Kronika

Koga briga za Vukovar?

U situaciji kada u gradu nedostaje preko tri hiljade radnih mesta, novi izbori su najmanje u interesu građana. No, oni će se ipak održati 

Maratonska sednica Gradskog veća Vukovara na čijem kraju nije usvojen predlog budžeta za ovu godinu, samo je potvrdila ono što se mesecima naslućivalo – da će stanovnici grada na Dunavu i Vuki posle samo godinu dana ponovo na lokalne izbore.

Epilog je to višemesečnog prepucavanja, optuživanja, prebacivanja odgovornosti i kalkulisanja političkih opcija u Vukovaru, s jedne strane HDZ-a i HSP-a Ante Starčević koji su se uz podršku nezavisnog Željka Pinjuha, bivšeg člana SDP-a, domogli većine u Gradskom veću, a s druge strane SDP-a u čijim je rukama bila izvršna vlast.

Svi akteri odlučujuće sednice održane samo tri dana pre isteka zakonskog roka, pozivali su se na interes građana. HDZ  je tako pozvao gradonačelnika da “u interesu građana” podnese ostavku, obećavši da će u tom slučaju usvojiti budžet, a potom svoje mandate takođe staviti na raspolaganje smatrajući da je “najpoštenije da građani izaberu novu vlast”. Ne pristajući na takav ultimatum, Željko Sabo je pozvao većnike da “u interesu građana” usvoje predloženi budžet kako ne bi došlo do zastoja već ugovorenih projekata. Ponovio je da nije kriv za dela korupcije koja mu se stavljaju na teret i demantovao napise medija da želi nagodbu s USKOK-om. “Nema nikakve nagodbe, nisam kriv”, poručio je Sabo.

Njegovo emotivno obraćanje u kojem je opisao svoje zdravstveno stanje, pobrojao operacije koje je imao poslednjih meseci i pokazao da ima ugrađen pejsmejker, HDZ-ovac Ivan Penava i Sabin protivkandidat na prošlogodišnjim izborima, nazvao je performansom kojim gradonačelnik želi osvojiti simpatije javnosti. “Radi se o jako bolesnom čoveku, koji već dugo ima i papire da je bolestan “, rekao je Penava aludirajući na Sabin PTSP.

– Nema ostavke gradonačelnika, nema ni budžeta, poručili su HDZ-ovci. “Gradonačelnika niste birali vi već građani Vukovara i to tri puta u poslednjih šest godina, pa ne možete ni tražiti njegovu ostavku”, odgovorio je SDP-ov Goran Bošnjak.

“Pokušali smo da izglasamo budžet koji bi omogućio da grad funkcioniše dok se ne obave izbori. Mogli smo imati nove izbore sa budžetom, kao što ih i sad imamo, ali bez budžeta”, izjavio je predsednik Gradskog veća Željko Pinjuh. Tako je nastavljeno međusobno prebacivanje odgovornosti za novonastalu situaciju što će Vukovarce koštati oko pola miliona kuna, a u slučaju drugog kruga izbora za gradonačelnika i dvostruko više. U situaciji kada u gradu nedostaje preko tri hiljade radnih mesta, novi izbori su najmanje u interesu građana. No, oni će se ipak održati i to najkasnije za tri meseca.

– Na predlog Ministarstva uprave, Vlada će doneti odluku o raspuštanju Gradskog veća i razrešenju gradonačelnika te imenovati poverenika koji će se brinuti za funkcionisanje grada u tom periodu. Izbori se moraju održati najkasnije 90 dana od dana raspuštanja, a od raspisivanja izbora ne može proteći manje od 30, ni više od 60 dana, pojasnio je Goran Bošnjak, inače i predstojnik Ureda državne uprave u Vukovaru.

Izbori se ne odnose jedino na zamenika gradonačelnika Srđana Milakovića (SDSS) kojeg je birala srpska zajednica. Grad ostaje na hladnom pogonu što znači da će se isplaćivati plate zaposlenima u gradskoj upravi i finansirati najnužnije potrebe dok će sve ostalo pričekati još nekoliko meseci, moguće i do avgusta, ovisno o tome kada će novi saziv Gradskog veća biti konstituisan.

– Nije u pitanju samo novac koji će se potrošiti na izbore već sve ostalo što će imati dalekosežne posledice. Imaćemo velikih problema oko povlačenja sredstava iz fondova EU koja su već dogovorena. Posebno sam zabrinut zbog realizacije projekta odvodnje, vodosnabdevanja i izgradnje prečistača otpadnih voda, vrednog 48 miliona evra koji sufinansira Evropska unija, rekao je Bošnjak. Dodao je da su HDZ i HSP Ante Starčević imali mogućnost da na predlog budžeta podnesu amandmane, ali nisu to učinili jer im je, smatra, jedini cilj bio srušiti gradonačelnika po svaku cenu.

Bošnjak je tzakođe uveren da nije bilo nikakvog razloga da Željko Sabo sam odstupi sa funkcije gradonačelnika.

– Možda HDZ nešto zna ili prejudicira sudski postupak za koji se još ne zna kako će završiti. Ne vidim razloga zašto bi čovek koji je za sada nevin odstupio, dodao je ovaj SDP-ovac.

U HDZ-u i HSP-u Ante Starčević sve nade polažu u sudski proces, uvereni da će dokazati da je Sabo pokušao podmititi većnike HDZ-a Mariju Budimir i Radivoja Đurića kako bi SDP-u obezbedio većinu u Gradskom veću i time osigurao apsolutnu vlast u gradu.

U međuvremenu su se pojavile nove optužbe. Sabu se tereti da je od jula 2005. do septembra 2009. deo prikupljenih novaca za letovanje vukovarske dece na moru zadržao za sebe, a tereti ga se i da je poticao na zloupotrebu ovlasti i položaja jer je, navodno, od direktora vukovarskog Komunalca tražio zapošljavanje pojedinih osoba u tom preduzeću.

Izbornu kampanju u Vukovaru koja od prošlogodišnjih izbora nije ni prestajala, HDZ i HSP Ante Starčević će osim na ukidanju ćirilice ovaj put zasnivati i na pokrenutim optužnicama. Uprkos svemu, Sabo i dalje uživa poverenje velikog broja svojih sugrađana, ali će ovo, ukoliko bude u prilici da se kandiduje, biti njegovi najteži izbori kako zbog optužbi koje mu se stavljaju na teret tako i zbog zdravstvenog stanja. Šta će od svega građani prepoznati kao “svoj interes” znaće se u naredna tri meseca.

•  

Već prestalo financiranje prevoza

Zbog neizglasavanja budžeta, gradska uprava je privremeno prestala da sufinansira nekoliko programa prevoza srednjoškolaca i studenata, a ukida se i povlastica besplatnog prevoza građana iznad 65 godina starosti te prevoza slepih osoba i osoba s mentalnim teškoćama. Takođe privremeno prestaje finansiranje udruženja i sportskih klubova. Na stranicama grada objavljeno je da ove godine neće biti održan ni prolećni Sajam cveća u Vukovaru.

Dragana Bošnjak

•  

Predrag Krupljan, potpredsjednik Izvršnog odbora SDSS-a

Suradnja pomladaka

Osnovana je mreža suradnje omladinskih organizacija političkih stranaka u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu i Srbiji

Kakvo je značenje osnivačke konferencije Mreže stranačkih organizacija mladih, održane u organizaciji Inicijative mladih za ljudska prava?

