Intrigator

Ministar Lalovac traži podređenog sposobnijeg od sebe

Porazna uprava

Tko god bio novi ravnatelj Porezne uprave, osnovni će mu posao biti discipliniranje i kažnjavanje nerada u državnoj instituciji koja ne naplaćuje kazne koje idu u državni proračun

Ministarstvo financija trebalo bi uskoro raspisati natječaj za novog ravnatelja Porezne uprave, no za to se mjesto ne bi mogao prijaviti današnji ministar financija Boris Lalovac. Razlog tomu leži u činjenici da Lalovac, drugi najmlađi član vlade Zorana Milanovića iza Mihaela Zmajlovića, ne ispunjava strogi uvjet desetogodišnjeg iskustva na rukovodećim poslovima. Dok nigdje ne postoji uvjet da bi ministar morao u sebi objedinjavati funkcije i sposobnosti svojih podređenih, riječ je o intrigantnom kuriozitetu, upravo zbog dobi i staža ministra.

Iako je riječ o funkciji koja zahtijeva i iznimnu političku odgovornost, kako je pokazao i slučaj bivše ravnateljice Nade Čavlović Smiljanec koja je dala ostavku zbog sukoba sa svojim nadređenim, danas bivšim ministrom financija Slavkom Linićem, ravnatelj se zapošljava putem javnog natječaja. Dok natječaj ne bude raspisan i novi ravnatelj odabran, tu dužnost obavlja Josip Lozančić, koji je bio zamjenik Nade Čavlović Smiljanec.

Tko god bio novi ravnatelj Porezne uprave, osnovni će mu posao biti discipliniranje i kažnjavanje nerada u državnoj instituciji koja ne naplaćuje kazne koje idu u državni proračun. Naime, nedavna analiza Ministarstva unutarnjih poslova, o kojoj je pisao “Jutarnji list”, pokazala je da je Porezna uprava od početka 2008. do kraja 2012. godine naplatila tek 1,8 posto prekršajnih kazni koje su propisali hrvatski sudovi. Riječ je o kaznama ukupnog iznosa 692,86 milijuna kuna. Do kraja svibnja prošle godine bila je obveza Porezne uprave da provodi prisilnu naplatu kazni počiniteljima prekršaja, jer ako počinitelj ne bi podmirio kaznu u roku od tri mjeseca od primitka pravomoćne presude, tada bi stvar preuzimala Porezna. Ako nije bila u stanju naplatiti kaznu, Porezna uprava je morala obavijestiti sud, no obavijesti je poslala u samo nešto više od 13.000 slučajeva od preko 832.000 njih. Rezultat je odlazak velikog broja predmeta u zastaru.

Početkom lipnja prošle godine posao naplate prebačen je s Porezne uprave na Financijsku agenciju, ali da bi Fina počela provoditi postupke naplate trebaju joj stari neizvršeni nalozi o prisilnoj naplati. Od sredine srpnja 2013. do danas, od 800 tisuća starih prisilnih naplata Porezna je Fini poslala tek tristotinjak. Tko god bio novi šef Porezne, posla će biti preko glave, samo da natjera podređene da rade ono što im je u opisu posla.

Josip Jagić

Novi natječaji HRT-a za komentatore-mentore

Povratak posrnulih

Raspisivanjem natječaja za komentatora-mentora kojim HRT traži “više izvršitelja iz redova vanjskih novinara istaknutog profesionalnog ugleda” i kojim bi se, kako tvrde upućeni, ispod radara javnosti omogućio povratak nekih posrnulih prisavskih zvjezdica koje su svojedobno sreću neuspješno potražile na tržištu, uprava HRT-a i glavni ravnatelj Goran Radman nastavili su provedbu svog dubioznog plana restrukturiranja, pri čemu se redaju skandali na koje prisavski faraon ne odgovara čak ni onima koji bi formalno trebali nadzirati njegov rad.

Naime, nakon jednoglasne odluke nadzornog odbora HRT-a, koji je na posljednjoj sjednici odbio nalog s oznakom “izuzetne hitnosti” Radmana i njegovog direktora poslovanja Borisa Sruka, koji su, kršeći poslovnik, hitno htjeli progurati trogodišnji ugovor s Hrvatskim društvom skladatelja težak gotovo 67 milijuna kuna, Radman i njegova uprava na to i još desetak pitanja članova NO-a nisu se udostojali odgovoriti, tako da nova sjednica NO-a, predviđena ovog tjedna, neće biti održana. Umjesto odgovora, uprava HRT-a odlučila je zapošljavati, kako mnogi tvrde, njima podobne i nekome zaslužne.

