Intrigator

Deklasifikacija dokumenata pohranjenih u Hrvatskom državnom arhivu

Uloga Tuđmana u svjetskoj kontrarevoluciji

Skidanje oznake tajnosti sa zapisnika sastanaka Tuđmana i Miloševića postaje još zanimljivije nakon prijetnji Tomislava Karamarka o uvođenju verbalnog delikta

Skidanjem oznake tajnosti s dokumenata vezanih uz trojni sastanak Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića održanog ratne 1991., ali i cijelog niza dokumenata Predsjedništva SFRJ i dopisa iz Ureda predsjednika Tuđmana, nastavljena je deklasifikacija tajnih dokumenata pohranjenih u Hrvatskom državnom arhivu. Postupak je stidljivo započeo krajem travnja, gotovo osam mjeseci nakon serije napisa u “Novostima” kojima se tražilo otvaranje Tuđmanove arhive, i ubrzo nakon Vladine najave “donošenja novih odluka o postupanju s klasificiranom (povjerljivom) građom”.

No ako je u prvom paketu skidanja oznake tajnosti na zahtjev guvernera HNB-a Borisa Vujčića otvoren dio Tuđmanove ostavštine zbog filma o dvadesetoj godišnjici uvođenja kune, u obrazloženju druge odluke nije navedeno s kojeg dijela Tuđmanove arhive je skinuta oznaka tajnosti i na čiji zahtjev. To je, naravno, otvorilo prostora mnogim spekulacijama.

Kako saznajemo od izvora iz obavještajne zajednice, upravo bi dokumenti sa sastanka Tuđmana, Miloševića i Izetbegovića, sa skinutom oznakom tajnosti na pojedinačni zahtjev, mogli objasniti mnoge okolnosti i različita tumačenja dosad nepoznatih odluka sa sastanaka u tijeku ratne 1991. godine. Konkretno, prema našim izvorima, skidanje tajnosti moglo bi baciti novo svjetlo na mnoge odluke i okolnosti susreta Tuđmana i Miloševića kojih je, kako tvrdi Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, bilo čak 48, počevši od onoga 25. siječnja 1991. a zaključno s onim 14. prosinca 1995. u Parizu, održanog nakon završetka “Oluje”.

Skidanje oznake tajnosti s dokumenata nastalih nakon prvih sastanaka Tuđmana i Miloševića uoči početka oružanih sukoba 1991. moglo bi redefinirati ulogu Franje Tuđmana u olovnim vremenima od 1991. do 1995. To postaje još zanimljivije u svjetlu posljednjeg istupa predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i njegove najave uvođenja verbalnog, ako ne i misaonog delikta.

“Svatko u svojoj sobi, u svojoj kući, u svome dvorištu može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to je Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana”, zagrmio je Karamarko, zaprijetivši javnosti i u slučaju propitivanja uloge zloglasnog ministra obrane Gojka Šuška. Deklasifikacija Tuđmanove arhive, prema svemu sudeći, nikako nije u njegovom interesu.

Miroslav Edvin Habek

Nekažnjeni “Bljesak”

Ma koliko se mediji mrgodili zbog izjave vicepremijera Srbije Ivice Dačića da je pravda za srpske žrtve u “Bljesku” spora i nedostižna, postupci policije, DORH-a i sudskih vlasti daju mu za pravo. Na to ukazuju i nevladine organizacije u Hrvatskoj.

Documenta to potkrepljuje primjerom sestara Vuković, Radmile i Mirjane, kojima su prvog dana “Bljeska” u selu Medarima hrvatske snage pobile roditelje i mlađu sestru Draganu. Tada je ubijeno 22 civila, od toga 11 žena i troje djece starosti sedam, osam i 11 godina. U selu nije bilo srpske vojske, a Vukovići su pobijeni vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Sestre su 2006. pokrenule odštetni postupak pred općinskim sudom u Novoj Gradiški na temelju Zakona o odgovornosti RH za štetu uzrokovanu od strane pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Sud u novembru 2009. odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prethodno je građansko-upravni odjel Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Zagrebu odbio zahtjev za izvansudskom nagodbom ocijenivši da se nije radilo o ratnom zločinu, već o “ratnoj šteti”.

Novogradiški ODO pokrenuo je ovrhu nad nekretninama sestara Vuković, dok po pitanju krivičnog procesuiranja odgovornih poduzima tek predistražne radnje protiv nepoznatih počinilaca. Hrvatske institucije odbile su sve zahtjeve sestara u vezi otpisa spomenutih troškova.

