Kronika
Svi smo braća i sestre
Neka vlada ljubav bez obzira na boju kože, na stepen naše kulture, na to kome narodu pripadamo i koju veru ispovedamo, rekao partijarh srpski Irinej u Karlovcu
Znam tragičnu istoriju ovog hrama i naroda kojem je hram pripadao. To je bilo vreme kada se um, kojem je Gospod dao dar da razmišlja, promenio u nešto što nije Bogu milo. Naše je da se Bogu pomolimo da se ljudi sa takvim umom, sa takvom zlom voljom nikad više ne pojave na ovoj kugli zemaljskoj. Umesto toga neka vlada ljubav kojom Bog nas ljubi, nas decu njegovu, a svi smo mi braćo i sestre deca božja, bez obzira na boju kože, na stepen naše kulture, na to kome narodu pripadamo pa čak i koju veru ispovedamo, kazao je patrijarh srpski g. Irinej nakon osvećenja i bogosluženja u Crkvi Svetog oca Nikolaja u centru Karlovca, oštećenoj dinamitom 1991., potom srušenoj i nanovo izgrađenoj.
– Kada zlo činimo bez razloga, bilo kome, činimo ga ponajprije sebi. Ne možemo činiti zlo drugome, a da ga ne činimo i sebi. Svatko će dobiti ono što je i zaslužio. Svatko će požnjeti ono što je posejao, dodao je.
Za osvećenje Crkve Svetog Nikole patrijarh je rekao da je to veliki dan, kada je zacijeljena velika i krvava rana nastala u doba kad je hram porušen. Kazao je i da bi želio, vjerujući da tako misle i ostali, da se nigdje ne dogode djela kakva su se dogodila u Karlovcu. “To je jednako tragično za one na koje se mržnja odrazila, ali i za one koji su tako nešto učinili. Činiti zlo ne čini radost čovjeku, smatra patrijarh, već je samo dobro radost i ljepota. Nanositi zlo, bol i tugu drugima nije po božjoj volji, ni moralno ni stvar normalnog života na ovom svijetu.”
Govoreći o položaju SPC-a na jugoistoku Evrope, odnosno u državama nastalim da području SFRJ, g. Irinej je kazao da nije nimalo zavidan.
– Naša je crkva veliki stradalnik, pre svega u Drugom svetskom ratu što se nažalost ponovilo i nedavno. To je tragično, jer znači da postoje neke namere koje nisu humane. Zašto je to tako, ja ne znam. To je tragično, jer smo jedni i drugi hrišćani, nismo vere nepoznate jedna drugoj, nas vezuju istine mnogo veće nego što nas dele. Ono što nas deli nije suštinsko, mi smo tako bliski, najbliži jedni drugima i mora postojati harmonija, ljudski odnos koji priliči ljudima koji ispovijedaju istog gospodina Hrista. Nadamo se da će prošlost koja je tragična dati dovoljno pouke svima nama da se takvi događaji ne dešavaju.
Patrijarhu smeta i odnos prema ćirilici u posljednje vrijeme.
– Mi imamo svoje pismo i nama je mnogo stalo do toga pisma te nam teško pada kada pojedine crkve izražavaju nešto suprotno imenu ćirilice. Prošlost treba sagledati objektivno. U tom pismu ni jedno veliko zlo nije napisano, dodao je patrijarh.
Smatra da su rimokatolička i pravoslavna crkva u budućnosti odgovorne za normalizaciju odnosa između Hrvata i Srba. Patrijarh je također rekao da mu je ovo drugi posjet Karlovcu te da je tu prvi put bio prije tridesetak godina.
Ovogodišnji dan i krsna slava Gornjokarlovačke eparhije 17. juli, na dan Sveštenomučenika Save Trlajića ostat će karlovačkim pravoslavcima u velikom sjećanju. Pokojni vladika Sava Trlajić bio je gornjokarlovački episkop 1941. godine. Ustaše su mu ponudili da ode u Srbiju što je on odbio uz obrazloženje da mora ostati uz svoj narod. Život je okončao u Jadovnom.
Patrijarh je u Karlovac došao u srijedu 16. jula poslije podne. Tim je povodom najprije služena doksologija u Crkvi Svetog Nikole – odnosno bogosluženje u čast njegova dolaska. Patrijarh je potom posjetio kuću u kojoj živi episkop gornjokarlovački Gerasim, tu se susreo sa karlovačkim gradonačelnikom, inače i potpredsjednikom HDZ-a Damirom Jelićem. Potom je obišao Manastir Bogorodice Trojeručice u Donjem Budačkom gdje je također sudjelovao na bogosluženju i večerao.
Patrijarh je u četvrtak 17. jula, na samu krsnu slavu, predvodio svečano bogosluženje i osvetio Crkvu Svetog Nikole, a potom i kamen temeljac za izgradnju parohijske kuće uz samu crkvu. Patrijarh je održao konferenciju za štampu i sudjelovao na ručku sa više stotina ljudi. Ovim svečanostima prisustvovali su brojni gosti: savjetnik predsjednika RH Stjepo Bartulica, karlovački župan Ivan Vučić, gradonačelnik Damir Jelić, pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, dekan Karlovačkog dekanata Franjo Tomašević, glavni imam Medžlisa islamske zajednice u Karlovcu Admir efendija Muhić, imam Džemata Karlovac Damir efendija Livak i mnogi drugi. Bio je tu cijeli niz episkopa SPC-a i više desetaka niže rangiranih sveštenika.
Svečanostima su prisustvovali i brojni predstavnici srpske zajednice. Bili su tu Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, potpredsjednik SDSS-a i saborski zastupnik, dr. Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, predsjednik SKD Prosvjeta Čedomir Višnjić te brojni drugi. U kratkom i neformalnom razgovoru sa patrijarhom Irinejom, Milorad Pupovac mu je poklonio dvotomnu knjigu o ustaškom logoru Jadovno autora Đure Zatezala.
Crkvu Svetog oca Nikolaja gradio je poznati karlovački graditelj Josip Štiler, od 1785. godine. Izgradnja je trajala nepune dvije godine, a crkva je prvi put posvećena 1803. Iako je značajno devastirana u Drugom svjetskom ratu i detaljno opljačkana, ipak nije bila srušena. Minirana je 1991. Uz pomoć države, na ovom zaštićenom spomeniku kulture, obnova je započela 2007. Uz crkvu se sada gradi parohijski dvor koji je tamo stajao do sredine 60-tih kada se sam urušio.
Milan Cimeša
Isprika
U prošlom, 761. broju Novosti, na prvoj stranici Kronike, u tekstu pod naslovom “Čovjek dijaloga i tolerancije” objavljena je fotografija patrijarha srpskog Irineja, ispod koje je pogrešno bio potpisan zagrebačko-ljubljanski mitropolit Porfirije.
Ispričavamo se velikodostojnicima SPC-a i čitaocima na nenamjernoj tehničkoj pogrešci.
