Kronika

SDSS, SNS i NSS zajedno na izbore

Na izbore za novog vukovarskog gradonačelnika i Gradsko veće izlazi koalicija srpskih stranaka predvođena Vojislavom Stanimirovićem

U Vukovaru traje kampanja uoči prevremenih izbora za novog gradonačelnika i Gradsko veće koji će se održati 15. juna, a koji su raspisani nakon što budžet grada za ovu godinu nije usvojen u zakonskom roku. U utrku je krenulo šest kandidata za prvog čoveka grada i osam kandidacionih lista za 21-člano predstavničko telo.

Uprkos aferama i činjenici da je protiv njega pokrenut postupak na Županijskom sudu u Osijeku zbog optužbi da je pokušao podmititi dvoje gradskih većnika HDZ-a, u izbore ide i bivši gradonačelnik Željko Sabo.

– Nemam pravo odustati zbog Vukovaraca, zbog Vukovara i projekata koje nameravam ostvariti, poručio je Sabo prilikom objave svoje kandidature, spomenuvši projekte vredne oko milijardu eura, među kojima su izgradnja termoelektrane i fabrike bioetanola. Iako je službeno kandidat grupe birača, Sabi podršku daje koalicija SDP-HNS-SU. Široka koalicija stranaka na čelu s HDZ-om i HSP-om Ante Starčević i ove godine se odlučila za Ivana Penavu koji je pre godinu dana izgubio od Sabe u drugom krugu izbora za gradonačelnika. Penava je Vukovarcima poručio da ga bez obzira na nacionalnost i veroispovest podrže, iako su stranke u sastavu koalicije čiji je kandidat, za vreme hajke na ćirilicu i dvojezične table,  jasno dale do znanja šta misle o pravima onih koji su druge nacionalnosti, pogotovo srpske.

Uz kandidate za gradonačelnika koji su učestvovali i ranije, poput Slavka Mirnića iz Naše stranke i Dragana Crnogorca iz SDSS-a, ove godine će poverenje birača pokušati da osvoje i nezavisni kandidati kao što su Andrej Georgievski i Željko Pinjuh. Pinjuh je Vukovarcima poznat iz ranijeg perioda kada je bio dogradonačelnik, a prošle godine je, iako izabran za većnika sa liste SDP-a, prešao na stranu HDZ-ove koalicije te joj osigurao većinu u Gradskom veću u kojem je zauzvrat dobio funkciju predsednika. Georgievski je poznati vukovarski advokat koji se u izbornu utrku uključio jer “želi pokazati da u Vukovaru postoje ljudi koji ne žele ući ni u jedan tabor i koji razmišljaju drugačije”.

– Novi ljudi su neminovnost kako bi se u Vukovaru napokon počelo normalno živeti. Vukovar je grad-žrtva, a interes svih nas je da prestanemo biti žrtve, da ljudima osiguramo elementarne potrebe i da ne bude ljudi u gradu koji umiru zato što im se ne želi omogućiti život dostojan čoveka, poručio je Georgievski.

Za 21 mesto gradskog većnika ukupno je 168 kandidata, odnosno 8 lista, od čega su 3 kandidacione liste grupe birača, 4 koalicione i jedna samostalna stranačka lista. Osim koalicije koju predvodi HDZ čiji je nosilac Ivan Penava i koalicije na čelu sa SDP-om kojoj je nosilac Goran Bošnjak, na izbore izlaze koalicija srpskih stranaka, SDSS-a, SNS-a i NSS-a, predvođena Vojislavom Stanimirovićem te koalicija stranaka okupljena oko HDSSB-a kojoj je na čelu Slavica Jelinić. Jedina samostalna stranačka lista je ona Naše stranke čiji je nosilac Ljubomir Ajduković, dok su tri liste predložile grupe birača čiji su nosioci Mirko Dragun, Andrej Georgievski i Željko Pinjuh. Dragun je potpredsednik Udruženja stanara i predsednik Udruženja potrošača u gradu, koji se u izbore uključio jer smatra da se problemi stanara kojima se godinama bavi, mogu rešavati jedino u Gradskom veću.

Prošle godine su Vukovarci birali između 7 kandidata za gradonačelnika i 10 lista za Gradsko veće od kojih čak 7 nije prešlo izborni prag. Među njima su bile i dve stranke sa srpskim preznakom SNS i NSS, koje su ove godine odlučile da po prvi put uđu u koaliciju sa SDSS-om i da zajedničkim snagama pokušaju osvojiti najmanje 6 mandata. Koalicija srpskih stranaka je iznenađenje, kako za srpsko biračko telo tako i za konkurentske liste, ali čelnici tri stranke su se na taj korak odlučili upravo zbog neravnopravnog položaja srpske zajednice u gradu na čije poboljšanje dosad nisu mogli uticati.

– Ovo što smo do sada radili bila je nepotrebna disperzija srpskih glasova jer su glasovi stranaka koje nisu prelazile izborni prag odlazili HDZ-u i SDP-u, i to ćemo ovog puta pokušati da sprečimo. Ovo bi mogao biti trenutak da osvojimo što više mandata i tako pokušamo uticati na rešavanje problema od zapošljavanja do finansiranja vrtića, institucija,  kulturnih i sportskih udruženja, istakao je predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović, uveren da rezultat neće izostati. S njim se slaže i predsednik SNS-a Zoran Kojić.

– Jedinstvo je jedino što može dati kvalitetniji rezultat. Uspeli smo da se dogovorimo i ponudimo našim sugrađanima, Srbima u Vukovaru, da nam daju svoje poverenje kako se važne odluke više ne bi mogle donositi bez nas jer mi ovde nismo gosti, kako to neki kažu,  već domaći. Imamo pravo, a smatram da ćemo uskoro imati i mogućnost da upravljamo ovim gradom, rekao je Kojić.

– Mislim da je teško danas biti Srbin u Vukovaru. Vreme je da zajedničkim naporima promenimo ovakvo stanje jer su ciljevi sve tri naše političke opcije identični, rekao je predsednik SNS-a Svetislav Lađarević, ocenivši stvaranje koalicije srpskih stranaka istorijskim. Iako su razgovori o zajedničkom izlasku na izbore u Vukovaru vođeni i sa Našom strankom Jovana Ajdukovića, dogovor nije postignut.

– Ako budemo imalo pametni, setićemo se 1997. godine kada smo imali samo jednu listu s kojom smo postigli zadovoljavajući rezultat, koji nam je omogućio mnogo veće šanse da u gradu donosimo presudne odluke. Jedini smo koji se zalažemo za potrebe i interese srpske zajednice. Svi ostali su za to samo deklarativno i samo onda kada im trebaju glasovi, a za otvorene probleme niko nikada nije pokazivao interes, zaključio je Stanimirović.

Dragana Bošnjak

•  

Pomoć poplavljenima se i dalje prikuplja

Dva kombija pomoći doputovala u Sovljak

Anđelko Jovanović i njegova žena Jovana Jovanović Kulaš iz Zagreba su animirali preko 30 svojih prijatelja kako bi prikupili pomoć koju su uz učešće njenog brata Novice Kulaša, uručili poplavljenom Sovljaku u Srbiji

Poplave koje su poharale region, prije svega Srbiju i BIH, pokazale su veliku humanost običnih ljudi koji su se organizirali, prikupili i odnijeli više nego dragocjenu pomoć u poplavljena područja. Jedan od takvih primjera su Anđelko Jovanović i njegova žena Jovana Jovanović Kulaš iz Zagreba. Oni su, zaprepašteni razmjerima katastrofe, animirali preko trideset svojih prijatelja kako bi prikupili pomoć koju su uz učešće njenog brata Novice Kulaša zadnjeg majskog dana uručili u Sovljak u općini Ub.

