Intrigator

Članice Antifašističke lige dobile pisma umazana izmetom

Fekalna ekspresija

Osim udruge B.a.B.e., pismo s poveljom kojom je nepoznati pošiljalac obrisao dupe dobili su i Savez antifašističkih boraca, centar Documenta i Građanski odbor za ljudska prava, ali to nije objavljeno ni prijavljeno policiji

Nakon crne ljevice, oličene u lokalnim zvaničnicima SDP-a koji se kao antifašisti bratime s udrugama čija imena nisu tako antifašistička, izgleda da dobivamo i smeđu desnicu. Nju čine za sada nepoznati pojedinci koji na adrese organizacija članica Antifašističke lige šalju kopije njene povelje umazane izmetom. Objavljeno je da je jedna od takvih povelja došla do Sanje Sarnavke, predsjednica udruge B.a.B.e, također članice Lige. Ona je krajem maja primila anonimno pismo s poveljom kojom je nepoznati pošiljalac obrisao dupe i ostavio izmet na njoj. Sanja Sarnavka nije bila lijena da, nakon pranja ruku, podijeli s javnošću radost zbog pošiljke.

“Voljela bih upoznati tu osobu, koja ima vremena baviti se takvim stvarima. Ja i da hoću nemam vremena za takve gluposti. Ne zamaram se time. Netko je očito bio sposoban na ovaj način iskazati svoj prezir. Ta osoba nije bila lijena obaviti sve radnje koje su potrebne, staviti marku, platiti poštarinu, sve je jako uredno i precizno bilo zapakirano”, opisala je Sarnavka i upozorila da takvi anonimni junaci i junakinje, koji valjda čekaju svojih pet minuta, u gomili ne bi samo slali govna, nego bi mogli postati vrlo djelotvorni.

Nekoliko dana ranije, slična je pošiljka, također u smeđoj nijansi i s pripadajućim mirisima, stigla i u Savez antifašističkih boraca i antifašista. Za razliku od Sarnavkinog slučaja, ovaj put se pošiljalac na povelji potpisao s Adolf Hitler. U Savezu nisu reagirali i zvali policiju, znajući da bi to bilo bespredmetno i vjerujući da je to izoliran slučaj. Iako, kako kažu, takve im gadosti nisu stizale ni za vrijeme rata. “Tih i kasnijih godina stizala su svakojaka pisma puna uvreda i prijetnji, ali ovoga se nitko nije sjetio”, kažu iz Saveza boraca.

U međuvremenu, slične pošiljke dobili su i centar Documenta i Građanski odbor za ljudska prava, koji su također u članstvu Lige. Ni oni nisu o tome obavještavali ni policiju ni javnost, jer bi ispalo da se bave samo time. Iako nitko nije alarmirao policiju, možda bi joj to trebao biti poziv da, kao i Sanja Sarnavka, poželi upoznati pošiljaoce ovakvih pošiljaka, dakle osobe s viškom vremena, osjećajem za fekalnu ekspresiju i, prije svega, desničarskih usmjerenja.

Nenad Jovanović

Osnovana Radnička fronta

Nakon što se saopćenjem javila Radnička fronta, “inicijativa koja će se nastojati izgraditi u političku stranku posvećenu korjenitoj promjeni političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada”, uputili smo im na službeni e-mail nekoliko pitanja. Inicijativa je na svojim web-stranicama pozvala sve zainteresirane da se priključe njenim sastancima, no inicijatori su zasad anonimni.

“Inicijativa je u početnim organizacijskim fazama, međutim otpočetka nije zamišljena tajnovito, nego se nastupalo više-manje otvoreno kroz ustaljene aktivističke i sindikalne komunikacijske kanale. Nakon dodatnog konsolidiranja i porasta članstva planira se i otvoreniji izlazak u javnost i aktivno uključenje u sve vidove društvene borbe”, odgovorili su nam iz Radničke fronte, dodajući da će funkcionirati daleko demokratičnije od ostalih stranaka.

Cilj im nije samo sudjelovanje na izborima, nego se planiraju i sindikalne i protestne aktivnosti. Iako na ljevici postoje određene progresivne organizacije, mišljenja su da je potrebno oformiti široku platformu koja bi povezala sve zainteresirane pojedince, aktiviste, udruge, organizacije, borbenije sindikate ili njihove članove u borbi za široku lepezu progresivnih ciljeva, od radničkih prava do antikapitalizma, od ekologije do prava žena i prava neheteroseksualne zajednice.

