Siniša Varga: Gotovo je s avansnim plaćanjem bolnicama

Foto: Jovica Drobnjak

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, uvjerava nas njegov ravnatelj Siniša Varga, trebao bi izdvajanjem iz državne riznice početkom 2015. imati gotovo trećinu više novca za zdravstvenu njegu osiguranika. Novac će biti raspoređivan bolnicama uz puno strože uvjete, i to tek pošto obave zahvat na pacijentu, što bi ih trebalo natjerati da skrate liste čekanja. Uspiju li s uvođenjem referenciranja cijena lijekova, oni će pojeftiniti. HZZO će, unatoč izjavama ministra zdravstva Rajka Ostojića, ostati zavod i neće postati tvrtka.

Što izdvajanje HZZO-a iz državne riznice znači za pacijente?

Po našoj procjeni, danas imamo gubitak novca na neracionalnoj i neadresiranoj potrošnji od 30 posto; novac naših osiguranika prikuplja se namjenski za neposrednu zdravstvenu zaštitu i negdje usput, na različite administracije i hladne pogone, potroši se čak 30 posto od 16,5 milijardi kuna. Dakle, oko pet milijardi kuna potroši se nenamjenski. To se očituje i kroz naše plaćanje avansima. Dakle, mi platimo avansno bolnicu, a ona nama ne fakturira to kroz usluge. Znači, sada imamo knjigovodstveni problem: kako ćemo, i bolnica i mi, knjižiti te usluge koje smo uplatili, a bolnice ih nisu izvršile.

Kako to onda ispravljate?

Današnji odnos između bolnica i HZZO-a nije ni prirodan ni racionalan. Mi smo udaljeni financijer njihove djelatnosti, u smislu zbrinjavanja naših osiguranika. Nedovoljno je prisan odnos da bismo mogli direktno biti uključeni u taj proces.

Poslujemo tako da minusa nema

HZZO bi sada tu trećinu novca, koja je nestajala putem, trebao prisvojiti nazad?

Tu nije riječ ni o kakvom prisvajanju, nego o racionalnom raspolaganju sredstvima osiguranika i dobivanju najbolje moguće usluge za naše pacijente za taj novac. Jedna od prvih mjera je ukidanje avansnog plaćanja. Nećemo više plaćati na neviđeno, nego po izvršenoj usluzi. Ako neka bolnica ne izvrši uslugu, neće joj biti plaćeno, a ako pacijent tu uslugu dobije u drugoj bolnici, onda će ona dobiti taj novac. Prema tome, valorizirat ćemo koje su bolnice efikasnije, koje pravodobnije pružaju usluge. Mjerit ćemo i kvalitetu svake pojedine usluge kroz stopu ponovnog prijema radi komplikacija, pratit ćemo smrtnost i ostale pokazatelje efikasnosti zdravstvenog sustava. Kada to bolnice prepoznaju, pretpostavljamo da će one lošije promijeniti ponašanje i poboljšati uslugu.

Kako ćete osigurati pravodobnu uslugu ako će za neke bolnice postojati velike liste čekanja jer u njih svi žele ići na neki zahvat? Što ako te bolnice neće moći primiti pacijente?

Dotakli ste se pitanja ponude i potražnje. U nekim osnovnim ekonomskim parametrima, bolnice koje rade brže i efikasnije imat će više pacijenata. Time će biti i više plaćene, što će im omogućiti da se kvalitetnije ekipiraju i to bi samo po sebi trebalo smanjiti liste čekanja.

Je li to kažnjavanje? Što će se dogoditi s bolnicama koje neće u dogledno vrijeme moći riješiti svoje probleme?

To nije kažnjavanje od strane HZZO-a. U normalnom svijetu, tijek novca koji prati pravodobno izvršenu, kvalitetnu uslugu je nagrada, a ne kažnjavanje; normalno je da onaj tko radi lošije i pacijente stavlja na neopravdane liste čekanja ima manji financijski prihod. Apsurd je u sadašnjem modelu koji je radio uravnilovku i sve jednako plaćao, dobru i lošu kvalitetu.

Hoće li HZZO postati osiguravajuće društvo, kako je rekao ministar Ostojić, ili će nastaviti poslovati po zavodskim načelima?