Komemoracija žrtvama ustaškog logora nedaleko Zagreba
Mladi pojma nemaju
Ako mladi ne znaju za što smo se mi borili i zašto smo sjedili po logorima, onda je sve bilo uzaludno – Branko Lustig
Brojni antifašisti, predstavnici Zagreba i okolnih gradova, srpske zajednice Zagrebačke županije i političkih partija obilježili su 14. jula godišnjicu proboja zatvorenika ustaškog logora Kerestinec kod Zagreba i odali počast žrtvama, uključujući skoro sve
učesnike proboja koji su uhvaćeni i postrijeljani. Skup je organizirao savez antifašističkih boraca i antifašista (SABA RH), a nakon polaganja vijenaca, u čemu su učestvovali i delegacija VSNM-a zagrebačke županije i antifašisti iz Brežica u Sloveniji, prisutnima se obratio predsjednik SABA RH Franjo Habulin.
– U logoru koji je kao i drugi logori formiran vrlo brzo nakon uspostave NDH, bilo je oko 110 zatvorenika, prije svega komunista i antifašista, od kojih su mnogi bili vrhunski intelektualci i književnici kao na primjer August Cesarec. Oko 20 uhapsila je prije rata Mačekova policija i nakon 10. aprila predala ustašama, dok su ostale pohapsili ustaše nakon tog datuma. Oko 90 njih bilo je smješteno u dvorcu, a ostali, Srbi i Židovi, u gospodarskim zgradama, rekao je Habulin, podsjetivši da je iz logora početkom jula odvedeno deset zatvorenika – među kojima su bili Čedo Prica, Otokar Keršovani i Božidar Adžija – na strijeljanje u znak odmazde za ubijenog policijskog agenta. Među zatvorenicima vršene su pripreme za proboj koji je izvršen u noći s 13. na 14. jul. Logoraši su zauzeli dvorac i savladali stražu, ali je zbog loše organizacije najveći dio njih ulovljen po okolnim šumama i strijeljan, tako da je preživjelo samo nekoliko logoraša.
– Svi poginuli na tom mjestu svoje živote dali radi boljeg i pravednijeg društva, društva s više pravde i jednakosti. Fašizam smo pobijedili, ali pravedno društvo nismo postigli, pa nam predstoji borba za pravdu i jednakost, rekao je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Prisutnima se obratio i Branko Lustig, hrvatski filmski producent židovskog porijekla i dobitnik dvaju Oskara, ističući da ga činjenica da su mu djeda ubili ustaše, oca u Međimurju Mađari, a on sam bio zatočen u logorima Auschwitz i Bergen-Belsen, bez sumnje čini antifašistom i daje težinu njegovim riječima.
– Prije nekoliko dana bio sam u Srebrenici, pa me tamo, kao i prije mjesec – dva u Auschwitzu impresionirao velik broj mladih. To ne zapažam u Hrvatskoj i to me žalosti. Mi koji imamo već 80 godina dolazimo i sjećamo se toga, ali gdje su mladi na takvim mjestima?, pitao se Lustig, rekavši da je među prisutnima bila samo jedna mlada žena.
– Ja mogu ostati i kod kuće, misliti na svoga djeda i na svoga oca, a gdje su mladi ljudi koji pojma nemaju što se događalo? Kad spomenem imena mladih ljudi koji su tu poginuli, neki ljudi uopće ne znaju tko su on, rekao je Lustig i naglasio da se skupovi, kao ovaj u Kerestincu trebaju organizirati ne toliko zbog starih ljudi, već upravo zbog mladih.
– Mi znamo što se događalo, ali mladi ne znaju i njih treba dovesti, pogotovo studente s fakulteta. Tome se treba posvetiti, jer ako ne ostavimo to mladosti i ako ne znaju za što smo se mi borili i zašto smo sjedili po logorima, onda je sve bilo uzaludno, podvukao je na kraju izlaganja. Komemoraciju je upotpunio i nastup pjevačkog zbora pri organizaciji antifašista iz Novog Zagreba, čiji članovi su otpjevali više revolucionarnih pjesama.
Nenad Jovanović
Učili o antifašizmu, razvili prijateljstvo
Škola mira u Savudriji
Stotinjak mladih pohađalo je školu u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske
Preko sto mladih srednjoškolaca i studenata iz svih krajeva Hrvatske, ali i dvoje mladih iz Italije, pohađali su u tri smjene Ljetnu školu mira koja je u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA RH) održana od 19. juna do 20. jula. u Savudriji.
Predsjednik SABA RH Franjo Habulin zadovoljan je ostvarenim u prvoj godini Škole.
– Obilazeći naše udruge po županijama primijetili smo da su tamo uglavnom ljudi u ozbiljnim godinama, dok se u Istri i Primorju više pažnje posvećuje radu s mladima. Tu se nameće potreba da netko nastavi nositi ideju antifašizma i ako danas ne vodimo brigu o kadrovima, onda ćemo sutra ostati bez njih, kaže Habulin.
Iako je plan bio da Škola počne s radom tek 2015., pripreme su dobro krenule, a odziv s terena bio dobar pa krenulo već ove godine. Za školu su se osim Talijana interesirali i iz Slovenije i BiH, tako da dobiva obilježja međunarodne škole.
– Teme su bile povijest antifašizma na ovim prostorima, značenje, uzroci i posljedice antifašizma, totalitarizam i holokaust, ekstremizam, devalvacija etike i morala … Predavači su bili sveučilišni profesori kao Hrvoje Klasić, ali i aktivisti kao Oleg Mandić koji je itekako kompetentan da govori u holokaustu jer je bio zatočenik Aušvica, kaže Habulin.
– Nismo razvili vojni kamp gdje se vježba puškama i gdje se vijore zastave s petokrakama, kao što uz brojne bedastoće komentiraju naši “prijatelji” zdesna. Mlade se nastojalo upoznati s istinom, pa teme nisu predviđale da se govori o ustanku i ofenzivama NOB-a, niti o Domovinskom ratu, kaže čelni čovjek SABA RH.
Osim predavanja, održane su tribine, druženja i zleti, a prije svega međusobno se razvijalo povjerenje, toleranciju i prijateljstvo, kaže Habulin koji smatra da će svoja iskustva polaznici prenijeti u svoje sredine, ali će istovremeno nastaviti održavati kontakte.
– S programom škole upoznato je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta gdje smo u razgovoru s ministrom dobili podršku, kao i Ministarstvo branitelja s kojima smo ostvarili
ozbiljnu suradnju, kaže Habulin i dodaje da je ministar Predrag Matić posjetio školu. SABA RH je osim sa županijskim organizacijama antifašista pozvao na suradnju sve članice Lige antifašista, a u to se najozbiljnije uključio i SNV.
N. Jovanović
U Vukovaru se ponavlja priča sa proteklih izbora
Opet politički vakuum
Kao i lani nijedna politička opcija nije osvojila dovoljan broj mandata da bi formirala većinu u Gradskom veću Vukovara
Čak i da je došla na konstitutivnu sednicu Gradskog veća Vukovara, Slavica Jelinić bi bila suzdržana. S jednim većnikom nemamo izborni legitimet da arbitriramo između dva politička bloka, a da pre toga nije postignut minimalni građanski konsenzus, poručili su iz HDSSB-a odbacujući odgovornost za propali pokušaj formiranja predstavničkog tela u gradu na Dunavu nakon prevremenih izbora održanih u junu.