To prva međunarodna mreža s 20 članica osnovana s ciljem poticanja suradnje među omladinskim organizacijama političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu i Srbiji, neovisno o ideološkoj platformi. Tu moram napomenuti da desničarske stranke, a u svakoj od ovih zemalja ih ima, nisu bile pozvane da pristupe Mreži. Učestvujući na osnivačkom skupu, razmišljao sam kada je zadnji put toliki broj stranaka iz toliko zemalja zajedno sjelo za jedan stol kako bi raspravili probleme s kojima se mladi suočavaju i dogovorili vidove suradnje. Očekivanja od Mreže bila su i ostaju velika. Na skupštini sam sudjelovao u svojstvu potpredsjednika izvršnog odbora SDSS i u ime stranke potpisao Deklaraciju o pristupanju SDSS-a u Mrežu, čime je SDSS postao dio ove plemenite ideje. Drago mi je da su podršku osnivanju Mreže i regionalnoj suradnji stranaka kroz zajedničku platformu, dali predsjednik Ivo Josipović s kojim smo se prvi susreli u Zagrebu, kao i Milorad Pupovac, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, koji je osnivanje ove mreže usporedio s procesom demokratizacije prostora regije.

Skupili ste se sa svih strana, stranke kojima pripadate nekad su bile u sukobu. Kakva je bila atmosfera?

Atmosfera je bila jako dobra, vrlo pozitivna. Stranke su poslale vrlo talentirane mlade političare koji su dobro upoznati sa političkim situacijama u regiji čime se osigurao preduvjet za kvalitetnu komunikaciju. Slikovito rečeno – bili smo u svojstvu poljoprivrednika; posijali smo sjeme zajedničkog prijateljstva kojeg moramo zalijevati međusobnim poštovanjem i razumijevanjem. Nije realno očekivati da ćemo se oko svih tema usuglasiti, ali imamo priliku kroz ovu platformu razumjeti zašto netko misli drugačije. No jedno je sigurno, iako su neke stranke ideološki različite, djelovanje u zaštiti ljudskih prava je zajedničko. Bitno da smo se svi jako dobro razumjeli. Mislim da je bilo važno i obraćanje ambasadorice Kosova koja je ukazala na važnost regionalne suradnje, ali slušajući nas, rekla da očekuje da i mlade generacije na Kosovu počnu učiti jezik regije u cilju boljeg razumijevanja.

Kakva bi u praktičnom smislu mogla biti suradnja stranaka u različitim državama?

Suradnja stranaka obavljat će se kroz edukacije mladih političara i političarki na području ljudskih prava, praktičnih političkih vještina s ciljem poticanja prekogranične razmjene znanja i iskustava, unapređenje veće participacije mladih u političkim procesima  kao i radu na povećanju standarda političkog komuniciranja među mladima.

Dan uoči skupa formiran je aktiv žena SDSS-a u Zagrebu. Može li se reći da zagrebačka organizacija SDSS-a oživljava rad nakon višegodišnje pauze?

Zagrebačka organizacija SDSS ima veliki potencijal. U samo četiri mjeseca reaktivirali smo organizaciju, pa na redovne mjesečne sastanke dolazi i do sto ljudi raznih generacija.

Obzirom na stvorene preduvjete osnovali smo Aktiv žena koji broji 24 članice. Moram priznati da sam oduševljen atmosferom koja je vladala na osnivačkoj skupštini. Imali smo više kandidatkinja sa predsjednicu što je cijelu skupštinu pretvorilo u kvalitetan demokratski proces izbora. U redovnom kontaktu s ljudima iz Zagreba osjetio sam da imaju potrebu za druženjem sa svojim narodom što i je najvažnije. Moramo se okupljati, pomagati jedni drugima i jačati kao politička organizacija. Sljedeći koraci su osnivanje omladinske i seniorske organizacije.

N. J.

Sporazum o stambenom zbrinjavanju

U raspravi o potvrđivanju Okvirnog sporazuma između Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Europe (CEB) u vezi s regionalnim programom stambenog zbrinjavanja, govorila je predstojnica Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Mirela Stanić Popović.

– U Hrvatskoj je predviđeno stambeno zbrinuti 3.541 obitelj uz planirana sredstva od 119,7 milijuna eura, s planiranim udjelom Hrvatske od 25 posto. Imamo preko 400 obostrano potpisanih ugovora o darovanju građevinskog materijala i to će biti riješeno u ovoj godini. Korisnici koji dobiju rješenja ući će u postupke projektiranja, ishodovanja dozvola i odabira izvođača. Tako ćemo mati sliku o potrebama za sljedeću godinu, rekla je Stanić Popović.

Lani  je obnovljeno 157 kuća 4. do 6. stupnja oštećenja, isplaćeno 107 potpora od 1. do 3. kategorije, 70 korisnika je dobilo povrat vlastitih uloženih sredstava za obnovu, isporučeno je 919 kompleta građevinskog materijala, dodijeljeno je 16 stanova i kuća po listi prioriteta, a

92 obitelji bivših nositelja stanarskog prava koje su već od ranije imale suglasnosti, dobile su pozive da preuzmu ključeve stana.

S budžetskim sredstvima od 313 miliona kuna planirano je realizirati 290 rješenja za obnovu obiteljskih kuća i osigurati okvirno 700 stambenih jedinica.

– Za bivše nositelje stanarskih prava kroz nacionalnu komponentu planiramo osigurati 385 stambenih jedinica. Pri tome se 20 stanova kupuje sredstvima Agencije za pravni promet nekretninama dok će se ostalo realizirati kroz sanaciju i obnovu devastiranih državnih stanova, obnovom i izgradnjom stambenih zgrada i modelom dodjele građevinskog materijala i revizijom postojećeg stambenog fonda.

•  

Nezadovoljni tempom

Ističući da će Klub nacionalnih manjina podržati okvirni sporazum Hrvatske s Razvojnom bankom Vijeća Europe, prije svega zato što su većina osoba čije potrebe će biti namirene ovim okvirnim sporazumom, odnosno regionalnim programom stambenog zbrinjavanja, državljani Hrvatske, Dragan Crnogorac podsjetio je na probleme povratka u Hrvatsku.

– Nevladine organizacije isticale su da stanarsko pravo ne može biti zamijenjeno stambenim zbrinjavanjem, kao nužnost primjene aneksa G Sporazuma o sukcesiji o priznavanju, zaštititi i vraćanju imovine. Velika su sredstva uložena u obnovu, doneseni su programi, omogućene potpore, no sve te mjere nisu dale dovoljno dobar rezultat, rekao je Crnogorac i naglasio da su područja pogođena ratom dalje potpuno nerazvijena i moraju dobivati pomoć države.

Prema procjenama OESS-a u Hrvatskoj je oduzeto oko 30.000 stanova i stanarskih prava.

– Za razliku od drugih država bivše SFRJ, u Hrvatskoj stanarsko pravo nije priznato kao oblik vlasništva nego je uveden institut stambenog zbrinjavanja za više kategorija stanovništva pa i za izbjegle koji se namjeravaju vratiti u Hrvatsku. To ima niz nepovoljnih elemenata. Procedura je dugotrajna, dobivaju se stanovi znatno manji od prijašnjih, a neki od uvjeta ili metoda dodjeljivanja su diskriminacijski. Od strane srpskih predstavnika to je ipak prihvaćeno kao program koji će barem u nekoj mjeri ispraviti štetu i pridonijeti povratku,  rekao je Crnogorac.

