Intrigator

Male vjerske zajednice najavljuju inicijativu za smjenu Vlade Košića

Pisati Vatikanu

Jedini mjerodavni organ koji bi mogao smijeniti biskupa Košića je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. On bi se trebao obratiti direktno Vatikanu

Čelnici vjerskih zajednica u Hrvatskoj izabrali su, čini se, krivu adresu na koju namjeravaju poslati protestno pismo kojim će tražiti smjenu sisačkog biskupa Vlade Košića s mjesta predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za ekumenizam i dijalog, jer misle pisati upravo toj ustanovi. Naime, neki su pripadnici manjih vjerskih zajednica ovih dana, stidljivo i anonimno, u medijima najavili tu mogućnost.

Ne bi bilo čudno da HBK, u kojem je Košić uvažena osoba, takvo pismo ni ne otvori, a kamoli da pokrene neke sankcije protiv biskupa kojem manje vjerske zajednice, ali i velik dio javnosti, debelo zamjeraju način na koji je nedavno u zagrebačkoj zračnoj luci dočekao ratnog zločinca Darija Kordića, puštenog na slobodu nakon što je odslužio dvije trećine 25-godišnje kazne zatvora, na koliko ga je pravomoćno osudio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, proglasivši ga odgovornim po zapovjednoj odgovornosti za pokolj 116 bošnjačkih civila, među kojima i jedanaestoro djece, u Ahmićima.

Urednik vjerskog portala Križ života Hrvoje Cirkvenec kaže da HBK sigurno smatra da Košić radi dobre stvari i da je jedini mjerodavni organ koji bi mogao smijeniti biskupa Košića apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. On bi se, po kanonskom zakoniku, trebao obratiti direktno Vatikanu.

– Biskup Košić, kojem ovo nije prvi ispad, svojim je postupkom pokazao potpuno nerazumijevanje kršćanstva, odnosno da kao nevjerodostojan kršćanin apsolutno nema osjećaj odgovornosti u društvu. A trebao bi, jer vodi jednu od najteže stradalih biskupija u ratu, onu sisačku, hvali se ekumenizmom i dobrim odnosima sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Njegov postupak nije ni izbliza put prema korisnom vjerskom dijalogu – smatra Cirkvenec.

Podsjetimo, uz razularenu gomilu koja je na dočeku Kordiću uzvikivala “Za dom spremni”, Košić je ljubio zločincu ruku; smatra da je osuđen zbog političkih igara, drži ga za moralnu veličinu i prikazuje gotovo kao Isusa Krista.

Kao odličan poznavatelj crkvenih struktura, Cirkvenec kaže da je Košić od vremena obavljanja dužnosti pomoćnog zagrebačkog biskupa do danas doživio ogromnu preobrazbu.

– Nekada se govorilo da je on nada Katoličke crkve, ali otkako je postao sisački biskup postao je druga osoba. Vjerojatno je na njega utjecao i izbor ljudi s kojima se druži, pa Košić sada izgleda kao Danijel Pranjić na poziciji zadnjeg lijevog u reprezentaciji – zaključuje Cirkvenec.

Biskupov postupak osudile su i dvije najveće stranke u Bosni i Hercegovini, Stranka demokratske akcije i Stranački forum mladih SDP-a BiH, koji je najavio podnošenje kaznene prijave protiv Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i aktualnog predsjedatelja Doma naroda Parlamenta BiH, jer je sudjelovao u svečanom dočeku Kordića na stadionu u Busovači i tako pokazao da ne poštuje zakone vlastite zemlje.

Dragan Grozdanić

Index na meti DORH-a

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu navodno je podnijelo prijedlog za pokretanje istražnog postupka protiv Matije Babića, osnivača portala Index.hr i zaposlenice Vane Šalov, zbog sumnje u izvlačenje novca iz tog portala. Spomenuti dvojac ŽDO bi mogao teretiti da su navodno u periodu između 2006. i 2009. godine putem studentskih ugovora iz tvrtke koja je isplaćivala honorare za rad na portalu, izvukli oko šest i pol milijuna kuna, no službenu potvrdu iz DORH-a o tome do zaključenja ovog broja nismo dobili. Na prilično opsežno ispitivanje bilo je pozvano preko 160 ljudi koji su na portalu radili još od 2003. godine, doznaju “Novosti”. Novac su navodno koristili za isplate zaposlenicima “na ruke”.