Vukovarska priča se tako ponavlja, samo su u odnosu na prošlu godinu, glavni akteri zamenili strane. Željka Sabu, tada SDP-ovog, a sada nezavisnog kandidata, na mestu gradonačelnika zamenio je HDZ-ov Ivan Penava, ali kao i lani nijedna politička opcija nije osvojila dovoljan broj mandata da bi formirala većinu u Gradskom veću. Nedostajao je samo jedan glas za koji su u HDZ-u verovali da će dobiti od Slavice Jelinić.
Da se to neće dogoditi bilo je jasno na samom početku jer se Jelinić nije ni pojavila. Odnos snaga nagoveštavao je epilog sednice koja je potrajala dva časa uz čak četiri pauze, tokom kojih se, kažu upućeni, pokušalo doći do spomenute većnice, ali bezuspešno. S jedne strane deset mandata koalicije na čelu sa HDZ-om, a na drugoj po pet ruku SDP-ove i SDSS-ove koalicije. Uspeli su tek verifikovati svoje mandate, a zapeli, kao što se i očekivalo, kod izbora predsednika. Ni SDP-ov Goran Bošnjak, niti kandidat HDZ-ove koalicije Igor Gavrić (HSP AS) nisu dobili potrebnu većinu glasova.
– Koalicija SDP-HNS-SU je bila na tragu da se konstituiše Gradsko veće, dali smo predloge za mandatnu i komisiju za izbor i imenovanja što je preduslov da bi se došlo do tačke izbora predsednika Gradskog veća. Napravili smo određen kompromis i ponašali se konstruktivno, rekao je Goran Bošnjak, šef vukovarskog SDP-a. Za zamenika vukovarskog gradonačelnika iz redova srpske zajednice i predsednika vukovarskog SDSS-a Srđana Milakovića ovakav razvoj događaja bio je očekivan.
– Kandidata HDZ-a nismo mogli podržati, a drugi vid dogovora nismo postigli. Za nas bi bilo najprihvatljivije rešenje da većnica HDSSB-a podrži HDZ-ovu koaliciju jer su te stranke po strukturi i programu srodne. Za nas kao političku stranku i zajednicu koju predstavljamo nije dobro da se svrstavamo na bilo koju stranu, a za našu podršku kandidatu HDZ-a ima jako malo prostora, što ne znači da ga nema, poručio je Milaković.
Razočaran ishodom sednice, gradonačelnik Ivan Penava je podsetio na rezultate izbora za Gradsko veće na kojima je HDZ-ova koalicija osvojila 2953 glasa Vukovaraca ili 44,61 odsto.
– Ako nam to nije dalo za pravo da pomišljamo na sastavljanje gradskog veća, onda ne znam na koje bi se argumente neko mogao pozvati, istakao je Penava koji se nadao jednoglasnoj podršci zbog “projekta besplatnih udžbenika”.”Mislio sam da je svest većnika dovoljno velika. Budžet nam treba što pre zbog javne nabavke za besplatne udžbenike za 2081 vukovarskog osnovnoškolca”, rekao je Penava.
Sličan apel je zbog projekata “u interesu grada” krajem prošle godine prilikom glasanja o predlogu budžeta upućivao i Željko Sabo, ali ni tada niko nije imao sluha, pa su Vukovarci morali na nove izbore. Druga od tri moguće šanse za konstituisanje vukovarske skupštine biće najkasnije do sredine avgusta.
Dragana Bošnjak
Boško Gvero, predsednik VSNM-a Mesnog odbora Klisa
Branimo školu
Kako se odvija život u Klisi?
Klisa je prigradsko naselje grada Osijeka u kome živi oko 300 stanovnika većinom srpske nacionalnosti. Za razliku od perioda pre rata kada je većina bila zaposlena u gradskim centrima poput Vukovara i Osijeka, danas meštani uglavnom žive od poljoprivrede, što znači da se teško živi jer je reč o malim seoskim gazdinstvima. Nekad su se Kliščani bavili i stočarstvom, svaka kuća je imala bar jednu kravu, a danas to čine samo oni najuporniji. Ipak, ljudi nekako preživljavaju. Kao i u drugim mestima na ovom području, tokom mirne reintegracije došlo je do iseljavanja ljudi u Srbiju ili neke evropske zemlje, a i u poslednje vreme mnogi odlaze u potrazi za poslom.
Kakav je društveni život?
Kao i svako malo mesto suočavamo se s nedostatkom društvenih sadržaja. Sve što imamo su škola i jedna trgovina. Nemamo fudbalski klub ili kulturno-umetničko društvo, a takođe nemamo ni neki kafić u kome bi se mladi okupljali u slobodno vreme. Nekad ih je bilo nekoliko. Za sve što nam treba odlazimo do Vukovara ili Osijeka, a mladi izlaze u obližnju Bobotu ili Tenju. Jedan broj mladih Kliščana uključio se u folklorne sekcije kulturno-umetničkih društava u Trpinji, Veri i Tenji. Bilo je ideja da se osnuje klub mladih ili neko slično udruženje, ali je zbog slabog interesa sve ostalo na ideji. Dan Mesnog odbora, dva do tri kulturno-umetnička programa i par fudbalskih utakmica jedine su manifestacije koje tokom godine organizujemo i na kojima se okuplja veći broj ljudi. Proteklih nekoliko meseci smo izolovani jer su u toku radovi na glavnoj cesti od aerodroma Klisa do Osijeka pa kroz Klisu prolaze samo oni koji trebaju do aerodroma dok se do Osijeka stiže alternativnim pravcima.
Nedavno se govorilo o mogućem ukidanju škola koje nemaju dovoljan broj đaka. Plašite li se da bi se to moglo dogoditi i u Klisi?
U Klisi je područna škola Osnovne škole Bobota. U sva četiri razreda imamo 5 đaka i naravno da se plašimo gašenja škole koja je sve što imamo u selu. Nadamo se da do toga neće doći jer škola od 1924. godine kada je sagrađena i osnovana, neprestano radi. Smatram da bi država trebala povesti računa o malim sredinama i ne dozvoliti ukidanje. Naša škola kao i druge na ovom području nije registrovana kao manjinska škola iako se u njoj nastava odvija na srpskom jeziku i ćirilici. Da se uspelo s registracijom, njen opstanak ne bi bio upitan. Ako nam se to dogodi, ljudi će se i dalje iseljavati, a ovde će ostati pustoš.
Pre nekoliko godina pokrenuta je inicijativa da se u Klisi izgradi pravoslavna crkva. U kojoj fazi je ta ideja?
Uspeli smo od grada Osijeka kupiti jednu česticu placa na kojem bi trebala biti izgrađena crkva. Platili smo je oko 30 hiljada kuna, grad je sufinansirao još toliko, ali je potrebno da otkupimo još jedan deo zemljišta. Novac su prikupili sami meštani Klise. Formirali smo organizacioni odbor koji svaka tri meseca prikuplja dobrovoljni prilog po domaćinstvima. Obezbedili smo sredstva i za drugu česticu za koju ranije nismo imali dovoljno novca i sada čekamo raspisivanje konkursa. Ideja o izgradnji datira od samog naseljavanja Klise, 20-tih godina prošlog veka, ali do danas nije realizovana. Iako sve sporo ide, od toga nećemo odustati.
Koliko ste zadovoljni saradnjom sa gradskim vlastima?
