Predstava pod krimkama

Premještanje vojne opreme po ruskoj vojnoj bazi u Ukrajini i odluka ruskog parlamenta da se u toj zemlji smije izvesti vojna intervencija digli su na noge sve zapadne zemlje i njihove međunarodne institucije: ruski predsjednik Vladimir Putin, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel, izgubio je doticaj sa stvarnošću, pa se u hladnoratovskoj maniri sprema izvesti potpunu vojnu invaziju na Ukrajinu. Rusiju treba izbaciti iz članstva u G8 skupini najjačih svjetskih ekonomija i postaviti u Europi protuprojektilski štit, apelirali su američki senatori i kongresmeni. Ruski predsjednik prelazi granice civiliziranog ponašanja i nije ukrajinska desnica već Rusija prijetnja svjetskom miru prispodobiva nacistima, upozorili su ugledni američki analitičari. Vodeći republikanci ustvrdili su da je američki predsjednik Barack Obama pokazao slabost kada je na nagovor Rusije odustao od intervencije u Siriji, ali danas je na kocki u hladnom ratu teško izvojevana pobjeda protiv totalitarizma, pa se treba tvrđe postaviti. NATO savez neka razmotri svoje opcije, prekinut će se vojna suradnja i suspendirati vize za visoke ruske dužnosnike. Jedino se ekonomske sankcije neće uvesti jer one američke ne bi imale smisla s obzirom na to da ta zemlja ne spada ni u prvih deset ruskih trgovinskih partnera, dok Europska unija sa 460 milijardi dolara prometa itekako spada, no njoj u ovom trenutku nije oportuno upuštati se u takve sukobe sa svojim najvećim opskrbljivačem energenata i industrijskih metala.

No da je rusko ponašanje hladnoratovsko prilično je nekontroverzna teza: Rusija je iskoristila pobunu stanovništva istočnog dijela Ukrajine protiv nove vlasti kako bi zveckanjem oružjem demonstrirala da je još uvijek važan međunarodni faktor i da se nema namjeru odreći privilegija koje je u toj zemlji uživala zahvaljujući suradnji sa svim ukrajinskim vladama. Temelje za to servirala joj je sama ukrajinska opozicija kada je prekršila dogovor s vlašću kojemu je posredovala Europska unija, a prema kojemu su prosvjednici trebali otići s ulica, dok je Viktor Janukovič trebao ostati predsjednik do prijevremenih izbora krajem godine. Nakon toga, novi ukrajinski parlament otišao je korak dalje i donio zakon o suspenziji ruskog kao drugog službenog jezika u dijelovima zemlje naseljenima ruskim stanovništvom. Budući da je značajan dio ukrajinskih prosvjednika mjesecima na najrazličitije načine iskazivao antiruske stavove, ova odluka na istoku je dočekana sa strahom i istim takvim nacionalizmom. Stoga se, ma kako cinično zvučalo, nije problem složiti s komentarom ruskog senatora Andreja Klimova na račun nove ukrajinske vlade da je “teško shvatiti da u 21. stoljeću ijedan ozbiljan političar svoju vladavinu započinje jednim takvim potezom”. Teško je shvatiti i da nova ukrajinska vlast nije smogla političke mudrosti, niti su je njezini zapadni sponzori na to prisilili, da povuče sporni zakon i time izbije iz Putinovih ruku krunski argument za eventualnu intervenciju. Štoviše, Obama je izjavio da on ne smatra da su ukrajinski Rusi na bilo koji način ugroženi.

No zato se ruska vlada složila s ocjenom ruskog stanovništva u Ukrajini da taj zakon “predstavlja prijetnju njihovom zdravlju i životu”, pa ju je iskoristila za delikatnu operaciju demonstracije moći: po uzoru na prosvjednike u Kijevu, stanovnici Krima, uz pomoć neobilježenih ali dobro organiziranih skupina, zauzeli su zgrade lokalne uprave u nekoliko gradova, izvješene su ruske zastave, blokirane ceste i aerodromi, prekinute su telekomunikacijske veze između Krima i ostatka zemlje, a po poluotoku su počela drndati ruska oklopna vozila. Novi premijer autonomnog Krima Sergej Aksjonov najavio je da će se referendum o proglašenju neovisnosti održati krajem ožujka, a stanovništvo poluotoka, također po uzoru na kijevski Euromajdan, organiziralo se u odrede za samoobranu.

Za to vrijeme, ruski predsjednik Putin odlučio je provjeriti borbenu spremnost 150 tisuća svojih vojnika, uoči čega je od gornjeg doma parlamenta zatražio i dobio jednoglasnu podršku za vojnu intervenciju u Ukrajini, ukoliko to bude potrebno u cilju zaštite tamošnje “braće”. Inače, prema zakonu iz 2009., ruski predsjednik smije bez odobrenja Dume poduzeti vojnu intervenciju u inozemstvu, slično kao njegov kolega u Americi.

Iako je Putin hladno objašnjavao da je u pitanju samo vojna vježba, što se u utorak ujutro i potvrdilo jer se vojska povukla, hitno su sazvane sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i NATO saveza, a Barack Obama na izvanrednoj je novinskoj konferenciji zaprijetio Rusiji da će “biti posljedica” ukoliko prekrši suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine. Nešto ranije, američki državni tajnik John Kerry rekao je da se Rusija nema pravo miješati u unutrašnje stvari zemlje čije stanovništvo “želi samo izabrati svoju budućnost”. Lideri zapadnih zemalja ustvrdili su i da je Rusija slanjem vojske u Ukrajinu prekršila neke međunarodne ugovore, no Rusija i za to ima protuargumente. Tvrdi se, naime, da je prekršila Budimpeštanski memorandum iz 1994., ugovor kojim se Ukrajina obavezala odreći svog nuklearnog arsenala u zamjenu za zaštitu od strane Rusije, SAD-a i Velike Britanije. Rusija, međutim, odgovara da svojom borbenom pripravnošću čini upravo to, a u ponedjeljak je na sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a ruski veleposlanik Vitalij Čurkin donio pismo, po Rusiji još uvijek zakonitog, ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, koji je od nje zatražio pomoć, pa su, prema toj logici, ruska vojna kretanja zakonita.

