, a djeluju i kao članovi SABA RH.

Na pitanje o suradnji sa županijskim organizacijama SABA, drugim organizacijama i državnim i lokalnim nadležnim ustanovama, vezanu za rad na osiguravanju građe za publikacije i izložbe, Šimunković ističe da je odlična.

– Naročito želim naglasiti našu suradnju s Internet portalom www.znaci.net iz Beograda s kojim razmjenjujemo elektronske zapise, dajući s jedne strane doprinos njihovoj bogatoj biblioteci, a s druge koristeći ih kao izvor građe za naš rad. Osim toga, imamo i bogatu suradnju s Arhivom Srba u Hrvatskoj s kojim razmjenjujemo izdane publikacije, kaže Šimunković. Podsjeća i na dokumentacionu aktivnost. U bazi podataka imaju zavedeno 2.000 naslova i oko 4.000 primjeraka knjiga. Osim toga imaju i 40 časopisa izdanih u NOB-u, kao i nekoliko stotina dokumenata i fotografija. Problem predstavlja činjenica da je negdašnji SUBNOR velik dio građe besplatno ustupio muzejskim ustanovama po zemlji, a oni sada naplaćuju njihovo kopiranje i skeniranje.

– Zato pozivamo građane da nam ustupe ili omoguće da skeniramo ili kopiramo dokumente i fotografije koje imaju i koje im odmah vraćamo, apelira Šimunković.

Kao dobar primjer dopune građe navodi internet stranicu o Desetom (zagrebačkom) korpusu NOVJ.  (www.deseti-korpus.com).

– Prije četiri godine krenuli smo praktički ni od čega, a sad je na toj stranici obilje građe o samom korpusu i njegovom borbenom putu, kaže Šimunković i dodaje da se izdavačka djelatnost zasniva na volonterskom radu, s obzirom da SABA RH, i pored obećanja, nema svoj osiguran budžet već dobiva sredstva od projekata ili povremene donacije.

Nenad Jovanović

•  

Stogodnjak (201)

31. 1. – 7. 2. 1914: oduševljenje i razočarenje u Požegi, istodobno: oduševljenje jer je nakon dugo godina ponovno održana srpska Besjeda, koju je priredila tamošnja Ženska srpska zadruga uz pomoć, kako se navodi, “naših valjanih Srpkinja i nekih požeških Srba, koji su se i trudom troškom založili da priredba uspije… Zasluga je i braće Hrvata, koji su u velikom broju došli na zabavu i opet svoju ljubav bratsku spram Srba pokazali…” A razočarenje? O njemu nepotpisani autor članka pod naslovom “Zapuštenost srpskog stanovništva u požeškom kraju” u listu Srbobran piše: “Jedan od najzapuštenijih srpskih krajeva jeste sigurno požeški kraj. Glavni će razlog tome biti taj, što su škole malobrojne i udaljene, tako da ih djeca iz pojedinih sela ne mogu pohađati. Drugi je razlog opet, da su sjedišta srpskih parohija tako nezgodno porazmještana, da pojedini sveštenik nije kadar dolaziti u kontakt sa svojim parohijanima onako kako bi to trebalo i moralo biti. Zato mu je oteščano poučavati i savjetovati ratara u njegovim poslovima, odvraćati ga od zlih poroka, te buditi i jačati svijest srpsku. Zaostao je zato ovdašnji čestiti seljak srpski i u svijesti srpskoj, i u poljskom gospodarstvu, a pogotovo u političkom životu…”

* širi se nezadovoljstvo na područjima kojima prolazi trasa ličke željeznice! Nezadovoljni su tamošnji stanovnici, osobito uz gradilišta od Knina do Zrmanje, jer, kako kažu, niti jedan se lokalni žitelj nije okoristio tim radovima. Prijevoz građevinskog materijala – vodovodnih cijevi, pragova, tračnica, cementa i drugog – nije povjeren domaćem stanovništvu, već ljudima sa strane. “Prvo, od Knina do Zrmanje dala je građevna uprava u zakup Dalmatincima da prevoze materijal. A što je još crnje, u području Zrmanje građevna uprava dobavila je nekoje poljske Jevreje, koji koriste konje ćorave, hrome, gladne, što u drugim zemljama ne bi smjelo biti. Ovi zadnji rade oko pruge, a naš narod sve to gleda premda ima i volove, i konje, i kola, a za prevoz zarada mu se ne da… U svemu se strancima ide na ruku: ako hoće domaćeg da prime na rad onda nadnica iznosi od 2,50 do 3,50 krune, dočim strancu nadnica je četiri, pet, pa i više kruna…” žale se žitelji Knina.

* “Upozoravamo Srbe! ‘Obzor’ izdaje za zagrebačku ulicu jedan mizerni listić. Pošto taj listić ne može računati na srpske pretplatnike, nema prema Srbima ni onog obzira, kojeg ‘Obzor’ iz financijalnih razloga mora da ima. Juče taj mizerni listić, na primjer, prenosi napade Štadlerovog ‘Hrvatskog Dnevnika’ na naziv bosanskog pozorišta, zato što u nazivu spominje srpsko ime, pa veli: ‘U Sarajevu bi se imalo osnovati stalno kazalište i saborski je budžetni odbor pristao, da mu daje subvencije 36.000 kruna godišnje. Ali pitanje je novca bilo lakše od pitanja imena koje je projektirano kano srpsko-hrvatsko. Isto bi se tako moglo nazvati i  zemaljskim kazalištem. Ali da, kad srpsko-hrvatska manija biva iz dana u dan sve veća, a mi obično bivamo zapostavljeni samo zato da bude istaknuto srpsko ime…’ ” kaže Obzor, a Srbobran ga prenosi uz već navedeni komentar.

Đorđe Ličina