Saradnja je dobra. Godišnje iz gradskog budžeta grada Osijeka možemo računati na oko 160 hiljada kuna. To nije novac kojim sami raspolažemo, ali možemo odrediti prioritete. Nemamo neke velike prohteve jer smo svesni teške situacije. Uglavnom su ta sredstva usmerena na izgradnju i održavanje komunalne infrastrukture. Ove godine smo planirali izgradnju staza u pojedinim ulicama u kojima ih trenutno nema – poput Dalmatinske – te sanaciju pešačke staze u Vukovarskoj ulici u dužini od 150 metara. Nakon što završi rekonstrukcija ceste od aerodroma do Osijeka, očekujemo da će biti sanirana i cesta kroz samo mesto te prema Vukovaru do granice sa Vukovarsko-sremskom županijom.
D. Bošnjak
Svečanost u šumi Abez kod Vrginmosta
Odluka o općem ustanku
Najavljena je ustavna tužba zbog drastično smanjena prava borcima i antifašistima
U šumi Abez pored Vrginmosta održan je narodni zbor povodom obilježavanja 73. godišnjice savjetovanja, kojem su pored deset vodećih ljudi Komunističke partije Jugoslavije i Hrvatske za Baniju i Kordun, prisustvovali najviši partijski funkcioneri KPH i KPJ Rade Končar i Josip Kraš, a na kojem je donesena odluka o podizanju općenarodnog ustanka na Baniji i Kordunu. Odmah se stupilo u akciju pa je tako minirana pruga za Rijeku kod sadašnje karlovačke tvornice Lola Ribar, Nikola Vidović je sa svojim ljudima zauzeo žandarmerijsku stanicu, izvedena je akcija u Banskom Grabovcu. Uslijedio je niz akcija pod vodstvom Vasilja Gaćeše, Ćanice Opačića i ostalih. Šamarica na Baniji i Petrova Gora na Kordunu postale su tako sinonimi za oružani općenarodni ustanak.
Lani su umrla i zadnja dva živuća sudionika ovog savjetovanja: početkom godine Rade Bulat i krajem godine također narodni heroj Milutin Baltić. I ovogodišnjoj svečanosti prisustvovala je kćer narodnog heroja i generala Rade Bulata, Jagoda Bulat. Na spomenik su položeni brojni vijenci i zapaljene svijeće, a prigodni kulturno-umjetnički program dali su članovi pododbora SKD Prosvjeta iz Vrginmosta. Sve goste najprije su pozdravili predsjednik udruženja antifašista iz Vrginmosta Petar Miličević i načelnik općine Branko Jovičić. U ime antifašista Sisačko-moslavačke županije govorio je Milovan Bojčetić i najavio ustavnu tužbu zbog neravnopravnog odnosa države prema borcima i antifašistima, kojima su bez obzira na ustavnu preambulu drastično smanjena prava dok su tzv. domovinskoj vojsci prava višestruko uvećana. Iz zagrebačke sekcije prvog korpusa NOVH govorio je Mile Knežević. Boro Rkman, manjinski zamjenik sisačko-moslavačke županice ukazao je na potrebu da se mladi ljudi upoznaju sa onim što se na Abezu dogodilo i istaknuo razliku u onom što je zapisano u hrvatskom Ustavu sa praksom i stvarnošću.
– Nije to bio tek obični partijski sastanak. Ovdje su ljudi došli sa konceptom razvoja općenarodnog ustanka. I ne samo ovdje jer je ovakvih sastanaka bilo na raznim stranama tadašnje Jugoslavije. Ustanak je i mogao uspjeti ne samo na jednom mjestu nego i širom zemlje. Ustanak je osmislio Politbiro u Beogradu i svoje ljude poslao na teren širom države. Zato su današnje priče da postoji hrvatski, srpski, bosanski ili neki drugi antifašizam čisti pokušaj revizije historije. Da nije bilo jedinstvenog ustanka i jedinstvenog rukovođenja ustanak nikada ne bi uspio. Dakle, to je od samog početka bio sveopći i općenarodni ustanak, a ne kao i nekim evropskim zemljama, podzemni rat, gerila i slično. Antifašizam danas znači borbu za najveće ljudske vrijednosti i humanizam. To je u našem društvu danas potrebnije nego ikada prije, kazao je Jovan Vejnović, potpredsjednik SABR RH i predsjednik Saveza društava Josip Broz Tito iz Hrvatske.
Karlovački antifašisti, dan prije i sa malim zakašnjenjem, obilježili su i 70-godišnjicu oslobođenja Bosiljeva ostvarenog u saradnji sa slovenskim partizanima.
M. Cimeša
Biografski film o Borivoju Dovnikoviću na “Osječkom ljetu kulture”
Bordo u Tvrđi
Poslije projekcije filma o svom radu, Borivoj Dovniković se zadržao u dužem razgovoru s publikom
O Borivoju Dovnikoviću Bordu, rođenom Osječaninu i najdugovječnijem aktivnom svjetskom strip-crtaču, snimljen je 2013. godine biografski dokumentarni film s naslovom “Bordo – vječna stripovska mladost”. Scenarij za film napisao je Veljko Krulčić, čija je izdavačka kuća “Vedis” bila i producent filma. Režiju je potpisao Bernardin Modrić, fotografiju Robert Kalčić, montažu Tin Kowalski, a muziku Igor Karlić.
U filmu, kako ističe producent, Bordo na sebi svojstven šarmantan i duhovit način pripovijeda o svom životu i radu, o zabranama s kojima se susretao te o uspjesima i popularnošću koje je doživljavao, a pojedinosti svojim sjećanjima pojašnjavaju i njegovi suradnici i urednici (Rudi Aljinović, Mladen Bjažić, Miki Čukli, Vesna Dovniković, Nedeljko Dragić, dr. Frano Dulibić, Slavica Fila, Veljko Krulčić, Dubravko Mataković, Božidar Novak, Ljerka Radojčić, Oto Reisinger, Krešo Zimonić, Pero Zlatar…). Zanimljive i često vrlo uzbudljive priče protkane su brojnim fotografijama, arhivskim snimkama i dokumentima te detaljima iz Bordinih stripova.
Četrnaesti dan ovogodišnjeg “Osječkog ljeta kulture” taj film prikazan je zainteresovanoj, ne baš brojnoj publici u osječkoj Tvrđi, ali zbog kiše ne na otvorenoj sceni u dvorištu Kazamata, nego u ugodnom ambijentu obližnje Galerije Waldinger. Projekcija filma omogućila je Osječanima da se još jednom susretnu s 83-godišnjim, ali još uvijek po mnogim osobinama mladim Bordom, koji se, pored stripa, istakao i kao ilustrator, dizajner i enigmat, a naročito kao autor crtanih filmova, po kojima je poznat i širom svijeta. A kakav ugled ima u svijetu pokazuje npr. činjenica da je samo u Kini gostovao – 17 puta.
Poslije projekcije Bordo se zadržao u dužem razgovoru s publikom, dodajući još po koji detalj iz svog umjetnički bogatog života i odgovarajući na pitanja. Na koncu je, pozdravljen dugim aplauzom, objasnio da ono “Nastavit će se” na kraju filma asocira na jednu od važnih osobina stripova da se nastavljaju u sljedećem broju novina ili časopisa, a ne na to da će film stvarno imati nastavak. No, nikad se ne zna…, Bordo i dalje živi svoju vječnu stripovsku mladost.