Zakon o zdravstvenom osiguranju jasno definira HZZO kao jedinstvenu ustanovu koja se bavi nacionalnim zdravstvenim osiguranjem. Definiran je kao javna ustanova, a ne kao trgovačko društvo. I konačno, definirana je samostalnost HZZO-a izvan državnog proračuna. Sada se izjednačavamo sa svim javnim jedinstvenim osiguravateljima kakvi funkcioniraju u gotovo svim zemljama EU-a. Vrlo rijetko se to prepušta u privatne ruke. Nažalost, takve ideje se mogu prepoznati iz određenih HDZ-ovih najava, koje su govorile o raspuštanju HZZO-a i konkurenciji na tržištu s više manjih osiguravatelja. To je već isprobano u nekim zemljama istočne Evrope, poput Slovačke, a eksperiment se pokazao iznimno lošim i neučinkovitim. To ova vlast nikako ne zagovara, a ni ja kao ravnatelj HZZO-a.

Na godišnjoj razini, koja će biti razlika prihoda i rashoda HZZO-a?

Planirali smo poslovati s pozitivnom nulom. Razina doprinosa i svih ostalih izvora prihoda na koje imamo pravo po sadašnjim zakonima dostatna je za osiguranje sadašnje razine zdravstvene zaštite, ali i povećanje kvalitete kada sustav racionaliziramo.

A nakon sanacije? Andrija Hebrang tvrdi da je izlazak HZZO-a iz državne riznice loš jer država neće moći uskočiti u slučaju minusa?

Mi poslujemo tako da minusa nema, argument “što bi bilo kad bi bilo” nije u našem poslovnom planu. U konačnici, imati u pozadini Vladu kao jamca dobra je stvar, ali ne daje poticaj za podizanje stručno-medicinske kvalitete, koja jako ovisi o financijsko-administrativnom dijelu. Imamo znanja i kapaciteta da budemo podrška zdravstvenom sustavu za podizanje kvalitete kakvu naši osiguranici zaslužuju.

Koliko je izdvajanje HZZO-a koordinirano s okrupnjavanjem bolnica?

Potkraj 2013. potpisali smo ugovore sa 65 bolnica, a već sada ih je 61. S nastavkom provedbe masterplana očekuje se optimizacija broja ustanova. Taj će se proces vidjeti i u našim ugovornim odnosima. Bitno je da novac namijenjen bolničkoj zdravstvenoj zaštiti bude na nju i utrošen i da tako internom racionalizacijom omogućimo da pojedine bolnice imaju veći kapacitet pružanja zdravstvene usluge. Primjerice, ako danas u dvije bolnice imamo dva ortopedska odjela, a svaki radi 50 usluga mjesečno, vjerujemo da ćemo spajanjem postići da novi jedinstveni odjel odradi 125 pacijenata mjesečno; veći broj stručnjaka na jednom mjestu povećat će frekventnost liječenja.

Posljedice štrajka liječnika

A liječnički štrajk? Koliko je ljudi nezadovoljno reorganizacijom sustava?

Liječnički štrajk je pokrenut zbog valorizacije i plaćanja prekovremenih sati, kroz dežurstva ili prekovremene sate. To je stvar tumačenja kolektivnog ugovora od strane Ministarstva i sindikata. HZZO je tu kao kupac zdravstvenih usluga zabrinut samo zbog liste čekanja i kvalitete zdravstvene skrbi. Prema statistici koju pratimo, za vrijeme trajanja štrajka povećale su se liste čekanja, što se očitovalo kroz dug bolnica prema HZZO-u. Za taj dug mi teretimo zdravstvene ustanove, koje će ga ove godine morati odraditi.

Kako će to izgledati?

Dogovaramo model prema kojem bi pacijenti koji nisu došli na red u 2013. radi štrajka dolazili sada po zdravstvene usluge u popodnevnim smjenama ili preko vikenda.

Hoće li liječnici na to pristati?

Naš odnos je ponajprije s upravama bolnica. Na njima je da organiziraju svoje radne kapacitete na najbolji mogući način, sukladno pravilima struke i radnom pravu. Primjećujemo da pojedini odjeli i pojedine bolnice nemaju jednakomjerno opterećenje liječnika. Prema tome, neki liječnici iste struke u jednoj bolnici rade jako puno, a u drugoj manje, a kroz današnje kolektivne ugovore jednako su plaćeni. Tako i bolnice jednako avansno plaćamo. Izlaskom iz riznice, doći će do preokreta.

Zašto je ministar Ostojić rekao da će insistirati na tome da nezaposleni, djeca i starije osobe zadrže ista prava nakon izdvajanja iz riznice?

Većina se zdravstvenih osiguranja u Europi, kao i u Hrvatskoj, temelji na doprinosima zaposlenih. Zaposleni financiraju i zdravstvenu zaštitu mladih, umirovljenika i bolesnih koji ne rade. S obzirom na mali broj zaposlenih u odnosu na djecu, nezaposlene i umirovljenike, dolazi do neravnoteže i tu je razliku potrebno financirati iz poreza. Ta razlika je definirana u Zakonu o zdravstvenom osiguranju kroz trošarine na duhan i druge financijske prihode iz općeg poreza. Kolika će biti visina izdvajanja iz općeg poreza, ovisi o dogovoru između ministra financija i ministra zdravstva.