Mnogi na HRT-u smatraju natječaj povratnom kartom za dosad iznimno dobro plaćene prisavske novinare koji su otišli na Novu TV, Sportsku TV, Al Jazeeru ili na N1, a kada su im se te poslovne prilike izjalovile, oni bi se uz Radmanovu potporu ponovno udomili na HRT-u, s ministarskim koeficijentima radnog mjesta komentator-mentor. Iako je NO prije usvajanja Radmanova programa restrukturiranja HRT-a zatražio zabranu novog zapošljavanja, glavni ravnatelj provodi svoju politiku. Otpušta nezaštićene dopisnike u provinciji, a zapošljava njemu potrebne komentatore-mentore, za što nema ekonomskog opravdanja.

HRT, koji ima 3.500 ljudi, lani su napustila 84 zaposlena, a novozaposlenih je bilo 36, da bi istodobno masa plaća narasla za 2,5 posto. NO je od Radmana zatražio pismeno očitovanje o otpuštanjima, ali i o novim zapošljavanjima, no kako se njemu nije žurilo, o tome se najvjerojatnije neće raspravljati sve do jeseni.

Miroslav Edvin Habek

Kratko & jasno

Sandra Benčić, Centar za mirovne studije

Karamarko je morao znati

Država je odgovorna za štetu, ali želimo skrenuti pozornost državnim tijelima i javnosti da država ima pravo regresa od osobe koja je odgovorna za počinjenje štete 

Nakon sedam godina sudskog procesa, Ustavni sud prihvatio je vašu tužbu da vas je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA), pod tadašnjim ravnanjem Tomislava Karamarka, nezakonito provjeravala. O čemu je bila riječ?

Navodno o mojoj kandidaturi za članstvo u Savjetu za razvoj civilnog društva. Tadašnja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor distancirala se od zahtjeva za provjeru koji je izdala Jadranka Cigelj, tadašnja čelnica Ureda za udruge. Posljedično, u javnosti su se potvrdili navodi da su svi kandidati telefonski provjeravani po zahtjevu Jadranke Cigelj, a po odobrenju Karamarka. Nakon što je afera završila u medijima, javljali su mi se i drugi provjeravani i tada smo shvatili da se radi o ozbiljnom kršenju zakona i ustavom zagarantiranih prava građana. S obzirom na sveobuhvatnost provjere, činjenica da za nju nisam znala niti sam o njoj bila službeno obaviještena, a kamoli na nju pristala, povreda je prava na privatnost. Zbog sedam godina sudskog procesa i odbijanja tužbenih zahtjeva Ustavni sud je utvrdio i povredu prava na efikasni pravni lijek. Naravno, tu je i osjećaj nelagode i izloženosti koji prati takav način provjeravanja.

Prema odluci Ustavnog suda, imate pravo na odštetu od države. Treba li država tužiti Karamarka koji je tvrdio da o vama nisu prikupljani podaci?

Država je odgovorna za štetu, međutim mi u Centru želimo skrenuti pozornost državnim tijelima i javnosti da država ima pravo regresa od osobe koja je odgovorna za počinjenje štete, one koja ju je grubom nepažnjom ili namjerom počinila. Smatramo da je Karamarko osoba koja je morala i bila dužna znati i provjeriti zakonske pretpostavke za potpunu sigurnosnu provjeru, te zahtjev Jadranke Cigelj kao nezakonit i protuustavan odbiti.

Centar za mirovne studije priprema teme za raspravu na Vijeću za nacionalnu sigurnost?

Sažetak smo već poslali predsjedniku Ivi Josipoviću, koji je teme razmotrio, i premijeru Zoranu Milanoviću, koji se nije oglasio. Prijedlozi idu u smjeru povećanja transparentnosti financiranja obavještajnih agencija i unapređenja nadzora nad njima.

Dragan Grozdanić

Iz šume u Brezovici odlepršao spomenik partizanima

“Ustanak” i njegov nestanak

Spomenik je nestao unazad 15 dana i to svakako ima veze s proslavom godišnjice osnivanja Prvog partizanskog odreda koja će se održati na Dan antifašističke borbe, kaže predsjednik Saveza antifašista Franjo Habulin 

Nepoznati počinioci ukrali su iz šume Brezovica kod Siska brončani antifašistički spomenik “Ustanak” Frane Kršinića, posvećen borcima Prvog sisačkog partizanskog odreda i partizanskoj borbi u širem smislu. Spomenik, koji čine tri figure partizana, 1990-ih je prebačen u Brezovicu kako bi izbjegao uništenje eksplozivom i mecima, sudbinu koja je snašla oko 3.000 spomenika antifašizmu u Hrvatskoj. Kameni spomenik posvećen sisačkim partizanima, rad Želimira Janeša, za sada je ostao tamo gdje je bio.