– Hrvatsku ni do sada ništa nije sprečavalo da riješi problem izbjeglica i prognanih, ali mi nismo bili zadovoljni tempom i zato snažno podržavamo regionalni program i pomoć koja će biti pružena izbjeglicama, interno naseljenim i prognanicima i mislimo da je to najbolje od do sada ponuđenog, rekao je Crnogorac koji se osvrnuo i na pokušaje ukidanja izbjegličkog statusa Srbima.

– Rješavanje pitanja povratka je državna obaveza prema EU, pa bi takva odluka pogoršala položaj izbjeglica i išla na ruku politikama koje su decenijama onemogućavale i otežavale povratak. Regionalni stambeni program mogao bi biti doveden u pitanje, a zamro bi interes donatora. To bi uzrokovalo smanjivanje sredstava predviđenih za podršku održivom povratku, rekao je.

N. Jovanović

Obnova dijela Crkve Svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora u Daruvaru

Sat koji je stao prije 72 godine

Skupina građana okupila se oko inicijative za obnovu sata na zvoniku pravoslavne crkve u Daruvaru, koji ne radi još od 1942. godine

Kada je 1756. godine izgrađena pravoslavna crkva Svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora, Daruvar je bio jako trgovačko i obrtničko središte. Položajem u samom centru grada, na ulazu u kupališni perivoj, crkva je osim arhitektonskim zdanjem, plijenila pozornost i zbog tada jedinog javnog sata u mjestu, smještenog naravno na zvoniku. Važnost pokazivača vremena bila je još i veća, jer se tada ispred crkve nalazilo autobusno stajalište. Sat je prestao raditi u Drugom svjetskom ratu 1942. godine, a od tada je bilo nekoliko pokušaja njegovog ponovnog pokretanja, ali su se konkretni pomaci dogodili tek sada.

Osim vrijednog baroknog ikonostasa s kraja 18. stoljeća, veliku vrijednost čini upravo sat – pa čak i sada kada ne radi. Sat je na zvonik bio postavljen na inicijativu gradske, a uz potporu crkvene vlasti. Crkvenjaka koji je održavao i navijao sat svakih 14 dana, također je plaćala tadašnja Općina. Situacija se promijenila 1940. godine od kada gradski oci više nisu bili zainteresirani financijski pomagati održavanje jedinog javnog sata u gradu te su se odrekli vlasništva nad njim. O tome postoji i dokaz sa jedne od sjednica Općinskog vijeća po završetku rata. Crkvena općina tada objašnjava, obraćajući se Narodnom odboru Daruvar:

– Kako je taj sat u sredini najprometnijeg mjesta našeg grada pred autobusnom stanicom i kupališnim perivojem, kako u mjestu nemamo javnog sata, naslov će se složiti s nama da bi ga bezuvjetno što prije trebalo uspostaviti.

U istom dopisu, Crkvena općina Daruvar nudila je Narodnom odboru Daruvar podjelu troškova oko uređenja sata, te da će zvonar navijati sat o trošku crkve. Međutim, Općina nije dala novac, crkva nije imala sredstva i tako je sat umirovljen. Dvije godine nakon toga, sat prestaje raditi. U februaru 1947. godine, crkva opet reagira i upućuje zamolbu Narodnom odboru Daruvar u kojoj piše:

– Još prije 50 i više godina nabavilo je Općinsko poglavarstvo trgovišta Daruvar javni sat i dozvolu Crkvene općine i smjestilo ga na toranj Pravoslavne crkve daruvarske. Sve troškove oko uzdržavanja toga sata snosila je Trgovišna općina sve do 1940. godine.

Prošle godine, u tom smjeru pokrenula se mala akcija, inicirana od strane skupine građana a pod vodstvom protojereja i stavrofora Luke Bosanca. Rodila se ideja da se iznađu sredstva, a da se sat pokrene i radi turističkog karaktera mjesta. Održan je i sastanak, a nije potencirano da rješavanje ovog problema bude isključivo crkvena stvar. Građani koji žele pomoći raznih su profila, nisu svi ni vjernici, a ima ih i različitih vjeroispovijesti. Pomoć je tražena na više strana što potvrđuje i svećenik Bosanac.

– Mi smo za pomoć tražili Grad Daruvar i Županiju Bjelovarsko – bilogorsku. Do sada smo dobili 5 tisuća kuna od županije, a bilo bi jako dobro kada bi još toliko dobili od Grada za što postoje i garancije, jer nam je gradonačelnik na nedavno održanoj sjednici VSNM-a Grada Daruvara sredstva i obećao. Nešto će se sigurno sakupiti i od građana koji su voljni da učestvuju u obnovi sata i njegovom pokretanju – kaže Bosanac.

Gradonačelnik Dalibor Rohlik potvrdio je da će Grad pomoći u obnovi i pokretanju sata. Još točno ne zna kolikim će iznosom pomoći ovoj akciji, ali iznos neće biti veći od 3 tisuće kuna. Dožupan Saša Lukić bio je posrednik između Županije i inicijatora ove akcije.

– Županija je novčano pomogla koliko je mogla, a u planu je i postavljanje ploče na ulazu u crkvu koja će sadržavati osnovne informacije o građevini. To ćemo napraviti u suradnji sa Turističkom zajednicom Daruvar – Papuk – kaže Lukić.

Crkva Svetih Otaca Prvog Vaseljenskog Sabora zaštićeni je spomenik kulture i zbog toga se nalazi na turističkim oznakama grada i u turističkim brošurama. Svećenik Bosanac otvoren je za turističke posjete i grupe, smatra da su one dobrodošle. Naglašava da u svakom trenutku, uz prethodnu obavijest može otvoriti crkvu zainteresiranim skupinama i pojedincima, te im nešto i reći nešto o samoj građevini, njezinoj prošlosti i vrijednoj unutrašnjosti, ne samo po kiparstvu, nego i po slikarstvu. Osim turista, crkvu redovno posjećuju i djeca iz osnovne škole u okviru sata vjeronauka. Međutim, crkvu je oštetio zub vremena, što se pogotovo može vidjeti na vanjskoj fasadi. Detaljne obnove nije bilo jako dugo, posljednja obnova bila je na kapi zvonika, a za ostalo trenutno nema sredstava.

Vezano za popravak sata pronađen je majstor koji će ga popraviti i brinuti se za njega u narednom razdoblju. On je prošle godine tijekom nekoliko dana pregledao, podmazao i očistio satni mehanizam za kojeg je utvrđeno kako je vrlo kvalitetan i izrađen u Beču. Ustanovljeno je da je mehanizam u redu, treba samo popraviti kazaljke, tj. osovinu koja radi prijenos na sve četiri strane, a sat se navija mehanički. Kazaljke na zapadnoj strani tornja u najboljem su stanju i bile bi spremne na rad odmah. Popravit će i batove kako bi sat mogao i zvoniti u pravilnom vremenskom razmaku, vjerojatno svakih pola sata. Preko noći sat će ići, ali neće zvoniti u periodu od 22 sata do 6 sati ujutro. Trebat će par dana da se sat naštima i počne pokazivati točno vrijeme.