– Nakon cjelodnevnog gledanja vijesti o poplavama, užasnuti onim što smo vidjeli, počeli smo nazivati naše prijatelje, poznanika i kumove. Odazvalo se preko trideset ljudi, među njima gruzijska obitelj koja živi iu Zagrebu, kao i Panos Podimatas koji živi u Grčkoj s kojim smo se sprijateljili još otkako je za vrijeme rata bio u sastavu UN u Hrvatskoj i koji je dao najveću pojedinačnu donaciju, rekao je Anđelko neposredno pred polazak kombija s pomoći, nosivosti 1,7 tona.

– Kombi je pun k’o oko, a u njemu su paketi s konzervama, sredstva za ličnu higijenu, čišćenje i dezinfekciju, pelene za djecu i odrasle, oprema za bebe od odjeće do krevetaca, voda, odjeća i obuća, pa čak i posuđe jer znamo da su ljudi kojima vozimo pomoć ostali bez ičega, objašnjava Anđelko.

– Prije polaska napravili smo izbor od tri lokacije gdje bi dopremili pomoć – širi rajon Valjeva, Ub i Svilajnac, ali smo se odlučili da pomoć dopremimo u selo Sovljak, kaže Jovana.

Jovanovići su se za to selo odlučili i na temelju iskustava njenog brata Novice koji živi u Novom Sadu. Novica je odmah nakon prvih vijesti o poplavama organizirao akciju u svom poduzeću i dopremio pomoć kombijem u Krupanj.

– Veliku zahvalnost dugujemo svim ljudima koji su učestvovali u prikupljanju pomoći, posebno osoblju Ambasade Srbije koje nam je izašlo u susret po pitanju svega. Nastojali su nam maksimalno olakšati prelazak preko granice, pa su nam obezbedili svu potrebnu dokumentaciju, ističe Jovana, dodajući da su, iako su imali sve potrebne dozvole i papire, na granici bili zadržani tri sata. Tako su zakasnili da u petak rascarine robu u Srbiji, pa su to obavili tek u subotu prije podne.

– U međuvremenu smo od prikupljenih sredstava kupili oko 1500 litara vode i napunili drugi kombi. Tako smo sa dva puna kombija hrane, vode, odjeće i sredstava za ličnu higijenu stigli oko 13 sati u selo Sovljak, koje broji 13 domaćinstava, točnije 66 članova od kojih je šesnaestoro djece. Ljudi koji su nas dočekali bili su i više nego iznenađeni, jer je to prva pomoć koja je stigla u njihovo selo nakon poplava. Bili su veoma zahvalni i srećni, jer neko i na njih misli. Želim naglasiti da su to vrijedni ljudi, koji su naučili živjeti isključivo od svog rada, koji ni pored svih nedaća koje su ih zadesile ne gube optimizam. Kakvi su domaćini najviše će vam reći činjenica da i usprkos situaciji u kojoj se nalaze, nisu nas pustili da odemo bez kafe i rakije, iznosi Jovana svoje utiske.

– Bez obzira na sav umor jako smo zadovoljni, jer su ljudi iz Sovljaka ravnopravno podijelili pomoć isti dan, tako da nam je sada “srce na mjestu”. Nema nedomica da li je pomoć otišla u prave ruke, kaže Jovana Jovanović Kulaš i najavljuje novu akciju već naredni vikend, ovaj puta nekom od ugroženih područja Republike Srpske.

•  

Srpske institucije ne posustaju

Srpske institucije u Hrvatskoj i dalje nesebično pomažu poplavljenima, o čemu svjedoče i brojne akcije koje su organizirala manjinska vijeća.

– VSNM Varaždina i županijski VSNM prikupili su svaki po 3.000 kuna pomoći za svako od tri ugrožena područja, ukupno 18.000 kuna, kaže Mileta Sekulić iz VSNM-a Grada Varaždina. U petak, 30. maja iz Bjelovara i Daruvara otpremljen je kombi sa dvije tone prikupljene pomoći u ambasadu Srbije u Zagreb. Kombi je dijelom popunjen i robom koja je prikupljena u Stupovači i Garešnici. Drugi kombi od 1,5 tone iz Daruvara odvezen je u Pakrac, da bi u zajedničkoj koloni krenuo u Doboj, dok je treći kombi s tonom robe otišao iz Daruvara u Crveni križ Županje.

– Iz slatinskog i virovitičkog kraja u ambasadu Srbije u utorak stiže pola tone pomoći u hrani i ostaloj robi, kaže koordinator humanitarne akcije u SNV-u Branko Jurišić, dodajući da je na posebnom računu koji je otvoren za poplavljene, do 2. juna skupljeno preko 31.000 kuna. U akciju je uključen i “Privrednik” u čijim je prostorijama u Zagrebu prikupljeno nekoliko velikih vreća hrane, kao i nekoliko stotina kilograma odjeće, posuđa i drugih potrebnih stvari. U Privredniku organiziraju i internu akciju skupljanja novca.

Da roba neprestano pristiže od ustanova i građana, potvrdio je Dušan Vujović iz ambasade Srbije, najavivši da će sva pomoć i dalje biti odvožena iz kruga ambasade. Na koncertu Beogradske filharmonije skupljeno je 4.000 kuna, što je raspoređeno za sva tri ugrožena područja.

Nenad Jovanović

•  

Nikola Lončarević, predsjednik pododbora “Prosvjete” u Okučanima

Politika zabranjena

Svakom članu sam rekao da kad dođe do naše kapije, neka ostavi političke opcije jer se u “Prosvjeti” radi samo ono što se tiče kulture

Kakva je aktualna situacija s pododborom “Prosvjete” u Okučanima?

Što se tiče nastupa i aktivnosti,situacije je dobra. Svake godine imamo barem petnaestak nastupa, a nastojat ćemo da i ove godine ispunimo taj broj i pored problema s kojima se suočavamo. Prosjek broja naših članova kreće se od 70 do 90, od toga 35 aktivnih, ali sad se nešto smanjio. Pojedini članovi su umrli, mladih ima manje, a starosna struktura je visoka – 55 do 60 godina u prosjeku. Djeca koja su bila ranije u pododboru odrasla su, poženila se i poudavala, a kako Okučani, za razliku od svoje okoline, odumiru jer nije bilo povratka, smanjio se i dotok mladih. Sada ih je troje starosti do dvadeset godina, pa imamo jednog člana i iz Republike Srpske.U mjestu ima preko dvadesetoro djece starosti od mjesec dana do osmog razreda. Nastojao sam da se oformi nastava srpskog jezika i ćirilice koju pohađa sedmoro učenika, kao i vjeronauka, tako da vjerujem da će netko od tih učenika doći u pododbor. Zavičajni muzej koji smo formirali prije nekoliko godina, a koji čine bakina soba s autentičnim namještajem i ručnim radovima te šupa s alatima i priborom za zanate i poljoprivredu je u dobrom stanju. S knjižnicom i čitaonicom to su sastavni dio aktivnosti našeg Pododbora. U dvorištu imam i dvije biste narodnih heroja: Nade Vukosavljević i Milana Stanivukovića – Oficira koje sam ranije prikupio po Okučanima. Kako ne mogu biti na ulicama jer bi bile razbijene, na ovaj način vraćene su tamo gdje mogu biti, među ljude koji tu odavno žive i koji cijene ono što je bilo.

Vi ste najdugovječniji predsjednik nekog pododbora, pa kažite što se promijenilo od osnivanja?