Sama skulptura već je bila na udaru vandala koji su, najvjerojatnije zbog otkupa sirovina, rezali pojedine njene dijelove, ali zbog dimenzija i težine za njeno je uklanjanje morala biti korištena teška mehanizacija, pa priča o kradljivcima postaje malo vjerojatna. To misli i predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Franjo Habulin.

– Ne bih rekao da se radi o skupljačima sekundarnih sirovina, jer je u ovoj organiziranoj akciji trebalo koristiti i dizalicu da se spomenik digne, a onda i veći kamion za prijevoz. Zato ne mislim da je spomenik završio u otkupnoj stanici, već negdje drugdje, a na to bi trebali dati odgovor organi zaduženi za to – rekao je Habulin i dodao da je “aktualnim otuđenjem vjerojatno nestao u bespućima povijesnog revizionizma”.

Policija je vrijednost skulpture procijenila na 200.000 kuna, a Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku podnesena je prijava zbog teške krađe. Habulin se ne slaže s policijskom tvrdnjom da je partizanska trojka nestala negdje od sredine januara do početka juna.

– Spomenik je nestao unazad 15 dana i to svakako ima veze s proslavom godišnjice osnivanja Prvog partizanskog odreda koja će se održati na Dan antifašističke borbe 22. lipnja. Ovim otuđenjem nastavljena je nikada prekinuta devastacija antifašističke spomeničke baštine. Među srušenim, oštećenim ili uklonjenim spomenicima je i 750 onih od značajne umjetničke i kulturno-povijesne vrijednosti. Uklonjeni su spomenici Stjepanu Filipoviću i Franji Kluzu, devastirani spomenici Vojina Bakića – kaže Habulin, koji je o događaju izvijestio predsjednika države, Vlade i Sabora, MUP, Ministarstvo kulture i Ministarstvo branitelja.

Dodaje kako će se, kao i svake godine, u Brezovici političari zaklinjati u vrijednosti antifašizma, a već koji tren kasnije sve zaboraviti i mirno promatrati civilizacijsko rušenje.

– Je li hrvatska javnost spremna sudjelovati u poduhvatu negacije dobrog u korist zla, u obnovi prijetnji i straha, je li spremna biti dijelom sramotnog dijela hrvatskog naroda koji je oblatio hrvatsko nacionalno ime u žicama Jasenovca i Stare Gradiške, Danice, na stratištima Jadovnog i Dotrščine? Je li hrvatska javnost spremna prihvatiti duhovne objede crkvenih poglavara, koji drže mise zločincu umjesto njegovoj žrtvi i cjelivaju mu junačku desnicu? Je li hrvatska javnost spremna šutke promatrati kada jednog dana neki novi mangupi pljunu na žrtve Ovčare, Škabrnje i drugih tragičnih mjesta iz naše novije povijesti? Ili je možda spremna reći da ne odobrava takve radnje i da prepoznaje krivce i ideologe navedenih djela – pita Habulin.

Odgovor još nije dobio, osim teksta na portalu Sloboda.hr koji Brezovicu naziva “zloglasnom”, tvrdi da je u njoj “1941. godine krenuo srpski ustanak protiv tada tek osnovane hrvatske države” i zaključuje da je vijest o krađi “odličan primjer kako se ovi ružni spomenici podignuti partizanskim zločincima mogu lijepo iskoristiti ako ih se taljenjem prenamijeni za nešto korisno”.

Nenad Jovanović

Akcija radnika i sindikata protiv autsorsanja

Radnici na leasing

Ideja agencijskog rentiranja radnika klijentima za male pare i uz još manja prava zapravo je novovjeka inačica zapošljavanja u tekstilnim sweatshopovima iz 19. stoljeća, koji su svoju posebno okrutnu verziju imali u dikensovskoj Engleskoj. Onomad je ženska, dječja i pauperizirana radna snaga gazdama bila privođena bez agencijskog posredovanja, pa bismo cinično mogli zaključiti da uz današnju Dekru, Adecco ili Trenkwalder eksploatacija teče nešto glatkije. Dakako da se u današnjim varijantama podugovaranja poslova i nadalje iskorištava slab ili nikakav pregovarački kapacitet te niže kvalificirane radne snage.