Jovan Nedić
Tradicionalni jezički kamp na Balatonu
Učenje, zabava, druženje
Srpski jezički kamp na mađarskom jezeru Balaton obilježio je mini jubilej: petnaest godina rada
Učenici osnovnih i srednjih škola u Mađarskoj i Hrvatskoj srpske nacionalnosti i ove godine su stekli nova saznanja tokom sedam dana trajanja srpskog jezičkog kampa “Vuk Stefanović Karadžić” u Balatonfejvešu na jezeru Balaton. Kamp ove godine obilježava 15 godina rada.
Ove godine od 30. juna do 7. jula u kampu je bilo 77 učenika, od toga deset iz Hrvatske, koji su se družili i učili srpski jezik, književnost, likovni i muzički odgoj uz brojne sportske i slobodne aktivnosti da bi svoja znanja pokazali na završnoj večeri uoči polaska kućama.
– Nastojali smo da deci i ove godine kamp učinimo nezaboravnim, kaže organizatorica kampa Julijana Kotorčević, inače, upravnica đačkog doma i pomoćnica direktora srpskog obrazovnog centra u Budimpešti koji čine vrtić, osnovna škola i gimnazija “Nikola Tesla”.
– Deca u kamp dolaze iz cele Mađarske, a dok su ranije dolazila i deca iz Srbije, BiH, Kosova i Rumunije, danas dolaze samo deca iz Hrvatske. Ona nas uvek obraduju, a kako je saradnja s Vijećem srpske nacionalne manjine u Zagrebu dobra, naravno da svake godine planiramo da će i deca iz Hrvatske da budu u kampu, rekla je Kotorčević.
Kako izgleda dan u kampu? Ustajanje je u osam sati, a nakon doručka počinje učenje azbuke, književnosti i jezika. Djeca su raspoređena na grupe po uzrastu, od grupe za niže razrede do srednjoškolaca i sa svakom grupom rade dva prosvjetna radnika Nakon ručka, na rasporedu je rad u sekcijama kao što je hor. Osnovnoškolci moraju pjevati u horu, makar to nekima nije previše drago.
– Imamo likovnu sekciju bez koje ni jedan kamp ne prođe i sportske sekcije za koje se djeca masovno javljaju jer ih vole, rekla je Kotorčević i dodala da su svi dani posvećeni pripremama za završnu večer. Pozvali su animatora iz Beograda, Srećka Cvetanovića umetničkog imena Ćeća Ćećić koji je zabavljao decu i organizirao zabavna takmičenja za njih tokom večeri, a tokom trajanja deca su plovila brodom po jezeru. Svake godine određuju neku temu, a kako je ovo 15 jubilarni kamp, moto kampa je Andrićev moto “I priča teče dalje” u nadi da će kamp da traje, a i da na neki način sumiraju ovih 15 godina. U kampu ima dosta djece koja ne govore srpski.
– Popularni smo među Mađarima koji imaju srpsko poreklo, pa deca žele da dođu. Sa njima se posebno radi, pa na dodatnom zanimanju nauče osnovne reči i rečenice. Deca kažu da im je lepo i da im godina traje od kampa do kampa. Svake godine, kad iziđemo iz autobusa, kažemo da smo se vratili kući, toliko nam je sve poznato i toliko smo uhodani u priču, kaže Julijana, ističući da kamp financira srpska zemaljska samouprava u Mađarskoj, a pomažu mesne samouprave ukoliko su u mogućnosti.
– Samouprava konkuriše za sredstva za kamp, ali prema nama nisu posebno raspoloženi. Jednom smo dobili milion forinti i otad nikad više. Sad smo dobili 1.000 evra ili 300.000 forinti, a to nije puno, kaže Kotorčević. Gordani Gerđ, koja je diplomirana pedagoginja i radi u đačkom domu srpske gimnazije kao odgajateljica, ovo je peta godina u kampu.
– Svako je odgovoran za svoju grupu. Ako su deca mlađa, onda s njima morate da prošetate do grada, da vodite računa o njihovom novcu, dali su sredili posteljinu, da se istuširaju uveče, da ne idu sami u Balaton, kaže Gordana čija su djeca također bila u kampu.
– Sva deca jedva čekaju da dođu. Kad dođu prvi put, onda su dva dana rezervirani, malo im treba vremena da se uklope, a onda ne možete da ih pošaljete kući, svi se grle i ljube. Deca ostaju prijatelji za ceo život. Moja deca se dan danas druže s decom iz kampa, rekla je.
Djeca iz Zagreba, od Mateje Medaković koja je završila drugi razred i prvi puta je u kampu, pa do četvoro učenika Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu također su se vrlo brzo uklopila. To potvrđuje Milenko Radić iz srpske redakcije na Mađarskom radiju u Pečuju koji je bio voditelj sportskih aktivnosti.
– Vreme je za razliku od prošlogodišnjeg dozvoljavalo kupanje, a deca su uživala u sportskim aktivnostima, pri čemu su se isticali Zagrepčani. Gimnazijalac Đorđe Berić bio je najbolji u šahu i nogometu, a njegova kolegica Dunja Dražić u šahu. Deca iz Zagreba vrlo su se brzo uklopila, pri čemu im je pomoglo dobro poznavanja srpskog za razliku od dela dece iz Mađarske, rekao je Milenko i najavljuje da će ove godine pet učenika iz mađarske doći na Ljetnu školu koja će se održavati na otoku Viru.
– Bilo je super, rekla je Maja Matić iz “Prosvjete” koja je ove godine prvi puta vodila učenike na Balaton. Svi su oduševljeni kampom, dobro su se proveli, ponešto i naučili, izvanrednih događaja nije bilo, a Una Koraca osvojila je nagradu Mis kampa.
Sretna misica Una i njene vršnjakinje Maša Karapandža i Dora Vuković koje su završile četvrti razred lani su već bile u kampu, a ovogodišnji utisci također su im pozitivni. “Dobro smo se provele i naučile neke nove stvari”, kažu one.
Gimnazijalci su na Balaton išli za nagradu jer su Đorđe Berić, Dunja Dražić, Anđelija Drača i Dolores Gaćeša primjerni učenici kojima srpski dobro ide.
– Kad je stigao dopis za slobodna mjesta, profesorica je rekla da idemo mi zbog znanja srpskog, kažu. A da lijepe uspomene ne pohode samo učenike, svjedoči i Bogdanka Srdić Vulpe koja je lani vodila djecu iz Zagreba, a koja je zbog dobrog druženja poželjela da se makar na koji sat ponovo vidi sa svojim kolegama i sa djecom koja su joj lani bila u grupi.
N. Jovanović
Kako su dobrovoljci iz cijelog svijeta promijenili lice mjesta na Kordunu
Desetljeće volonterskog kampa u Vrginmostu
Zahvaljujući mladim ljudima gradić je promijenio svoj izgled, održane su brojne radionice, uređeni parkovi, restaurirane stare vodenice
Više od hiljadu volontera prošlo je posljednjih desetak godina kroz volonterski kamp “Suncokreta” u Vrginmostu, zahvaljujući mladim ljudima sa sve četiri strane svijeta gradić je promijenio svoj izgled, održane su brojne radionice, uređeni parkovi, restaurirane stare vodenice i sklopljena trajna prijateljstva.