Podsjetimo, rat između Indexa i bivšeg ministra financija Slavka Linića počeo je kada je Index otkrio da je Linić novogodišnje praznike u Dubaiju proveo sa svojim prijateljem Jozom Kalemom, koji je u tom trenutku državnom proračunu bio dužan više milijuna kuna. Sukob je vrhunac doživio kada su se počele pojavljivati prve velike rupe u projektu predstečajnih nagodbi, koje je Linić smatrao svojim najvažnijim postignućem. One su trebale postati spas za radna mjesta u prezaduženim tvrtkama, no pokazale su se poligonom za oprost poreznih dugova velikim tvrtkama i spašavanje neuspješnih uprava vlasti i državi bliskih tvrtki.

Već tada su novinari Indexa govorili o pritiscima i ucjenama dirigiranima od strane Linića, koje su dobivali iz Ministarstva financija. Posljednji je veliki sukob nastao zbog pisanja Indexa o precijenjenom državnom otkupu zemljišta tvrtke Spačva, koja je u vlasništvu još jedne Liniću bliske osobe, Ratomira Radakovića, sina Linićeva prijatelja Petra Radakovića, zbog čega je Linić i smijenjen.

Matija Babić za “Novosti” je rekao da će istragu komentirati na portalu Index.

J. Jagić

Kratko i jasno

Dragan Zelić, GONG

Nova izborna pravila

GONG predlaže sličan način glasanja kao i na izborima za Europski parlament, uz obavezno snižavanje praga unutar liste s deset na pet posto

Što je glavna zamjerka izbornom sustavu u pogledu parlamentarnih izbora?

Neki od glavnih problema koje GONG navodi u svom analitičkom dokumentu (NIZ) odnose se na nedovoljan utjecaj birača u izbornom procesu, na razliku između broja birača u pojedinim izbornim jedinicama koja dovodi do nejednakosti glasa i upitnosti ustavnosti izbora, te na zastarjela medijska pravila praćenja izbora koja ne pridonose kvalitetnoj informiranosti. Poseban je problem da se osobe pravomoćno osuđene primjerice za ratne zločine ili gospodarski kriminal mogu kandidirati iz zatvora i da gradonačelnici mogu istovremeno obnašati dužnost saborskog zastupnika. Potrebna je daljnja profesionalizacija tijela koja provode izbore, od DIP-a do biračkih odbora. O tehničkoj neusklađenosti izbora i kratkih rokova za njihovu organizaciju ne treba ni govoriti. To su samo neki od problema za čije rješavanje nema dovoljno političke volje, zato ćemo inzistirati na sveobuhvatnoj promjeni izbornog zakonodavstva.

Zalažete se za uvođenje preferencijalnog glasa, kao i za promjene izbornih jedinica?

Zatvorene neblokirane liste (liste na izborima za EU parlament) podrazumijevale bi mogućnost da birač svoje preferencije raspodjeljuje između kandidata unutar samo jedne izborne liste. GONG predlaže sličan način glasanja kao i na izborima za Europski parlament, uz obavezno snižavanje praga unutar liste s deset na pet posto. U najvećim izbornim jedinicama, u kojima bi se birao veći broj zastupnika, predlažemo da birač ima više glasova koje može rasporediti unutar liste. Kako bi se osigurali pravednije političko predstavništvo i bolja informiranost te smanjila mogućnost manipulacija, granice budućih izbornih jedinica trebaju pratiti administrativno-teritorijalni ustroj.

Donose li promjene što novo po pitanju nacionalnih manjina?

GONG se u ovom trenutku zalaže za svojevrsni status quo kada je riječ o biračkom pravu pripadnika nacionalnih manjina i naravi mandata zastupnika izabranih u posebnoj izbornoj jedinici. Međutim, predlažemo obavezno rješavanja problema ugrožavanja tajnosti glasanja na biračkom mjestu u smislu odabira glasanja za tzv. manjinske ili za opće liste pred biračkim odborom.

Mirna Jasić

Nedorađeni prijedlog novog ministra zdravlja Siniše Varge

Liječnici atletičari

Kako je u specifičnom zanimanju kakvo je liječničko uopće moguće izmjeriti nečiji rad i normirati ga?

Jedna od prvih najavljenih mjera koju kani poduzeti novi ministar zdravlja Siniša Varga jest uvođenje tzv. sistema bonus malus. Sam je novi ministar objasnio o čemu je riječ, kako sindikatima tako i široj javnosti. Radi se dakle o sistemu nagrađivanja radnika koji rade više od normativa i istovremenog kažnjavanja onih drugih. Varga je već dodao da je sadašnje stanje neodrživo, baš kao i aktualni “kolektivni ugovor koji već dugi niz godina definira uravnilovku u osobnim dohocima”.