Točno, svi ostali su se u međuvremenu povukli, našli zamjene, što sam i ja pokušavao, ili su preminuli. A što se Pododbora tiče, on je osnovan prije 17 godina uz značajan doprinos tadašnjeg generalnog sekretara “Prosvjete” Dušana Radakovića koji je tu daleko prije rata službovao kao učitelj i oženio se. On je tokom svih godina bio vezan za Okučane, pa je nekoliko dana prije smrti primio zahvalnicu za doprinos pododboru. A iako su na osnivačkoj sjednici svojedobno bili i policajci zbog osiguranja, Pododbor se uklopio u sredinu. Imamo dobru suradnju s općinskim vlastima, kao i sa županijskim VSNM-om, dok je s općinskim, iako u njemu sjede i članovi našeg pododbora, suradnja slabija. Financije su ipak najveći problem koji sam godinama rješavao na razne načine i uspijevao organizirati gostovanja i manifestacije. Prije desetak godina imali smo 55.000 kuna godišnje, a sada imamo 35.000. Osim toga, za ovu godinu još nisam dobio sredstva. Zbog svega toga nastupamo u krugu od 50, 60, a najviše do stotinjak kilometara. Nema više odlazaka u Mađarsku, Austriju, Sloveniju ili Srbiju, jer nemamo para, osim onog što iskamčimo od općine ili vijeća.

Jedno od pitanja koje se postavlja jeste i da li je dozvoljena politička angažiranost pododbora “Prosvjete”?

Uvijek sam bio protivnik utjecaja politika u “Prosvjeti”, a to je održalo i mene i Pododbor. Svakom članu sam rekao da kad dođe do naše kapije, neka ostavi političke opcije jer se u “Prosvjeti” radi samo ono što se tiče kulture. Zbog toga sam često na meti napada, a da to ne zaboravim, podsjeća me načelnik koji mi je rekao da ne može politika u “Prosvjetu” kojoj su općinske vlasti dale prostore. Uostalom, u ugovoru piše da u prostorima ne smijem održavati ništa drugo osim kulturnog djelovanja.

Što za vas znači nedavno obilježena 70-godišnjica “Prosvjete”.

Mnogo, jer smo vršnjaci, s obzirom da i ja imam 70 godina. Zadovoljan sam da se netko dosjetio da to obilježi, U međuratnom periodu, pogotovo 40-ih i 50-ih, masovno su se osnivali pododbori, a onda i gasili. Svako selo imalo je svoj KUD, ali to je sve prolazilo uz svađe. Sada je uz sve probleme i mali broj ljudi, situacija bolja bar u nečemu, a to je da nema rasturanja i prekida rada. Borimo se dalje, jer nas ima.

Nenad Jovanović

Pravo na školovanje

U Saboru su klubovi SDSS-a i nacionalnih manjina zatražili pauzu radi odluke ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića o određivanju minimalnog broja od sedam učenika za formiranje razreda u školama nacionalnih manjina, što bi dovelo do zatvaranja mnogih škola nacionalnih manjina. SDSS-ov zastupnik Dragan Crnogorac reagirao je na odluku objavljenu na web stranici Ministarstva, istakavši kako se ona direktno kosi sa pravima nacionalnih manjina, a isto tako i s odlukama Ustavnog suda.

– Radi se o odluci o upisu učenika u prvi razred srednjih škola u školskoj godini 2014./2015., Glavi 17., stavku 7. Podsjećam, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina školovanje na materinjem jeziku je utvrđeno kao pravo, a ne kao mogućnost. Zbog toga je potrebno obratiti pažnju upravo na ovu odluku i njen tekst, jer je u njemu formulirano kako to manjine “mogu imati”, ali ne i da na to “imaju pravo”. Da pravo na školovanje na materinjem jeziku imaju pravo rekao je i Ustavni sud u svom zaključku u rješenju u kojem stoji – “Republika Hrvatska se obavezala na poštivanje stečenih prava pripadnika nacionalnih manjina”. Međutim, vidljivo je da osporavani naputak stavlja pripadnike nacionalnih manjina u nepovoljniji položaj od dosadašnjeg – navodi Crnogorac. Dodaje kako već godinama postoji problem s registracijom škola, pa će nagodinu biti 18 godina kako nisu registrirane škole na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine.

– Očigledno je da bi organiziranje nastave na temelju te odluke dovelo ne samo do ograničavanja već do potpune uskrate prava nacionalnih manjina, a njegova bi dosljedna provedba nedvojbeno proizvela značajnu povredu i negaciju stečenih prava manjina. Radi se o suštinskoj suprotnosti u odnosu na međunarodne akte koji se moraju uvažavati. Između ostalog, jedan od međunarodnih akata jeste i Europska povelja o zaštiti regionalnih i manjinskih jezika. I ovdje se kao i kod svih drugih problema koristi teza “problem nacionalnih manjina”, ali ovo nije problem nacionalnih manjina, nego je ovo problem državnih institucija i ministarstava, jer ne čitaju zakon i ne provode propise kako bi trebalo. Nadam se da ovakvih odluka više neće biti, a prije svega se nadam da će se ova odluka promijeniti – kaže Dragan Crnogorac.

•  

Društvo i obitelj

Tokom saborske rasprave o konačnom prijedlogu Obiteljskog zakona, Milorad Pupovac je naveo kako se kod prakse usvojenja trebalo izvanbračnoj zajednici omogućiti da usvajaju djecu.

– Djeci treba omogućiti da dobiju što je moguće bolji socijalni okvir za svoju socijalizaciju i za emocionalne potrebe, a socijalna stabilnost i dugotrajnost izvanbračnih partnerstava se pokazuje ništa manje značajnom nego li su to pojedine bračne zajednice. Uzdržavanje je zakonska obaveza za koju kod nas postoji sve manje pretpostavki. Roditelji nemaju zakonske obaveze da nakon 26. godine uzdržavaju djecu, a provedite istraživanje i pogledajte koliko roditelja još uzdržava svoju djecu nakon te godine. S obzirom na činjenicu da imamo 40% nezaposlenih mladih, tko će ih drugi uzdržavati? Isto vrijedi i za obavezu uzdržavanja baka i djedova. Tko će njih uzdržavati, da li oni koji nemaju posla? Što mi tu propisujemo, dok istovremeno stvaramo društvo u kojem to neće biti moguće provesti, u kojem donosimo Zakon o radu kojim ćemo destruirati pretpostavke da mjere socijalne politike i mjere Obiteljskog zakona mogu funkcionirati. Zbog toga je važno da Obiteljski zakon bude praćen i drugim mjerama kako bi se stvorile pretpostavke za njegovo provođenje – kaže Pupovac. Dodaje kako Centri za socijalnu skrb imaju ogromnu ulogu u ovom zakonu, no upitno je njihovo stanje.

– Većina centara dobiva nove obaveze i ovlasti, ali ne i nove kadrove. Postojeći centri upozoravaju da ne mogu izdržati toliki obim posla koji objektivno ne mogu fizički obavljati. Zato je potrebno da se to opterećenje smanji i omogući ljudima da imaju potrebne uvjete za rad. Oni koji smatraju da je obitelj osnova društva, a pritom zaboravljaju samo društvo i njegovu instituciju, oni koji obitelj ne smatraju društvenom jedinkom nego izrazom božje volje ili crkvenom obavezom, jako doprinose razaranju obitelji kao društvene zajednice. To pokazuje činjenica da s jedne strane imamo zagovor potpune destrukcije društvenih vrijednosti i društvenih institucija, a s druge strane zagovaranje božjih kriterija oko reguliranja bračnih odnosa. Lijevo-liberalna vlada ne smije destruirati društvenu dimenziju obitelji, posvojenja i uzdržavanja, a bojim se da se ta društvena dimenzija gubi, posebno po pitanju komponente socijalne skrbi – zaključuje Pupovac.

