Istok uzvraća sporazumom

U protekla su se dva tjedna Rusija i Kina gospodarski, a time i politički, približile više nego u dva minula desetljeća. Ruski predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin posjetio je 20. svibnja svoga kineskog kolegu Si Đinpinga u Šangaju. U vrijeme kada SAD i EU Rusiji prijete sankcijama, Putin je tim posjetom poslao poruku svijetu kako Rusija ima alternativu, kako političku tako i gospodarsku. Ako je ikakvih dvojbi i bilo, potonju su svojim autogramom na 30-godišnji plinski sporazum, vrijedan 400 milijardi dolara, otklonili Aleksej Miller, glavni izvršni direktor Gazproma, i Džou Điping, predsjednik CNPC-a, kineske energetske kompanije u državnom vlasništvu. Sporazum je potpisan 21. svibnja u četiri sata ujutro po lokalnom vremenu, a premda konačna cijena plina nije otkrivena, mediji bliski Kremlju špekuliraju s cifrom od 350 dolara za tisuću kubičnih metara plina, što je nešto manje nego što za ruski plin plaća Europa. Situacija u Ukrajini i konstantne prijetnje ozbiljnijim sankcijama Rusiji koje dolaze sa Zapada zasigurno su ubrzale potpisivanje sporazuma koji se priprema već čitavo desetljeće. Najveći sporazum koji je ikada potpisao Gazprom i, općenito, najveći energetski sporazum u povijesti tako nosi i određenu političku simboliku – da je Rusija prevelika zemlja i da ju je nemoguće izolirati proteklih su tjedana u svojim izjavama naglašavali i Putin i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, a zaključenjem sporazuma vrijednog 400 milijardi dolara te su riječi dobile i konkretnu potvrdu.

Najveća azijska i druga svjetska ekonomija bi od 2018., kada bude izgrađen plinovod, godišnje trebala dobivati 38 milijardi kubičnih metara plina. Peking se u ukrajinskoj krizi i događanjima koja su uslijedila postavio u skladu sa svojom doktrinom ekonomske sile. Premda je Kina i dalje glavni kreditor SAD-a, to je nije spriječilo da iskoristi situaciju u kojoj su ruskom državnom energetskom divu Gazpromu potrebna nova tržišta, a Kremlju snažan politički partner i sporazum koji bi Zapadu dokazao da Rusija plin može izvoziti i na druga tržišta osim europskoga. Tim sporazumom Kina, čije su rezerve nedovoljne za vlastite potrebe, rješava potrebe za plinom za sljedećih nekoliko desetljeća. Uvoz plina brodovima preko LNG terminala je skuplji, a eventualna politička kriza i zaoštravanje odnosa može nesmetan protok morem dovesti u pitanje. Ekološki problemi Kine zbog elektrana koje pokreće ugljen postali su i prvorazredno političko pitanje Kineske komunističke partije, a zahvaljujući plinskom sporazumu s Rusijom sada će se djelomično riješiti.

U sklopu Putinovog dvodnevnog posjeta Kini, dogovor su postigle i druga najveća ruska financijska institucija VTP i Bank of China, koje su dogovorile kako će u budućem međusobnom plaćanju zaobići dolar i koristiti domaće valute. Ideja o zamjeni dolara kao svjetske rezervne i trgovinske valute nije nova – u središtu je kineske i ruske vanjske politike već dulje vrijeme. SAD, zahvaljujući tome što je dolar svjetska rezervna valuta, može trošiti sa smanjenim rizikom da dođe do inflacije i gotovo se beskonačno može zaduživati. Dolare kupuju i najveći politički protivnici SAD-a, pa takvu poziciju koristi Washington koji tiskanjem dolara smanjuje vrijednost svoje nacionalne valute i tako provodi svojevrsno oporezivanje svojih vjerovnika, među njima i Rusije i Kine. S takvom će se realnošću, barem još neko vrijeme, morati pomiriti Moskva i Peking, i to stoga što nemaju dovoljno veliko tržište obveznica i mogućnost da se njihov novac počne koristiti kao svjetska rezervna valuta. Realnijom se čini mogućnost postupne zamjene dolara u međusobnoj trgovini između Rusije i Kine te ostalih brzorastućih ekonomija – Brazila, Indije i Južnoafričke Republike. Tim je državama, ujedinjenima u savez BRICS, zamjena dolara kao jedine svjetske valute već dugo jedna od prvih mjera kojom nastoje u pitanje dovesti američku globalnu dominaciju.