Rusija je, tvrdi se nadalje, prekršila povelju UN-a i Helsinški akt kojim se osniva Organizacija za europsku suradnju i sigurnost, kao i ugovor o ruskoj crnomorskoj floti iz 1997. kojim se regulira ruska vojna prisutnost na Krimu. Tim je ugovorom Rusija na korištenje dobila mornaričku bazu u Sevastopolju, dva aerodroma i stotine drugih vojnih objekata, a sve to platila je jednokratno 536 milijuna dolara i još 98 milijuna godišnje, kako bi trebalo biti do 2042., kada ističe ugovor o koncesiji. Ugovorom se regulira da rusko vojno prisustvo ne smije bez prethodnog dogovora prelaziti 25 tisuća vojnika i sto vojnih brodova, te da Rusija ne smije premještati trupe bez dogovora s ukrajinskom vladom. No ona se i u ovoj optužbi uporno drži teze da je Janukovič, a ne novi režim, jedina legitimna vlast u Ukrajini.

Ovakva ruska interpretacija zakona razlog je zbog kojeg su i u NATO savezu bili oprezni, pa je njegov glavni tajnik Anders Fogh Rasmussen tek izrazio zabrinutost ponašanjem Rusije, jer za intervenciju niti ima povoda, niti je Ukrajina formalno njegova članica. Prema mišljenju stručnjaka, Rusiji nije u interesu napasti Ukrajinu, pa tako Alexander Motyl, politolog s američkog sveučilišta Rutgers, u magazinu “Foreign Policy” iznosi mišljenje da bi ruska aneksija Krima izazvala gnjevne reakcije Ukrajine i Istočne Europe, ali ni blizu tako žestoke u Bruxellesu, Berlinu i Washingtonu. Šira invazija jugoistočnog dijela već bi “dovela do novog hladnog rata i međunarodne izolacije Rusije”, piše Motyl, a ako bi se Putin odlučio na potpuni rat, to bi ga pretvorilo u otpadnika s reputacijom ratnog zločinca, pri čemu antiruski nastrojena Ukrajina ni najmanje ne bi služila njegovim interesima.

Da ta analiza nije promašena pokazalo se kada je Putin tijekom vikenda prihvatio ideju Angele Merkel da se osnuje radna skupina za Ukrajinu, a u srijedu su započeli prvi neformalni pregovori. U njih je Rusija krenula sa značajno bolje startne pozicije od one koju bi imala bez predstave na Krimu, pa nije nezamislivo da to područje zadesi sudbina slična onima Abhazije i Južne Osetije, odmetnutih proruskih regija Gruzije koje i danas kontrolira ruska vojska, ili pak neke vrste međunarodnog protektorata. Isto tako, u utorak je Putin održao novinsku konferenciju na kojoj je ponovio da je ono što se proteklog vikenda događalo bila ranije isplanirana vojna vježba, da “još nema potrebe da se u Ukrajini koristi vojska” i da Rusiju ne zanima aneksija Krima. Dodao je, međutim, da ne vidi razloga da se njegovim stanovnicima ne omogući isto što i kosovskim Albancima, ukoliko se oni za to odluče. Ponovio je i da je za Rusiju Viktor Janukovič jedini legitimni predstavnik Ukrajine i rekao da će njegova zemlja novu vlast priznati tek kada je cjelokupno stanovništvo te zemlje potvrdi na referendumu.

Krimski Tatari – narod koji se vraća

Nakon serije različitih okupacija, krimski poluotok naselila su turska plemena u 13. stoljeću i tamo ostala do kraja Drugog svjetskog rata. Rusko Carstvo Krim je anektiralo 1783., no i izgubilo nakon Krimskih ratova više od pola stoljeća kasnije. Nakon ruske revolucije, za vrijeme koje je bio uporište antiboljševika, potpao je pod sovjetsku vlast, a u Drugom svjetskom ratu zauzeli su ga nacisti. U proljeće 1944., u znak odmazde zbog kolaboracije, Staljin je s Krima deportirao kompletno tatarsko stanovništvo. Nikita Hruščov, porijeklom Ukrajinac, 1954. godine dodijelio je područje Ukrajini, a rehabilitacija Tatara započela je 13 godina kasnije, no ona nije uključivala njihov povratak na Krim. To se dogodilo tek nakon raspada SSSR-a, pa je udio Tatara u krimskom stanovništvu danas dosegnuo 12 posto, dok ih je 1939. bilo 19, a nakon etničkog čišćenja nula posto. Rusi danas čine 58, a Ukrajinci 24 posto od ukupno dva milijuna stanovnika Krima. Nakon raspada SSSR-a, Krim je postao autonomna jedinica u sastavu Ukrajine, a bilo je i nekoliko neuspjelih pokušaja dublje integracije s Rusijom. Tatari nisu radikalni islamisti, ali su antiruski raspoloženi, pa se vođa ukrajinske ekstremističke skupine Desni sektor Dmitro Jaroš nedavno zaigrao i preko društvenih mreža pozvao sjevernokavkaske islamističke separatiste da se pridruže tamošnjim muslimanima u borbi protiv Rusa. Rusko državno odvjetništvo reagiralo je najavom progona Jaroša zbog poticanja na terorizam.