Mirna Jasić

•  

Svečano u opštini pokraj Vukovara

Projekt centar u Borovu

Projekt centar vredan 197.000 evra zajednički realizuju opštine Borovo, Negoslavci, Temerin, Žabalj i Titel

Svečanom sednicom, dodelom opštinskih priznanja, otvaranjem opštinskog Projekt centra te školskom akademijom, u Borovu su 22. maja obeleženi Dan opštine Borovo i Osnovne škole Borovo. Predsednik Opštinskog veća Srđan Jeremić pozvao je prisutne na minut ćutanja za žrtve katastrofalnih poplava u Hrvatskoj, BIH-a i Srbiji. Načelnik Zoran Baćanović osvrnuo se u svom govoru na aktivnosti u radu lokalne samouprave koje su obeležile protekli jednogodišnji period, kao što su radovi na izgradnji i sanaciji dela pešačkih staza u mestu i staza na mesnom groblju te sanacija dela javne rasvete. Naglasio je da je u Borovu početkom februara ove godine s radom otpočelo i komunalno preduzeće “Eko Dunav” koje danas zapošljava četvero radnika. Od planova u narednom periodu posebno je izdvojio kapitalni projekat izgradnje 43 kilometra duge kanalizacione mreže.

Na svečanosti su uručene plakete i priznanja zaslužnim pojedincima. Plaketu za doprinos u oblasti nauke dobio je profesor doktor Jovan Jankičević, redovni profesor u penziji Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, a borovski zlatar Rajko Lukić, za doprinos u oblasti društvenih delatnosti i humanitarni rad. Dobitnici opštinskih priznanja i novčane nagrade u iznosu od 1.000 kuna su Milan Nikolić, đak generacije Osnovne škole Borovo, školske 2012./2013. godine i Srđan Brocić, član košarkaške kadetske reprezentacije Hrvatske.

U nastavku svečanosti otvoren je Projekt centar, opremljen sredstvima iz IPA projekta prekogranične saradnje Hrvatska – Srbija 2007 – 2013. koji zajednički realizuju opštine Borovo, Negoslavci, Temerin, Žabalj i Titel. Ukupna vrednost projekta je 197 hiljada evra, od čega su opštinama Borovo i Negoslavci pripale 72 hiljade evra. Borovski Projekt centar zvanično su otvorili načelnik Baćanović i menadžer projekta “Mreža centara za razvoj preduzetništva i prekograničnu saradnju” Vladimir Biljnja iz Temerina. Zahvaljujući ovom projektu, dvoje mladih visokoobrazovanih ljudi iz Borova Miloš Maksimović i Bojan Rakazović, najuspešniji polaznici obuke za pisanje projektnih predloga, dobili su priliku za prvo zaposlenje. Prema rečima projekt menadžera Senke Romić, Centar će uskoro početi s radom, a njegove prostorije se nalaze se u zgradi opštine Borovo.

I Osnovna škola Borovo obeležila je svoj dan isprativši 45 osmaka. Broj borovskih osnovaca zbog toga neće biti manji jer će iduće godine u školske klupe sesti isti broj prvačića.  Borovsku školu danas pohađa 321 učenik i to je najveća manjinska škola u Hrvatskoj u kojoj se nastava odvija na srpskom jeziku i ćirilici. Za učenika generacije proglašena je Tihana Jakovljević.

D. Bošnjak

U Dalju upriličen program “Milankovićevi ciklusi 2014. godine”.

Milankovića u udžbenike 

Danas iz Dalja pokrećemo inicijativu da Milankovićevo ime ponese i jedna javna površina u Osijeku, rekao Saša Šimpraga

Povodom obeležavanja 135. godišnjice rođenja Milutina Milankovića, u njegovoj rodnoj kući u Dalju upriličen je program “Milankovićevi ciklusi 2014. godine”. Ovo je sedma godina zaredom kako Kulturno-naučni centar koji nosi ime ovog naučnika svetskog glasa različitim programima promoviše njegova dela.

– Prvih godina smo organizovali  međunarodne naučne skupove, a poslednje tri godine predstavljamo modele koji ilustruju Milankovićeve cikluse. Ove godine je to model Zemljine revolucije, a prošle i pretprošle godine smo predstavili modele precesije Zemlje i ledenih doba. Za tri do pet godina planiramo da kompletiramo postavku u tzv. svemirskoj sobi te dvorištu i potkrovlju Milankovićeve kuće, kaže Đorđe Nešić, direktor ove ustanove. U okviru programa, slobodni naučnik Igor Marković predstavio je međunarodni projekat “Enciklopedija Marsa”, o klimatskim promenama govorio je akademik Fedor Mesinger, a potom su model Zemljine revolucije predstavili Radomir Putnik i profesor doktor Aleksandar Petrović iz Beograda.

– Ovaj model treba da pokaže dinamiku i mehaniku godišnjeg osunčavanja koja se uklapa u dugoperiodične promene, tako da na različitim skalama vremena koje idu od jedne do  41 hiljade godina, dobijemo potpunu sliku onog dejstva koje Milankovićevi ciklusi imaju povezujući nebesku mehaniku sa ovom našom zemaljskom, geološkom i klimatološkom situacijom. Za nekoliko godina, kada instaliramo i mehanizam koji će pokazivati promenu nagiba Zemljine osi i kada se to pokaže u tri dimenzije, imaćemo jedinstveno mesto, ne u Dalju, ne u Hrvatskoj, ne u Evropi, nego na svetskoj mapi jer će ova priča o Milankoviću i njegovom kanonu osunčavanja prerasti u jedini muzej promene klime na svetu, kaže dr Petrović.

Početkom godine započela je i kampanja za uvrštenje Milutina Milankovića u udžbenike u Hrvatskoj koju je u saradnji sa Milankovićevim KNC-om pokrenuo Saša Šimpraga, publicista iz Zagreba. Prema njegovim rečima, to bi se moglo dogoditi već od jeseni.

– Kampanja se sastoji od izložbe koja je prvo bila postavljena u auli Ministarstva nauke, obrazovanja i sporta u Zagrebu, a potom je svake nedelje bila u nekoj srednjoj školi ili knjižnici širom Hrvatske. Zadnjih nekoliko meseci izložba je obišla srednje škole u Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima, Dalju i drugim mestima. Milanković je 2012. godine dobio ulicu u gradu Zagrebu, a danas iz Dalja pokrećemo inicijativu da njegovo ime ponese i jedna javna površina u Osijeku, gradu za koji je vezan, istakao je autor kampanje dodajući kako bi trebalo razmišljati i o tome da veliki naučnik svoju ulicu dobije i u rodnom Dalju.

Svečanosti koju je KNC “Milutin Milanković” iz Dalja organizovao u saradnji sa Srpskim narodnim većem, prisustvovali su i učenici Srpske pravoslavne gimnazije Kantakuzine Katarine Branković iz Zagreba. Nakon centralne manifestacije, ovogodišnji program je nastavljen 4. juna u daljskom Domu kulture, biografskom muzičkom dramom o Milankoviću, autora Vasilije Antonijević, u izvođenju Teatra “Madlenianum” iz Zemuna.