Najveći volonterski kamp te vrste u Hrvatskoj, na samoj granici Banije i Korduna, ne samo da je u ovom gradiću ostavio trag, već je postao njegov neodvojiv dio koji su mještani itekako prihvatili, a brojni domaći mladići i djevojke uzeli “pod svoje” kreirajući programe zajedno s voditeljima i vršnjacima iz cijelog svijeta. Ove godine volonterski kamp u Vrginmostu obilježava deset godina postojanja. Samo ove godine kroz njega je već prošlo pet grupa mladih, a ovoga trenutka Vrginmost i okolicu “šminka” tridesetak mladih iz Belgije, Turske, Italije i Španjolske. Poslije njih stižu drugi i tako volonterski kamp Centra za razvoj zajednice “Suncokret” u Vrginmostu nastavlja dalje, s različitim ljudima ali istim idejama i stavovima o toleranciji na svim poljima. “Naše aktivnost traju čitav dan”, kaže Maja Turniški, voditeljica programa “Suncokreta”.
– Trenutno završavamo Keltsku kuću, posebnu atrakciju našeg kampa. Riječ je o građevini koju podižemo istim tehnologijama i materijalima kako su to činili pripadnici keltskih plemena koji su, prije 5-6 tisuća godina, kroz ove krajeve napredovali prema jugoistoku. Učimo metode održive gradnje, recikliramo otpad, uređujemo vrt u kojemu na ekološki način uzgajamo povrće, za djecu iz Vrginmosta volonteri održavaju različite radionice, organiziraju igre. Baš jučer je održan i tečaj plesa, igra se nogomet i bejzbol, a izrađujemo i koristimo solarne tuševe. Svatko ovdje nešto nauči, a posebnu pažnju posvećujemo programu “Živimo zeleno” koji je ovdje zaživio u pravom smislu riječi – objašnjava Maja Turniški.
Koliko je “Suncokret” važan za mlade u Vrginmostu, najbolje svjedoči primjer devetnaestogodišnje Petre Tunjić koja je u ovdašnjem Centru za razvoj zajednice već deset godina. Trenutno je voditeljica kreativnih radionica.
– Davno je bilo kada sam prvi put otvorila vrata “Suncokreta”. Pohađala sam različite radionice, družila se s volonterima, učila strane jezike i pomalo shvaćala da je sve ovo mnogo više od igre. Ovo je zapravo pravi način življenja, pun tolerancije i razumijevanja. Vrlo brzo nestanu prerasude, a svijet i društveni odnosi pokažu se u pravom svjetlu, onakvi kakvi bi zapravo trebali biti – razmišlja Petra Tunjić. Martin iz Brisela i Ana iz Antwerpena prvi put su u Hrvatskoj i ne kriju oduševljenje.
– Ljudi su ovdje divni i to je vaše najveće bogatstvo. Na svakom koraku zaključujemo nova prijateljstva, notesi su puni razmijenjenih adresa i fotografija. Radimo cijeli dan u vrtu ili miješamo blato za keltsku kuću, no vrijeme proleti začas. Posebno je zanimljivo eko vrtlarstvo, o čemu do sada nismo imali pojma. Kampiramo i iskonskoj prirodi, osluškujemo noćne zvukove, ujutro nas budi koncert ptica pjevica i to nas oduševljava. Sve što ovdje napravimo ostat će u Vrginmostu, ali u našim srcima to ćemo ponijeti u našu zemlju i pričati o svemu. Čujemo da imate izvrsnu morsku obalu, pa ćemo prije povratka kući, dan – dva, skoknuti do Jadrana – kažu Ana i Martin.
Agilni doajen “Suncokreta” u Vrginmostu, Predrag Mraović, sudjelovao je u osnivanju ovog Centra za razvoj zajednice i danas bi sve bilo vrlo teško zamisliti bez njega, njegove upornosti i dosljednosti.
– Najvažnija stvar koju smo u ovih deset godina postigli je izgradnja volonterskog centra kojega nazivamo Japanskom kućom, jer smo posebnu donaciju za njegovu izgradnju dobili od Japanske vlade. Prije toga ovdje su bile ruševine, a dvije godine radili smo samo na pripremama za izgradnju. No mladi iz cijelog svijeta svojski su zapeli i danas je to naš ponos. Centar se sastoji od glavne zgrade i nekoliko pomoćnih, a u okolici su ekološki vrtovi i voćnjaci. Osim izgradnje ovog volonterskog centra, mladi iz cijelog svijeta, zajedno s mladićima i djevojkama iz Vrginmosta i okolice, potpuno su u ovih deset godina izmijenili lice gradića. Očišćen je vodotok rječice Trepče, uređeni parkovi i izvori, obnovljene vodenice, uređena zgrada dječjeg vrtića, održani su brojni informatički i drugi tečajevi i još toga što se sada ne mogu niti sjetiti. Ali znam da je sve počelo sa samo pet međunarodnih volontera prve godine, a samo ove godine bit će ih više od 130 – objašnjava Predrag Mraović.
Replika keltske kuće od blata
Posebna atrakcija Volonterskog kampa u Vrginmostu svakako je keltska kuća koja se pomno gradi već nekoliko godina. Riječ je o vjernoj kopiji kuća koje su u ovim krajevima, prije pet, šest tisuća godina gradili Kelti koji su se odvojili iz velikog pohoda prema jugoistoku i odlučili u slivu rijeke Kupe osnovati zajednicu. Njihove kuće bile su građene od drvenih oblutaka, pažljivo složenih i učvršćenih blatom koje je pomiješano sa slamom. S jedne i druge strane objekta nanosio se sloj blata kojim je obložena cijela građevina. Ovakvim načinom gradnje postizala se izvrsna termoizolacija, pa je u ovim kućama i ljeti i zimi bila gotovo ista temperatura. Usred glavnog prostora bilo postavljeno ognjište koje se nikada nije gasilo. U “Suncokretu” su pomno proučili sve što su mogli pronaći o keltskim nastambama i po uzoru na njih, danas, polako ali sigurno, usred Vrginmosta, niče jedinstvena građevina, koju već sada, i prije nego što je završena, posjećuju brojni znatiželjnici.
Vladimir Jurišić
VSNM pomogao poplavljenoj porodici iz okolice Šida
Pomoć u pravim rukama
Kuća u kojoj je živela Melita Đukanović, nezaposlena udovica sa dva sina, snajom i dvoje unučadi, nije uslovna za boravak
Veće srpske nacionalne manjine opštine Borovo uručilo je donaciju u građevinskom materijalu porodici Melite Đukanović iz poplavom stradale Jamene kod Šida, sela na tromeđi Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine koje je najviše stradalo u nedavnim poplavama na tom području. Kuća u kojoj je živela ova udovica sa dva sina, snajom i dvoje unučadi, nije uslovna za boravak jer je voda poplavila sav stambeni prostor u visini od metra i po i uništila sve što se u njemu zateklo. Već dva meseca Đukanovići spavaju u šatoru koji su dobili iz donacije Kraljevine Norveške.