– Vjerujem da će sat raditi, a čovjek koji ga je pregledao rekao je da će otprilike dvije godine biti pod njegovom garancijom u slučaju da se nešto dogodi. Samo imamo mali problem: ne znamo tko će zvoniti, jer crkva nema crkvenjaka i tko će ga navijati. No, nekako ćemo to riješiti. Najvažnije je da se sat popravi – optimističan je Bosanac.

Danijela Havranek

Promovirana knjiga “Civilne žrtve terora NDH u Grubišnom Polju 1941- 1945.”

Dokument strašnog vremena

Grubišno Polje i Bilogorska sela mjesta su prvih zločina u kvislinškoj državi, počinjenih samo dva tjedna nakon proglašenja NDH 

U Grubišnom Polju je predstavljena knjiga “Civilne žrtve terora Nezavisne države Hrvatske u kotaru Grubišno polje 1941 – 1945.”, profesora povijesti Rastka Pražića, koju su izdali Udruga antifašističkih boraca antifašista Grubišnog Polja i Velikog Grđevca te SABA RH. Knjiga je posvećena civilnim žrtvama ustaške vladavine u NDH na području Grubišnog Polja i bilogorskih sela. Mjesta su to prvih zločina u kvislinškoj državi, počinjenih krajem travnja 1941. godine, samo dva tjedna nakon proglašenja NDH. Tada je u logore u Koprivnici, Zagrebu, Gospiću i Jadovnom odvedeno i većim dijelom kasnije ubijeno 597 civila. Do 1945. godine s područja Grbišnog Polja ukupno je stradalo 2091. osoba.

– Izdavanjem ove knjige smo željeli odgovoriti barbarstvu i kulturocidu koji se dogodio u Hrvatskoj kada je uništeno više od tri tisuće povijesnih spomenika. U Grubišnom Polju je od 98 spomenika i spomen obilježja tek nekoliko ostalo nedirnuto, pa smo se vodili mišlju da se knjige ne mogu razbiti kao spomenici i da trajno ostaju vjerodostojni izvor onoga što se dešavalo na ovim prostorima – rekao je Jovičić.

Urednik knjige Ilija Ranić je naglasio kako ona nije značajna za cijelu Hrvatsku, jer mnogi nisu znali za razmjere ustaškog zločina u Grubišnom Polju.

– Autor je na vrlo pregledan način argumentirano stavio žrtve u povijesni kontekst i obrazložio tragične posljedice terora ustaške vlasti. Knjiga je dokument zla jednog vremena i tragične sudbine ljudi koji su pokrštavani, iseljavani, odvođeni u logore i ubijani. Ostaje nepoznato zašto do sada nikada nije učinjen napor da se do kraja izuči zločin i objave imena svih žrtava. Možemo to smatrati krimenom ljudi koji su participirali u lokalnoj vlasti jer nisu imali snage da to naprave, rekao je urednik Ranić dodavši kako se knjigom nastoji odbaciti revizionističke teze o NDH.

Uz pojedinačni popis civilnih žrtava po naseljima, knjiga na 184 stranice donosi i poglavlja o političkim i društvenim prilikama u kotaru Grubišno Polje do 1941. godine, uspostavi NDH i teroru nad srpskim stanovništvom, partizanskim napadima na Grubišno Polje i ustaškoj odmazdi 1942. godine te poglavlje o početku širenja Narodno oslobodilačkog pokreta i osnutka partizanske čete na Bilogori.

Profesor Pražić je istaknuo kako je osnovna ideja bila objaviti imena isključivo civilnih žrtava pa u knjizi nije naveo imena partizanskih boraca i onih koji su ustaše strijeljale nakon prijekih sudova.

– Ljudi su na osnovu spiskova rađenih u župnom dvoru nasumice hapšeni i ubijani bez suda, prijava i najelementarnijeg formalnog čina. Popis ubijenih nije konačan jer sam siguran da sve žrtve nisu evidentirane budući da su likvidirane cijele porodice pa istražiteljima nije imao tko davati podatke, kazao je profesor Pražić.

Goran Gazdek

Primjena obnovljivih izvora energije u baranjskoj poljoprivredi

Energija iz gnoja

Preradom životinjskih izlučevina s beljskih farmi i biološkog otpada u potpunosti se rješava problem onečišćenja prirode

Lokalna akcijska grupa (LAG) Baranja, koja ima sjedište u Belom Manastiru, u suradnji s “Beljem”, organizirala je dvodnevnu radionicu za svoje članove i predstavnike LAG-a Karašica iz Valpova i LAG-a Vuka-Dunav iz Antunovca kod Osijeka. Organiziran je terenski dio radionice na temu “Primjena obnovljivih izvora energije u poljoprivredi”. Taj dio održan je u kompleksu Mitrovac blizu Kneževih Vinograda, u novoizgrađenom bioplinskom postrojenju tvrtke Agrokor-energija d.o.o., gdje se nalaze i obnovljena farma s 2.000 muznih krava i staklenik za hidroponsku proizvodnju rajčice na 4,5 hektara površine.

Tehnološki proces bioplinskog postrojenja, od prikupljanja otpada i upravljanja njime do proizvedene električne i toplinske energije, sudionicima radionice, kroz obilazak pogona, predstavio je ing. Slaven Birtić. U svom izlaganju on je to postrojenje opisao kao ekološki najprikladniji način zbrinjavanja raznih organskih sirovina iz kojih nastaju tri proizvoda: organsko gnojivo, toplinska i električna energija.

Posebna je karakteristika bioplinskog postrojenja Mitrovac što se u proizvodnji bioplina koriste, kao dominantna sirovina, životinjske izlučevine: stajski gnoj i svinjska gnojovka u količini od 60 posto ukupnih sirovina, dok ostatak čine raznoliki biološki otpad i zelena masa. Preradom životinjskih izlučevina s beljskih farmi i drugog biološkog otpada u potpunosti se rješava problem onečišćenja prirode. Usto, prerađena tvar, koja se naziva digestat (organsko gnojivo), ima potencijal smanjiti potrošnju mineralnih gnojiva i do 50 posto. Tokom 2014. godine “Belje” planira izgraditi još jedno bioplinsko postrojenje u Popovcu kod Belog Manastira.

Predstavljanje bioplinskog postrojenja pobudilo je velik interes među LAG-ovcima. Kroz razgovor su pokrenute teme o mogućoj suradnji s baranjskim kooperantima i komunalnim pogonima jedinica lokalne samouprave (JLS). Izgradnjom takvog bioplinskog postrojenja, za male baranjske poljoprivrednike otvara se prilika da iskoriste svoje potencijale i da u postrnoj sjetvi proizvode zelenu masu kao potrebnu sirovinu u proizvodnji bioplina, a komunalnim pogonima omogućava se organizirano prikupljanje biološkog otpada kao dodatni izvor zarade i mogućnost novog zapošljavanja.

Jovan Nedić

Zagrebačka izložba o herojima najvećeg logora smrti

Preživjeli jasenovački logoraši

Na popisu preživjelih logoraša radilo se četiri godine i došlo se do broja od 152 osobe koje su preživjele na razne načine

Neshvatljivo je da u proteklih 69 godina koliko je proteklo od kraja Drugog svjetskog rata, nitko nije pripremio izložbu o ljudima koji su preživjeli zadnje dane ustaškog logora smrti Jasenovac niti ih je do prije koju godinu pozivao na komemoracije na godišnjicu proboja, rečeno je 1. aprila na otvaranju izložbe “Kraj logora Jasenovac – u spomen na sve stradale i preživjele zatočenike”.

