Intrigator

Svjetskim prvacima po 300.000 eura, Hrvatskim reprezentativcima 140.000

Unosna blamaža

Znamo li da je njemački BDP dva i pol do tri puta veći od hrvatskog, možemo reći da su naši reprezentativci honorirani obilnije od predstavnika Njemačke

Nijemci su osvojili Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, a njihova premijerka – dan i pol nakon slavlja u Rio de Janeiru – osvanula je u Dubrovniku poput zvijezde kojoj će tek nekoliko španjolskih turista zviždanjem iskazati svoju nesklonost, ali ne zbog nogometnih razloga, nego zbog njezina liberalnog ekonomsko-političkog programa nametnutog zemljama Europske unije, naročito onima perifernima. Hrvati o tome očito nemaju izgrađeno mišljenje, pa se nisu oglašavali pred Angelom Merkel na Stradunu, zacijelo vjerujući da se njih ta kužna periferija uopće ne tiče, bogu hvala.

A budući da nas se u ovoj zemlji to ne tiče, ne moramo reagirati ni na čisto domaće ekonomsko-političke momente kroz koje i u općoj krizi bogati postaju još bogatiji. Kroz koje se zapravo, kao što promiče i Superhik, taj groteskni antipod Robina Hooda, otima siromašnima da se dade bogatima.

Jedan od takvih načina za odobrovoljavanje imućnih članova zajednice jest i najnovija porezna mjera za rasterećivanje njihovih dramatično intenzivnih rashoda. Ali, vratimo se radije nogometu, koji smo ostavili negdje u ranoj fazi ovog teksta, i pogledajmo kakve on sad opet ima direktne veze s ekonomijom i pripadajućom politikom. Njemačka, dakle, inkasirat će od FIFA-e, svjetske nogometne organizacije, oko 26 milijuna eura za titulu. A nacionalna organizacija podijelit će od toga samim igračima nepunih sedam milijuna ili po 300 tisuća eura svakome od njih. Nije loše, naprotiv, ali za svjetsku titulu nije ni posebno rasipnički. Hrvatski igrači, međutim, osvojili su treće, predzadnje mjesto u grupi, točnije službeno 19. mjesto ukupno. I to s dva poraza i jednom pobjedom, koja se i dalje istražuje zbog sumnje u namještanje rezultata. A za taj su doseg primili svaki po 140 tisuća eura ili takoreći pola njemačke premije.

Znamo li da je njemački BDP per capita dva i pol do tri puta veći od hrvatskog, možemo reći da su naši reprezentativci honorirani obilnije od predstavnika Njemačke. No dok bude hvalila prednosti fiskalnog discipliniranja, Angela Merkel će zasigurno propustiti da hrvatskim domaćinima predloži i racionalizaciju tako raskalašenog sistema premija. Ako to već nitko od njih ne čini nad bankovnim te inim menadžmentom, teško da bi vukli za uši predsjednika nacionalnog nogometnog saveza Davora Šukera i njegova dopredsjednika Zdravka Mamića, ugledne korisnike izdašnih javnih subvencija.

Igor Lasić

Tuđmanov ručni rad

Jeste li razgovarali o osnovnoj školi u kojoj su obavezni predmeti Gospodarstvo i ručni rad za dječake, Stvarna obuka, Narodni jezik i neizostavni Nauk vjere, pitanje je koje bi se moglo postaviti novom ministru znanosti, obrazovanja i sporta Vedranu Mornaru nakon dugo očekivanog sastanka s kardinalom Josipom Bozanićem, kojeg je upoznao, kako su mediji prenijeli, sa svojim viđenjima sustava obrazovanja i reformama koje će poduzimati u području osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, posebice u pogledu kurikuluma.

Kardinal Bozanić je, naravno, izrazio veliko zanimanje za cjelokupni sustav obrazovanja i iskazao interes za dijalog i suradnju, a ministar Mornar je rekao da se promjene u školstvu najbrže i najkvalitetnije mogu provesti u “atmosferi dijaloga, stalnog propitivanja i unaprjeđenja”. Kao alternativni model unaprjeđenja školstva ministru Mornaru mogao bi se podastrijeti i osnovnoškolski program kakvog je Hrvatska već imala i koji je iznjedrio mnoge velikane – uključivši prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Naime, “Novosti” imaju preslik “ispitnog izvješća trećeg godišta godine 1931/1932” nekadašnje pučke škole u Velikom Trgovišću, iz kojeg je vidljiv opsežan školski program po kojem je Franjo Tuđman u trećem razredu osnovne škole imao čak devet predmeta, koje je vrijedno navesti.