Ovogodišnji ekonomski forum u Sankt Peterburgu, održan od 22. do 24. svibnja, poslužio je i kao svojevrsna prozivka u kojoj je Kremlj htio saznati na koga može računati sada kada je Rusija pod međunarodnim pritiskom. Mnoge su američke kompanije odbile sudjelovati, kao i značajan broj njemačkih, no gotovo sve velike francuske firme bile su na forumu. Nedolazak velikih njemačkih kompanija na “Ruski Davos” doima se tek kao simbolična gesta neslaganja s ruskim djelovanjem u Ukrajini, s obzirom na to da se upravo njemački krupni kapital protivi sankcijama kojima kancelarka Angela Merkel prijeti Moskvi. Dvotjednu ekonomsku ofenzivu Putin je zaključio prošlog četvrtka stvaranjem Euroazijske ekonomske unije, koju osim Rusije čine Bjelorusija i Kazahstan. Novi savez garantira slobodan protok dobara, usluga, kapitala i radnika, a zajedno ima 170 milijuna ljudi i godišnji BDP od 2,7 bilijuna dolara.

Ni vojna industrija nije posljednjih tjedana ostajala po strani: “China Times” je izvijestio kako se pregovori o kineskoj kupnji ruskih lovaca Su-35, S-400 protuzračnog sustava i krstarećih raketa protiv brodova približavaju kraju. S druge strane, SAD je potkraj prošlog mjeseca u svoju vojnu bazu u Japanu dopremio dvije najmodernije bespilotne letjelice koje će se koristiti za nadzor kineske mornarice u Južnokineskom moru, ali i za prikupljanje ostalih obavještajnih podataka.

Radikalizaciju i polarizaciju svjetskih zbivanja osjetit će tako i azijsko-pacifička regija. Washington će morati prihvatiti realitet da ne može kontrolirati vojne i druge sporazume između Rusije i Kine, ali se ne miri s dogovorenom prodajom ratnih brodova između Francuske i Rusije. Francuska najavljuje kako neće odustati od prodaje dva broda klase Mistral koji pojedinačno mogu prenijeti 450 vojnika, 40 tenkova i 16 helikoptera. S obzirom na to da bi takvi nosači značajno unaprijedili sposobnost ruske mornarice za obranu kopna sa sigurne udaljenosti ili eventualnu prekomorsku invaziju, Washington sada pokušava odgovoriti Francusku od prodaje i privoljeti NATO da osigura novac za kupnju tih brodova kako oni ne bi bili isporučeni Rusiji.

Šangajski posjet u sklopu kojeg je dogovoren najveći energetski sporazum u povijesti, Peterburški ekonomski forum na kojem su sudjelovale mnoge velike zapadne kompanije i formiranje Euroazijske unije ruska je poruka Zapadu. Rusija želi svijetu pokazati kako je unatoč sankcijama i prijetnjama izolacijom još uvijek ekonomska i politička sila, nezaobilazan čimbenik svjetskih gospodarskih tokova i poželjan partner za suradnju i Zapadu i Istoku. Gotovo je sigurno kako će SAD, na kraći pa i srednji rok, ostati prva svjetska sila, ali čini se kako više nema mogućnost unilateralnog odlučivanja o svim strateškim geopolitičkim pitanjima u svijetu.