Rabljena sedmica
Merkel
Izravno iz lože stadiona Maracana u Rio de Janeiru, gdje se radovala četvrtoj svjetskoj tituli njemačkog nogometa, kancelarka Angela Merkel sletjela je na dubrovački Stradun. Dočekao ju je predsjednik Ivo Josipović u društvu predsjednika zemalja regije, koji se okupljaju pod egidom procesa Brdo-Brijuni, regionalnog predsjedničkog druženja začetog nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. “Jasno se zalažemo za europsku perspektivu svih država regije. Od toga nećemo odstupiti i to vrijedi za sve njemačke političke stranke”, kazala je Merkel i posebno pohvalila unaprjeđenje odnosa Srbije i Kosova. Kancelarka se snažno založila za dva projekta koji se velikim dijelom tiču upravo ove regije – jadransko-jonsku autocestu i željezničku vezu München – Istanbul – i napomenula da je našim zemljama do 2020. na raspolaganju gotovo 12 milijardi eura europskog novca za infrastrukturne projekte. Krajem kolovoza njemačka kancelarka ugostit će najviše dužnosnike svih osam država zapadnog Balkana, a razgovarat će se isključivo o konkretnim projektima i o načinima financiranja tih projekata. A jedan od velikih zahvata o kojem se govorilo u Dubrovniku jest gradnja LNG-terminala na otoku Krku: taj projekt otvoreno je podržao i europski povjerenik za energetiku Günther Oettinger, a čini se da mu je sklona i Njemačka.
Merkel je, inače, ocijenila sjajnima njemačko-hrvatske odnose – unatoč nesporazumima u vezi s izručenjem Josipa Perkovića – ali domaće komentatore to nije spriječilo da naglase da se kancelarka nije htjela susresti s premijerom Milanovićem i da dolazak u Dubrovnik nije “službeni državni posjet”. To što na dubrovačkom skupu nije bilo nijednog regionalnog premijera, i to što će se Merkel i Milanović susresti u kolovozu u Berlinu, e to su činjenice kojima se ne smije dozvoliti da ugroze unaprijed konstruiranu tezu.
Ćirilica
U Saboru se – pod budnim okom pripadnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara – raspravljalo o prijedlogu parlamentarnog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da se neprihvatljiva referendumska inicijativa spomenutog stožera o zabrani ćirilice na javnim zgradama u tom gradu, inicijativa koja je prikupila dovoljan broj potpisa građana, pošalje na ocjenu ustavnosti Ustavnome sudu. Kad je prijedlog rečenog odbora stigao na plenarnu sjednicu, HDZ-ovci su zaboravili da su se bili suglasili s tim rješenjem ili naprosto nisu mogli suspregnuti nacionalističke porive, pa su sabornicom – uglavnom u pravcu Milorada Pupovca – letjeli izrazi i optužbe kakvi su se pod tim krovom rijetko mogli čuti i ranih devedesetih. Tomislav Karamarko pustio je u napad drugi partijski ešalon predvođen Miroslavom Tuđmanom koji je, eto, došao u priliku da i na otvorenoj sceni demonstrira svoje političko štetočinstvo i nedoraslost: sad je još jasnije zašto su dotičnoga i Ivo Sanader i Jadranka Kosor držali podalje i od HDZ-a i od Sabora. A jasno je i zašto mu je Karamarko poklonio važnost…
Rad
Posljednjeg dana saborskog zasjedanja, prije dvomjesečne ljetne stanke, izglasan je novi Zakon o radu koji nije po volji ni sindikatima ni poslodavcima, što je ministru rada Mirandu Mrsiću bilo dovoljno da zaključi kako je Vlada na pravom putu čim je napadaju i jedni i drugi. Za “fleksibilnije” radno zakonodavstvo – od kojeg se očekuje rast zapošljavanja, ali nitko ne nudi gotovo nikakve argumente u prilog takvom očekivanju – glasalo je 80 parlamentaraca, dok ih je 34, među kojima su i zastupnici SDSS-a, bilo protiv. U trenutku izglasavanja novog zakona članice Ženske fronte za radna i socijalna prava oglasile su se s galerije “Internacionalom”, pa su udaljene iz Sabora.
Partnerstvo
Istog dana kad i Zakon o radu, Sabor je izglasao i Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola. Taj zakon omogućit će homoseksualnim osobama da mogu konzumirati sva prava kao i heteroseksualni bračni parovi, osim prava na posvajanje djece. Zakon je prošao sa 89 glasova za, dok je 16 njih diglo ruku protiv toga da Hrvatska postane, ipak, malo bolje i ugodnije mjesto za život.
Luncer
Umro je Vilko Luncer, veliki sportski novinar koji je sport i novinarstvo shvaćao pozivima besmislenima ako nisu u funkciju ljudskosti, bratstva i općeg dobra. Luncer je umro u 81. godini, a premda to zacijelo ne piše u medicinskim dokumentima, otišao je možda i zbog tuge što se Vjesnikov neboder – u kojem je ostavio najbolje i najsretnije godine života – pretvorio u beživotno ruglo i svojevrsni antispomenik naporima ovdašnjih medijskih tajkuna i političkih elita na planu sistematskog uništavanja novina i novinarstva u Hrvatskoj. Luncer je bio jedan od čelnih ljudi Vjesnikove kuće i Sportskih novosti od sredine sedamdesetih do početka devedesetih godina prošloga stoljeća, dakle u vrijeme najvećeg procvata novinske industrije na našim prostorima, kad je kuća Vjesnik bila najmoćniji novinski izdavač na Balkanu. A onda su došli novopečeni gazde kojima nije trebalo dugo da sve pretvore u prah i pepeo. Različiti politički pokrovitelji medijskih gazda pak izvrgli su poniženju vrijednosti u koje je Vilko Luncer istinski vjerovao: od antifašizma do socijalne pravde.