D. B.

Sastali se načelnici šest najnerazvijenijih opština Osječko-baranjske županije

Ujedinjeni u siromaštvu

Siromašnima se ne sviđaa regionalna podela Hrvatske jer im donos manje evropskog novca za razvoj 

U strahu da će nova regionalna podela na kontinentalnu i jadransku Hrvatsku oterati investitore, kojih ionako ima na kapaljku, na inicijativu Gorana Đanića, načelnika Opštine Podgorač, nedavno su se u ovoj opštini sastali načelnici šest najnerazvijenih opština Osječko-baranjske županije; Podgorača, Jagodnjaka, Podravske Moslavine, Levanjske varoši, Trnave i Šodolovaca. Za isti stol seli su predstavnici različitih stranaka: HNS-a, HDZ-a, HDSSB-a i SDSS-a, koje je ujedinilo siromaštvo. Siromašnima se naime nije svidela vladina regionalna podela Hrvatske jer ona za njih znači manje europskog novca za razvoj pa su zatražili hitan sastanak s ministrima Brankom Grčićem i Arsenom Baukom jer žele zaustaviti nestajanje svojih sela. Načelnici su, zajednički je konstatovano, svesni da jedino ostanak mladog stanovništva na selu može osigurati otvaranje novih radnih mesta.

– Općina Jagodnjak sa 43% nezaposlenih vodeća je u Hrvatskoj po stopi nezaposlenosti. Znao sam da je to naš najveći problem, ali baš nisam znao da zauzimamo neslavno prvo mjesto. U općini Jagodnjak živi većinsko srpsko stanovništvo i nakon mirne reintegracije puno je ljudi, da ne kažem gotovo svi, dobilo otkaz. Koliki nam je to problem govori podatak da je devedesetih godina zaposlenost u općini bila gotovo 90%. Nezaposlenost generira i druge probleme poput pada prihoda. Kada tome dodate sve veći pritisak na povjerenstvo za socijalnu skrb koje svakodnevno dobija zahtjeve za jednokratne i druge oblike pomoći možete misliti koliko nam je teško, rekao je Anđelko Balaban, načelnik Opštine Jagodnjak.

Načelnici znaju što treba činiti da se izvuku iz problema, ali u tome im treba pomoć države. Rešenje vide u potporama za izgradnju preduzetničke infrastrukture, kojoj daju prednost pred onom komunalnom, zatim potpore investitorima kroz porezne olakšice, ali i donošenje Pravilnika u sklopu Zakona o regionalnom razvoju koji će definisati kako pomoći najugroženijima u prvoj grupi prema indeksu nerazvijenosti.

Dodatne probleme najnerazvijenijim stvorit će i zakon kojim se ukidaju područja od posebne državne pomoći, a koja obuhvaćaju većinom ratom pogođena mesta. Novi zakon zamenjuje ih “potpomognutim jedinicama” u koje će ući opštine i gradovi čiji stepen razvoja ne doseže 75% hrvatskog proseka. Iako je država do sada u nerazvijena područja uložila desetine milijardi kuna, učinak je gotovo nikakav jer i unatoč tolikoj svoti Osječko-baranjska županija i dalje je jedna od najnerazvijenijih regija. Ilustracije radi, Istra je bez te državne pomoći čak sedam puta razvijenija pa je za očekivati da će se gore spomenutim opštinama ubrzo pridružiti i druge jer samo u Osječko-baranjskoj županiji od 42 opštine i grada čak 37 je nerazvijeno. Slično je stanje i u ostalim slavonskim županijama, a Liku da i ne spominjemo. Svima njima zajednički su hronično siromaštvo, konstantni pad broja stanovnika te rast nezaposlenosti.

Zoran Popović

•  

Predsjednik VSNM-a Barilovića Milosav Kuljanin tužen zbog klevete

Apsurdna tužba HNS-ovca

Tihomir Zaborski tuži Milosava Kuljanina zbog pitanja postavljenih na predizbornom skupu u Perjasici

Na Općinskom sudu u Karlovcu održana je prva rasprava u kojoj privatni tužitelj Tihomir Zaborski tuži zbog klevete Milosava Kuljanina, predsjednika VSNM-a općine Barilović. Prema optužnici, Kuljanin je na predizbornom skupu u Perjasici 1. decembra 2011. godine Zaborskog, predsjednika mjesnog odbora Perjasica iz HNS-a, nazivao “tajkunom koji je na čudan način došao u Perjasicu”, te je iznio da je ovaj imao ranč, bavio se ovčarstvom, dobio poticaj za ovce i navodno ga krivo upotrebio, kao i da je na nezakonit način došao do posjeda jedne starice. Zatim da je Zaborski na sumnjiv način dobio stan u stambenoj zgradi u centru Perjasice te da je ljude iz Perjasice na protuzakonit način učlanjivao u HNS. Kuljanin se ne smatra krivim i sve je optužbe odbacio. Rekao je da se radi o političkoj optužnici i da takve izjave nikad ne bi izrekao.

– To je politička optužba jer je tužitelj trebao oformiti listu HNS-a na izborima za mjesne odbore u Perjasici, ali nije mogao naći dovoljan broj građana jer je svojim dotadašnjim radom izgubio povjerenje najvećeg broja građana Perjasice. Inače, inicijator ove tužbe nije samo tužitelj već je to i Zvonko Spudić, predsjednik i funkcioner HNS-a. Pošto nisu osvojili niti jedno HNS-ovo vijećničko mjesto u Perjasici, Kosijerskom selu i Koranskom brijegu gdje živi većinsko srpsko stanovništvo, tužitelj i Spudić ovom tužbom žele razbiti jedinstvo u općini Barilović pošto smo ostvarili odlične rezultate u dobroj saradnji s tijelima općine Barilović i većinskim hrvatskim narodom, bez ijednog nacionalnog ekscesa u posljednjim godinama, rekao je u svojoj odbrani optuženi Kuljanin.

Tužitelj Zaborski htio je govoriti, no na savjet svog advokata odustao je, pa ćemo njega čuti na sljedećoj raspravi, zakazanoj za 10.jula, kada će biti pozvano desetak svjedoka s jedne i druge strane. Kuljanin tvrdi da je samo tužitelju Zaborskom na tom skupu postavio tri pitanja, na koja on nije želio odgovoriti: da li je ugovor o doživotnom uzdržavanju starice bio na zakonu osnovan i potpisan uz prisustvo psihijatra, psihologa i socijalnog radnika; kako je dobio poticaj za ovce i zašto je nakon poticaja prodao ovce te kako je dobio stan u centru Perjasice ako ima posjed u Miloševcu gdje ima prijavljeno prebivalište i boravište.

Ta pitanja Kuljanin je ponovio na sudu te je predložio tužitelju da odustane od tužbe smatrajući je bespredmetnom i nepotrebnim stvaranjem troškova. Sada su na potezu tužitelji.

M. Cimeša

Svečanost u daruvarskoj zajednici

Proslava spasovske nedjelje

Daruvar je primjer u pogledu modela suradnje lokalne vlasti i manjinskih zajednica, istaknuto na svečanosti

Jedanaest godina Vijeća srpske manjinske zajednice u Daruvaru proslavlja Spasovdan zajedno sa crkvom Svetih otaca prvog Vaseljenskog sabora i to kroz dvodnevnu svečanost. Centralna priredba povodom obilježavanja više od jednog desetljeća formalnog organiziranja srpske manjinske zajednice u obliku Vijeća, održana je u gradskoj kino dvorani, 31. maja. Prisutnima se ponajprije u ime domaćina obratio predsjednik VSNM Grada Daruvara Branko Kovačić, koji je iznio kratak osvrt na dosadašnji rad, uspjehe, probleme, ali i buduće zadaće i ciljeve.

