Intrigator

Brzopletošću nadležnih, logoraši i učesnici NOB-a ostali bez kune

Preživjeli Jasenovca bez pomoći države

Primjenom novog Zakona o socijalnoj skrbi i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata prestala se isplaćivati opskrbnina, zbog čega su i nekadašnji zatočenici logora Jasenovac dovedeni u socijalnu nesigurnost

Zbog neodgovornosti, neznanja i brzopletosti nadležnih nekoliko stotina preživjelih logoraša Jasenovca i učesnika NOB-a od prvog dana ove godine ne dobiva ni kune pomoći od države. Kako je rečeno na zajedničkoj konferenciji za medije Documente, SNV-a i Centra za mirovne studije, održanoj 22. aprila, na godišnjicu proboja iz Jasenovca 1945., primjenom novog Zakona o socijalnoj skrbi i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata prestala se isplaćivati opskrbnina, zbog čega je velik broj korisnika, među kojima su i nekadašnji zatočenici logora Jasenovac, doveden u posvemašnju socijalnu nesigurnost.

I prije zakonskih izmjena pučka pravobraniteljica i pravobraniteljica za prava osoba s invaliditetom upozoravale su da predstoje teška vremena za velik dio od 9.800 osoba kojima su ukinute opskrbnine od prosječno 1.000 kuna. Od toga je naknade njih oko 6.000 primalo prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, a oko 3.800 prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.

“Korisnici kojima su opskrbnine ukinute upućuju se na traženje minimalne novčane naknade u sustavu socijalne skrbi, a mnogima od njih su zahtjevi odbijeni s obrazloženjem da njihov dohodak ili imovina prelaze cenzus ili da im fali dokumentacija da im je u logorima narušeno zdravlje”, rekla je Vesna Teršelič iz Documente. Tražeći promjenu zakona, navela je kako je mnogima koji ne primaju ni kune svako rješenje prekasno. Iako su danas živa samo četiri logoraša Jasenovca, broj je mnogo veći s obzirom na postojanje drugih logora u NDH i zemljama u koje su ljudi odvođeni.

Na konferenciji je upozoreno i na odnos prema Javnoj ustanovi spomen-područja Jasenovac, počevši od nereagiranja DORH-a na prijetnje koje je šef HČSP-a uputio upraviteljici Nataši Jovičić, do toga da Ustanova nije postala mjesto učenja ni sjećanja, niti ima kapacitet da postane mjesto savjesti hrvatskog društva. Kako je rekla Aneta Lalić iz SNV-a, lani je zabilježeno tek 30 školskih ekskurzija, što znači da je Ustanova svedena na održavanje komemoracija jednom godišnje.

Nenad Jovanović

Etična bajka

Ohrabrujućom se doima činjenica da je nedavno osnivanje Zadruge za etično bankarstvo – prve toga profila u nas – privuklo određenu pažnju medija i stručne javnosti. Saznali smo da je zadruga inicirala postupak osnivanja etične banke, koja bi dogodine počela s radom, a naznačene odlike takvih institucija zvuče takoreći spasonosno. Društvu stisnutom globalnom financijaškom hegemonijom i utjeranom u kreditnu ovisnost, može pomoći tek radikalna intervencija u bankarsku praksu usidrenu između lihve i političkog reketa. Etične banke u svijetu nude alternativu toj eksploataciji, međutim, koja nije revolucionarnog tipa, a ima nemali demokratski potencijal. Ta se etičnost zasniva na udruživanju štediša i zajedničkom strateškom odlučivanju, koje po definiciji mora biti izrazito transparentno, socijalno te ekološki navođeno. To ne znači da banka smije raditi s osjetnim gubitkom, naravno, jer tako ne bi ni mogla opstati na financijskom tržištu. No gro profita svakako ne bi pripao uskoj vlasničkoj eliti, što uvelike pomiče granice standardnog bankarstva. Znamo li da banke ovise (i) o povjerenju klijenata, a ono se posvuda topi, uslijed krize izazvane bezočnošću transnacionalnog financijskog sektora, reklo bi se da vrijeme etičnog bankarstva tek dolazi. I lijepo je vidjeti da se okvir toj mijeni priprema i u nas, uz čuvene i prosperitetne etične banke u ostatku Europe, kao što su talijanska Banca Popolare Etica, nizozemska Triodos Bank ili španjolska Caja Laboral Popular. Ali nemojmo smetnuti s uma da bi planirana banka u Hrvatskoj imala još jednu važnu kvalitetu: ne bi bila ekspozitura krupnog privatnog kapitala dubioznog porijekla, dakle, u što se privatizacijom ovdašnjih banaka pretvorio čitav sektor, ostavljajući državu bez realnih poluga monetarnog suvereniteta. Uz dosta pameti i malo sreće, nova bankarska etika mogla bi ovom narodu služiti pri zadržavanju stvorenih vrijednosti, a koje mu tragično cure kroz prste. Ako već država neće postati boljom sama po sebi, možda će je ovaj vid ekonomske demokratizacije nagnati da promijeni neke uzuse političkog djelovanja. Doduše, sve to znači da se, ususret otvaranju prve hrvatske etične banke, možemo nadati i određenim klipovima u njezine kotače, bilo to iz smjera konkurentskih institucija, HNB-a ili Vlade.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Spomenka Abveršek, sindikat zdravstva

