Elvis nije mrtav
Hrvatska uživo, HTV 1
Branko Grčić morao bi se zamisliti: Hrvatska tone već deseti kvartal, a on je i dalje – optimist?! Nešto tu nije u redu. Ovaj fini čovjek, koji bi bio odličan partner za partiju kriketa, kao lik iz nekog filma Jamesa Ivoryja, naprosto nije dorastao poslu koji obavlja. Umjesto da dijagnosticira i otklanja traumatična mjesta hrvatskog gospodarstva i javnih sustava, on se postavlja kao psihoterapeut koji ljude tješi da će im biti bolje, odnosno, kako bi im bilo bolje da nas vanjski faktori nisu natjerali na štednju. Na pitanje Maje Sever što se kani napraviti s hrvatskom administracijom koja je veća od jugoslavenske, Grčić odgovora imao nije.
Nova disidentica u HDZ-u, Martina Dalić, zastupa sasvim heterodoksne stavove, kako u odnosu na doktrinu svoje stranke, tako i na onu koja prevladava u državi. Dalić ne vjeruje u velike državne investicije, fasade, tunele, autoceste i slične stvari. Nije za linearna smanjivanja plaća administraciji, niti za linearna kresanja, jer se s tim jednako kažnjavaju dobri i loši. Dalić je bila superirorna Grčiću, ali ona govori iz komocije koju joj jamči oporbena pozicija. Dok je bila na vlasti – premda kratko – nismo čuli da je ovako revolucionarna. Završi li se revolucija pobjedom, s pobjedom završi i revolucija, kaže Gabrijel Laub.
Javna stvar, HTV 1
Poznati vic iz vremena komunizma glasi: što je najteže predvidjeti? Odgovor glasi: prošlost. Goran Rotim u razgovoru s Tomislavom Karamarkom poštedio nas je predviđanja prošlosti i historicističkih tema, fokusiravši se na ekonomske vizije HDZ-a. To nije loš put, ali do cilja će se još nahodati. Karamarko nije bio pretjerano upućen. Čim je počeo objašnjavati Rotimu kako su ekonomske teze Martine Dalić u skladu s vizijom HDZ-a, ali ih je urednička oprema Jutarnjeg lista izvitoperila, Rotim mu je uzvratio ispravkom – gospođa Dalić te je teze upravo ponovila kod Maje Sever… Ipak, pohvalno je da se šef oporbe počeo baviti suvislim temama. HDZ-u bi, ipak, nekim ustavnim zakonom trebalo zabraniti izgradnju tunela, farbanje i slično, jer su, da se poslužimo hadezeovskim diskursom, rane još svježe. Još se sjećamo zašto hadezeovcima služe tuneli. Oni su prvi koji su iz njih vidjeli svjetlo – na žalost, i jedini.
Grebanje duše, HTV 1
Goli je otok, prema svemu što znamo o logorima, bio jedini na svijetu u kojemu je prakticiran besmisleni rad, takozvani Sizifov posao. Vladimir Bobinac, 91-godišnji profesor, na Golom je proveo dvije godine, a televizijskom je gledateljstvu pokazao kako je izgledalo tucanje kamena. Ta ružna stvar bila je odmor – zatvorenici bi za vrijeme pauze sjedili i tucali kamenje praveći od velikoga malo, bez ikakvog smisla i svrhe. Na otoku bez vegetacije zasađeno je drveće. Zatvorenici bi cijeli dan na vrelom suncu, stajali iznad biljke i pravili joj živi hlad – kako se ne bi osušila. Te će metode ostati sramnom ljagom na karijerama svih koji su taj logor uspostavili. Metoda autora dokumentarca Mire Brankovića “uključi kameru i pusti da radi”, ovom se prigodom pokazala dobrom.
RTL Danas
Kakav pacijent! Kakvo odsustvo socijalne svijesti! Nadan Vidošević izlazi iz zatvora 13 kilograma mršaviji, blista od sreće i ponosa kao da je bio na kuri mršavljenja, i cijelom svijetu objavljuje svoje najnovije spoznaje – u zatvoru je shvatio kako na vrhu uvijek imaš puno prijatelja, a tek kada padneš, shvatiš tko ti je doista prijatelj, a tko nije. Neobično pronicljiva spoznaja. Čak je i Damir Polančec, mada cvilidreta, bio stilski otmjeniji, iskoristivši parabolu o Josipu i njegovoj braći, koja su ga u ropstvo prodala.
Gospodin Vidošević posebno je pozdravio mnoge divne ljude koje je upoznao u Remetincu, s ove i s one strane brave, i s kojima se družio. “S njima sam proveo neke lijepe trenutke”, rekao je Vidošević. Od sveg mu srca želimo što više takvih lijepih trenutaka. Vidošević je, naime, iz zatvora izašao isti kakav je i ušao – samouvjeren, u omnipotentnom deliriju, tvrdo uvjeren da su svi oko njega idioti, bez trunke srama, grižnje savjesti, kajanja, ideje o krivici. Pohvalio je svoju skrb za razvoj hrvatske umjetnosti, te dodao kako će najlakše objasniti podrijetlo svoje imovine. Na primjeru ovog napuhanka vidi se da ono što pravnici zovu “generalna prevencija kaznenih djela” ima dosta ograničenja.
Manjinski mozaik, HTV 1
U vreloj vodi tjestenina se razmekša. S većinom je stvari tako. Jaja, međutim, kuhanjem otvrdnu. S nama Židovima je tako – s iskušenjima postajemo jači, kaže jedna Židovka u prigodnoj emisiji povodom Pesaha, blagdana slobode. Kod nas se dogodilo obrnuto – jaja su nam se u vreloj vodi totalno smekšala. Što bi tek bilo s tjesteninom? Ušli smo među 10 najgorih ekonomija svijeta, sve propada, zemlja nalikuje na susvita. Ipak: Elvis nije umro! Vratio se, na Četvrti – ima nade!
Glas za čovjeka, HTV 4
Hrvatska hrče, bog je blagoslovio, pak dokle će kod nas sve da hrče, zapitao se Branimir Bilić bijesno, gotovo nervozno, s onim violentnim akcentom, kojim se u našem jeziku skidaju s neba sva božanstva višeg i nižeg rada. Mi stojimo pred novim svjetskim ratom, i ako nas ne bude spasila naša vlastita pamet, neće nas spasiti ništa! I to je ono što bi trebalo objasniti i Kumrovcu i Kupincu, i glupim našim čaršijama od Ljubljane do Beograda! Ne padaju pečeni golubovi s neba.
U ovoj dugoj šutnji, u ovom dramatskom interregnumu – dok je Brane nacionale izbivao s dalekovidnice – vašem je kritičaru često padala na pamet jedna slika iz ranih godina: sjedi Brane pred pergamenom fjorentinske svjetiljke, u žućkastom sjaju rasvijetljenog gregorijanskog korala sa starinskim, četverouglastim notama kvadrakvatrama u krvavoj transparentnoj boji karminskih slova, i priča o hrvatskom Nokturnu. Grme njegovi topovi, traje sudbonosno ratno bdijenje, a ja mislim u svojoj samoći: gle, Brane budi Hrvatsku iz hiljadugodišnjeg sna! Brane se pobunio protiv Srednjeg vijeka, on je našao izlaz, on plovi punim jedrima i njegove galije putuju u sigurnu luku pobjede…