Dakle mali je Franjo skupljao petice iz Nauka vjere, Narodnog jezika, Računstva i geometrije, Stvarne obuke, Krasnopisa, Risanja, Pjevanja, Gimnastike i Gospodarstva i ručnog rada za dječake. Ono gdje je Tuđman zakazao u svojim školskim danima bilo je ponašanje, odnosno tadašnje ćudoredno vladanje, iz kojeg mu je tada zaključena ocjena vrlo dobar. Prema opaskama iz ispitnog izvješća, Franjo Tuđman posebno se isticao u Narodnom jeziku i Nauku vjere, a naročito u ručnom radu za dječake. Što god to značilo – možda će to pomoći ministru Mornaru i kardinalu Bozaniću u unaprjeđenju školstva.

M. E. Habek

Kratko i jasno

Gojko Bežovan, profesor socijalne politike

Poreze menadžerima

Najvišom stopom poreza na dohodak od 40 posto treba opteretiti ekstremno visoke dohotke

Ministar financija Boris Lalovac razmišlja o ukidanju najviše stope poreza na dohodak od 40 posto za plaće više od 8.800 kuna. Tako bi spriječio odljev mozgova, iako tako visoke plaće u pravilu imaju bankari i burzovni špekulanti. Bi li to produbilo socijalni jaz?

Takav prijedlog ministra trebalo bi ozbiljno raspraviti i testirati kako bi se vidjelo koliki su troškovi i kakve koristi za zemlju, jer mi se nalazimo pred izazovom regionalne konkurentnosti. Nisam za produbljivanje socijalnog jaza, ali porezima bismo trebali doprinositi u skladu s našom gospodarskom snagom. Razinu najviše stope poreza na dohodak od 40 posto ne treba ukinuti, nego prije podići na jako visoke i ekstremno visoke dohotke, poput onih koje imaju bankovni menadžeri, a čiji se dio dohotka često tretira kao udjel u dobiti. Riječ je o onima koji zarađuju neto mjesečno od 18 do 20 tisuća kuna.

Može li se ukidanjem te stope za one koji ne ulaze u kategoriju ekstremno visokih i jako visokih dohodaka biti konkurentan i pokrenuti ekonomiju, odnosno srednji sloj?

Bili bismo svakako konkurentniji nego što to sada jesmo. Ovako jedan dio tog srednjeg sloja, koji nalazimo u sektoru novih tehnologija (IT) i koji nemaju jako visoke zarade, puno novca daje državi i njenoj administraciji. Što znači da sam ja sveučilišni profesor – nisam konkurentan. Ne mogu sam kupovati knjige ni plaćati stručne konferencije. Za to sam da se srednji, poduzetnički sloj oslobodi postojećeg poreza od 40 posto i da se nađe neki drugi model.

Ako bi prijedlog ministra Lalovca zaživio, kako vidite da bi država pronašla dvije milijarde kuna koje bi time isparile iz državnog proračuna?

I to je stvar ozbiljne rasprave. Možda bi taj novac država mogla namaknuti kroz oporezivanje imovine, iako nisam siguran da ćemo taj zakon tako brzo uvesti. Oni koji imaju imovinu posjeduju i političku moć i ne vidim da će uvesti porez protiv sebe.

Dragan Grozdanić

Gospić vraća spomenik geniju, ali na neugledniju lokaciju

Teslu na marginu

Prema odluci Gradskog vijeća, spomenik Tesli neće biti vraćen na centralni gospićki trg, nego postavljen ispred Kulturno-informativnog centra

Spomenik Nikoli Tesli u Gospiću bio je postavljen na središnjem istoimenom gradskom trgu sve do 1992. godine, kada je miniran. Sada taj napadno ideološki redizajniran trg nosi naziv Stjepana Radića, a u središnjem dijelu nalazi se fontana Vile Velebita. I pored toga što su se sve stranke u Saboru jednoglasno složile da se 10. srpanj proglasi Nacionalnim danom Nikole Tesle, od vraćanja spomenika na staru lokaciju neće biti ništa.