Bolnice bez šetnje

Kad se bolnice samo funkcionalno spajaju, postoji mogućnost da dođe do problema zbog odbijanja liječnika da odlaze na rad u drugu bolnicu, što ovisi samo o njihovoj volji

Kako komentirate izjavu ministra Rajka Ostojića, nakon pripajanja pakračke bolnice požeškoj, da će nova zdravstvena reforma olakšati pacijentima pristup zdravstvenoj usluzi?

Spajanje bolnica pokrenuo je još ranije Zdravko Milinović, no to nije bilo najbolje rješenje. Treba pogledati i neka inozemna iskustva. Dvije godine nakon što su u Sloveniji spojili kliniku za dječje bolesti s KBC-om shvatili su da je to nešto što nisu smjeli napraviti, jer dječja klinika je toliko specifična da nije smjela biti pod okriljem KBC-a. Tako je Milinović kod nas spojio Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj s KBC-om Sestara milosrdnica, što je bio totalni neuspjeh.

Kako ocjenjujete Masterplan bolnica koji na snagu stupa 1. srpnja?

Smatram da taj plan kasni barem godinu dana. Kad se bolnice spoje tako da postoji samo jedan pravni subjekt, kao u slučaju Požege i Pakraca, onda ispadne dobro. No kad se samo funkcionalno spajaju, postoji mogućnost da dođe do problema zbog odbijanja liječnika da odlaze na rad u drugu bolnicu, što ovisi samo o njihovoj volji. Mislim da će se Masterplan odvijati ciljano, da imamo bolnice s kompletnom vrhunskom zdravstvenom dijagnostikom. Znači, sve na jednom mjestu, bez “šetnje” po raznim bolnicama.

U januaru je uveden smjenski rad umjesto dežurstava. Zbog čega su naknadno u nekim bolnicama vraćena dežurstva?

U mnogim bolnicama se bez problema uveo smjenski rad, no u deficitarnim djelatnostima to nije bilo moguće. Morali smo ga uvesti zbog EU-a, ali brine me što se dogodilo da je sada prestao funkcionirati i tamo gdje je funkcionirao. Otvorenim pismom Hrvatski liječnički zbor, Liječnička komora i akademska zajednica tvrde da se smjenskim radom u trajanju od 16 sati, koliko propisuje EU direktiva, usluge pacijentima ne mogu realizirati. Nema problema, vratimo 24-satna dežurstva, no da bi to bilo legalno ministar mora promijeniti zakon. Ako se sve zakonski uredi, imat ćemo kombinaciju smjenskog rada i dežurstva, i tada će se vidjeti hoće li se smanjiti liste čekanja.