– Naša kuća je groznom stanju. Uopšte nije za život. Vlaga je još uvek do pola zidova. Koliko god da se suši, kad kiša padne, sva sparina ulazi unutra i ne dozvoljava zidovima da se osuše. Snaja i unučad spavaju u tuđoj kući jer su deca mala, a mi ostali u šatoru. Sve stvari su plivale u vodi i morali smo ih pobacati. Sve je uništeno: nameštaj, ležajevi, dečji kreveti, sva garderoba…Nemamo ništa…, kroz suze govori Melita koja je iz kolektivnog smeštaja u Rumi, a kasnije u Šidu svakog dana dolazila kući da bi je čistila. Dodaje da nikakvu pomoć osim one u hrani nisu primili. Građevinskim materijalom koji su dobili o VSNM-a opštine Borovo planiraju osposobiti barem jednu prostoriju u kojoj bi mogli dočekati zimu.
– Pošto nam jedino štala nije bila poplavljena jer je na nešto višem terenu, razmišljali smo da od nje napravimo jednu veliku prostoriju u kojoj bi svi mogli boraviti, pojašnjava Melita. Zato je u kontaktu sa predsednikom borovskog VSNM-a Dušanom Latasom izrazila želju da se od prikupljenog novca kupe cigla, cement, vrata i prozori. Meštanima Borova je neizmerno zahvalna. “Hvala vam, od srca vam hvala!”, ponavljala je 54-godišnjakinja koja je pre 22 godine, nakon smrti supruga, ostala udovica i od tada se sama bori za svoju porodicu zarađujući za život u nadnicama. Ni danas niko od ukućana nema stalan posao.
Selo Jamena broji oko hiljadu stanovnika, od kojih je polovina u poplavama pretrpela ogromnu materijalnu štetu. Među njima je i Rajo Stević koji u selu ima trgovinu.
– Izgubio sam pet-šest hiljada evra samo u robi, a o ostalom da i ne govorim. Oko 120 kuća bilo je direktno ugroženo poplavom, a indirektno celo selo jer su stradali usevi i stoka, a ljudi su se dva puta morali evakuisati. Njive smo presijavali, ali nam je neki dan led potukao i soju, priča naš sagovornik koji smatra da do poplava u Jameni ne bi ni došlo da su opštinske vlasti na vreme reagovale jer su sela na nižoj nadmorskoj visini ostala suva.
Pomoć za poplavljena područja u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni meštani Borova su prikupljali još u maju.
– Dok je većina donosila pomoć u hrani i higijenskim potrepštinama, neki su donirali novac. S obzirom da nije reč o velikom iznosu, VSNM je odlučio da tu pomoć usmeri na jednu od najugroženijih porodica. Mislim da je pomoć došla u prave ruke, kaže predsednik Dušan Latas.
– Izraz lica ljudi koje smo posetili je sve rekao. Prenosimo njihove pozdrave meštanima Borova i zahvalnost za pomoć koja će im obezbediti barem minimalne uslove za život, rekao je načelnik opštine Borovo Zoran Baćanović.
D. Bošnjak
Projekt Grada Daruvara u okviru Kulturnog ljeta
Različitosti kao bogatstvo
Učeći o vjerskoj raznolikosti grada, učenici su posjetili sakralne objekte, među kojima i Pravoslavnu crkvu Svetih otaca
Pod geslom “Reci DA kulturi, reci DA sebi!”, a u okviru Daruvarskog kulturnog ljeta kojeg su po prvi put organizirali Pučka knjižnica i čitaonica Daruvar, Turistička zajednica Daruvar – Papuk i Grad Daruvar, učenici su imali prilike upoznati se sa osnovama različitih vjeroispovijesti svoga grada. Kako u okviru redovnog obrazovanja čija satnica ne podrazumijeva učenje o različitim religijama, učenici ne mogu steći osnove, zamišljena je i provedena radionica pod nazivom “Sakralni objekti Daruvara”, namijenjena upravo srednjoškolskom uzrastu.
Cilj radionice je stvaranje tolerancije između najmlađih te upoznavanje vrijednosti i običaja koje njeguju njihovi školski prijatelji. Tako su učenici obišli sakralne objekte grada: Evanđeosku Kristovu pentakostalnu crkvu, Kršćansku adventističku crkvu, katoličku crkvu Presvetog trojstva i Baptističku crkvu Daruvar. Iako žive u Daruvaru, mnogi od njih su se po prvi put našli u tim objektima. Pod vodstvom Majane Štor, grupe su razgledavale unutrašnjost građevina, a sama voditeljica svrhu ovakvog načina učenja i upoznavanja vidi u osvješćivanju o onome kraj čega gotovo svakodnevno prolazimo, a ne zamjećujemo.
– Nismo ni svjesni o kakvim se tu vrijednostima radi i da zapravo nismo upoznati sa daruvarskom vjerskom raznolikošću. Na kraju proizlazi kako ne njegujemo različitosti, što bi zapravo trebali – tvrdi Štor.
Tijek aktivnosti bio je takav da su učenici bili podijeljeni u pet grupa te upućeni na pet adresa sa kartom grada na kojoj su bili označeni sakralni objekti. Na temelju tlocrta i presjeka građevina polaznici su trebali sami dokučiti na kojoj adresi se objekt nalazi. Na odredišnim mjestima dočekali su ih domaćini; svećenici, parosi, pastori i ostali koji su im ukratko ispričali ponešto o samoj vjeroispovijesti, povijesti građevine, proveli ih kroz nju i ukazali im na specifičnost elemenata liturgije i uporabe istih.
Među posjećenima bila je i Srpska pravoslavna crkva Svetih otaca Prvog vaseljenskog sabora u kojoj je učenike dočekao protojerej stavrofor Luka Bosanac koji je prisutnima ispričao da se današnja crkva, izgrađena s elementima baroknog stila, nalazi na mjestu nekad male crkve, a od pedesetih godina prošlog stoljeća vodi se kako zaštićeni spomenik kulture.
D. Havranek
Udarni dan baranjskih folkloraša
Baranjski KUD-ovi na tri strane svijeta
Kulturno-umjetnička društva iz Baranje sudjelovala su na manifestacijama u Bolmanu, slavonskim Kućancima i u bačkom Gornjem Bragu
Nedjelja nakon ovogodišnjeg Petrovdana postala je udarni dan za baranjska srpska kulturno-umjetnička društva. U baranjskom selu Bolmanu Petrovo je seoska slava, poznata kao “kermenc”, pa je tim povodom Srpska pravoslavna crkvena opština Bolman, pod pokroviteljstvom Općine Jagodnjak i uz zalaganje bolmanskog udruženja “Zlatna žena”, organizovala veče folklora u dobro posjećenom mjesnom Domu kulture. Na večeri folklora nastupile su mlađa i starija grupa folklorne sekcije Pododbora Jagodnjak SKD-a “Prosvjeta” te veteranska grupa KUD-a “Mladost” iz Trpinje.
Uz veče folklora, bolmansko Petrovo obilježeno je i malonogometnim turnirima za mlađe pionire i seniore te defileom konja i konjskih zaprega kod Jezera u dijelu Bolmana koji se od pamtivijeka zove – Pariz.