Inicijativa mladih za ljudska prava i Srpski demokratski forum (SDF) povodom godišnjice “Bljeska” podsjetili su na neprocesuirane zločine počinjene od strane hrvatskih snaga – palež, pljačku, mučenja i ubojstva ratnih zarobljenika. Proveli su istraživanje o zločinima nad bivšim pripadnicima srpske vojske s područja Pakraca koji su se mirno predali 4. maja 1995., a prošli su torturu u zarobljeničkom centru u Varaždinu. Oni su 26. aprila 2012. podnijeli krivičnu prijavu za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, no ona nije dovela do identifikacije odgovornih i podizanja optužnice protiv njih.

Prema procjenama Hrvatskog helsinškog odbora, u “Bljesku” su ubijena 83 civila, Veritas navodi cifru od 283 poginula i ubijena, a preko 15.000 ljudi je izbjeglo. Procesuiran nije nitko.

Nenad Jovanović

Oliver Frljić, kandidat za intendanta riječkog HNK-a

Kritičar “Jutarnjeg” ugnjetava manjine

Recentni antisemitski ispad, u kojem je Tomislav Čadež iz stradanja Aleksandre Zec i holokausta radio viceve, jedna je od najdegutantnijih stvari koje sam imao priliku pročitati

Foto: Jovica Lončar

Kazališno vijeće HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci predložilo vas je za novog intendanta: u obrazloženju odluke, koju je prihvatio i gradonačelnik Vojko Obersnel, Vijeće je kao jedan od razloga za nju istaknulo koncept inovativnosti koji kanite provesti u HNK-u. Znači li to još više društvenog angažmana i provokativnosti koje bismo ubuduće mogli gledati na daskama te kazališne kuće? Što biste još izdvojili iz vašeg programa?

Kazalište, kakvo samo Marin Blažević i ja zamislili, svakako bi trebalo biti prostor proizvodnje društvene odgovornosti. Jedna od njegovih osnovnih misija je zastupanje prava na različitost i otpor svakom obliku dominacije, odnosno isključivosti.

Gradonačelnik Obersnel je kazao da očekuje da prijedlog o vašem imenovanju izazove reakcije u riječkom Gradskom vijeću koje prijedlog tek treba usvojiti. Kakve reakcije očekujete?

Reakcije su sastavni dio takvih procedura. Nadam se da će svi koji budu reagirali prethodno pročitati program koji je, nakon odluke Kazališnog vijeća da me predloži za intendanta, postao dostupan javnosti.

Ne stišava se polemika oko predstave o Aleksandri Zec koja je nedavno praizvedena upravo u Rijeci: dramaturg Marin Blažević javno je prozvao kazališnog kritičara “Jutarnjeg lista” Tomislava Čadeža da je kazališno neobrazovan, neinformiran i nekompetentan da sudi o predstavi, te da je svojom kritikom “kontaminirao kazališni i kulturni prostor”? Kako gledate na tu polemiku?

Polemike su dobrodošao prilog kulturi javnog dijaloga, ali, nažalost, spomenuti kritičar nije sposoban za nju. Ali je sposoban, kao i velika većina društva, ugnjetavati manjinska prava, a takvu aktivnost zvati polemiziranjem. Njegov recentni antisemitski ispad, u kojem je iz stradanja Aleksandre Zec i holokausta radio viceve, jedna je od najdegutantnijih stvari koje sam imao priliku pročitati u svom životu.

Dragan Grozdanić

Reaktualizirana zabranjena TV serija o seksualnosti iz prošlog stoljeća

Markićeva i Miklenić na iskušenju

Naprasno prekinut, davni serijal Nikše Fulgosija izvađen je iz bunkera i prikazan “društvenim faktorima” koji imaju suprotstavljene stavove oko seksualnog odgoja

Planiranim prikazivanjem dokumentarca “Tko je taj Nikša Fulgosi”, koji je posvećen autoru kultne TV serije o seksualnosti “Ljubavni jadi Pepeka Gumbasa i Marijete Buble”, zabranjene prije 36 godina, HRT će u lipnju obraditi i neprikazani serijal nekadašnje Televizije Zagreb o seksualnom odgoju. Serijal je bio ispričan iz dječje perspektive, a namijenjen odraslima. Na probnoj projekciji na HRT-u dobio je pozitivne ocjene, ali i različite komentare strana suprotstavljenih oko seksualnog odgoja: s jedne strane glavnog urednika “Glasa Koncila” Ivana Miklenića i Željke Markić iz udruge U ime obitelji, a s druge Aleksandra Štulhofera, osnivača Katedre za seksologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i nekih autora kurikuluma o zdravstvenom odgoju.

