Kult ličnosti
Marija Braut
U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu otvorena je izložba fotografija “Nepoznati Zagreb Marije Braut”, naše najpoznatije fotografkinje koja uskoro slavi 85. rođendan. Izložbu čini stotinjak fotografija, od kojih je gotovo osamdeset do sada neizlagano. Jedan od autora izložbe, Tonko Maroević, o Mariji Braut je rekao: “Radeći po zadatku i po ljubavi i družeći se s ljudima najrazličitijih orijentacija i sklonosti, a pretežno upravo s umjetnicima, prihvatila je otvorenost i nesputanost pristupa, uvidjela šanse stilskog pluralizma i nedogmatične estetike, te se znala prepustiti energetskim silnicama prizora ili modela.
Tiha Klara Gudac
Mlada redateljica iz Zagreba jedna je od desetero redatelja iz Hrvatske koji će se od 15. do 23. kolovoza predstaviti na jubilarnom 20. Sarajevo film festivalu. Njezin film “Goli” govori o njezinom djedu koji je kao zatvorenik tri godine proveo na Golom otoku. U konkurenciji su i filmovi “Djeca tranzicije” u režiji Matije Vukšića koji prati četiri sna o sretnom djetinjstvu u Hrvatskoj u društvu koje to otežava, zatim dokumentarni autobiografski film Damira Čučića “Mitch – dnevnik jednog šizofreničara”, pa “Ljubavna odiseja” redateljice Tatjane Božić koja istražuje zašto svaka njezina veza propadne, kao i “Kismet” Nine Marie Paschalidou o fenomenu uspjeha turskih sapunica…
Ivica Buljan
Renomirani kazališni redatelj iz Zagreba, autor je predstave “Grobnica za Borisa Davidoviča”, prema romanu Danila Kiša, koja je ovih dana premijerno izvedena na Mittelfestu u talijanskom gradu Cividaleu. Izvedena kao srpsko-slovensko-hrvatska koprodukcija, “Grobnica” prati sudbinu Borisa Davidoviča, revolucionara čiju odanost idealima i egzistenciju uništava sovjetska tajna policija. Kritičari kažu da Buljan nije predstavu gradio kao političku optužbu, već kao analizu zla u elementarnom obliku. Nakon “Fedre”, “Ribice” i komada o Passoliniju, ovo je četvrta predstava Ivice Buljana na Mittelfestu.
Dragan Nikolić
Filmski redatelj iz Beograda, autor je dokumentarnog filma “Pogrebnik” koji je proglašen najboljim na šestom Supetar super film festivalu na otoku Braču. Glavni junak filma je Bata, koji nakon povratka iz Njemačke radi kod svog tasta u pogrebnom poduzeću u Požarevcu, koje se specijaliziralo za prijevoz preminulih izbjeglica u zemlje bivše Jugoslavije. “Pogrebnik” je osvojio nešto više glasova od dokumentarca “Duh 45-te” Kena Loacha o poslijeratnoj Britaniji i švicarskog filma “Više od meda” Markusa Imhoofa o nestanku kolonija pčela širom svijeta. U konkurenciji su bili najbolji dokumentarci iz 12 zemalja Evrope, koje je odabrao selektor Oliver Sertić.
Mario Vargas Llosa
Slavni peruanski pisac i nobelovac u nedavnom je intervjuu beogradskom NIN-u, između ostalog, rekao: “Danas globalnu epidemiju, kao što je nekada bila kuga, predstavljaju kako korupcija tako i obnova autoritarne tradicije za koju smo vjerovali da je mrtva, međutim ona se ponovno pojavljuje i postaje popularna. Vjerovali smo da je demokracija uspjela pobijediti, ali nažalost nije tako. U odnosu na tu modernu kugu književnost može biti sredstvo za proširenje vidika. Umjesto provincijalnih pogleda i male ponude stvarnosti koja prouzrokuje predrasude, literatura otvara horizont. Čitanje romana jedna je od najpodsticajnijih aktivnosti ljudskog duha, nezamjenjiva za formiranje građanina u modernom društvu.”
Thomas Bellinck
Belgijski kazališni redatelj autor je izložbe “Kuća evropske povijesti u egzilu” koja je ovih dana otvorena u Beču. Postavljena je u napuštenoj zgradi bečke Glavne pošte, a zamišljena je kao “muzej evropske kulture” u bliskoj budućnosti, nakon još jednog velikog rata i propasti Evropske unije. Izložbu posjetitelji razgledavaju jedan po jedan, a svi podaci vezani uz Evropu danas točni su i neumoljivi. Između ostalog, Bellinck predstavlja karte neuralgičnih područja u Evropi i insistira na tome da Evropska unija više ne počiva na ideji slobode, ljudskih prava i mirotvorstva (što se dobro vidi po problematičnoj ulozi Unije u Ukrajini), te da su nacionalizam i separatizam eksploziv koji će raznijeti ideju evropske zajednice naroda. U posljednjoj sobi izložbe postavljen je bar za kojim konobar – sam Bellinck – razgovara s posjetiteljima o njihovim impresijama. Kaže da mnogi nakon razgledavanja naručuju rakiju…
Radoslav Milenković
Kazališni i filmski glumac, koji je glumio i na zagrebačkim i na beogradskim pozornicama, gostovao je na Ljetnim noćima Teatra Exit s predstavom “Naši dani”. U intervjuu za beogradsko “Vreme” Milenković je rekao: “Eto, doživio sam i to da se s nostalgijom sjećam takozvane Titove epohe. Zašto? Možda zato što trideset godina ovdje nije sagrađeno gotovo ništa. Vozimo putovima napravljenim u vrijeme titoizma; sa tih česmi pijemo vodu; beogradska rasvjeta postavljena je u vrijeme Branka Pešića i Bogdana Bogdanovića… U tom Periklovom dobu kultura je bila važna taman koliko i teška industrija. A danas? Kakav umjetnik morate biti da biste sebi kupili stan?”