Trgovina znanošću na veliko

Godinu i pol nakon odlaska Danice Ramljak s mjesta ravnateljice Instituta “Ruđer Bošković”, teško da bi se moglo reći kako je ta ustanova u generalno boljem stanju. Naprotiv, sudeći prema onome što smo čuli od nekolicine tamošnjih znanstvenika, poneki aspekti ukazuju na kroničnu njezinu stagnaciju. Naši sugovornici, koji su za ovu priliku zbog sigurnosti htjeli ostati anonimni, pokušali su – tražeći uzroke trendu – razdvojiti pitanje šireg društvenog konteksta u kojem funkcionira IRB od specifičnih problema vezanih uz konkretne osobe na mjestu ravnatelja.

Besparica koja trese ovaj Institut, naravno, dijelom je ukupne kontinentalne i globalne krize, pri čemu kompletna hrvatska znanost, između ostalog, dobiva sve manje budžetskog novca. Tako je i na IRB-u, gdje infrastruktura poput kanalizacije ili interne cestovne mreže vapi za obnovom, znanstvena literatura već predstavlja luksuz, a grijanje se u siječnju reduciralo do te mjere da su promrzli radnici – kojima se predbacivalo i zbog potrošnje struje uslijed dužeg ostajanja na poslu – donosili svoje kalorifere u zavode i laboratorije. Ako im to ne zabrane nakon ovog članka.

Ipak, ljudi su svjesni da se kriza zloupotrebljava u ideološke svrhe daljnjeg podvrgavanja ekonomsko-liberalnoj politici komercijalizacije znanosti, jačanja privatnog sektora, povlačenja države i tzv. bolnih rezova – nekome sve to zlo itekako dobro služi. Štoviše, svjesni su da kriza već biva idealnim medijem za privatizacijsku ekspanziju na područja koja se isprva nisu činila tako ugroženima. A tu već dolazimo do novog ravnatelja IRB-a Tome Antičića i onoga što smo čuli o njemu od više uglednih njegovih kolega.

Ne samo čuli, nego i pročitali u njegovim službenim istupima, kao što je bila nedavna berlinska prezentacija IRB-a, ili Strateški program znanstvenih istraživanja IRB-a za razdoblje od 2013. do 2018. godine, ili cirkularni dopis kolegama od lanjskoga 21. kolovoza, s naznakama znakovitih programskih smjernica dugog trajanja, ili pak nastup u jednoj emisiji “Tema dana” na HTV-u prošlog ljeta. Tome Antičić, za razliku od Danice Ramljak, ima u svom kurikulumu hvalevrijednih znanstvenih ostvarenja, ali se i njegova razvojna strategija u osnovi dade svesti na vulgarne propagandne zazive novodobnih osloboditelja tržišta. Uz progon stanja “uravnilovke”, što njemu figurira kao očiti sramni recidiv socijalizma, Antičić se još i više negoli prethodnica mu zalaže za tzv. izvrsnost i kompetitivnost među znanstvenicima na svojoj instituciji, kao i za njihovu “nesigurnost”, koja je po njemu poticajna. U protivnom, ako se to ne prihvati, IRB-u prijeti gašenje. Izlaz on vidi u izrazitoj komercijalizaciji i fleksibilizaciji radnog prava, a svi koji se opiru tome jesu zatucani i sebični. Barem ako polazimo od rečene berlinske prezentacije, koja jest uređena donekle šaljivo, ali je u znatnoj mjeri – uvredljiva.

To je dakle ono što se može vidjeti i sa strane. A što kažu o Antičiću njegovi kolege s kojima smo razgovarali? “Polako se uz njega izolira određena elita, ali po kriteriju poslovnom”, čuli smo od njih, “a baš i ne po razvikanoj znanstvenoj izvrsnosti. Zavodi se financiraju bez jasnih mjerila, a dio novca za razdiobu prema kvaliteti rezultata ostavljen je njima samima na ravnanje, što počinje funkcionirati kao bačena kost među zaposlene. Kvare se međuljudski odnosi, više se ne surađuje otvoreno kao nekoć, čak neki mentori novacima zabranjuju kontakt s drugima.”