Jeste li sada postali moćniji od Rajka Ostojića?

Ni po čemu. Uprava HZZO-a je dosegla razinu koju bi trebala imati kao nacionalni osiguravatelj, da ima moć utjerati kvalitetu zdravstvene zaštite za svoje osiguranike. Do sada nije imala tu mogućnost.

Odgojna svrha participacije

Zbog čega HZZO ne financira univerzalno i sveobuhvatno zdravstveno osiguranje putem doprinosa, nego je uvedeno i dopunsko osiguranje?

Participacija, odnosno sudjelovanje u trošku zdravstvene usluge, nije u svrhu prikupljanja novca. Svrha je odgojna, kanaliziranje zdravstvene zaštite u određenom smjeru. Jedan od osnovnih razloga je da pacijenti imaju svijest o trošku zdravstvene zaštite. U Hrvatskoj se često piše o tome kako se neka usluga dobiva besplatno. Nema ničeg besplatnog, zdravstvena zaštita je izrazito skupa. Lijekovi su svakim danom sve skuplji, medicinska oprema je sve skuplja i sve je to ugrađeno u cijenu zdravstvene usluge.

Zbog čega su lijekovi u Hrvatskoj skuplji nego u značajnom broju zemalja EU-a? Neki generički lijekovi stoje i četiri puta više nego u nekim drugim članicama?

Svaka zemlja ima različite faktore koji utječu na formiranje cijene lijeka i isti lijekovi mogu biti u drugim cjenovnim razredima. To ovisi i o poslovnoj politici ljekarne, nekada su lijekovi jeftiniji ako se plaćaju gotovinom umjesto preko recepta, zbog roka plaćanja. Ove ćemo godine prvi put u Hrvatskoj imati međunarodno referenciranje cijene lijekova.

Hoće li nam to biti na korist?

Pravilnik je napisan tako da se, ako se u usporedbi triju referentnih zemalja dobije viša cijena, zadržava postojeća, a ako se dobije niža, ide se na nju. To je dosta komplicirano na listi od tri tisuće lijekova.

Navijamo da proizvodnja Imunološkog ostane u Hrvatskoj

HZZO je najveći pojedinačni vlasnik Imunološkog zavoda: kako ga spasiti?

Riječ je o specifičnoj situaciji. Tih 44 posto dionica davno je preneseno na Državni ured za upravljanje državnom imovinom. Imamo svog predstavnika u Nadzornom odboru i pratimo razvoj događaja; zainteresirani smo, jer smo od Zavoda kupovali imunoglobuline, krvne derivate, plazme.

I kakav ishod priželjkujete? Tko je idealan vlasnik?

Navijamo da proizvodnja ostane u Hrvatskoj.

Zašto ne nacionalizirali Imunološki zbog strateške važnosti?

Nacionalizacija kroz otkup dionica je uvijek opcija. Imunološki jest na tržištu, bio je cijenjen i konkurentan u nekim proizvodima. Njegovi problemi su imali veze s infrastrukturom, ne s vrstama proizvoda. Novi upravljač bi trebao unijeti novi kapital i pokrenuti stvari. Trenutačno stanje u Imunološkom zavodu je posljedica višegodišnje nebrige i nešto se hitno mora učiniti.

Zdravlje ne smije ovisiti o utjecaju dnevne politike

Što se sada promijenilo u odnosu HZZO-a i Ministarstva zdravlja? Što financira HZZO, a što Ministarstvo?

Riječ je ponajprije o tome da je, dok smo mi u riznici, glavnina Zakona o zdravstvenom osiguranju onemogućena Zakonom o proračunu. Sve dok je HZZO podstavka Ministarstva zdravlja, odgovornost snosi ministar koji se o našim tijekovima novca dogovara s ministrom financija. Bitno je naglasiti da prihodima još ne upravljamo. Trenutačno ne možemo planirati naše rashode na dulji rok, nego de facto živimo od godine do godine, a u svijetu gotovo i nema zdravstvenog sustava koji na taj način funkcionira. Zdravstveni sustavi temelje se na javnozdravstvenim pokazateljima, dugoročnim projekcijama na razini od minimalno 20 godina, kako bi se moglo pravodobno planirati visinu doprinosa, participacija, cijena usluga. Kada se to radi na bazi kalendarske godine, na to utječe i dnevna politika, o čemu zdravlje ne smije ovisiti.