Premijer mekog srca
U subotu poslijepodne, nakon sjednice Vlade Srbije, na konferenciji za novinare mlađahni ministar financija Lazar Krstić objavio je da je podnio ostavku. Vlada je ostavku prihvatila, kao i parlament u utorak, bez rasprave, baš kao što je premijer Aleksandar Vučić najavio. Kako reče Krstić, on je tražio da se provede “težak program”, nezamisliv za srpske uvjete, a samo neke mjere su: smanjenje mirovina od najmanje 20 posto, plaća u javnom sektoru najmanje za 15 posto, otpuštanje 160 tisuća ljudi u narednih dvije godine, kao i “ono što se sada mora desiti”, nakon poplava – povećanje cijene struje od 30 posto.
– Nemam sumnje i verujem potpuno premijeru Vučiću da mi želimo istu zdravu i reformisanu Srbiju i ubeđen sam da će na tome Vlada raditi, ma koliko to bilo teško. Ipak, imamo različite pristupe oko dinamike. Premijer ima meko srce, zato ima toliku podršku naroda i ne sumnjam da niko od njega ne razume bolje šta je moguće sprovesti i kako – objasnio je Krstić koji, po Vučićevim riječima, ipak ostaje njegovim savjetnikom; savjetovat će ga besplatno.
Sve je to bila uvertira za start parlamentarne rasprave o prijedlozima Zakona o radu i Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju, koja je počela u utorak. Javne rasprave nije bilo, pregovori sa sindikatima već su ranije zapali u ćorsokak, a zakoni se donose po hitnom postupku. Sindikati – ne svi, jer neki daju podršku predloženim mjerama (čak i neki u okviru istih poduzeća) – u utorak su počeli i sa štrajkom ispred zgrade Skupštine Srbije i najavljuju da od štrajka neće odustati, tražeći da se predloženi Zakon o radu povuče iz procedure. Za to vrijeme, prava je hajka u pojedinim medijima na sindikate i njihove vođe, prebrojava im se imovina, napuhuju plaće, broje automobili. Na sve to Vučić kaže, na kraju propalih pregovora, da mogu ući u zgradu Vlade, ali on da pregovara “neće ni sa kim”, da bi povodom subotnjeg sindikalnog prosvjeda ispred Vlade rekao da je naložio povlačenje policijskog osiguranja i: “Ne vidim šta ćete da uradite, da zapalite zgradu? Ja mišljenje neću promeniti.”
Bahatost i “ja, pa ja”, što svakodnevno pokazuje u odnosu na javnost i građane. Mlađani Krstić je već drugi ministar koji je promijenjen od 2012. godine u praktički istoj Vladi Srbije, tek su neki ministri novi, a Vučić i Ivica Dačić su samo rotirali svoja ranija predsjednička i potpredsjednička mjesta. Neposredno prije ovogodišnjih izvanrednih parlamentarnih izbora, ostavku je, uz prilično žestoke optužbe na račun Vučića, dao bivši ministar financija Saša Radulović, danas predvodnik pokreta Dosta je bilo, s kojim nije uspio ući u parlament.
Radulović je konferenciju za novinare na kojoj je Krstić podnio ostavku nazvao “pozorišnom predstavom i pretećim prenemaganjem premijera”, a za odlazećeg ministra da je iznio “tragikomično obrazloženje”.
– Niko zdrave pameti ne bi predlagao kombinovano smanjenje penzija za 20 odsto (900 miliona evra), smanjenje plata u javnom sektoru za 15 odsto (800 miliona evra), povećanje cene struje za 30 odsto (500 miliona evra) i otpuštanje 160.000 zaposlenih u javnom sektoru (1,5 milijarde evra) – kaže Radulović.
Po njegovoj ocjeni, pravi razlog Krstićeve ocjene je to što ga “niko ništa ne pita”, a da ga “premijer i kabinetski tim teraju da učestvuje u štetnim tajnim ugovorima – od nastavka pljačkaške privatizacije, prodaje Telekoma, Aerodroma, Lutrije, EPS-a, RTB Bora, do arapskih poslova sa Etihadom, Beograda na vodi i poklanjanja zemljišta u opštini Kula Al Ravafedu”. Umjesto toga, trebalo je ukinuti nepotrebne agencije, otpustiti partijski zaposlen višak iz javnog sektora, koji ništa ne radi a prima “deluks socijalnu pomoć”, ukinuti subvencije, raskinuti tajne ugovore i “otpustiti nesposobne ministre i gradonačelnike s kupljenim diplomama i doktoratima”.
Priličan broj ekonomista slaže se s Radulovićevim ocjenama, a dosta njih kaže i to da je cijela priča oko ostavke izrežirana. Krstić je, eto, bio za žestoke mjere, a premijer je mekog srca i zna da to već osiromašeno radništvo ne bi podnijelo. Vučić, srpska radnička majka, narodni je dobročinitelj, no smanjenja plaća i mirovina sigurno će biti od jeseni. Najavio je to aktualni ministar privrede (sada i v.d. financija) Dušan Vujović: smanjit će se i jedno i drugo za deset posto (i to, čini se, linearno, jednako onima koji imaju sto eura i onima koji broje tisuću ili mnogo više), a za struju ćemo još vidjeti, usprkos tome što sam ministar kaže da to ne bi riješilo problem zato što menadžment Elektroprivrede Srbije ima 600 visoko plaćenih direktora, a prosječna plaća je oko 700 eura, duplo veća nego navodno prosječna plaća u Srbiji. Isto je i s agencijama, koje zapošljavaju uglavnom partijske kadrove i za koje nitko ne zna koliko ih ima, osnivaju se i dalje, s gubitaškim javnim poduzećima u kojima vlada isti sindrom, kao što je održavanje Smederevske željezare, u kojoj je prije koji dan upaljena jedna visoka peć (sve ne bi li se, nakon odlaska Amerikanaca, našao netko tko bi u taj posao ušao), koje košta osam milijuna eura mjesečno. I tako dalje i tako dalje.
U takvoj atmosferi se raspravlja o novim zakonima, bez da se čuje glas radnika i javnosti. S prijedlozima novih normi, koje znatno smanjuju radnička prava, slažu se i podršku im daju brojne udruge poslodavaca, pa i stranaca, jer su ih podržali i Američka privredna komora u Beogradu i razno-razni predstavnici stranih država (na primjer njemački parlamentarci prije nekoliko dana). Nema pobune ni kod mirovinskih izmjena, po kojima će i žene morati raditi do 65. godine, a svaka prijevremena mirovina bit će podložna kaznenim poenima i smanjenju, pa čak i u slučaju da netko navrši 40 godina radnog staža prije nego što je dostigao i starosnu granicu.
Ostaje da se vidi u kojem obliku će ti zakoni biti izglasani u Skupštini Srbije, jer je opozicija već najavila brojne amandmane. Ipak, teško da će se nešto drukčije od onoga što je vladajuća garnitura namjerila dogoditi. Naime, prijedlozi su u Skupštinu stigli u ponedjeljak, u utorak je počela rasprava, a predsjednica parlamenta Maja Gojković izjavila je da očekuje da Zakon o radu bude izglasan već – u četvrtak. Tako je, naime, naredio premijer mekog srca.