Gradsko vijeće Gospića odlučilo je da se spomenik Tesli vrati u Gospić, ali na novu lokaciju, ispred Kulturno-informativnog centra (KIC). Protiv nove lokacije glasali su vijećnici SDP-a, među njima i Nikola Maras.

– Cijeli je slučaj previše ispolitiziran i treba prestati s tim zbog općeg dobra. Ratna događanja 1990-ih dovela su do uništavanja spomenika Nikoli Tesli, što je bio sramotan čin, koji je trebalo davno osuditi i spomenik vratiti na staro mjesto. Tesla je bio stanovnik planete Zemlje, a tko nema svijest o tome, teško mu se može pomoći. Tesla je život posvetio općem dobru. Nije bježao od identiteta, a isto tako izdigao se srcem i znanjem iznad svih okvira i zadužio cijeli svijet – smatra Maras.

Odljevi brončanog spomenika Tesle, rad poznatog kipara Frane Kršinića, postavljeni su 1963. ispred Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, 1976. na slapovima Nijagare i 1981. na središnjem gospićkom trgu. Posljednjih nekoliko godina, nakon izlijevanja novog primjerka u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, spomenik skuplja prašinu u skladištu Akademije, čekajući na Gospić, gdje se datum njegovog postavljanja još ne zna.

– Nova lokacija ispred KIC-a možda i nije tako loša, jer će se tamo nalaziti velika gradska knjižnica s popratnim kulturnim sadržajima. Međutim, veći je problem što ta lokacija u Budačkoj ulici nema dovoljno velik smještajni kapacitet. Turisti će obilaziti spomenik, jer će biti u neposrednoj blizini ceste i vozila. Također, nekoliko stotina metara iznad iste lokacije već postoji bista Nikole Tesle ispred Srednje škole Gospić. No najvažnijim od svega smatram simboliku i značaj Tesle, koji zavređuju staru lokaciju na glavnom Trgu Stjepana Radića, uz koji postoji čak i Ulica Nikole Tesle, u kojoj živi sadašnji gradonačelnik Petar Krmpotić (HDZ) – kaže Nikola Maras.

Arheologinja Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiću misli da je KIC odgovarajuće mjesto za spomenik.

– Spomenik nije potrebno vraćati na nekadašnje mjesto, jer je centralni trg u Gospiću od tada doživio određene promjene i sada nije zahvalan za poziciju spomenika, koji je i nekoć na njemu pregrandiozno izgledao – smatra ona.

– Nevraćanje Teslina spomenika na staro mjesto posljedica je nedostatka političke volje. Iako odgovori uglavnom idu u pravcu da bi Teslin spomenik na centralnom trgu narušio sadašnje njegovo koncepcijsko rješenje, mislim da bi za tako nešto struka mogla naći zadovoljavajuće rješenje, a da pritom nikoga ne zakine. Međutim, bojim se da ono vučje vrijeme još uvijek nije u potpunosti iza nas – kaže ličko-senjski dožupan Nikola Lalić (SDSS). Po njemu, osnovni razlog nevraćanja spomenika jest onaj zbog kojeg je i srušen – naučnikova nacionalnost.

– Čaršijske priče kažu da je netko primijetio da Tesla drži knjigu s tri prsta. Takva su bila vremena, kada se, nažalost, mnogo štošta takvog primjećivalo. No mislim da se svi Gospićani zasigurno nisu odrekli Tesle, pa makar oficijelni Gospić to i učinio – zaključuje Lalić.

Mirna Jasić

RTL na HTV-u

Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman potvrdio je svoj status prisavskog faraona i još jednom dokazao apsolutističku moć u izboru podređenih mu suradnika, ali i nemoć onih koji bi trebali kontrolirati njegov rad i provedbu dubioznog plana restrukturiranja – glasi zaključak nakon prošlotjednog izbora Saše Runjića za novog ravnatelja programa, ali i burne sjednice Nadzornog odbora HRT-a na kojoj je najavljeno moguće raspuštanje Radmanovih kontrolora.

Imenovanje bivšeg direktora korporativnih komunikacija na RTL-u Saše Runjića, tvrde naši izvori s Prisavlja, novi je dokaz Radmanove samovolje, ali i opće apatije koja je zahvatila HRT, jer mu je prethodila anketa u kojoj je 1.247 novinara, urednika, snimatelja i ostalih prisavskih kreativaca trebalo dati glas za jednog od tri kandidata. Glasalo ih je samo 132, a Radman se odlučio za nezavisnog producenta Sašu Runjića iako je dobio samo 23 glasa, dok je pobjednički 71 glas dobio Zvonko Varošanec, šef Službe za kontrolu kvalitete programa, dugogodišnji novinar i urednik koji bi, tvrde naši izvori, za Radmana bio puno tvrđi orah.