“IRB jest u objektivno teškoj situaciji, kao čitava zemlja”, kažu oni, “no Antičić to prebacuje na nas, umjesto da se usprotivi državi, političarima koji nas ucjenjuju tržištem. Stoga naveliko cvate i klijentelizam, s obzirom na nekritički postavljen prioritet suradnje s gospodarstvom. Zlorabe se ljudski resursi i infrastruktura IRB-a, da bi se pogodovalo izvjesnim vanjskim partnerima. Novaci jedva uspijevaju prikupiti dovoljno rada za doktorate, nemamo prihvatnog kapaciteta ni protočnosti, vrijemo kao Papenov lonac.”

Zanimljiv detalj koji već neko vrijeme zaokuplja radnike IRB-a krije se u milijunima kuna duga što ih ta kuća danas njima duguje na ime dodataka za otežane uvjete rada. Mnogi od njih, dakle, rukuju s opasnim tvarima i sl. No država dugo nije uplaćivala novac po toj stavci, sindikati se nisu postavili čvrsto, a uprava IRB-a je popustljivo dug preuzela na sebe. I sad Tome Antičić navodno pokušava direktno ili neizravno utjecati na kolege da se odreknu potraživanja, mada su ih već mnogi verificirali na sudu. Doduše, to nije problem samo na IRB-u, već se ponavljao i drugdje u nas.

Znanstvenici s kojima smo se sreli smatraju kako u vođenju IRB-a sve više prevladava voluntarizam pod maskom meritokracije. Zatvaraju se oči pred brojnim nepravilnostima, ukoliko iz pojedinog odnosa dolazi prihod za Institut, bez obzira na dugoročne negativne posljedice toga. Jedna naša sugovornica priznala nam je da se zbog neprilično poticanog poslovanja s vanjskim subjektima počesto osjeća kao trgovačka putnica, a ne znanstvenica. Zlokobno zvuče i riječi njezina kolege koji smatra da ih se sve izrazitije upućuje na njihov uski interes, bez osvrta na lokalni ili širi društveni ambijent.

“Sve manje smo intelektualci, a sve više puki inteligenti. To odudara od svih temelja na kojima je osnovan i razvijan IRB”, rekao nam je on. Drugi je kolega dodao kako ova država više očito ne zna što bi s “Ruđerom”, ako ga toliko prepušta tržištu koje takvoj ustanovi inače objektivno može predstavljati samo dodatni, pomoćni ambijent, a ne svrhu ukupnog djelovanja i strateški poslovni rezon. Tome Antičić se, po njihovu mišljenju, dobro uklopio u takvu dominantnu negaciju normalnog rada Instituta koji bi se morao baviti prvenstveno fundamentalnim znanstvenim istraživanjima.

A oni, njegovi kolege na IRB-u, u velikoj su se mjeri – nakon prvotnog entuzijazma – razočarali novim ravnateljem, uviđajući da se IRB nije pomaknuo daleko od Danice Ramljak. Upuštaju se u nagađanja o uzrocima takvog njegova ponašanja: gola ideologija, ili tek oportunizam, ili oslanjanje na neki vanjski lobi, poslovni i politički, kao što bi mogla biti tzv. riječka grupa na čelu s ministrom Željkom Jovanovićem. Ne znaju točan odgovor, no vide glavne efekte i pitaju se vodi li sve to prema definitivnom kraju “Ruđera” kakvog smo znali i koji se imao razloga nazivati znanstvenim institutom.

Blagus: IRB-u je namijenjena sudbina popratnog davatelja usluga npr. Agrokoru

Saša Blagus, znanstvenik kojem je Danica Ramljak prije tri godine prijetila otkazom zato što je izražavao svoje mišljenje o radu uprave, odnedavno je u penziji. Ali, baš kao što bi se očekivalo od njega, i dalje je zaokupljen prosperitetom institucije u kojoj je proveo čitav radni vijek. Novi ravnatelj IRB-a Tome Antičić, inače, u svoje je vrijeme bio jedan od “mladih lavova” Danice Ramljak i tvrdio je da ona Blagusu nije prijetila. Ona pak tvrdi to nesmetano i danas: primjerice, 17. siječnja na HTV-u, gdje nije bilo nikoga tko bi znao i želio demantirati njezin iskaz.