Kada je potpredsjednica Vlade Milanka Opačić klauzulu iz prijedloga novog Zakona o radu koja govori o tzv. autsorsanju pomoćne radne snage u javnim i državnim službama prisnažila izjavom da “Vlada neće odustati od namjere izdvajanja pomoćnih poslova u javnom i državnom sektoru, tzv. outsourcinga” i da će ih predati privatnom sektoru, ta manje vidljiva armija radnika odgovorila je skupljanjem potpisa za referendum. Pa su tako spremačice, čistačice, podvornice, kuharice, domari i ostalo osoblje u javnom sektoru – kojih je oko 26 tisuća – zajedno sa sindikatima odlučili do 19. juna prikupiti potrebnih 375 tisuća potpisa da se dobije pravo na referendumsko pitanje o outsourcingu.

A o čemu se zapravo radi? O tome da će rečeni kontingent, ukoliko zakon prođe, u najvećem broju biti prebačen u tzv. agencije za privremeno zapošljavanje, institucije koje daju radnike na leasing klijentima-poslodavcima. Situacija oko toga u nas je dosta nejasna iz prostog razloga što takvog tipa rada ima manje od jedan posto. U Evropi taj oblik rada raste kako raste imigrantska populacija, a u SAD-u i Kanadi na taj se način zapošljava do 20 posto zaposlenih, također uglavnom imigrantskog podrijetla.

Osnovna karakteristika takvog tipa rada je vrlo nizak stupanj zaštite radnika, slabo kontrolirani uvjeti rada, velika fluktuacija i generalna nesigurnost. Zadnjom direktivom EU-a zatraženo je od nacionalnih zakonodavstava da se prava agencijskih radnika u svemu izjednače s pravima regularnih, ali naši “unutrašnji imigranti” slabo vjeruju u to. Stoga je otpor stigao s mjesta koje je za većinu bilo iznenađenje, od naših teta iz škola i vrtića koje, ako i ne znaju pravo značenje pojma outsourcing, vrlo dobro znaju da ih, ako ne uspiju, čeka brutalno agencijsko regrutiranje čiji ishod može biti samo dodatno izrabljivanje.

Rade Dragojević

Katran & perje

Tajni plan Zlatka Komadine

Šef opozicije

Komadina je odstupio iz Vlade jer je prvi shvatio da je upravljanje državom za SDP previše stresno. Nije to za prave socijaldemokrate

Vidio Zlatko Komadina koliko je preferencijalnih glasova Tonino Picula pokupio samo zato što ne priča sa Zoranom Milanovićem, pa odmah izjavio da ni on nije s premijerom razgovarao punih godinu dana. “Nije točno!” kratko je Milanović to demantirao medijima, koji su i sami u čudu primijetili da je Komadina prije nekoliko tjedana sastančio s premijerom, paradirajući pred ulazom u Vladu istarskom rakijom medicom.

Ali Komadinu za to nije briga, Milanović svaki dan ionako govori da nešto nije točno, a kako mu nitko ne vjeruje, onda sve za što on kaže da nije točno postane istinito. Komadina je shvatio da mu je dovoljno da ispali što ga je volja i da jednostavno pričeka da ga naivčina na čelu stranke demantira. Nakon što su ga premijerovi savjetnici s vremenom prokužili, Milanović ga je prestao demantirati, ali potom savjetnici nisu mogli odgovoriti premijera od pokušaja da Komadinin trik i sam iskoristi. Tako je Milanović nekidan rekao da nije točno ono što je dan ranije rekao o broju zaposlenih u tajnim službama, očekujući da će mu ljudi vjerovati ako sam sebe demantira.

Kako je premijer izgubljen slučaj, Komadinu puno više brine Picula. Čovjek je toliko bezličan da mu predstavlja ozbiljnu konkurenciju u utrci za novog šefa SDP-a. Zato je Komadina požurio da prvi objavi kandidaturu za šefa stranke, pri čemu je podcrtao da ga premijerska funkcija uopće ne zanima. Pa neka sada Picula pokuša biti bezvezniji od toga.

A dok Piculi, koji političku zbilju procesuira brzinom stolnog račanala, kuha mozak od smišljanja odgovora na Komadinin izazov, Komadina već gazi naprijed iznoseći najisprazniji mogući stranački program.

“Zalažem se za bolji SDP. Zalažem se za SDP dijaloga, a ne isključivosti. Za SDP toleriranja, a ne eliminiranja. Nije to stranka za ambiciozne i frustrirane, SDP je stranka socijaldemokrata, a ne liberalnih tehnokrata”, objavio je u utorak.

Ovo posljednje bila je poruka Siniši Hajdašu Dončiću, koji se usudio upravljati Ministarstvom prometa nakon što je Komadina odstupio jer je prvi shvatio da je upravljanje državom za SDP previše stresno. Nije to za prave socijaldemokrate. Stoga su u zabludi oni koji su pomislili da je Komadinin plan da on vodi stranku, a Linić državu. Plan mu je da državu vodi Karamarko.

Nikola Bajto