“Treći metak” za Branku Prpu

Ove godine, 11. travnja, obilježena je 15. godišnjica ubojstva Slavka Ćuruvije, vlasnika Dnevnog telegrafa i tjednika Evropljanin. Za zločin, najavljen tekstom “Ćuruvija dočekao bombe” objavljenim u Ekspres politici i potom u cijelosti pročitanim u večernjem Dnevniku Radio-televizije Srbije nitko još nije osuđen, tek nedavno su uhapšena dvojica pripadnika Službe državne sigurnosti (za trećim, označenim izravnim izvršiocem ubojstva, raspisana je tjeralica; navodno je u Keniji). Rezultat je to višemjesečnog rada državne komisije za istraživanje neriješenih ubojstava novinara, u kojoj se pored radnika MUP-a i Sigurnosno-informativne agencije (BIA), nalaze i novinari Veran Matić, direktor B92, i Ljiljana Smajlović, glavna urednica Politike i predsjednica Udruženja novinara Srbije (UNS), te Aleksandar Vučić, budući premijer srpske Vlade.

Od osnivanja komisije javnost je podijeljena u stavovima: jedni (pogotovo njeni članovi) su puni hvale o svom radu i rezultatima, drugi otpočetka upozoravaju da je komisija dokaz nemoći institucija, te da je Vučićeva slavodobitna izjava da se utvrdilo da je Ćuruviju “ubila država” samo ono što se ionako godinama znalo. Jednako kao što je općepoznata činjenica da je u vrijeme ubojstva Ćuruvije (vrijeme NATO intervencije protiv tadašnje SR Jugoslavije) upravo Vučić – tada Šešeljev radikal – bio ministar informiranja i glavni cenzor koji je provodio zloglasni Zakon o informiranju, koji je zatvarao i drakonski kažnjavao nezavisne medije.

Idiličnu sliku, u vremenu kad se ponovo proizvode neprijatelji i izdajice, kvare “nevjerni Tome”, pogotovo Branka Prpa, historičarka i supruga ubijenog Slavka Ćuruvije, koja je izjavila da Miroslav Miki Kurak nije osoba koja je ubila Slavka. Ona je, naime, u trenutku ubojstva u haustoru njihove zgrade bila s njim, udarena je pištoljem u glavu i pala na tlo, ali je vidjela ubojicu: nekoliko sekundi je dotični stajao nad njom s uperenim pištoljem prije nego je otrčao. Otkako je izjavila da Kuraka ne prepoznaje kao ubojicu, ne prestaju manje ili više zamaskirani napadi na nju, koji su kulminirali tri dana uoči obilježavanja 15. godišnjice ubojstva. Državni list Politika, kojem je glodurica spomenuta Ljiljana Smajlović, nekad novinarka Ćuruvijinog Evropljanina, objavio je tekst “Treći metak Branke Prpe” – treći metak je, inače, bio pokušaj diskreditiranja suđenja ubojicama premijera Zorana Đinđića – kojega potpisuje Ištvan Kaić, suradnik Instituta za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića. U najkraćem, u “supozitorijskom” tekstu u kojem veliča Vučića i pere mu biografiju, Kaić napada niz javnih ličnosti koje su kritički govorile o komisiji, od novinarke Vesne Mališić, profesorice Vesne Rakić Vodinelić, Vesne Pešić, Borke Pavićević, novinara Filipa Švarma, Nikole Tomića, Tamare Spaić, Radija Slobodna Evropa i njene novinarke Branke Mihajlović i pogotovo Branke Prpe, tvrdeći da svi oni “samo naočigled nepovezanim reakcijama” zapravo stvaraju atmosferu koja, kako se navodi, treba unaprijed kompromitirati istragu i njene rezultate.

Najteže kvalifikacije u tekstu, u kraćem obliku objavljenom u tiskanom izdanju Politike, s napomenom da se cijeli tekst može pročitati u “online izdanju” toga lista, tiču se Branke Prpe: ona je taj zli duh koji predvodi tu manipulaciju “naočigled nepovezanih” ljudi, ona se lažno predstavlja kao udovica i (nevjenčana) supruga, ona je Ćuruvijinoj djeci i bivšoj supruzi pokušala oteti (inače, svoj!) stan, ona pokušava dezavuirati Vučića i komisiju i “svjesno ili nesvjesno” opstruira istragu o ubojstvu Ćuruvije… Reagiralo je Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), ocjenjujući da je Kaić posegnuo za, u posljednje vrijeme, učestalim manirom na srpskoj javnoj sceni – pravljenjem spiskova. Ovoga puta, na meti su se našli svi oni koji, prema mišljenju Kaića, diskreditiraju istragu u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije. Opet se javio Kaić, među ostalim kaže da argumenti NUNS-a ukazuju “samo na to koliko je kod ovih struktura prisutan strah da Vučić eventualno ne pobere zasluge za razjašnjenje ubistva, jer zaista, šta i ako zaista pobere zasluge? Zašto bi to trebalo toliko da tangira jedno udruženje koje se predstavlja kao nezavisno i koje ne bi trebalo politički da preferira bilo koju opciju?”.

Urednica Politike Ljiljana Smajlović je nekoliko dana šutjela, potom se pojavila na obilježavanju 15. godišnjice ubojstva, čak i govorila pokraj spomen-ploče u haustoru gdje je Ćuruvija ubijen. Na to je idućega dana, u dnevnom listu Blic, u svojoj kolumni reagirala Gordana Suša: “Poražavajuće je da urednica njegovih novina, Ljiljana Smajlović, kao njegova saradnica, dođe na njegovu komemoraciju posle objavljenog teksta u njenim i državnim novinama, teksta nedostojnog svakog čoveka i ljudskosti, u kojem se žrtva difamira. Malo premnogo!” Na to reagira Smajlovićeva, objašnjavajući, u stvari, u čemu je poanta cijele stvari: ona kaže da se boji da čitatelji Blica ne pomisle da je Politika objavila neki tekst u kojem se “difamira” Slavko Ćuruvija, da ništa nije dalje od istine, da je Suša ta koja “kleveće i podvaljuje, prikrivajući informacije o tome šta ju je toliko raspalilo”, te poziva čitatelje Blica da na internet-stranici Politike pročitaju tekst “Treći metak Branke Prpe” i završava: “Uveriće se da Slavka Ćuruviju autor niti jednom jedinom rečju ne kleveće, naprotiv”.

I tu je sve jasno: Branka Prpa, koja je i sama bila povrijeđena u trenutku kad je Ćuruvija ubijen – nije žrtva. Ona nije ni supruga (makar i izvanbračna), iako je “nesupružnički” manipulirala – po Kaiću – i samim Ćuruvijom, a čini se da nije niti svjedok, iako je jedina koja se oči u oči gledala s ubojicom. Sve je to lijepo Kaić napisao, a Ljiljana Smajlović dodatno objasnila. “Treći metak” za Branku Prpu ima i naravoučenje: dobit će ga i oni koji će se usuditi pisnuti protiv još jedne najavljene državne komisije, one koja bi trebala otkriti “političku pozadinu” ubojstva premijera Zorana Đinđića.