– Svečanost je ovaj puta nešto siromašnija, jer energiju i sredstva usmjerili na nešto drugo – nedavne poplave. Stoga ovim putem zahvaljujem na solidarnosti, te svim volonterima i aktivistima Prosvjete na svakodnevnom angažmanu tijekom sakupljanja pomoći stradalim područjima. Da se tako angažiramo oko svakodnevnih pitanja i situacija, gdje bi nam bio kraj – zaključio je Kovačić.

Upravo zbog poplava, ali i zbog restrukturiranja vlasti ispričali su se najavljivani gosti iz Ministarstva dijaspore Srbije. Za nesebičnu pomoć zahvalila se Bosa Prodanović uz pratnju Jele Ilić iz ambasade Srbije u Zagrebu, uz osvrt na lokalne prilike gdje su upravo multikulturalnost i multinacionalnost vrijednosti koje se najviše trebaju njegovati uz suživot kao krajnji rezultat.

Gradonačelnik Dalibor Rohlik također je istaknuo spomenute vrijednosti kao osnovu na kojoj počiva i Europska unija, a dožupan Saša Lukić istaknuo je grad Daruvar kao primjer kojim bi se trebali voditi ostali gradovi i mjesta županije u pogledu modela suradnje lokalne vlasti i manjinskih zajednica. Svečanosti su prisustvovali i predstavnici ostalih nacionalnih manjina zastupljenih u daruvarskom kraju, Vijeća iz susjednih županija, a pokrovitelj manifestacije je Bjelovarsko – bilogorska županija.

Za kulturno-umjetnički dio programa pobrinula su se društva iz zemlje i inozemstva. Domaćini, odnosno SKD Prosvjeta iz Daruvara predstavili su se dječjom folklornom sekcijom i mješovitim zborom izvođenjem pjesama koje su se nekada pjevale u Daruvaru i okolici. Nastupila je i folklorna sekcija SKD Prosvjete iz Garešnice, kao i pjevačka sekcija iz Okučana. Najviše oduševljenja izazvalo je Centralno kulturno umjetničko društvo Veselin Masleša iz Banja Luke koje je izvelo igre iz Bosanske Krajine, Banata i Šopske igre, a sve pod vodstvom Rajnata Majstorovića.

Svečanost je nastavljena i drugog dana, 1. juna i to liturgijom u crkvi Svetih otaca prvog Vaseljenskog sabora, gdje je nakon liturgije u dvorištu crkve za sve posjetitelje održan prigodni program.

D. Havranek

Trideset godina belomanastirske institucije

Jubilej baranjske povjesnice

Temeljna je zadaća Zavoda istraživačka djelatnost iz područja povijesnih i pomoćnih povijesnih znanosti

Prije trideset godine, dok je još postojala Jugoslavija i dok su bile drugačije društvene i političke prilike, osnovano je Povijesno društvo Baranje. Sljednikom toga društva danas se smatra udruga zvučnog imena Zavod za baranjsku povjesnicu Beli Manastir, čiji je predsjednik Davorin Taslidžić, a tajnik Duško Kostić. U skladu s tim, Zavod je u belomanastirskoj Velikoj vijećnici, pred brojnim gostima i posjetiocima, obilježio 30. obljetnicu osnutka. Tom su prilikom dodijeljena javna priznanja najzaslužnijim udrugama, ustanovama, institucijama i pojedincima za njihov doprinos kroz minula tri desetljeća. Prema riječima Davorina Taslidžića, temeljna je zadaća Zavoda istraživačka djelatnost iz područja povijesnih i pomoćnih povijesnih znanosti. Istraživanja ponajprije obuhvaćaju povijest hrvatskog društva, kulture i naroda, s naglaskom na područje Baranje, te povijest susjednih naroda i država s kojima smo u prošlosti dijelili zajedničku povijest, ali i sudbinu. Prije svih, tu pripadaju Mađarska, Austrija, Bosna i Hercegovina te Vojvodina.

Taslidžić također naglašava kako ujedno, poštujući posebnosti vlastite sredine i razmjenom ideja sa znanstvenicima iz domovine i inozemstva, pokušavaju pratiti svjetska kretanja u povijesnoj zbilji. Objašnjava kako su počeci regionalne historiografije u Baranji vezani uz razvitak muzejskih zbirki, arhiva i galerija, poput onih u Batini, Bilju, Bolmanu, Dardi, Kneževim Vinogradima, Kneževu, Lugu, Topolju, Vardarcu, Zmajevcu i drugdje.

J. N.

•  

Štraparijada u Vrhovinama

U Vrhovinama će se 14. i 15. juna održati već tradicionalna Štraparijada – takmičenje konja u nekoliko kategorija u povlačenju trupaca. Zahvaljujući grupi entuzijazista i uz pomoć općine, ova manifestacija je u Vrhovinama pokrenuta prije nekoliko godina i svake godine okuplja sve veći broj sudionika, da bi prošlogodišnja štraparijada koju je posjetilo nekoliko hiljada ljudi, postala jedna od namasovnijih i najbolje posjećenih u regionu.

Takmičenje se održava u nekoliko kategorija sa tim da je laka kategorija prvog, a teška drugog dana takmičenja. Od organizatora saznajemo da se ove godine očekuje i jako veliki broj natjecatelja sa svojim konjima. Već poznate štraparijade u Vrhovinama se održavaju u selu Rudopolje, na proplanku okruženom borovom šumom i predstavljaju poseban doživljaj za posjetioce iz raznih krajeva Hrvatske i okruženja.

U općini Vrhovine ne kriju zadovoljstvo što je ova manifestacija toliko omasovljena jer ne treba ni govoriti što jednoj općini znači posjeta nekoliko hiljada ljudi u turističkom i svakom drugom smislu te pozivaju sve ljude dobre volje da 14. i 15. juna posjete Vrhovine.

N. N.

•  

Koncert na harfi

U dvorani biblioteke “Prosvjete” 19. maja upriličen je koncert mlade harfistice Lenke Petrović. Rođena 1995 u Beogradu, muzičku školu lani je završila kao đak generacije u klasi Staše Mirković Grujić, kod koje je nastavila studije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Na nacionalnim takmičenjima za solo harfu je osvojila devet prvih nagrada i dvije prve nagrade za kamernu muziku, a osvojila je prve nagrade i na više međunarodnih takmičenja u Francuskoj i Srbiji, dok je u Rusiji 2012. osvojila četvrtu nagradu na takmičenju Ksenija Erdelji.

N. J.

•  

Praznik u Lici

Pored toga što su nam sela sve više pusta, na narodne običaje u Lici se ne zaboravlja. Crkveni praznik Mlada nedjelja je ove godine prigodno obilježen u Frkašiću kod Udbine i Ponorima kod Otočca. U Frkašiću je nastupio pododbor SKD “Prosvjeta” iz Korenice dok su se u Ponorima ljudi okupili oko crkve i prigodno obilježili ovaj praznik.

N. N.

Predstavljena knjiga “Srbobran 1901. – 1914.” Čedomira Višnjića

Fusnota o nestalom narodu

Višnjić je na knjizi radio tri godine i kroz to vrijeme je izvukao preko 2.500 anotacija iz 3.500 brojeva “Srbobrana” 

Nekad davno, različitim tehnikama tjeranja i mamljenja, naseljen je uzak geografski pogranični prostor narodom bez države i sa slabom crkvom da vrši graničarsku službu. Uvijek pod tuđom komandom, ne uspjevši se vlastitim snagama modernizovati ni stabilizovati, na političkoj i svakoj drugoj vjetrometini, u jednom od brojnih ratnih sukoba, stavši po slobodnom izboru na stranu slabijeg, a protiv ojačalih starih gospodara, narod je poražen i protjeran. Tako će nekako poslije svega glasiti priča – fusnota o Srbima iz Hrvatske, ako uopšte bude dobronamjernih svjetskih historičara koji će ovaj prostor dohvatiti na jednoj stranici svojih sinteza, zaključuje predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić predgovor svoje knjige u kojoj je predstavio godišta političkog dnevnika “Srbobran” od 1903. do 1914. i lista za selo “Srpsko kolo” od 1903. do 1914. godine.