Ukoliko se napusti politika uravnilovke, dodao je ministar, “onda onaj koji radi po principu znam, hoću, mogu neće moći imati isti dohodak kao onaj koji radi prema maksimi ne znam, neću, ne da mi se“. Još je pojasnio da bonusi koje predlaže ne bi ovisili o ocjeni nadređenog, nego bi se uveo sustav elektroničke evidencije rada i prema njoj bi se bonusi dijelili. U svakom slučaju, zasad imamo malo informacija o pravoj prirodi ove ministrove ideje, ali nam se onako na prvu čini vrijednom da je se propita.

U vezi nje pojavljuje se nekoliko problema, a prvi se tiče kolektivnih ugovora. Naime, tim je dokumentom definirana visina primanja u zdravstvu, pa bi ovakav ministrov stav značio ili novi krug pregovora o promjeni kolektivnog ugovora ili jednostrano rušenje ugovora. Stoga mu je prva replicirala predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek, koja kaže da neće pristati na te izmjene i dodaje da je “ovo valjda pravna država, ja sam s Vladom prije šest mjeseci potpisala novi kolektivni ugovor koji vrijedi četiri godine. Ako se promijenio ministar, nije se promijenila cijela Vlada”.

Ima još spornih stvari oko sistema nagrađivanja i penalizacije. Najprije, postavlja se pitanje kako bi u jednom tako specifičnom zanimanju kakvo je zdravstvo uopće bilo moguće izmjeriti nečiji rad i normirati ga do mjere da se primanja određuju isključivo prema njemu. Također, može se pretpostaviti da bi onaj koji bi uveo sistem bonus malus htio stati na kraj ne samo neradu, nego i koruptivnim utjecajima u zdravstvu. Međutim, pokušavajući riješiti jedan problem, mogao bi se ministru otvoriti drugi, još teži. Pod pretpostavkom da bi se ovaj sistem ticao svih u zdravstvu, dakle i liječnika samih, a ne samo pomoćnog i popratnog osoblja i ostalih zdravstvenih radnika, onda bi problem mogao biti taj da se u posao liječenja kompeticija i izmjerljivost uvode kao vodeći kriteriji. A medicinski tretman pretpostavlja, prije svega, individualni pristup čovjeku, pristup koji je teško supsumirati pod bilo kakav meritokratski princip.

Moglo bi nam se tako dogoditi da umjesto pribranih liječnika dobijemo nervozne izdavaoce recepata koji primarno brinu o bonusima i dostizanju normi. Normativizacija je nekim kategorijama već uvedena (stomatolozima, obiteljskim liječnicima, liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti), uglavnom kroz paušal preko tzv. glavarina, a bilo je i pokušaja bodovanja svake pojedine doktorove aktivnosti.

Rekli bismo da dobrog rješenja u ovakvim okolnostima zapravo nema, jer je ova profesija odavno zagazila u privatizaciju ili neki oblik privatizacije svoje djelatnosti. U takvim okolnostima nerijetko se gubi iz vida koja je liječnicima primarna zadaća. Budući da se od njih traži da sami budu svoji administratori, sami svoji menadžeri, da budu kompetitivni, brzi i produktivni, da se snalaze na tržištu rada, teško je uza sve to očekivati i da budu ono što bi prioritetno morali biti – dobri liječnici.

Rade Dragojević

Radnički rezervat

Outsourcing je plaćanje drugom što radiš sam; podjela dobiti zarađene na tuđoj nesreći; unutarnje čišćenje putem vanjskog pranja novca; socijaldemokracija na djelu – neki su od dosad zaprimljenih ironičnih prijedloga pristiglih na natječaj za hrvatsku inačicu riječi outsourcing i spin-off koji je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) raspisao krajem prošlog tjedna i kojim su sindikalisti odlučili olakšati razumijevanje stvarnosti i događaja kojima svjedoče.

Kako se navodi, cilj natječaja je bolje razumijevanje procesa koji su navodno neminovni, a rezultiraju degradacijom tisuća građana, njihovom segregacijom i zatvaranjem u rezervate namijenjene “izdvojenim” radnicima. Prema riječima Siniše Kuhara, glavnog tajnika SDSLN-a, outsourcing i spin-off već su razobličeni kao pogubni društveni procesi.