Iste večeri KUD “Živojin Žiko Mandić” iz Kneževih Vinograda učestvovao je na seoskoj proslavi Petrovdana u Kućancima, selu u slavonskoj Općini Magadenovac u kome je rođen pok. patrijarh Pavle. Proslavu je organizovalo lokalno Vijeće srpske nacionalne manjine, a na njoj su učestvovali još i KUD “Sveti Sava” iz Tenje, KUD “Seljačka sloga” iz Šljivoševaca i KUD “Biseri Slavonije” iz Beničanaca.
Program je bio isprepleten igrama iz Zapadne Slavonije i Srema (veterani iz Tenje), igrama iz Ponišavlja (djeca iz Tenje), igrama iz Baranje i Leskovca (Kneževi Vinogradi), plesovima iz Zagorja (Šljivoševci) i spletom slavonskih pjesama i plesova (Beničanci). Poslije programa priređena je večera, a potom zabava uz živu muziku, na kojoj su se dobro zabavili folkloraši svih društava.
Istog dana belomanastirski SKUD “Jovan Lazić” gostovao je u Gornjem Bregu, bačkom selu pored Sente, gdje su za Petrovdan održane 54. Žetelačke svečanosti i XIII. Žetelačke svečanosti potkarpatskog basena. U sklopu manifestacije bilo je različitih događanja: takmičenje u pecanju i bičarenju, gastronomsko takmičenje u kuvanju, ručno košenje žita, jahanje i nastup konjskih zaprega, seljačko rvanje.
U kulturno-umjetničkom programu, osim SKUD-a “Jovan Lazić”, učestvovalo je još nekoliko folklornih društava iz Vojvodine, ali i recitatori i mažoretkinje. Belomanastirski folkloraši predstavili su se s dvije koreografije, a osim nastupa u Gornjem Bregu posjetili su i čuvenu ergelu konja u Zobnatici te se osvježili u jezeru pored Bačke Topole.
Jovan Nedić
Sv. Prokopije obilježen u selu nedaleko Križevaca
Slava u Malom Pogancu
Mještani, Malog Poganca, sela sa oko 140 stanovnika u općini Sokolovac nedaleko Križevaca, obilježili su 21. jula svoju seosku slavu, Sv. velikomučenika Prokopija. Liturgiji u crkvi Sv. arhiđakona Stefana koju je služio paroh poganački Aleksandar Tarabić prisustvovalo je pedesetak vjernika, kao i općinski načelnik Vlado Bakšaj.
– Sv. Prokopije je već odavno zaštitnik sela, a nakon liturgije održan je slavski ručak, rekao je Ranko Vrećica, predsjednik VSNM-a općine Sokolovac i slavski kum.
– Kum sam više godina, pa svake godine moja porodica i ja pripremimo ručak, kaže Ranko.
U nekim srpskim krajevima smatra se da je ovaj dan pogodan za svadbe, jer Sveti Prokopije pohodi i blagosilja mladence, ali u Malom Pogancu nije bio pretjerano zaposlen.
– U našem selu dugo nije bilo svadbe u crkvi. Ja sam zadnji koji se 1981. tako vjenčao i ne sjećam se da se tko poslije vjenčavao u crkvi, kaže Ranko Vrećica. Obilježavanje Sv. Prokopija nije jedino veliko okupljanje u selu.
– Osim na liturgijama nedjeljom, okupit ćemo se i na praznik Sv. arhiđakona Stefana, dva dana nakon Božića, kaže Vrećica i dodaje da će se mještani ovog sela okupiti i 22. oktobra kako bi odali počast poginulim borcima i civilnim žrtvama u Narodnooslobodilačkoj borbi.
N. Jovanović
Stogodnjak (226)
25. 7. – 1. 8. 1914: nije prošlo ni pet dana od austrougarske ultimativne note Srbiji, a Beč se ponovno oglasio. Ovaj put s višestruko opasnijom objavom. Najprije prekidom diplomatskih odnosa s Beogradom, a zatim i – objavom rata! “Da se dokrajči iz Beograda potičući subverzivni pokret, koji je uperen protiv integriteta Monarhije, poslala je carska i kraljevska vlada kraljevskoj srpskoj vladi notu dne 28. jula 1914. u kojoj je formuliran niz zahtjeva, te je dala srpskoj vladi rok od 48 sati, da udovolji zahtjevima. Kraljevska srpska vlada nije na tu notu dala zadovoljavajući odgovor, te se je morala Monarhija sama pobrinuti za svoje interese i prava, te radi toga pozvala na vojnu snagu i oružje… pa smatra da se od toga časa nalazi u ratnom stanju sa Srbijom…” stoji uz ostalo u poruci koju je Beč uputio svim stranim diplomatskim misijama. Oružana čarkanja uz granicu Srbije i Monarhije uvode tako svijet u novu katastrofu – Prvi svjetski rat! Iz Zemuna je bombardiran Beograd, prekinut je cjelokupni promet – cestovni, željeznički, poštanski i robni – sa Srbijom, a u Hrvatskoj su na snazi i druge mjere ratnog stanja: proglašena je mobilizacija svih muškaraca mlađih od 42 godine koji su služili vojsku u specijaliziranim austrougarskim jedinicama, imenovani su ratni povjerenici županija, posebnom naredbom obustavljeno je izlaženje više novina među kojima i Srpskog kola, ograničena je prodaja brašna i drugih živežnih namirnica, a naredbom bana kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije broj 4412 uspostavljen je prijeki sud. Svojim se ratnim manifestom narodu oglasio i sam kralj Franjo Josip, poručujući uz ostalo i ovo: “Bila je moja najvruća želja da godine, koje su mi milošću božjom dosuđene, posvetim miru i moje narode očuvam od teških žrtava rata. Providnost je međutim drugačije odlučila. Djelovanje jednog protivnika, zadojenog mržnjom, sili me da se prema stanju snage Monarhije, a u svrhu osiguranja njenog posjeda, poslije dugog vremena mira mašim mača…”
* u Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji – pišu novine – nastavljena su hapšenja “osoba koja se lakomisleno izraziše o sarajevskom atentatu…” Uglavnom je riječ o Srbima. Tako je samo u Splitu i okolici uhapšeno 45 osoba. U Zagrebu je pak pritvoren poznati ugostitelj Mitar Davidović, kao i student Gvozden Matić, koji su veličali sarajevske atentatore. Na zadarskom sudu osuđeno je nekoliko Srba, ali i Hrvata, “zbog zločinstva uvrede članova carske kuće”, kao i zbog otvorenog poziva na pobunu protiv cara i monarhije.
* grupa Srba ustala je protiv dalmatinskog episkopa Dimitrija. Razlog: episkop je predložio da se za obnovu pravoslavnih crkvenih objekata u Dalmaciji koriste usluge tvrtke Reisner iz Beča. “Zaista je žalosno da se jedan srpski vladika toliko zaboravio i pored nekoliko čistih srpskih radnji, koje se izradom crkvenih stvari bave i čiji su vlasnici do u tančine upućeni u obred pravoslavne crkve – tuđinca preporučio”, kažu ogorčeni nezadovoljnici.
Đorđe Ličina