David Kendall: Diverzije u prostoru nude novu dinamiku

Jedan od gostiju ovogodišnjega, šestog po redu, Festivala etnografskog filma u Rovinju bio je David Kendall, urbani sociolog i fotograf koji istražuje kako prostorne, ekonomske i druge inicijative utječu na konflikte unutar gradova, dok za fotografske, filmske i prostorne radove koristi vizualne arhive, mapiranje i vlastita iskustva.

Nakon diplome iz umjetnosti, studirali ste fotografiju, dizajn i urbanu sociologiju na londonskom Sveučilištu Goldsmiths: vidite li sebe kao umjetnika, teoretičara ili urbanog istraživača?

Ne radim razliku između prakse i teorije, one su ujedinjene da proizvedu umjetnički diskurs za istraživanje urbanog života i strukturnog okruženja. Kako bi se bolje istraživale nove forme urbanosti, na Goldsmithsu uzajamno postoje i djeluju i umjetnička praksa i kulturna i socijalna teorija, a Centar za urbanistička i istraživanja zajednice nastavlja poticati interdisciplinarna istraživanja između kreativnih praktičara.

“Uvijek neka put odluči” 

Što mislite, može li umjetnik danas biti apolitičan?

Ne, ako se umjetnost definira kao kritička praksa koja propituje socijalne odluke i estetske senzibilitete te sve odnose koji stvaraju neformalne vrijednosti u zajednici. Etičke i političke odluke ne događaju se na točno utvrđenim mjestima, nego se uvijek iznova preuređuju. Posljedično, kritička umjetnost izmišlja kreativne vrijednosti na različite načine. Umjetnička produkcija nije rezultat specifičnih i razvijajućih subjektivnosti, nego kreacije i realizacije između umjetnika, umjetničkog djela i publike.

Puno ste radili u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, posebno u Dubaiju: uz ostalo, fotografirali ste radnike-migrante koji moraju napraviti nove pješačke putove jer je cijeli grad dizajniran samo za kretanje automobila?

Od 2007. posjećujem gradove na Arapskom poluotoku, istražujući pojmove “nevidljivosti” i “vidljivosti” u ekspanzivnom strukturnom razvoju te regije. Razvio sam fotografsku praksu koja nastavlja istraživati neodređene prostore između vidljivoga i nevidljivoga u tim tranzicijskim okolišima. U Dubaiju su ideali kapitalističkoga slobodnog tržišta i tehnike publiciteta isprepleteni s autokratskom državnom kontrolom koja organizira arhitektonsku ekspanziju i upravlja prostornim tijekom radnika-migranata. Autoceste i putovi dominiraju pejzažom i ideja hodanja je obeshrabrena: ceste su postale zidovi, granice i linije koje su otuđile pješake. Projekt “Uvijek neka put odluči” fotografski istražuje kako južnoazijski građevinski radnici, koji imaju limitirana socijalna prava, koriste grad i apropriraju tu frekventnu mrežu hodajući; izlazak na cestu omogućuje im da određuju svoje kolektivne pokrete unutar gradskog okoliša. Muški radnici imaju neformalne aktivnosti, stvaraju sastajališta i kolektivne prostore između autocesta, na nerazvijenim parcelama i u kultiviranim vrtovima. Ako diverzije u prostoru nude novu prostornu dinamiku u gradskim prostorima koji su prerasli svoju izvornu svrhu, temporalnost ima važnu ulogu da kao strukturni dio urbanog razvoja ponudi mogućnost za istraživanje kako nedokumentirane i neregulirane društvene aktivnosti bijedno plaćenih muškaraca iz Južne Azije mogu utjecati na planiranje i građevinske procedure u oblasti Golfskog zaljeva.

Obalni gradovi u Britaniji

Fotografirali ste i u predgrađima Pariza: što nam javni prostor može reći o društvenim sukobima unutar i između bogatog centra i siromašne periferije?

Projekt u Parizu napravljen je u sklopu “Openvizora”, koji istražuje kako kolektivna ili javna memorija služe kao ulazna točka za istraživanje i mapiranje zajedničkih lokacija, socijalnih mogućnosti, participacije ili ekskluzije. Dalje, taj rad identificira kako se siromašni stanovnici i etničke manjine sklanjaju od svake forme povijesnog i prostornog prepoznavanja, iz vidnog i slušnog identiteta grada. Fotografije, intervjui i filmovi kombinirani su u četiri audiovizualna djela pod nazivom “Vjera, preživljavanje, povezivanje i distanca”. Nastavit ćemo raditi s tim prostorom, istražujući koncept prigradskoga kao arhitektonskoga prostora sa “strane”, kao branu između privatnog i javnog prostora unutar/izvan grada i društva.

Kako vidite današnje klasne antagonizme u Velikoj Britaniji? Može li se o tome progovoriti kroz temu uništenih turističkih gradova na britanskoj obali?

Umjetnička i istraživačka suradnja na Goldsmithsu dovela je do projekta “Grad do mora”. Najveći broj obalnih odmarališta u Velikoj Britaniji sagrađen je tijekom 18. i 19. stoljeća, kada su to bila ekskluzivna mjesta za aristokraciju, za njihove susrete i boravak izvan zagađenih industrijaliziranih gradova. Unazad nekoliko desetljeća, jeftini međunarodni letovi okrenuli su britanske turiste prema drugim dijelovima svijeta, uslijed čega su neki od tih obalnih gradova doživjeli visoku stopu deprivacije i nezaposlenosti: povećanje troškova života u Londonu mnoge je kreativne profesionalce nagnao prema obali, a jeftin smještaj privukao je studente, ekonomske imigrante i umjetnike koje ne zanimaju arhitektonski zanimljivi gradovi. Obalni gradovi poput Margatea i Dovera mjesta su rehabilitacije i oporavka, a gradske vlasti u nekadašnje bed & breakfast kapacitete naseljavaju beskućnike ili tražitelje azila. Posljedično, razvoj tržišta nekretnina, gentrifikacija i obnova značajni su faktori koji utječu na to hoće li se ili neće društveno razvijati gradovi na jugoistoku.

Kako vidite poziciju prekarnih kulturnih radnika u Britaniji danas? Mnogo je umjetnika odlučilo napustiti svoju zemlju i živjeti negdje drugdje…

Živjeti u inovativnoj i promjenjivoj britanskoj kulturi ima i pozitivne i negativne učinke po kreativne profesionalce: iskustvo je počesto podcijenjeno, produktivnost je srž koncepta u činu inventivne participacije, bez koje mogu prevladati apatija i nezadovoljstvo. Prekarna priroda kreativnih industrija često može obeshrabriti suradnju i proizvesti nezadovoljstvo ne samo u glavama samih aktera, nego i kod konzultanata ubačenih da oblikuju kreativnu i tehničku produkciju projekta. Nedostatak vremena, međutim, često ograničava produktivnost i napredak. Ti problemi postoje i izvan Velike Britanije, ali su neki od važnih faktora koji potiču ovdašnje umjetnike da napuste zemlju.