R. Dragojević

Nema tiska bez pritiska

Iznenadnom uplatom preostalih 25,8 milijuna kuna tiskari Vjesnik, na što se još u studenome 2013. potpisom ražalovanoga Slavka Linića obavezalo Ministarstvo financija, prošlog su petka napokon ispunjene obaveze prema tom državnom poduzeću kojem je, nakon odrađene predstečajne nagodbe, ponovno zaprijetila propast. Dok se obećana isplata države na ime preuzimanja 17.000 kvadrata u Vjesnikovom kompleksu čekala, ista ta država je putem HEP-a tiskari isključivala struju i blokirala račun putem Ministarstva financija, a vladajući su bili gluhi na apele sindikata grafičara koji je upozoravao na sudbinu 250 radnika tiskare. No nakon što su radnici najavili da će zaustaviti strojeve kojima se tiskaju izdanja medijskog koncerna EPH Ninoslava Pavića, ovaj je prošlog tjedna obećao predstavnicima Vjesnika da će učiniti sve da se “riješi” situacija. Ubrzo nakon toga, na račun Vjesnika sjelo je 25,8 milijuna proračunskih kuna.

M. E. Habek

Kratko & jasno

Velimir Visković, književni kritičar, esejist i leksikograf

Nisam ovca za šišanje

Gradonačelnik je jednoglasnu odluku stručnog povjerenstva preinačio i naprosto me svojevoljno izbacio s popisa nagrađenih

Objavili ste na Facebooku da je gradonačelnik Milan Bandić promijenio odluku povjerenstva koje dodjeljuje nagrade Grada Zagreba i nagradu za književnost umjesto vama odlučio dati Ervinu Jahiću?

Gradonačelnik je jednoglasnu odluku stručnog povjerenstva preinačio i naprosto me svojevoljno izbacio s popisa nagrađenih. Oko toga nisam htio dizati veliku buru, no postavio sam na svoj Facebook profil zezalicu u formi građanskih otvorenih pitanja. I onda se sve zakotrljalo, jer su to portali počeli prenositi. Možda je i dobro da takav čin gradonačelnika ne ostane privatna stvar, jer nužno se zapitati misli li Bandić doista da je cijeli Zagreb njegovo privatno vlasništvo, misli li da je takav stručnjak za filologiju da može osobno mijenjati odluke stručnog povjerenstva i mijenja li tako odluke i svih ostalih povjerenstava za strukovne nagrade. Ovime mi nije namjera da ulazim u bilo kakav sukob s Jahićem, koji mi je simpatičan i smatram vrijednim ono što radi.

Koliko je Bandić kompetentan da mijenja odluke stručnjaka?

Kada je riječ o književnosti, moram priznati da ga nisam primijetio niti na jednoj kulturnoj manifestaciji nakon proslave Tadijanovićevog 101. rođendana. Smatram da gradonačelnik sigurno nije veći stručnjak za književnost od akademika Milivoja Solara, predsjednika povjerenstva koje je odlučivalo o dobitnicima ove nagrade.

Što to Bandić ima protiv vas, s obzirom na to da po drugi put otvoreno arbitrira u vašem slučaju?

Takvo što se mora njega pitati. Poznajem ga tek površno, no vjerojatno me doživio kao čovjeka koji pripada protivničkom taboru. Kada je izrazio negativno mišljenje o meni kao kandidatu za intendanta HNK-a, povukao sam kandidaturu, jer mislim da intendant ne može biti u sukobu s gradonačelnikom koji ga financira.

Hoćete li sada učiniti nešto, tužiti možda?

Ne namjeravam učiniti ništa više po tom pitanju. Nisam ni pojedinačno nazivao članove povjerenstva, jer ih ne želim dovoditi u neugodnu situaciju u kojoj bi se morali svrstati na nečiju stranu. Ovo što sada radim samo je moje osobno zadovoljstvo, kako ne bih bio “ovca za šišanje”.

Mirna Jasić

Izbor direktora Hrvatske turističke zajednice

Natječaj po mjeri

Iako je novi direktor HTZ-a trebao biti izabran do kraja travnja, objava natječaja je kasnila, a onda je produžen rok za prijavu, čime je Ivana Šoljan navodno dobila dovoljno vremena da diplomira i da se prijavi

Otkako je prvih dana ožujka Meri Matešić smijenjena s mjesta direktorice Hrvatske turističke zajednice traju spekulacije o tome tko će zasjesti u tu fotelju. O tome će tek sljedećeg tjedna odlučivati Turističko vijeće HTZ-a. Zasad se najviše šansi daje Ivani Šoljan, ženi koja je već godinama pri vrhu velikih biznisa, a najviše se proslavila kao članica uprave Hrvatskog telekoma u vrijeme kada je HT od njezinog tadašnjeg supruga Gavina Susmana kupio Iskon, glavnog konkurenta na internetskom tržištu.