“Ljubavni jadi Pepeka Gumbasa i Marijete Buble” TV serija je o seksualnosti, kako se sada otkriva, zanemarenog genijalca, redatelja i scenarista Nikše Fulgosija (1919. – 1996.), koji je zajedljivim humorom, avangardnom režijom i liberalnim stavovima još 1970-ih šibao sve vrste vjerskog, političkog, a posebno seksualnog licemjerja. S djecom u glavnoj ulozi, a s porukama odraslima, Nikša Fulgosi je od 1969. a zaključno do 1978. u okviru dječjeg programa snimio i montirao 14 epizoda serije o seksualnom odgoju, prve u bivšoj Jugoslaviji, od kojih je prikazano samo nekoliko njih prije nego što je nepoznat netko bez objašnjenja “Pepeka i Marijetu” skinuo s programa.

Razred osnovnoškolaca koji pjeva “Lijepo ime udo” u epizodi o nazivima spolnih organa, žene koje u skeču po uzoru na skupinu Monty Python upozoravaju na žensku seksualnost s transparentima “Oštećene smo za kilometre penisa” i “Naše je pravo da budemo seksualno eksploatirane”, ali i snimke tadašnjih političara čiji se stavovi komentiraju umontiranim blejanjem ovaca – samo su neke od diverzija kojima je Fulgosi uspijevao educirati, ali i nasmijati, barem većinu na nedavnim probnim projekcijama.

Za otkrivanje Fulgosija zaslužan je Željko Luketić, filmski kritičar i umjetnički direktor nedavno održanih Dana hrvatskog filma, ujedno i scenarist HRT-ova dokumentarca o Fulgosiju ostvarenog pod okriljem Dokumentarne produkcije na čelu s Robertom Zuberom. Naime, Luketić je iz arhiva HRT-a uz pomoć bivše urednice i koscenaristice Nataše Kalinić Ahačić prošle godine pribavio sve epizode “Pepeka” i, kako sam kaže, bio iznenađen sadržajem i kvalitetom serije, ali i reakcijama publike na probnoj projekciji u kinu “Europa”.

– Ljudi su fenomenalno reagirali i smijali se na pravim mjestima. Onda smo dobili vjetar u leđa za dokumentarac o Fulgosiju i njegovom serijalu. Koncept je taj da teme koje su Fulgosiju tada bile aktualne spojimo s današnjicom i da predstavnike dvaju pravaca, od kojih je jedan za seksualni odgoj a drugi protiv, stavimo u istu dvoranu, prikažemo im epizode serije i zamolimo ih da komentiraju bi li takav pristup seksualnosti i danas bio potreban, izvediv ili prihvatljiv. Začudilo me da se svima, iako je Fulgosi podbadao sve – državu, politiku, crkvu i školstvo – serija jako svidjela – poručuje Luketić.

Dodaje da su, sasvim očekivano, katolički predstavnici imali primjedbi, primjerice na spomenutu Fulgosijevu diverziju kada razred pjeva “Lijepo ime udo”. Kakva je situacija danas, možda bi ih zasmetao i Monty Python i njihov hit “Every Sperm is Sacred” koji je, recimo i to, nastao nakon početka snimanja Fulgosijevog serijala. Uglavnom, “Svaki spermić je svetinja” odavno je prikazan na HTV-u, a Fulgosi je na čekanju već 36 godina.

Miroslav Edvin Habek

Hoćemo oružje

Hrvatska je u 2013. godini dogovorila poslove izvoza oružja i vojne opreme od 5,4 milijardi kuna, odnosno oko 0,99 milijardi dolara, prema tečaju Hrvatske narodne banke od proteklog tjedna, stoji u izvješću koje je prvi put prošlog tjedna predstavljeno na sjednici Vlade.

Prema Zakonu o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava koji je izglasan u ljeto prošle godine, Ministarstvo gospodarstva prvi put je imalo obvezu sastaviti izvješće o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava, iliti opreme, oružja i municije. Kako je Hrvatska u prošloj, 2013. godini ostvarila izvoz vrijedan ukupno 12,37 milijardi dolara, ispada da je izvoz vojne opreme i ostalog alata za ranjavanje i ubijanje jedna od najprofitabilnijih grana ekonomije.