Autor je kustos Muzeja Jasenovac Đorđe Mihovilović. Izložba dolazi u vrijeme kad se o Jasenovcu govori na procesu povodom međusobnih tužbi za genocid u Hagu i kad počinje predizborna kampanja za Europarlament u kojoj se takmaci neće odreći i vječne teme o ustašama i partizanima u kojoj je Jasenovac nezaobilazni dio.

U uvodnom obraćanju, predsjednik SKD “Prosvjeta” Čedomir Višnjić rekao je da će “naredne generacije oguliti sve slojeve s istine o Jasenovcu”, dok je Mihovilović govorio o totalnoj nebrizi društva i zaboravu za preživjele iz zadnjih dana logora. Tako se Mile Ristić koji je u proboju oteo mitraljez iz ustaških ruku, ubio kad je čuo za Titovu smrt, dok se Risto Stjepanović objesio kad su 1992. počeli sukobi u Sarajevu.

– Na popisu preživjelih radimo četiri godine i došli smo do broja od 152 osobe koje su preživjele na razne načine. U noći uoči proboja iz glavnog logora III Ciglane, pobjegla su dva zatočenika, Lazar Jankov koji je kasnije davao iskaze o stradanjima u logoru, i Jakob Atijas. Proboj iz logora III od ukupno 670 zatočenika preživjelo je 89 osoba, a proboj iz logora IV – Kožara u samom mjestu Jasenovac, od 167 preživjelo je 12 logoraša. Neki su pobjegli s logorskih ekonomija u selima Mlaka i Lonja, a logoraše doktore i automehaničare ustaše su prisilili da se s njima povlače prema Zagrebu i Sloveniji. Mehaničari su uspjeli pobjeći oko Zagreba, a doktore su dovukli do Maribora gdje su zajedno s njima zarobljeni, pa su imali probleme dokazati da nisu suradnici ustaša nego logoraši prisiljeni da idu s njima, rekao je Mihovilović.

Danas je živ samo jedan sudionik proboja iz Kožare i tri sudionika proboja iz Ciglane – Ilija Ivanović, Ješua Abinun i Bazil Zukolo kojima su lani na komemoraciji uručena odlikovanja, rekao je Mihovilović.

Jasenovac je na razne načine preživjelo mnogo više logoraša, ali Mihovilović se još ne bavi tim istraživanjem.

– Vršile su se razmjene, bilo je amnestija i bjegova, a dosta ljudi, među kojima ima i zarobljenih na Kozari 1942., sprovedeno je u Treći Reich. Ispalo je da su oni imali makar malo sreće jer su se manje – više živi vratili nakon rata, pa je Kozara i opstala, rekao je.

Popis ukupnog broja žrtava Jasenovca dostigao je 83.500 i nije se znatnije povećao u odnosu na lani.

– Bavili smo se korekcijama jer su rođaci žrtava unosili ispravke. Obradili smo građu SUBNOR-a, a naknadno smo trebali obraditi građu Zemaljske komisije za ratne zločine BiH.

Ispostavilo se da je u zadnjim protestnim događajima u Sarajevu i uništenju Državnog arhiva BiH ta građa djelomice stradala, rekao je Dorđe Mihovilović.

Na otvaranju izložbe bila je i upravnica javne ustanove Spomen područja Jasenovac Nataša Jovičić. Nju smo pitali kako se osjeća kad se konclogor spominje u haškom procesu oko međusobnih tužbi za genocid Hrvatske i Srbije.

– Znam da je na ovom procesu u Hagu “svjedočio” dio muzejskog postava Jasenovca iz 80-ih koji se sastojao od 276 fotografija koje su isključivo prikazivale tijela ubijenih uz vrlo upitne legende tih fotografija. Te su fotografije do 1991. bile izlagane po vojarnama JNA, pa tumačim da je to bila propagandna priprema u kojoj je Jasenovac upotrebljavan u mobilizaciji mržnje. Jasenovac se spominjao na suđenjima Slavku Dokmanoviću, Miroslavu Kvočki i Milomiru Stakiću koji je optužen za zločine nad Muslimanima i Hrvatima iz Prijedora,. Stakić je izjavio da su ubojstva vršena jer su “u muzeju u Jasenovcu vidjeli što su Hrvati radili Srbima”. U tom smislu je Jasenovac bio manipuliran za pripremu rata. Nama je cilj da se zloupotreba Jasenovca i skupljanje političkih poena na njemu svedu na minimum, rekla je Nataša Jovičić. Smatra da Jasenovac neće još jednom biti iskorišten kao dio predizborne priče.

– Mislim da to više nije aktualno jer se u odnosu na prije deset godina stvari ipak mijenjaju nabolje. Javnost zna da se ne radi o brojci od 700.000, već od 83.000 do 100.000 žrtava Jasenovca, a u popisu koji pravi naša ustanova ne vidim mogućnost manipulacije, pogotovo što je sličan popisu Muzeja genocida u Beogradu. Posjetilaca je sve više, pa ih godišnje bilježimo oko 15.000. Voljeli bismo da ih je i više, ali s obzirom da smo izolirani, uglavnom nas posjećuju uz obližnjih gradova i Istre. Neki profesori koji su senzibilizirani onim što se zbivalo, svake godine dovode svoje učenike. Neupućeni građanin bi mislio da se u Jasenovcu dešava samo komemoracija, ali preteže velik broj izložbi koje priređujemo, publikacija koje objavljujemo i stručnih seminara koje održavamo, uz suradnju s Documentom – centrom za suočavanje s prošlošću. Jasenovac ide u dobrom smjeru, zaključila je upravnica Muzeja.

Izložba koju čini 12 panela na kojima su osnovni podaci o kraju logora i samim preživjelima osim u Spomen području Jasenovac bila je postavljena u Kolašinu, Zenici, Sarajevu i sada u Zagrebu gdje će se moći vidjeti do 18. aprila.

Iako je ranijih godina, redovita komemoracija održavana u nedjelju poslije datuma proboja 22. aprila 1945., ove godine bit će održana 4. maja. Sudionike komemoracije dočekat će tematska izložba “Tiha noć je šapićala” koju su ove godine pripremili u suradnji s antifašistima Istre, a njen urednik je Oleg Mandić koji je preživio Auschwitz.

Nenad Jovanović

Vojvođanin Miroslav Mihnjak na veseloj turneji po Hrvatskoj

Sakupljač pivskih suvenira iz Bačke

Među srpskim skupljačima sam prvi, eventualno drugi, a kada gledamo samo etikete pivara iz Srbije i ex-YU, onda sam prvi, kaže Miroslav Mihnjak

Gospođinci su mjesto od otprilike 3800 stanovnika u općini Žabalj, u Južnobačkom okrugu u Vojvodini. U tom malenom selu, tridesetak kilometra udaljenom od Novog Sada, žive čak četiri sakupljača pivskih suvenira – etiketa, boca, podmetača i čepova. Donedavno ih je bilo šest što uistinu raritetna brojka jer u Srbiji je tek deset kolekcionara koji skupljaju pivske etikete i nešto malo onih koji čuvaju flaše, krigle, čepove, podmetače, privjeske, otvarače, stolnjake ili majice.