Mirna Jasić

Sud za ljudska prava u slučaju slovenske “Mladine” stao u obranu slobode govora

Europski sud protiv “sramoćenja”

Sud je naglasio da “političari moraju biti tolerantniji od privatnih osoba, naročito kada daju izjave podložne kritici” i da “novinarske slobode uključuju i pribjegavanje pretjerivanju, pa i provociranju”

Promijenit ćemo zakon ako bude trebalo, ali tek nakon što provedemo analizu! Tako bi se mogao sažeti odgovor ministra pravosuđa Orsata Miljenića na traženje Hrvatskog novinarskog društva da se hitno izmijene dijelovi novog Kaznenog zakona kojima se kriminaliziraju djela protiv časti i ugleda. HND je to zatražio nakon što su novinari Slavica Lukić i Vladimir Matijanić osuđeni zbog “sramoćenja” iako su napisali istinu o temama od javnog interesa, a od početka primjene novog KZ-a na sudu je završilo više od 40 novinara, uključujući i kolumnista “Novosti” Viktora Ivančića. Zakon je donijela bivša vlada, a sadašnja je provela u njemu niz izmjena, ali ne i one koje bi se odnosile na groteskne inovacije u gušenju slobode govora. Miljeniću bi zato bilo preporučljivo da prouči i nedavnu presudu Europskog suda za ljudska prava u slučaju slovenskog tjednika “Mladina” protiv Republike Slovenije, u kojoj je, gle čuda, Sud presudio protiv potonje.

“Mladina” je tužila državu nakon što su slovenski sudovi na svim instancama presudili protiv nje u slučaju tužbe zbog klevete tadašnjeg parlamentarnog zastupnika Srečka Prijatelja. U slovenskom se parlamentu 2005. održavala rasprava o prijedlogu zakona o registriranom partnerstvu, čemu se protivila Prijateljeva Slovenska nacionalna stranka. “Mladina” je o tome izvijestila, baveći se, među ostalim, njegovim kreveljenjem za govornicom, odnosno oponašanjem dvaju muških roditelja koji piskutavim glasom dolaze po dijete u školu, pa mu pred školskim kolegama nanose psihološke traume.

Autor teksta ustvrdio je pritom da je takvo Prijateljevo ponašanje “tipičan stav cerebralno bankrotirane osobe koja ima sreću da živi u zemlji s tako ograničenim ljudskim resursima da je uspjela završiti u parlamentu, dok u normalnoj zemlji ne bi mogla biti ni podvornik u osnovnoj školi”. Političar je “Mladinu” tužio zbog duševnih boli, što su uvažili svi slovenski sudovi, uključujući i Ustavni, koji je 2009. zaključio da su niži sudovi postigli pravednu ravnotežu između slobode izražavanja i tužiteljevog prava na dostojanstvo. Odbacili su “Mladinin” argument da se radilo o satiri i zaključili da “uvredljiva karakterizacija” tužitelja ni na koji način nije doprinijela informiranosti građana ni društveno odgovornoj javnoj debati o položaju istospolnih osoba.

No Europski sud je 17. travnja presudio da kršenje slobode izražavanja nije bilo opravdano. U obrazloženju presude pozvao se na niz ranijih presuda te objasnio da “novinari, iako moraju poštivati određene granice, naročito u pogledu reputacije i prava drugih, imaju obavezu prenositi informacije i ideje o pitanjima od javnog interesa”. Štoviše, Sud je “mnogo puta naglasio da političari moraju biti tolerantniji od privatnih osoba, naročito kada daju izjave podložne kritici”, pa zato i ponavlja da “novinarske slobode uključuju i pribjegavanje pretjerivanju, pa i provociranju”. Sud se slaže da je opis Prijatelja kao cerebralno bankrotirane osobe “ekstreman i da se može smatrati uvredljivim”, ali smatra da se radi o vrijednosnom sudu: “S. P.-ov parlamentarni govor citiran je gotovo u cijelosti, zajedno sa spominjanjem njegove imitacije homoseksualaca. Za opisom je uslijedio autorov komentar koji je, prema mišljenju Suda, ne samo bio vrijednosni sud, već je sadržavao karakter metafore. U kontekstu intenzivne debate u kojoj se mišljenja izražavaju s vrlo malo samokontrole, Sud spornu izjavu smatra izrazom snažnog neslaganja, pa i prezira prema poziciji S. P.-a, a ne faktičkom ocjenom njegovih intelektualnih sposobnosti”.

Sud smatra da su Prijateljeve izjave i njegovo oponašanje homoseksualaca “ruganje kojim se promoviraju negativni stereotipi”, pa je stoga sporni članak “u skladu s provokativnim komentarima S. P.-a, čak i stilski”. Dodaje se da slovenski sudovi nisu dovoljno uzeli u obzir ni kontekst ni stil kojim je napisan sporni tekst, u svjetlu čega sporna izjava ne predstavlja napad na tužiteljevu osobu. Sud stoga smatra da “domaći sudovi nisu uvjerljivo argumentirali društvenu potrebu da se zaštita ugleda S. P.-a stavi iznad prava na slobodu izražavanja tuženika”.