S druge strane, Runjić je autsajder na HRT-u i kao vlasnik tvrtke Fikcija d.o.o koja se bavi televizijskom produkcijom mora zalediti svoje dosadašnje poslove. Runjić zasad ne komentira sumnje medija o sukobu interesa, ali i teze da je idealan izbor za Radmana. Naime, vrijedno je podsjetiti da je upravo Runjić kao protukandidat Radmanu na natječaju za glavnog ravnatelja predlagao restrukturiranje HRT-a prema kojem čak i Radmanova otpuštanja djeluju kao “outsourcing s ljudskim likom”.

“Cilj je broj stalnih zaposlenika svesti na trećinu sadašnjih, dakle na 1000 do 1200. Istodobno, HRT će postati stabilni stalni naručitelj sadržaja od kojeg će moći živjeti barem 5000 do 6000 vanjskih suradnika”, pisao je Runjić u svom programu iz 2012. godine.

O izboru šefa programa koji preferira vanjske suradnike zasad šute i sindikati na HRT-u, ali i NO koji je usvojio izvješće o nadzoru zakonitosti rada i poslovanja Radmanove uprave, iako je protiv tog izvješća bio i sam šef NO-a Viktor Gotovac. Uglavnom, kriza na HRT-u prelila se i na nadzornike Radmanove uprave.

M. E. Habek

Katran i perje

Bivši general Pavao Miljavac u panici

Zračna upozorba

Hrvatska gubi sposobnost kontrole zračnog prostora i ugrožena je nacionalna sigurnost, zabrinut je Generalski zbor

Šokantno! Tragično! Upozorba! Slikopisni tjednik! Prenosimo izvješće iz Glavnog stana penzionerske udruge Hrvatski generalski zbor, u kojoj djeluju uglavnom časnici iz zaboravljenog vremena Franje Tuđmana. Udruga je pod trenutnim ravnanjem Pavla Miljavca, bivšega general-colonela, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, potom ministra obrane te vojskovođe kao takvog.

– Nakon analize situacije, koju smo dugo pratili, odlučili smo poslati pismo upozorbe, jer Hrvatska gubi sposobnost kontrole zračnog prostora i ugrožena je nacionalna sigurnost zbog problema s remontom MiG-ova u Ukrajini – dramatično raportira Miljavac, također i djelomično bankrotirani poduzetnik, koji je uz vojnu karijeru razvijao i nekoliko tvornica parketa, a najčuvenija je ona u Maletićima kraj Novigrada, blizu Jarčeg polja nedaleko Duge Rese.

Tako je bilo sve dok mu recesija i deflacija “švicarca” nisu pojele kredite, pa mu je imovina zamalo otišla na javnu aukciju, ali ga je u zadnji čas spasio tajkun i dobrotvor Jozo Kalem. Miljavac ne posustaje unatoč životnim nevoljama, pa se angažira na zaštiti neprikosnovene nacionalne suverenosti.

– Svi rokovi remonta prekoračeni su, a pet zrakoplova koji su stigli iz Ukrajine nisu ispravni – jednome curi gorivo, drugi se gasi u zraku. U zrakoplovima nije integrirana nužna komunikacijska, identifikacijska i navigacijska oprema – kaže zabrinuti Miljavac i izražava sumnju u moguće nezakonite aktivnosti remontnih tvrtki u Ukrajini, te traži da moćna i neovisna Republika Hrvatska prekine ugovor s Ukrajincima, zatraži povratak zrakoplova iz Ukrajine i naplati papcima penale zbog neobavljenog posla.

Ljetnom ludilu koje izaziva prekomjerna konzumacija kiselih krastavaca aktivno se pridružuje ministar obrane Ante Kotromanović: kaže da će “sebi pucati u glavu ako se dokaže da je pogodovao Ukrajincima” u ovom zanimljivom poslu.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo poznato je po tome što nijedan njegov avion nije u stanju uzletjeti, a ukoliko se to slučajno dogodi, redovito se oglašavaju sirene za uzbunu, nakon niza incidenata u kojima su bili ugroženi civilno stanovništvo i domaće životinje.

Petar Glodić