No brojke o realizaciji izvoza za 2013. godinu ipak daju jednu realniju sliku snage naše vojne industrije. Vrijednost realiziranih izvoznih poslova vojne industrije iznosila je 123,3 milijuna dolara. Barem tu bilježimo značajan trgovinski suficit, jer je uvoz istog u Hrvatsku prošle godine iznosio tek 16,4 milijuna dolara. Od hrvatske vojne industrije, uz karlovački HS Produkt, kojem je podršku prošlog mjeseca dao i premijer Zoran Milanović, izgleda da se najviše karata polaže na slavonskobrodski Đuro Đaković, koji u suradnji s finskom Patriom po zemljama Arapskog zaljeva nudi svoja oklopna vozila. Tako je Đuro Đaković, prema pisanju specijaliziranog vojnog portala Defender.hr, najizgledniji kandidat za dobivanje dijela posla nabave od čak 600 oklopnih vozila s pogonom 8X8, kakav je i Đurin AMV, u Kuvajtu. U konkurenciji su s francuskim Nexterom i njihovim vozilom VBCI. Posao bi mogao vrijediti između jedne i dvije milijarde eura, ovisno o konfiguraciji vozila, a Đuro Đaković ovisi o volji Patrije da mu dodijeli dio posla.

Podsjetimo, zbog primanja mita od Patrije u Sloveniji je prošlog tjedna pravomoćno osuđen bivši slovenski premijer Janez Janša. No koliko se uopće treba ponositi izvozom sredstava za ubijanje, ma koliko dizali izvoz i BDP?

Josip Jagić

Pismo ministru Anti Kotromanoviću

Giv pis a ćens

Poštovani ministre, hitno zaustavite letove zloglasnih MIG-ova i uštedite 14 milijuna eura koliko obnova ovih šklopocija košta

Poštovani ministre obrane Republike Hrvatske, stožerni brigadiru Ante Kotromanoviću.

Kao autor jedne omanje, ponekad bizarne i neozbiljne rubrike u manjinskom listu, koristim potpuno neprofesionalno ovo mjesto kako bih Vam napisao skromno otvoreno pismo. Povod je sljedeći: iznad glave upravo čujem grmljavinu mlaznog avionskog motora, pa osnovano sumnjam da se radi o povratku zloglasnih MIG-ova 21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Stoga sam primoran zaleći u panici, skutren poput pokislog psića ispod pisaćeg stola, dok mi krvni pritisak raste i prekomjerno se znojim. Kao što su me još malog naučili kroz prigodne akcije Općenarodne obrane i društvene samozaštite te praktične vježbe “Ništa nas ne smije iznenaditi” (NNNI), u trenutku zemljotresa i drugih prirodnih nepogoda valja potražiti sklonište ispod nosivog zida ili okvira vrata. Ja naime ne sumnjam da vaše zrakoplovstvo i dalje predstavlja popriličnu opasnost za stanovništvo i same pilote, pa shodno tome postupam.

Moje traume datiraju iz 23. rujna 2010., kada su se dva MIG-a sudarila ponad Šupica Donjih, zaseoka nedaleko Plaškog, a tom je prilikom sirota gospođa Marija Klipa zamalo ubijena krhotinom rakete zrak-zemlja, ruka joj je jedva spašena u karlovačkoj bolnici, dok su u okolici Šupica Donjih pronađeni razbacani ostaci neeksplodiranih i eksplodiranih bojevih glava.

Kako su upravo najavile dnevne novine, u tijeku je testiranje navodno dugoočekivanih lovaca, pristiglih s epskog remonta u Ukrajini. Cijenjeni ministre, pribojavam se uspjeha remonta obavljenog u Odesi, koja ovih dana nalikuje Vukovaru kasnog ljeta 1991. i Sarajevu ranog proljeća 1992.. Štoviše, tamo se navodno nalazi još čak sedam ruiniranih aviona koji bi uskoro mogli ugrožavati naše stanovništvo. Ujedno Vas podsjećam da je za navedeni pad dvaju MIG-ova bio optužen upravo tjednik u kojem radim, a sve poradi benigne naslovnice “Obadva su pala”.

Zbog svega Vas molim da, kao što je pjevao John Lennon, date šansu miru, hitno zaustavite letove opasnih MIG-ova, uštedite 14 milijuna eura koliko obnova ovih šklopocija košta te poštedite našu djecu, starice i djedove od posvemašnjih opasnosti koje donosi onemoćali HRZ. S poštovanjem.

Petar Glodić