– Zbog toga polažemo moralno pravo da baš kod nas bude sedište udruženja skupljača i da kod nas organizujemo berzu kolekcionara jer u Srbiji nema takvih udruženja ni takvih skupova, govori Miroslav Mihnjak, strastveni sakupljač pivskih etiketa iz Gospođinaca.

U Hrvatsku ga je dovela ljubav prema pivu pa je uzeo par slobodnih dana za mini turneju Vukovar – Osijek – Daruvar – Zagreb kako bi obišao pivovare u tim gradovima i nadopunio kolekciju pivskih etiketa. U Daruvaru su ga dočekali Mato Pejić, urednik Pivnice.neta, jedinog pivskog portala u regiji i majstor pivar Daruvarske pivovare Krešo Marić, u zagrebačkoj Pivnici Medvedgrad o povijesti najstarije mini pivovare u glavnom gradu Hrvatske govorio mu je voditelj Ivan Nauković, a u Zagrebu se sastao i s ljudima iz Karlovačke pivovare. Kući se vratio oduševljen srdačnošću hrvatskih pivskih drugova, s 34 nove etikete iz Hrvatske, trima iz BiH, jednom iz Srbije i gomilom drugih suvenira koje je jedva odnio jer je putovao autobusima i vlakovima.

– Želim još dve pivske mini turneje po Hrvatskoj. U prvoj bih obišao Zagrebačku pivovaru te pivare u Koprivnici, Križevcima i Sičicama kod Nove Gradiške, a drugoj pivare na Jadranu, kuje planove Miroslav.

Sakupljanje pivskih etiketa zove se labologija, a Miroslav je ih je do sada uspio prikupiti 23 tisuće iz 202 države sa svih svjetskih kontinenata. Kako se pivo proizvodi u 213 zemalja zaključio je da pa mu u kolekciji nedostaju etikete iz jedanaest, uglavnom manjih zemalja, poput Božićnih otoka, Monaka ili Andore. Gotovo 1700 etiketa je iz srpskih pivovara, a blizu dvije tisuće iz zemalja bivše Jugoslavije. Među raritetima je etiketa s Maršalovih otoka u kojima postoje samo tri različite etikete piva. Koliko je poznato, samo jedan skupljač na svijetu posjeduje cijelu kolekciju.

Prva koju je Mihnjak sačuvao, bila je etiketa piva Eichinger pivare Valjevo. Nabavio ju je 1998. godine. U početku je skupljao samo etikete piva koja sam pio, te je vodio i dnevnik u koji je zapisivao nabavljene etikete i kušana piva. Do 2005. godine to je išlo sporo, a onda internet učinio svoje jer je krenula razmjena s drugim kolekcionarima. Najdraža, za koju smatra da je i najvrednija u zbirci, je etiketa prve srpske parne pivare Đorđa Weiferta s početka 20. stoljeća. Godina na njoj nije naznačena, ali računa da potječe iz razdoblja nešto poslije 1900.

– Za mene je to ogromna kolekcija, ali u svjetskim okvirima spadam u manje. Među srpskim skupljačima sam prvi, eventualno drugi, a kada gledamo samo etikete pivara iz Srbije i ex-YU, onda sam prvi. Na labalog-listi koju jedno godišnje izlazi u Ostravi u Češkoj i donosi popise deset najboljih kolekcionara za svaku državu, jedini sam iz Srbije. Verujem da ću na njoj napredovati, a očekujem da uskoro dođem na listu i po hrvatskim, pa možda i po bosanskim etiketama. Osobno znam samo za tri kolekcionara iz Hrvatske, u Sloveniji ih ima više, iz BiH znam samo jednu devojku, dok u Crnoj Gori i Makedoniji uopšte nema kolekcionara, govori Miroslav.

Imao je tri samostalne izložbe – u Zrenjaninu za Dane piva, u Novom Sadu za Noć muzeja i u Gospođincima. Kako Miroslav dolazi do etiketa?  Najbolji način je razmjena na skupovima kolekcionara, koji su redovni u zemljama visoke pivske kulture, ali on ih najčešće nabavlja putem pisama.

– Obraćam se pivarama, iako sam naučio da one nerado kontaktiraju s kolekcionarima, pa pišem skupljačima. S kolekcionarima uglavnom razmenjujem etikete, nudeći svoje duplikate, a veoma retko za etikete dajem novac. Iznimka su srpske i ex-YU etikete koje kupujem preko sajta Limundo.com, specijalizovanog za prodaju preko internet aukcija. Nedavno sam vrlo povoljno otkupio ostavštinu jednog kolekcionara, u kojoj je bio jako veliki broj veoma zanimljivih etiketa, naročito iz pivara s prostora bivše Jugoslavije, priča Miroslav.

Najveće burze su u njemačkom gradu Hamm i Martinu u Slovačkoj na kojima se okupi i preko tisuću kolekcionara sa svih kontinenata osim Afrike. U Srbiji nema burze pa razmišlja kako bi organizirao takav skup u svom mjestu. Planira osnovati prvo udruženje kolekcionara pivskih suvenira. Osim etiketa sačuva kakvu zanimljivu bocu, a ima također nešto podmetača i čepova.

Probao je između petsto i šesto pivskih marki, a najdraža su mu tamna i crvena piva.  U Srbiji ih ima malo i rijetko se mogu nabaviti pa je sa zadovoljstvom u Daruvaru, gdje smo razgovarali, naručio Staročeško crveno. Kod kuće je to crnogorsko Nikšićko pivo, koje se pravi u Apatinu, a kad je u prilici, naruči i ono koje kuhaju u maloj pivari Ritiševo.

– Prvenstveno volim da probam nove okuse. Više volim da popijem novo pivo, nego mnogo piva, kaže Mihnjak. Jednog dana planira skuhati i vlastito pivo. Naravno, krenuo je od etikete pa je već osmislio idejno rješenje kako bi ona trebala izgledati.

Osim piva i etiketa zanima ga povijest pivarstva pa prikuplja podatke za enciklopediju srpskog pivarstva. Dosta toga je već obradio, ali posao ne ide željenom dinamikom jer kao stolar, privatni poduzetnik koji izgrađuje namještaj po mjeri, posla ima preko glave. Hobi mu oduzima dosta slobodnog vremena, ali njegova dobra strana je što omogućava da posjeti dosta mjesta i da se upozna puno ljudi što je, naglašava Miroslav, možda i dragocjenije od samog sakupljanja.

Goran Gazdek

Premijera filma o crtaču stripova, crtića i karikatura

Vječno mladi Bordo

Dosad nikad nije napravljen dugometražni dokumentarac o jednom strip autoru u Hrvatskoj

Život i rad svjetski poznatog animatora, karikaturista i strip autora Borivoja Dovnikovića Borda prikazan je u filmu “Bordo – vječna stripovska mladost” režisera Bernardina Modrića i scenariste i producenta Veljka Krulčića koji je premijeru imao u zagrebačkom Art kinu Grič uz prisustvo brojne publike i više ličnosti iz svijeta kulture.

Film jednosatnog trajanja bavi se Bordinim počecima u svijetu stripa, od prvih tabli nastalih u Osijeku prije rata, zatim u izbjeglištvu u Beogradu, a onda i povratku u Osijek 1945. Tamo je za “Glas Slavonije” nacrtao nekoliko nastavaka stripa o borbi ilegalaca u Zagrebu, sve dok Centralni komitet KPJ, držeći se ideološke teze da je strip američka izmišljotina, nije reagirao stavom da je to uvreda za pokret, pa je strip prestao izlaziti.