– Što znače ove riječi najbolje su rekli građani koji su potpisali sindikalnu inicijativu za referendum o donošenju zakona kojim bi se zabranio bilo kakav oblik izdvajanja pomoćnih i neosnovnih djelatnosti iz državnih i javnih službi. Njih gotovo pola milijuna je nazrelo prijevaru s ciljem daljnje privatizacije svega što je preostalo. Nakon obiteljskog srebra, privatizirati se mogu još jedino ljudi, a na prodaju se prvo nude društveno slabi – poručuje Kuhar i navodi da se globalni sustav društvene nepravde neće urušiti sam od sebe, ali i da nudi sve zloćudnija tehnomenadžerska kvazirješenja i spasonosne spin-formule, i to na sve nerazumljivijem jeziku.

Stoga sindikati i raspisuju natječaj za prijevod, a na njemu, poručuje Kuhar, ne očekuju niti pozivaju na sudjelovanje nikoga iz sadašnje Vlade, u kojoj mnogi imaju talent za jezik, primjerice ministar Siniša Hajdaš Dončić koji se, govoreći o proračunu, proslavio engleskom riječju wobble (klimav). Kuhar kaže da je i na jezičnoj razini ova vlast karikaturalna.

– Možda bi nam bilo mudrije kada bi netko konačno stavio nogu politici kukurikavaca i stvar zaustavio prije nego što prođe ova zadnja i, po svemu sudeći, ničim zaslužena godina na vlasti – zaključuje Kuhar.

Miroslav Edvin Habek

Katran i perje

Otišao da bi ostao – predsjednik HUP-a u inozemstvu

Gastarbajterski blues

Ivica Mudrinić vodi težak život na relaciji Bonn – Zagreb – otok Žut, pa se jada novinarima i naciji

Liberalna javnost je na koljenima: propao je ambiciozni projekt outsourcinga, pa horde poludjelih čistačica, militantnih ložača i povampirenih hauzmajstora prijete ugrozom novom svjetskom poretku. Što učiniti u ovako kritičnom trenutku za domovinu? Odgovor se nameće sam po sebi: pozvati člana uprave Deutsche Telekoma Ivicu Mudrinića da sa svoga radnog mjesta u Bonnu uputi jednu od uobičajeno prijetećih poslanica zabludjelom hrvatskom narodu i pripadajućim manjinama.

– Zaboravlja se da radna mjesta više ne traju 30 ili 40 godina, već pet do sedam godina – ističe Mudrinić, koji je najmanje 79 godina proveo na mjestu direktora domaće ispostave ovog međunarodnog telekomunikacijskog mastodonta, te je svakako kvalificiran za ovakve praktične naputke.

Mudrinić također ne časi časa da u “Jutarnjem listu”, informativnom debiltenu Hrvatske udruge poslodavaca, gladnom čitateljstvu srdačno objasni svoje trenutno radnopravne i životne prilike. Njegova funkcija je dakle “viši potpredsjednik DT-a za stratešku podršku Upravi i članici Uprave (ne znamo kojoj, op. K&P) za Europu”. Shodno tome, Mudrinić je od neprocjenjivog značaja za ovu korporaciju i kao svojevrsni interni konzultant naporno radi na pitanjima strategije i vizije, pošto se telekomski sektor našao pred brojnim globalnim izazovima. Na pitanje neobično zabrinute novinarke o tome kako izgleda njegov gastarbajterski radni tjedan, Mudriniću odmah zasuzi oko jer mu ponekad nedostaje domovina, a još više omiljena ekipa razuzdanih kapitalista iz HUP-a.

– Živim u Bonnu i uglavnom sam gore, dolazim za vikend, naročito sada kada je lijepo vrijeme. Ovisno o drugim obavezama, obično jedan dan uz vikend provedem u Hrvatskoj – priopćava sugovornik “Jutarnjeg”, što bi narodne mase moglo motivirati da mu svakog petka uvečer prirede svečani doček na zagrebačkom aerodromu.

Da domovina treba Mudrinića danas jednako kao i onda kada se na poziv Franje Tuđmana vratio iz Kanade, potvrđuje činjenica da u HUP-u nisu željeli ni čuti za njegov odlazak s dužnosti predsjednika, te ne vide nikakvu diskrepanciju u tome da Mudrinić obavlja tu dužnost iako je zaposlen u Njemačkoj. Tako mu ostaje redovita mogućnost prakticiranja dramatičnih vikend poslanica, ali i opuštanja na čuvenom kornatskom otočiću Žutu.

Petar Glodić