Tamara Čausidis Izborima protiv građana

U Makedoniji je 13. travnja održan prvi krug predsjedničkih izbora u kojem je dosadašnji predsjednik Đorge Ivanov, kandidat vladajuće konzervativne partije VMRO-DPMNE čiji je predsjednik premijer Nikola Gruevski, pobijedio s 51,64 posto glasova. Socijaldemokratski protukandidat, Stevo Panderovski, dobio je povjerenje 37,56 posto birača. No izlaznost je bila manja od 50 posto, pa će se 27. travnja, zajedno s parlamentarnima, održati i drugi krug predsjedničkih izbora. O izborima i stanju u zemlji kojom vladaju siromaštvo, korupcija i nezaposlenost dramatičnih razmjera govori Tamara Čausidis, predsjednica Sindikata makedonskih novinara i medijskih radnika.

OSCE je ustvrdio da je predsjednička kampanja bila neravnopravna, da je Vlada VMRO-DPMNE-a toliko podupirala Ivanova da je izbrisana granica između stranke i države?

Ta granica već odavno ne postoji. Institucije su kompletno partizirane, a vlast se čak hvali kako postoji nevjerojatna uigranost i „timski rad“ predsjedničke, zakonodavne i izvršne vlasti, što je direktna suprotnost principima demokracije. Puno je ozbiljnih primjedbi na to kako se vodila kampanja: zabilježeni su fantomski glasači, svi prijavljeni na jednoj adresi, a unatoč dogovoru vlasti i opozicije, ministri i dalje u medijima snažno promoviraju Vladine projekte, no   najveće medije ionako kontrolira Vlada. Najveći su problem birački popisi – Makedonija je jedna od rijetkih zemalja svijeta koja 12 godina nije provela popis stanovništva; u zemlji s dva milijuna ljudi, na biračkim je popisima gotovo 1,8 milijuna, što znači da je margina za manipulaciju glasovima golema. Tako da nije slučajno što se OSCE i u ocjeni ovih izbora suzdržava od formulacije da su bili „fer i demokratski“.

Neće doći do preokreta 

Kao i na prijašnjim izborima, i na ovima su se birači etnički homogenizirali, jasno se podijelivši na makedonski i albanski tabor: jača li to etničke tenzije i može li izazvati sukobe?

Ovog je puta situacija još specifičnija, jer vladajuća albanska partija DUI (koalicijski partner VMRO-DPMNE-a) nije sudjelovala u utrci za šefa države. Tražili su da se izađe sa zajedničkim kandidatom, ali kada to nije uspelo, lider DUI-a Ali Ahmeti počeo je javno pozivati na bojkot izbora. S druge strane, VMRO-DPMNE apelira na birače da masovno izađu na parlamentarne izbore, kako bi im u Sobranju osigurali toliku većinu (62 zastupnika) „da ne moraju trpjeti ucjene Albanaca“. Paradoksalno, nitko ne očekuje da bi ta verbalna etnička homogenizacija mogla dovesti do sukoba – riječ je, zapravo, o izbornom teatru, koji će rezultirati ponovnim koaliranjem pobjednika i podjelom kolača.

Za razliku od Ivanova, kandidat opozicijskih socijaldemokrata Stevo Pendarovski pokušava se obraćati i Albancima. Kako ocjenjujete njegove šanse u drugom krugu i bi li on, u slučaju pobjede, mogao što promijeniti?

Njegove su šanse, nakon prvoga kruga, veoma male. Razlika u glasovima je golema: teoretski, nije nenadoknadiva, ali to što je Ahmeti i nakon prvoga kruga ponovio poziv na bojkot izbora i što je albansko glasačko tijelo opet pokazalo nevjerojatnu discipliniranost, suzdržavši se od glasovanja u prvom krugu, daje male šanse da dođe do dramatičnog preokreta.

Posao kao privilegij, a ne pravo

Stanje u zemlji je katastrofalno – nezaposlenost godinama nije ispod 30 posto, društvena nejednakost najveća je u Europi (po GINI-koeficijentu), stopa siromaštva premašuje 30 posto, a najniža je plaća 130 eura. Jesu li i to teme u kampanji?

Pauperizacija građana vidljiva je iz predizbornih obećanja: govori se o otpisivanju dugova za struju i vodu, besplatnom ulasku u teatar i autobus za studente. Dominiraju obećanja o novim radnim mjestima. Nezaposlenost mladih je veća od 50 posto, radi čega masovno iseljavaju. U posljednjih 20 godina više od 200 tisuća Makedonaca, deset posto stanovništva, legaliziralo je svoj boravak u  zemljama EU-a. Dodamo li tome i one koji su otišli a nemaju legalan boravak te one koji su emigrirali izvan Unije, u SAD, Kanadu i Australiju, jasno je u kolikoj mjeri mladi ljudi, osobito obrazovani, napuštaju zemlju. Biti zaposlen ovdje nije pravo, nego privilegij; no, i oni koji imaju posao, nemaju se čime pohvaliti. Makedonija se stranim investitorima promovira kao zemlja s najjeftinijom radnom snagom u Evropi. Izvještaj švicarske fondacije Erklärung von Bern kaže da su makedonske tekstilne radnice manje plaćene od radnika u Bangladešu ili Indiji. Stoga su glavne predizborne teme vladajućih zaposlenje i životni standard, a  oporbe demokracija, sloboda, ljudska prava. Njihov je „recept“ vraćanje srednje klase, što je u redu, ali i daleko od ideološke pozicije ljevice, kakvu bi  socijaldemokrati trebali predstavljati. Uostalom, sve prognoze kažu da će nakon izbora raspored snaga biti sličan kao i do sada – dakle, nastavak vladavine VMRO-a. Možda će jedini profiter biti najveća albanska partija, procjene govore da će imati više parlamentarnih mjesta.

Vlada kontrolira medije

Spomenuli ste da Vlada kontrolira brojne medije, a novinar Tomislav Kežarovski nepravomoćno je zbog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka osuđen na četiri i pol godine zatvora? 

Slobode medija u Makedoniji nema, a ozbiljno je ugrožena i sloboda govora. I u izvještaju State Departmenta registrirana je pojava političkih zatvorenika. Vlada atmosfera straha, svakome se može dogoditi da bude uhapšen ili otpušten. Za ilustraciju medijskih sloboda najbolje će poslužiti podatak koji je naš Sindikat dobio istražujući radna i profesionalna prava novinara: 65 posto njih je bilo žrtvama ili svjedocima direktne cenzure. Tržište je posve distorzirano, Vlada reklamnim budžetima korumpira medije, a one koje ne može – zatvara ili maltretira tužbama za klevetu i uvredu. Medijska scena je stravična i potpuno devastirana. Kompletno smo izgubili ideju o suštini našeg posla, a brojne kolege ostale su bez zaposlenja. Ostaju samo poslušnici ili oni koji šute. Navodno, mainstream mediji iz „nepoznatog centra“ dobivaju gotove tekstove za objavu. Uostalom, i promatrači OSCE-a su uočili tu „čudnu“ pojavu da u različitim medijima idu „slični“ prilozi, i svi, naravno, jako kritični prema oporbi. Biti kritičan u Makedoniji znači biti izdajnik, strani plaćenik ili kriminalac. Ili sve to zajedno.