Kako je nakon nekoliko godina došlo do drugačijeg poimanja stripa, čemu je doprinio i sukob sa Staljinom, Bordo se 1949. našao na studiju u likovnoj akademiji u Zagrebu. Trećeg dana studija uključio se u redakciju satiričnog časopisa “Kerempuh”, nakon čega je slijedio neumorni rad na stripu, karikaturi i animiranim filmovima do dana današnjeg. Zbog toga ga kolega Nedjeljko Dragić proglašava “maratoncem stripa” i posljednjom živućom velikom enciklopedijom domaćeg stripa.

–  Nakon Kerempuha bio sam slobodni umjetnik koji nije bio na plaći nego na ugovorima. Ako si radio, dobivao si visoke honorare, na samo za tadašnje prilike, s obzirom na današnje crkavice, rekao je Bordo nakon projekcije, dodavši da je često istovremeno radio na tri zahtjevna stripa, da su se oni tada štampali u tiražama od preko 140.000 primjeraka.

Kao što se u avgustu 1941. sklonio od stradanja, tako je zbog svojih, za mnoge pogrešnih krvnih zrnaca, učinio i 50 godina kasnije, ovaj put s Bečom kao odredištem gdje je proveo nekoliko mjeseci. Tamo je zbog nadmenog stava urednika listova za koje je crtao stripove, ali i mizernih honorara, spoznao istinitost Šantićevog stiha o “gorkim zalogajima hljeba u tuđini”.

Osim Dragića, o Bordi u filmu govore scenarist Rudi Aljinović, strip autori Dubravko Mataković i Krešimir Zimonić, karikaturist Oto Reisinger, novinar Pero Zlatar i mnogi drugi

Duhovnog začetnika filma, historičara stripa i kritičara Veljka Krulčića, čovjeka koji sa svojom kućom “Vedis” nastoji promovirati i sačuvati od zaborava hrvatski strip, pitali smo koja je ideja filma.

– Svi smo svjedoci da nema teme o kojoj nije snimljen dokumentarni film, ali da do sada nikad nije napravljen dugometražni dokumentarac o nekom konkretnom strip autoru u Hrvatskoj. To nije samo dokumentarac o Bordinoj strip karijeri, nego istovremeno i dokumentarac o povijesti stripa, novinarstva i vizualne umjetnosti na ovim prostorima. Osmislili smo modernu formu filma, s puno ukomponiranih strip sličica, puno sugovornika i arhivskih materijala. Dobili smo priču zanimljivu, ne samo za našu, nego i za inozemnu publiku, rekao je Krulčić, najavivši da će film biti poslan na festivale i u ograničenu distribuciju u kinima.

– Drago mi je i da je Predrag Matvejević bio jako zadovoljan filmom jer je spoznao stvari koje o Bordi nije znao, rekao je Krulčić.

Nenad Jovanović

•  

Formiran aktiv žena SDSS-a Zagreba

Žene u političkom životu

Bavim se politikom petnaest godina i ovo je jedan od rijetkih skupova kojima prisustvujem a na kome je mnogo više muškaraca od žena, rekao je predsjednik Izvršnog odbora SDSS Boro Rkman na osnivačkoj sjednici Aktiva žena SDSS u Zagrebu kojoj je prisustvovalo 25 žena svih generacija, od kojih su mnoge već aktivne u srpskim organizacijama.

Rkman i zamjenik predsjednice zagrebačkog ogranka stranke Predrag Krupljan naglasili su značenje formiranja aktiva i što većeg njihovog uključivanja u politički život stranke i  generalno Srba u Hrvatskoj, ne samo zbog evropskih direktiva o 40 posto učešća žena na listama, nego zbog poboljšanja rada SDSS-a okupljanjem što većeg broja članica i simpatizerki, pogotovo u Zagrebu gdje živi velik broj Srba.

Nakon predstavljanja okupljenih žena, pristupilo se glasanju, pa je za predsjednicu velikom većinom glasova izabrana Aleksandra Branković, a za potpredsjednicu Biljana Zatezalo. Za članice izvršnog odbora izabrane su Jelena Nestorović, Snježana Đorđević i Anđa Gostimir. Izabran je i Nadzorni odbor  na čelu s predsjednicom Jadrankom Ralić Kožić, kao i pet delegatkinja za skupštinu Aktiva žena na državnom nivou.

Izrazivši zadovoljstvo skupom, Rkman je istakao da bio izuzetno dobro pripremljen, dodavši da se u narednim sedmicama očekuje formiranje dva preostala aktiva u Dalmaciji, nakon čega bi u Sisku bila održana osnivačka skupština Aktiva žena na državnom nivou.

Prisutnim se obratila i Bogdanka Srdić Vulpe, vijećnica u Skupštini grada i VSNM-u, s pozivom prisutnima da se kao volonterke uključe u projekt pomoći starijima i bolesnima koji djeluje već duže vrijeme.

N. Jovanović

Nastup članova Dramskog studija Eho i ZborHora

Proljetna rapsodija 

Članovi Dramskog studija Eho i ZborHora koji djeluju pri zagrebačkom pododboru “Prosvjete” odlučili su obilježiti prvi dan proljeća, 21. Mart, zajedničkim radom pod nazivom “Proljetna rapsodija”, dvjema scenama iz drame “Čudne ljubavi” Maje Pelević, rađenima po motivima Ezopovih basni sa svim poukama koje one nose, ali prikazanima na suvremen način. Po riječima voditeljice Dramskog studija EHO, u narednim mjesecima uvježbat će se i ostale od ukupno sedam scena koliko ih je u drami. Ona je najavila i da će u narednim mjesecima druženja poetsko-glumačkog tipa biti i učestalija.

Publika je na kraju izvođenja obogaćenog i jednom starom narodnom pjesmom iz repertoara ZborHora, aplauzom nagradila učesnike predstave, od kojih su neki u Dramski studio i ZborHor došli u zadnje dvije tri sedmice, i kako se pokazalo, dobro se uklopili u kolektiv. A deset djevojaka i jedan mladić dobili su u skladu s datumom predstave po jedan narcis.

N. J.

•  

Očuvanje tradicije kroz mlade generacije

Kako sašiti nošnju

Narodne nošnje znak su prepoznatljivosti pojedinog naroda i kraja, a prepoznatljiva želi ostati i SKD Prosvjeta Daruvar

Da je prenošenje tradicije s koljena na koljeno važan dio kulturnog identiteta, znaju u Pododboru SKD Prosvjeta iz Daruvara na čelu s predsjednikom Srđanom Bojčićem. Pokrenuvši etno-radionicu očuvanja narodnih nošnji, odlučili su dio starih zanata sačuvati od zaborava. Dio je to projekta kojega je u cijelosti financirala županija Bjelovarsko – bilogorska. Prosvjeta je tako u svojim prostorijama premijerno organizirala izložbu rukotvorina i narodnih nošnji tipičnih za daruvarski kraj. Uz brojna priznanja i zahvalnice koja krase zidove društva kao i fotografije različitih nošnji, a s kojima se SKD Prosvjeta može pohvaliti, te uz bogatu manjinsku knjižnicu koja stoji na raspolaganju svima, SKD Prosvjeta Daruvar će od sada biti bogatija za rukotvorine samih članica i članova.