“Ipak, bilo da se radi o njoj ili o Antičiću, riječ je samo o kontinuitetu štetne politike. No moramo znati da ni ta politika nije problem jedino IRB-a ili Hrvatske, nego je posrijedi globalna pojava koju sam nazivao svetim trojstvom kompeticije, privatizacije i komercijalizacije, a ovdje se samo traže njezini pobornici koji će je aplicirati kad se dohvate vlasti”, stajalište je Saše Blagusa.

Kao ni kolege mu s kojima smo razgovarali, ni on ne zna zbog čega je Danica Ramljak smijenjena, a namješten njezin dotadašnji bliski suradnik Antičić, no smatra da je riječ o rotaciji uslijed nekog novonastalog preklapanja interesa i borbe za moć. “Isti oni politički subjekti koji su deindustrijalizirali Hrvatsku, nameću stav da IRB može opstati jedino ako nađe mjesto na tržištu usluga za industriju. To je veoma cinično i opasno, IRB se prepušta sebi, a napuštaju se fundamentalna istraživanja, premda ona još i najmanje koštaju, u odnosu na primijenjena i razvojna. Ali dok potonje dvije djelatnosti trebaju biti takoreći samo uzgredna posljedica redovnih fundamentalnih istraživanja, IRB-u je namijenjena sudbina popratnog davatelja usluga npr. Agrokoru, kojem će inovirati što tanje i jeftinije plastične vrećice”, zaključuje Blagus.

Antičić: Odgovoran sam za pozitivno financijsko poslovanje, a ne za svoju popularnost

Ravnatelja IRB-a Tomu Antičića nismo uspjeli vidjeti ni čuti, ali smo dobili odgovore na nekoliko pitanja koja smo mu uputili imejlom. Ukratko, pitali smo ga najprije za sudbinu IRB-ova odmarališta na Rabu, koje će možda biti prodano, iako ga je Institut prekategorizirao u skladu s novim, restriktivnijim zakonom i zadržao mu izvornu namjenu. Ali ravnatelj nam je odgovorio da je nekretnina “prazna i neiskorištena, a obveza njezinog održavanja predstavlja dodatni teret ionako preopterećenim financijama IRB-a”. Prodaja, kao što se po IRB-u priča, dakle, itekako je moguća.

Na pitanje o smanjivanju grijanja u Institutu usred zime, Antičić se također pozvao na negativnu bilancu i činjenicu da im država doznačuje 30 posto manje sredstava za hladni pogon – sad i doslovno hladan. Poručio nam je da zna kako njegovi kolege gledaju na to, “no kao ravnatelj”, dodao je, “ja sam odgovoran za pozitivno financijsko poslovanje IRB-a, a ne za svoju popularnost”. Nadalje smo ga pitali o smjeni trojice njegovih pomoćnika; naslijedio ih je od Danice Ramljak, inače, a njihovu smjenu zatražio tek kad je potonji fakat ona primijetila u jednoj nedavnoj emisiji HTV-a. Antičić nam je odgovorio da je IRB “u procesu stvaranja novog načina poslovnog upravljanja”, što uključuje i “maksimalnu fleksibilnost u funkciji pomoćnika ravnatelja”. Naime, “dosad je jedan pomoćnik bio zadužen isključivo za znanost, jedan za projekte, a jedan za financije”, dok bi ubuduće te poslove preuzimalo postojeće znanstveno vijeće, kao i financijska služba Instituta itd. Međutim, mi smo načuli da je Antičić predložio Upravnom vijeću zamjene: Sandija Orlića umjesto Marina Roje, Tomislava Šmuca umjesto Dejvida Metjua Smita i Nevena Soića umjesto Igora Vebera.

Antičića smo pitali i za slučaj Saše Blagusa, a kad je današnji ravnatelj posvjedočio u korist Danice Ramljak. Napisao nam je da ona “nije formalno izvršila prijetnju otkazom”, što je i tad rekao, bez obzira na njegovo – sad imamo priliku čuti – “osobno mišljenje da je način ophođenja prema kolegi Blagusu od strane bivše ravnateljice bio neprimjeren akademskom i neugodan prema kolegi”, kojeg on stoga razumije. A paradoks da je tek nedavno prijavio Danicu Ramljak zbog nepravilnosti u financijskom poslovanju, iako je bio njezin bliski suradnik, Antičić nam je rastumačio činjenicom da je u studenome 2010. podnio ostavku na mjesto savjetnika – nakon godinu i pol njezina mandata.