HTZ funkcionira kao marketinška agencija za promociju hrvatskog turizma s godišnjim proračunom od čak 300 milijuna kuna. I možda bi Ivana Šoljan, koju su nedavno kroz medije promovirali i kao kandidatkinju za šeficu Hrvatske radiotelevizije, ali i kao potencijalnu novu predsjednicu uprave HT-a, uspjela i zasjesti bezbolno putem natječaj na mjesto šefice HTZ-a da nije imala dva nemala nedostatka.

Naime, donedavno nije imala fakultetsku diplomu, koja je bila uvjet za dobivanje posla direktora HTZ-a, ali i za prethodne dvije pozicije na koje ju se promoviralo. Drugo, iako je bila izvršna direktorica tvrtke Jupiter Adria koja ima niz ulaganja u turizmu, nema ni obrazovanje ni iskustvo u turističkom marketingu. Jupiter je vlasnik i Naute Lamjane, brodogradilišta na Ugljanu, čiji sindikalisti su Ivanu Šoljan optužili za namjerno uništavanje tvrtke zbog zemljišta na kojem bi se gradila marina za superjahte.

Iako se sredinom ožujka pisalo da bi novi direktor HTZ-a trebao biti izabran u roku od mjesec dana, dakle najkasnije do kraja travnja, objava natječaja je kasnila, a onda je i rok za prijavu produžen sa 15 na 30 dana, čime je Ivana Šoljan navodno dobila dovoljno vremena da u pedesetoj godini života konačno diplomira i prijavi se na natječaj. No kako diploma nije bila jedini uvjet za prijavljivanje na natječaj, već je to bilo i iskustvo u turističkom marketingu, poduzetni se ministar turizma Darko Lorencin dosjetio jadu i izmijenio Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati zaposleni u turističkom uredu i Glavnom uredu HTZ-a, pa za poziciju više nije bilo potrebno prethodno iskustvo u sektoru.

Tako je natječaj i proveden, pa će Turističko vijeće o novom šefu HTZ-a odlučivati između Ivane Šoljan i Željka Kukurina, iskusnog turističkog radnika, glavnog izvršnog direktora Istraturista. Sama Šoljan je na upite “Novosti” o tome je li joj se pogodovalo u raspisivanju natječaja, koje je njezino iskustvo u turističkom marketingu i zbog čega se odlučila prijaviti, odgovorila da je natječaj još u tijeku, pa “ne misli da je korektno davati ikakve izjave”.

Odgovarajući na upit “Novosti” o razlozima izmjene uvjeta za zapošljavanje na mjestu direktora HTZ-a, iz Ministarstva turizma su poslali samo raniju izjavu ministra Lorencina: “Na čelu sustava turističkih zajednica želim vidjeti proaktivnu i kreativnu osobu koja ima organizacijske, upravljačke i timske sposobnosti za rad. Dakle, tražimo iznimnog profesionalca i menadžera, za što je neophodno iskustvo na rukovodećim pozicijama. U industriji oglašavanja i marketinga u proteklih 10-15 godina došlo je do revolucionarnih promjena, a izmjenama uvjeta natječaja na način da direktor treba imati iskustvo na rukovodećim pozicijama, i to ne nužno u turizmu, otvaramo vrata širem krugu kvalitetnih ljudi. Odredbe prethodnog pravilnika isključivale su mnoge kvalitetne kandidate, što smo svakako ovoga puta željeli izbjeći i zato smo morali krenuti u njegovu izmjenu”.

Zanimljivo, dojavu o izmjeni pravila i odgodi natječaja HTZ-a koja se poklapa s terminom diplomiranja Ivane Šoljan dobili su i vodeći dnevni listovi u zemlji, no iz nekog razloga nijedan se o toj temi nije odvažio pisati.