Dok je Prijatelj u međuvremenu završio u zatvoru zbog malverzacija sa zemljištem Luke Kopar, kreativni direktor “Mladine” Robert Botteri za “Novosti” kaže da je presuda “bitna jer su svi sudski postupci protiv Mladine u Sloveniji završili na štetu lista”.

– Europski sud je rekao da je pravo novinara na izražavanje mišljenja važnije od eventualne uvrede političara, koju uvijek treba promatrati u kontekstu onoga što je političar učinio. Imali smo sličan slučaj kada smo za jednog desničarskog političara koji je pohađao propagandnu školu Gestapa napisali da je bio “suradnik Gestapa”, a sud nas je kaznio uz argument da to što je pohađao školu još uvijek ne znači da je bio suradnik. Još nam je aktualan slučaj Branka Grimsa iz Janšine stranke, kojega smo u satiričnoj rubrici usporedili s Goebbelsom. Na prvom stupnju smo dobili, no drugi stupanj je tu odluku poništio, uz obrazloženje da nije sporno ono što smo o njemu pisali, nego što smo u formi satire objavili njegovu fotografiju uz Goebbelsovu. Ova presuda će nam dobro doći u žalbi jer je suci neće moći tek tako ignorirati – kaže Botteri.

Tena Erceg

Katran & perje

Ministar Hajdaš Dončić u ratnom spektaklu

Spašavanje domobrana Jambreka

Milanovićevo stado sliči na kršćanske fundamentaliste iz Tea Partyja, pa svijet za njih postaje klasična dolina suza

Ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić branio se u HTV-ovoj emisiji “Labirint” od optužbi da slijepo slijedi brutalnu privatizacijsku politiku po uzoru na Margaret Thatcher. “Davno je to bilo i radilo se o rudnicima”, ustanovio je Hajdaš Dončić, pa u istom dahu ispalio izvornu tačerističku parolu “nema alternative” (liberalizaciji državnih tvrtki). “Sve je u tim poduzećima arhaično i zaostalo”, ponavljao je ministar, upotrebljavajući stavove koji u najboljem slučaju datiraju u 1997., u doba najboljih Maggieinih učenika – Blairovih laburista.

Nakon što ga je u uvodnom prilogu zasluženo ogadilo pola stanovništva na čelu sa sindikalistima, ministar se branio da “ne želi prošla vremena kada su u vladu HDZ-a prvo dolazili sindikati, a nakon njih uprave”, jer ne može on, pobogu, svaki dan razgovarati s tim udavima; njegovi partneri su uprave, a ne sindikati. Hajdaš Dončić je naime, poput drugih neokapitalističkih komesara, više propovjednik nego političar; istinski patnik u svetoj misiji na Zemlji. Stoga “ne želi biti popularan”, “iskren je”, “ne želi reći građanima da će biti bolje sutra jer neće biti boljeg sutra” itd. Čini se da tu Milanovićevo stado sliči na kršćanske fundamentaliste iz Tea Partyja, pa svijet za njih postaje klasična dolina suza, a rezovi su valjda božji dar s neba, nakon čije bi primjene imala uslijediti bolja vremena. No avaj, ista nikako da dođu, pa nam je sve izvjesniji boravak na nebu o vlastitom pogrebnom aranžmanu.

Ponovio je nesretnik i već legendarnu vlastitu foru o mjerama Vlade kao “spašavanju vojnika Ryana, u kojem će biti kolateralnih žrtava”, prizivajući američko mazohističko patriotsko žrtvovanje na oltaru domovine, dok nas o sudbini domobrana Jambreka nije izvijestio.

“Ne možemo dopustiti život iznad mogućnosti”, zaključio je političar u čiji vozni park, samo zbog pukog medijskog incidenta, nedavno nije sletio najmoderniji primjerak Audija. Ipak, “neće biti brutalnih rezova”, već samo “postepene prilagodbe s minimumom žrtava”, obećao je narodu ministar nakon čijeg će se mandata žrtve zbrajati godinama.

Petar Glodić