Ovakva postava bit će dostupna također građanima Bjelovara i Garešnice u suradnji s tamošnjim pododborima Prosvjete. Osim toga, radionice služe i zbližavanju već postojećih, ali i privlačenju novih članova – objašnjava tajnica Jasmina Trkulja.

– Radionice će se održavati svaki ponedjeljak, a pohađaju ih stari i mladi. Dakako, od velike je važnosti što stari članovi pokazuju onim mlađima kako sašiti nošnju ili isplesti vunene čarape. Zauzvrat, mladi članovi pokazuju starijima ono što oni znaju i u čemu su dobri, a to su plesni koraci. Tako uz edukativni dio, imamo i onaj zabavni uz rekreativni ples – kaže Jasmina Trkulja.

SKD Prosvjeta trenutno broji oko 80 članova, od čega 50 aktivnih. Upravo ovakva događanja služe da se ostali članovi dodatno angažiraju, kao oko ove izložbe, u koju su bile uključene sve generacije. Mladi su nosili nošnje, a stariji pokazivali kako ih očuvati na prikladan način i kako ih ukrašavati. Nekoliko nošnji bilo je izrađeno unaprijed kako bi se posjetiteljima mogle prezentirati, što širi krug ljudi koji poštuju tradiciju i rad samog Društva. Sudeći prema broju posjetitelja, to im je i uspjelo.

D. Havranek

Srpski kulturni centar u Belom Manastiru

Osveži se pisanom reči

S fondom od preko 2000 knjiga, ovo je svojevrsna središnja biblioteka Srba u Baranji 

U sklopu Srpskog kulturnog centra u Belom Manastiru, od 01. juna 2013. godine deluje nacionalna biblioteka SKUD-a Jovan Lazić. Biblioteka je osnovana na inicijativu Svetlane Pešić, predsednice SKUD-a i Radmile Ognjenović, voditeljice biblioteke, i deo je zajedničkog projekta pod nazivom “Osveži se kulturom” s belomanastirskim Centrom za zapošljavanje. Uloga biblioteke je da pribavlja, obrađuje i distribuira najviše srpsku, ali i drugu bibliotečnu građu. S knjižnim fondom koji u ovom trenutku ima preko 2000 knjiga, to je svojevrsna središnja biblioteka Srba u Baranji.

– Osnivanje biblioteke je pokušaj da sačuvamo nacionalno bogatstvo skriveno na policama i u kutijama društva. Jedan od razloga osnivanja je što u našoj gradskoj biblioteci postoji tek manji broj knjiga srpske književnosti, kaže Ognjenović.

Od preko 2000 knjiga, oko tristotinjak su donirali pojedinci koji su na taj način želeli sačuvati uspomenu na srpske pisce koji su devedesetih godina potezom pera doslovno izbrisani iz hrvatske književnosti. Nacionalna biblioteka u kojoj su na policama i dela svetske književnosti, otvorena je za sve ljubitelje pisane reči. U proteklim mesecima učinjen je zaista veliki posao. Na policama su knjige svrstane po nacionalnim književnostima, uvedene su u registre i katalogizirane. U ovom trenutku biblioteka, uz simboličnu članarinu, ima oko dvadesetak stalnih čitatelja i to su u najvećem broju najmlađi članovi SKUD-a.

Voditeljica biblioteke Radmila Ognjenović posebno je ponosna na odjel dečije književnosti koji ima gotovo 800 knjiga. Jedna od aktivnosti je i radionica u kojoj dvanaestak mališana uči kako se pravilno govori i pisano izražava.

Z. Popović

Stogodnjak (210)

4. 4. – 11. 4. 1914: nakon iznenadne smrti Bude Budisavljevića zastupničko mjesto u hrvatskom Saboru za vrgomoški kotar ostalo je upražnjeno, pa je hrvatsko-srpska koalicija  predložila da, kroz redovitu izbornu proceduru, za novog zastupnika kandidira patrijarškog protosinđela Valerijana Pribićevića. Na to je, kroz list Pester Lojd, odmah graknula opozicija, podsjećajući na Pribićevićevu “zatvorsku prošlost”, odnosno na presudu u tzv. veleizdajničkom procesu 1910. Iz koalicije na to uzvraćaju: “Nepojmljivo je kako uopće ‘Pester Lojd’ dolazi do toga da se na ovakav način miješa u naše unutarnje stranačke prilike. Ovakav postupak mora izazvati veliko nepovjerenje u našim krugovima, jer se čini kao da se hoće vršiti neka cenzura nad sastavom hrvatsko-srpske koalicije. Što se tiče same stvari moramo da istaknemo da je Valerijan Pribićević odmah, čim je izišao iz istražnog zatvora 1910. u kom je 20 mjeseci čamio nedužan zbog tobožnje veleizdaje, bio izabran za poslanika Srpske samostalne stranke na narodnom crkvenom saboru, a ovaj ga je izabrao za člana najvišeg avtonomnog tijela – saborskog Odbora. Godine 1911. bio je V. Pribićević oficijelni kandidat hrvatsko-srpske koalicije za hrvatski Sabor u slunjskom kotaru, a isto tako i 1913. kad je izbore, na temelju sporazuma sa hrvatsko-srpskom koalicijom, vodio barun Škrlec. Sada su Valerijana Pribićevića kandidovali izbornici hrvatsko-srpske koalicije i Srpske samostalne stranke u Vrginmostu, i sasvim je jasno da koalicija nema razloga da tu kandidaturu kao svoju ne proglasi. Kad bi ‘neugodna uspomena’ na političku prošlost mogla da bude razlog, onda najistaknutiji ljudi u Srpskoj samostalnoj stranci ne bi mogli biti poslanici koalicije u Saboru, jer ih je Rauh sve bio upleo u veleizdaju, a naročito ne bi mogao biti Svetozar Pribićević, koga je Akurtijeva optužnica označivala kao glavnog krivca…”

* nastavljen je štrajk u pakračkoj Srpskoj učiteljskoj školi. U međuvremenu je školski savjet zbog štrajka iz škole isključio 18 učenika III. razreda, osmoro ih iz različitih razreda udaljio s  nastave, a 20 kaznio javnim ukorom.

* zaoštrila se svađa oko gradnje škole u selu Struga, kod Dvora, pa je sve dospjelo čak i do saborskih klupa. Tamo je, naime, zastupnik Zatluka otišao tako daleko da je optužio dvojcu dvorskih Srba – Peru Bekića i Simu Živkovića – kao glavne krivce što u tom hrvatskom selu još nije počela gradnja škole. Međutim, poslije će se ispostaviti da su se oko gradnje škole posvađali Struga i Unčani – hrvatska sela – a da su Bekić i Živković poslužili samo kao zgodan izgovor za neučinjeno. “Nisu Srbi krivi što se rimokatolička sela parniče”, stigao je odgovor iz Dvora.

* “Braćo Srbi i sestre Srpkinje! Kako vam je svima poznato, nestalo je kod nas sviju zadruga koje su se na nesolidnom temelju osnivale. Ostalo je jedino naše solidno i dobrotvorno ‘Srpsko bratstvo’. Upisujte se toga radi u nj, jer smrt roka nema, a danas čovjek zdrav ko srna, zemljica je sutra crna!” stoji u pozivu s redovite godišnje skupštine toga srpskog udruženja u Zagrebu.

Đorđe Ličina