Josip Jagić

Tuđmanova životinja

Prošlog je tjedna u Hrvatskoj narodnoj banci svečano obilježeno 20 godina od uvođenja kune, uz slavljenje tog velikog pothvata, a da nijednom riječju nije spomenuto kako je odabir naziva “kuna” bio kontroverzan potez jer se radilo o valuti ustaške države NDH. Još se od 1992. godine znalo da će tadašnji HRD biti zamijenjen drugom valutom, ali se cijelo vrijeme najavljivalo da će se ona zvati kruna, a ne kuna, kako su mislili i Miroslav Šutej i Vilko Žiljak, dvojac koji je krunu i dizajnirao, da bi u posljednji tren došla naredba da se izbaci suvišno slovo. Iako se ideja o odbacivanju krune radi uvođenja ustaške kune pripisuje pokojnom akademiku Daliboru Brozoviću, naivno bi bilo vjerovati da je utjecaja na odluku o imenu hrvatske valute imao bilo tko drugi osim Franje Tuđmana, kaže za “Novosti” jedan ugledni hrvatski financijaš, navodeći da je Tuđman tom valutom želio raskinuti povijesni kontinuitet s jugoslavenskim dinarom, pri čemu mu je na pameti bilo “turbohrvatstvo”.

Povijesno, kuna je kao sredstvo plaćanja postojala isključivo za vrijeme NDH i smiješno je bilo pozivati se na srednjovjekovne trampe u kojima je krzno kune bilo relevantno sredstvo plaćanja. Brozović je, kaže naš sugovornik, doista bio glavni javni zagovornik uvođenja kune, čemu se protivila opozicija, a tadašnji HSLS-ovac Damir Zorić je javno rekao da će osobno pojesti svaku kunu koja se pojavila kao sredstvo plaćanja prije NDH. Kunu je, uz izražavanje cijene lista na svojim naslovnicama u lipama, na različite načine sabotirao i ismijavao “Feral Tribune”, no ona se s vremenom nametnula, a i spomenuti Zorić kasnije je prešao u HDZ.

Koalicija Ivice Račana kunu nije ni pokušala ukinuti, pa će, ako ništa drugo, barem to biti korist od uvođenja eura, makar na ulazak u eurozonu čekali 15 godina.

Josip Jagić

Katran & perje

Čačićev povratak u velikom stilu

Oštri zezovi

Hrvatska se iscrpljuje u ideološkim temama, piše bivši PP, dok Novi reformisti nude radikalne reforme, kao što im ponosno ime kazuje

Nova uzbuna na uzbudljivoj krivično-političkoj sceni. Radimir Čačić, koji služi kaznu zbog izazivanja prometne nesreće sa smrtonosnim posljedicama, planira povratak “u velikom stilu”. Mediji objavljuju eksplozivni program koji Čačić upravo završava u kaznionici Valtura, marljivo radeći i još se marljivije rekreirajući golfom, tim sportom širokih narodnih masa.

Iza programa stoji i nekoliko uobičajeno uglednih stručnjaka, čija su imena zasad u tajnosti. Čačićeva stranka prijeti kilavcima na vlasti, jer glavna poruka bivšeg prvog potpredsjednika Vlade tvrđa je od one partizana na Ljubinom grobu: dok je živih Novih reformista, pa makar iza rešetaka golf-zatvora, bit će i reformi.

Postavljajući se naoko posve neideološki, Čačić tako u svom par excellence ideološkom programu iznosi nekoliko općih mjesta doktrine šoka, koja je spektakularno prdnula u rosu diljem svijeta i šire, ali u nas je komesari još uvijek predstavljaju spasonosnom: Hrvatska se iscrpljuje u ideološkim temama, piše bivši PP, dok Novi reformisti nude radikalne reforme, kao što im ponosno ime kazuje.

Ova platforma nudi, naravno, oštre rezove, obećavajući “rast i optimizam po ugledu na zapadne zemlje”. Reformisti će broj općina i gradova srezati za 1248 posto, potjerat će dobar dio otromboljenih državnih službenika u vražju mater, javna uprava će koristiti usluge outsourcinga. Čačićevci obećavaju rastrajbati ostatke državne imovine u roku piksla, monetizirat će autoceste, ojačati javno-privatno partnerstvo.

“Neimenovani Čačićevi suradnici” dodaju kako s ovim sranjem od osnovnoškolskog uratka misle osvojiti od 15 do 30 mandata. Katran & perje s razumijevanjem prati njihovu skromnu želju da ostanu anonimni, jer se s ovakvom sramotom od programa u javnosti ne bi pojavio nitko tko drži do sebe.

Čačić nas tako pomalo vraća u osamdesete godine prošlog stoljeća, kada su se jugoslavenski filmaši sprdali s informbiroovcima, pa su Bata Stojković i Zvonko Lepetić u čuvenom “Balkanskom špijunu” iz podruma iskapali prašnjavu Staljinovu sliku.

No ovi kao što je Čačić pod jastukom glancaju slike Miltona Friedmana, ali ni drug Džugašvili nije im daleko kao što misle. S druge strane, neki stavovi Ilije Čvorovića postaju sve aktualniji.

Petar Glodić