Knjiga je predstavljena 29. maja u zagrebačkoj dvorani “Prosvjete”, a o njoj su govorili historičari Damir Agičić i Gordana Krivokapić-Jović, kao i sociolog Nikola Dugandžija. Susret je moderirao Petar Lađević koji je bio jedan od reosnivača Prosvjete 90-ih, a onda je otišao u diplomatske vode.

– “Srbobran” i “Srpsko Kolo” centralna su glasila Srpske samostalne stranke, koja je okupljala Srbe u Hrvatskoj i Slavoniji u godinama pred Prvi svjetski rat. Bili su izuzetno uticajni, a urednički i politički na čelu su im stajali četvorica braće Pribićević – Svetozar, Milan, Adam i Valerijan. Oni su preko ovih listova usmjerili politiku i sudbinu Srba iz Hrvatske u 20. vijeku, rekao je Višnjić, ističući da je na knjizi radio tri godine i da je kroz to vrijeme pročitao i izvukao preko 2.500 anotacija iz preko 3.500 brojeva “Srbobrana”.

Po riječima Damira Agičića, “Srbobran” u svijetu interneta praktički ne postoji jer odrednica na Google-u o ovom listu ima tek nekoliko, a među njima je i spominjanje u negativnom kontekstu zbog teksta iz 1902. koji je bio povod za nasilje nad srpskom zajednicom u Zagrebu. Pohvalivši napore autora i rezultat rada, ocijenio je da bi se trebalo pojaviti i skraćeno izdanje na latinici, prije svega zbog studenata koje ne znaju ćirilicu.

Po riječima Gordane Krivokapić-Jović, knjiga predstavlja promišljanje srpske zajednice u 20. vijeku, uz kvalitetan izbor tekstova, dok je Dugandžija govorio o tendencijama da se manjine optužuje za sve nedaće, čega su bili žrtve i Srbi u Hrvatskoj.

Lađević je naglasio da je kronika o “Srbobranu” i “Srpskom kolu” četvrta Višnjićeva knjiga, kao i da je u svojim knjigama o kordunaškom procesu i golootočkoj sudbini rukovodilaca nakon 1948. pisao o onom o čemu se do tada šutjelo.

Preko 2.500 anotacija u knjizi čine svojevrsnu kroniku srpske i hrvatske politike od 1901 do 1914. i važan su  izvor za političku i društvenu historiju Srba u Hrvatskoj. Ovim se izborom u srpsku kulturu vraća jedan snažan i važan krug stvaralaca, danas nepravedno potisnut i zaboravljen, glasi jedna od ocjena Višnjićeve knjige koju su hrvatski mediji prešutjeli, da li zbog teme, da li zbog ćirilice.

Nenad Jovanović

In memoriam: Persida Žutinić (1954 – 2014.)

Profesorica i animatorica kulture

Napustila nas je Persida Žutinić – Larma, profesorica primijenjene umjetnosti koja je dugi niz godina bila angažirana u radu SKD Prosvjete Daruvar

Nakon kratke i teške bolesti napustila nas je Persida Žutinić – Larma, jedna od najaktivnijih i najistaknutijih članica srpske zajednice grada Daruvara i Bjelovarsko – bilogorske županije.

Ova akademska slikarica dugi je niz godina uporno i predano radila kao animatorica kulture i umjetnosti u Daruvaru i Pakracu. Građani Daruvara i drugih gradova imali su priliku vidjeti njezine vrhunske kreacije predstava. Svestrano obrazovana kao arhitektica i profesorica primijenjene umjetnosti, u malo slobodnog vremena razvila je i vrlo bogat slikarski opus u raznovrsnim tehnikama. Mnogo je radila na obnovi i restauraciji ikona u mnogim sakralnim objektima u zemlji i inozemstvu. Njezini radovi krase mnoge zidove građana i javnih ustanova. Bila je strpljiva i uporna, pogotovo u radu s mladima. Imala je veliku sklonost za očuvanje narodne tradicije i običaja, a posebno je zaslužna za afirmaciju i očuvanje srpske narodne nošnje daruvarskog kraja, koju je i sama uvijek prezentirala na manifestacijama na kojima je sudjelovala.

– Nema više naše profesorice, arhitektice, slikarice, animatorice kulture i svestrane umjetnice. Bila je najjača i glavna karika u lancu uspjeha našeg Kulturno-umjetničkog društva. Bila je uporna, marljiva, u potpunosti predana poslu koji je radila. Imala je snažnu volju, veliku energiju i u svemu izrazito kreativan pristup – izjavio je predsjednik VSNM-a Grada Daruvara Branko Kovačić.

Persidina bolest sve je zatekla. U želji da pomogne njoj i njezinoj obitelji, prvenstveno djeci koja studiraju, SKD Prosvjeta Daruvar prije samo dva mjeseca inicirala je humanitarni koncert kojem su se odazvali brojni građani. Bio je to i način iskazivanja zahvalnosti za sve znanje koje je prenijela na članove u višegodišnjem radu u gotovo svim sekcijama i segmentima Društva. Potvrde za doprinos očuvanju kulturne tradicije dolazile su u obliku priznanja, ponajprije od VSNM-a Grada Daruvara prilikom prošlogodišnje desete obljetnice rada Vijeća. Prije samo mjesec dana, na svečanoj sjednici povodom Dana grada Daruvara dodijeljena joj je Plaketa kao oblik javnog priznanja za aktivan volonterski rad i animatorski doprinos u kulturi i umjetnosti na području grada Daruvara kroz slikarstvo, scenarij, režiranje, scenografiju, izrađivanje lutaka, te lutkarsku, likovnu i recitatorsku sekciju u Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta.

Obitelj, prijatelji i poznanici oprostili su se s Persidom Žutinić – Larma u subotu, 31. maja na pravoslavnom groblju u Gornjem Daruvaru.

D. Havranek

Premijera filma o suživotu mladih u Belom Manastiru

Oš’ me pozdravit’ u busu?

Dokumentarac pokazuje da je zajednički život među mladim Vukovarcima itekako moguć iako na leđima nose teško historijsko breme

Marko: Ušao sam u WC u kojem su bili neki Srbi, čuo sam ih kako govore: Bila su neka dva Hrvata u WC-u pa nisam htio uć’.

Voditelj: Jel’ se i tebi može dogodit’ da nećeš u zahod kad su oni unutra?

Marko: Da, meni se to već dogodilo, al možda sam se baš tada ja počeo mijenjat’ i vidio neke stvari koje do tada nisam…

Markova ispoved samo je jedna kratka priča od niza drugih koja se mogla čuti na premijeri dokumentarnog filma “Oš’ me pozdravit’ u busu?” koja je, nakon Zagreba i Vukovara, održana i u Belom Manastiru. Neposredno pre same projekcije, film je predstavila voditeljica projekta “Interkulturalno obrazovanje kroz osobne povijesti”, novinarka Željka Kovačević, a belomanastirskoj premijeri prisustvovali su režiser Velimir Rodić te snimatelj i montažer Lovro Čepelak. Dokumentarni film nastao je kao rezultat radionica učenika srpske i hrvatske nacionalnosti u okviru kojih su istraživali vlastite identitete i zajedničko odrastanje u podeljenom okruženju. Radionice su osmišljene kao psihološko-pedagoške vežbe osveštavanja unutrašnjih blokada kod mladih, a radilo se na uspostavljanju vlastitog stava bez uticaja familijarnog i nacionalnog nasleđa.

Trinaest srednjoškolaca iz Vukovara i Belog Manastira istražilo je lične i familijarne istorije kroz razgovore sa članovima svojih porodica o životu pre i posle rata. Iako učesnici u projektu u vreme rata nisu bili ni rođeni i nose teret koji im ne pripada, zanimljiva je priča o tome kako su politički okviri u kojima su odrasli oblikovali njihove stavove. Iako je od završetka rata prošlo gotovo dva desetljeća, srpska i hrvatska etnička zajednica u Vukovaru i Belom Manastiru još uvek su podeljene. Iako segregacija u filmu nije vidljiva film je nastajao baš u vreme razbijanja ćiriličnih ploča. Unatoč slici koja se u njihovom odnosu često negativno propagira u medijima, mladi protagonisti filma su uz podršku svojih mentora ipak dokazali da mogu zajedno sarađivati, družiti se i pobediti prepreke koje im se na tom putu postavljaju.

Kroz njihove priče, priče njihovih roditelja, baka i dedova oni su pokazali kako je dijalog među pripadnicima srpske i hrvatske nacionalnosti ne samo moguć, već i dobrodošao.

– Moment u filmu kada akter filma Vladimir kaže “rođen sam 1995. godine, a nisam sudjelovao u ratu” je vrlo važan. Mladi imaju ogroman teret na leđima za koji oni uopće nisu zaslužni i krivi, a moraju to nekako razriješiti. Istovremeno ne postoji nikakav program koji je iniciran od države, a koji bi zapravo njima u tome pomogao. Drugim riječima njima nitko službeno ne pruža ruku, rekao je režiser Rodić.

Nakon projekcije filma, koji je propraćen burnim aplauzom, u razgovoru s publikom o procesu snimanja i istraživanja govorili su sami učesnici radionica.

– Upravo na temu kojom se bavila vaša radionica, u našem gradu mnogo se čini. Zadnjih 200 godina na ovom prostoru živi pet nacionalnih zajednica. Grad Beli Manastir tri godine organizuje manifestaciju “Različitost je bogatstvo” upravo na ovu temu. Učesnici manifestacije su četiri najbrojnije zajednice, a to radimo jer smatramo da je potrebno odrediti mesto ponovnog susreta i početka razgovora. Nažalost nemamo puno uspeha jer je još uvek mnogo zaziranja i zaobilaženja manifestacije, ali stvari se polako pokreću jer jednostavno shvatamo suštinu da smo svi ljudi, rekao je Predrag Stojanović, dogradonačelnik Belog Manastira.

Film će dobiti i titl na engleskom jeziku, a s obzirom na veliko zanimanje ostaje da se vidi hoće li ići i u javnu distribuciju za koju je potrebno odobrenje svih protagonista u filmu, a to nisu samo 13 srednjoškolaca koji su na njemu radili, već njihova rodbina i mnogi drugi. I dok se zbog belomanastirske premijere “Oš’ me pozdravit’ u busu?” kod čelnih ljudi u grada zanimaju i novinari austrijskog lista Die Standard, premijera u jedinom baranjskom gradu nije pobudila velik interes, a posebno je bio vidljiv izostanak nevladinog sektora, pa se razmišlja o reprizi.

Radionice na osnovu kojih je nastao film deo su projekta kojeg provode Nansen dijalog centar Osijek te nezavisna produkcija Fade in iz Zagreba uz podršku Delegacije Europske unije u RH (EIDHR) i Ureda za udruženja vlade RH.

Zoran Popović

•  

Stogodnjak (219)
6. 6. – 13. 6. 1914: mnoštvo Zagrepčana, među kojima je bio i veliki broj Srba i srpskih uglednika, prisustvovalo je pokopu poznatog hrvatskog povjesničara i predsjednika Jugoslavenske akademije Tadije Smičiklasa, koji je umro 8. lipnja. Pred zgradom Akademije od pokojnika se, u ime Jugoslavenske akademije, oprostio Vladimir Mažuranić, a u ime Srpske akademije, njezin specijalni izaslanik, akademik dr. Vladan Đorđević. U pogrebnoj povorci koja je u 16.30 sati krenula sa Zrinjevca prema Mirogoju bilo je više desetaka vijenaca, a trojica studenata nosila su odmah iza lijesa hrvatsku, slovensku i srpsku trobojnicu.

* Srpska banka konačno se preselila u svoje nove prostorije, u veliku palaču na uglu Petrinjske i Jurišićeve ulice. “Cijela bančina zgrada, a pogotovo prostorije gdje je banka smještena, udešene su najmodernije, odgovaraju u svakom pogledu modernoj arhitekturi, tako da se mirno može reći da je zgrada Srpske banke jedna od najljepših u Zagrebu…” pišu novine. Banka se inače punih 19 godina nalazila u iznajmljenim prostorijama Srpsko-pravoslavne crkvene školske općine u Ilici broj 7.

* u Somboru je održan Prvi slet srpskih pjevačkih društava. Novine javljaju da su “u Sombor došli gosti iz svih krajeva Srpstva. Osim mnogobrojnih društava došao je na proslavu i silan svijet iz okolice. Loše vrijeme i kiša, koja je doslovno lijevala u subotu i nedjelju, pokvarila je samo vanjsku sliku slave, jer nitko nije ni pomišljao na to da radi zla vremena ne ode tamo kuda ga je zvala i dužnost i osjećaj – ljubav prema srpskoj pjesmi… Na samoj proslavi bilo je 30 pjevačkih društava, a mnoga su poslala samo izaslanike. Zagreb, zagrebačko građanstvo i zagrebačka srpska akademska omladina bila je dostojno zastupljena sa svoja dva društva – društvom ‘Balkan’ i Srpskim građanskim pjevačkim društvom…” Prvu nagradu podijelila su upravo ta dva društva, a pošto je za pobjednika bio ispleten samo jedan lovorov vijenac, organizatori sleta morali su isplesti još jedan, potpuno identičan onome koji je trebao biti dodijeljen prvonagrađenom.

* kao gost Srpskog akademskog društva Njegoš u Zagreb je stigao poznati srpski publicist, profesor Vasa Stajić. On je u prostorijama Srpskog sokola u Bogovićevoj ulici održao dva zanimljiva predavanja – o političaru Svetozaru Miletiću i tek preminulom književniku Jovanu Skerliću. Prije dolaska u Zagreb Stajić je održao niz predavanja u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Istri.

* nakon sveski “Za slobodu” i “Onam’ onamo” izašla je štampe i treća o Balkanskom ratu – “Sve za obraz”. I ova, kao i prethodne dvije “ima šezdesetak slika čiste izrade”, kako se navodi. “Svaka srpska kuća treba da ukrasi svoj sto ovim albumom!” kaže se uz ostalo u reklamnoj poruci za prodaju ove knjige u izdanju novosadske knjižare Natošević.

* “Srpkinja učiteljica želi se upoznati sa inteligentnim gospodinom od 25 do 35 godina i to baš ovim putem, a iz razloga što je u oskudici poznanstva. Diskrecija je strogo zajamčena, a ponude treba slati na poste restante Zagreb, pod šifrom Nevinost…” stoji uz ostalo u ženidbenom oglasu broj 289.

Đorđe Ličina