Tuđman iz splitskog sokaka

Split je valjda jedini veći europski grad koji nema nijednu ulicu posvećenu antifašističkoj borbi, ali zato ima spomenik pripadnicima IX. bojne HOS-a, koja nosi ime ustaškog zločinca Rafaela Bobana – rezultat je to prvenstveno politike i jeftinog populizma splitskog gradonačelnika Ive Baldasara (SDP), koji je propustio jedinstvenu priliku da kao prvi čovjek grada barem donekle skine ljagu zbog ustaške simbolike i pozdrava te relativiziranja antifašizma, koji su pratili otkrivanje navedenog spomenika 9. maja, na Dan pobjede. U svega deset minuta, koliko je trajala stanka na sjednici splitskog Gradskog vijeća, pritisnut vijećnicima desničarske oporbene koalicije Hrvatskog zajedništva pod vodstvom Petra Škorića iz HDZ-a, a koji dan ranije i Koordinacije udruga ratnih postrojbi Splitsko-dalmatinske županije i splitske Hvidre, Baldasar je ekspresno skinuo s dnevnog reda prijedlog o imenovanju ulice u četvrti Mejaši po Prvom splitskom partizanskom odredu i tako (zasad) uskratio mogućnost odavanja pijeteta borcima tog odreda poginulima u borbi s ustašama i Talijanima, dok je preživjele nakon hapšenja i mučenja Prijeki ustaški sud osudio na smrt strijeljanjem, u Sinju 26. kolovoza 1941. godine.

Baldasar se prepao labave argumentacije desnice kojoj je zasmetalo što nije postignut konsenzus u Komisiji za imena ulica, trgova i za spomenike, iako je odluka donesena većinom glasova članova Komisije, da bi na kraju podvio rep pred sramotnim istupom vijećnika Škorića koji je imenovanje ulice po partizanskom odredu usporedio s nasiljem (?!) poput onoga s postavljanjem dvojezičnih natpisa u Vukovaru. Licemjeran je, sada je posve jasno, bio Baldasarov stav da će ovakav prijedlog proći, jer nakon otkrivanja spomenika u medijima je najavljivao pomirbu i poništavanje svih ideološko-političkih ekstrema iz prošlosti, da bi na kraju svoje birače primirio kazavši kako vjeruje da za imenovanje ulice ima podršku branitelja iz Domovinskog rata; samo budala bi u to povjerovala, jer uglavnom jedne te iste braniteljske udruge godinama prisvajaju ekskluzivno pravo na ono što zovu istinom, suspendirajući zakone i pravo ostalih društvenih skupina na vlastite stavove, te šireći nacionalistički svjetonazor koji negira bilo kakvo pozitivno naslijeđe antifašizma i ljevice.

Ni Splitu ni njemu osobno ne trebaju ideološke podjele u 21. stoljeću, već kompromis oko ovog prijedloga, zaključio je na kraju Baldasar i raspustio sjednicu. Kako to da kompromisa nije bilo oko otkrivanja spomenika bojni koja nosi ime ustaškog zločinca, što je protivno ustavnim vrijednostima ove zemlje? Valjda zato što se u startu nitko nije bunio, što Bobana ne smatraju zločincem već hrvatskim vitezom…

Splitski povjesničar i publicist Dragan Markovina za “Novosti” kaže da je Baldasar spoj izvornog SDP-ovca, uvijek spremnog na svaku vrstu domobranske poniznosti, i onog suvremenog, ispražnjenog od svakog političkog sadržaja.

– Mora mu se priznati da je ispravno shvatio Tuđmanov koncept pomirbe, koji se sastoji otprilike od toga da će djeca ustaša poštedjeti djecu partizana, uz sitnicu od uvjeta, da ovi u svakoj prigodi zataje porijeklo ili, još bolje, pljunu na njega – kaže Markovina.

Poznato je da splitski gradonačelnik ima podršku stranačkog šefa Zorana Milanovića, ali to je, kaže Markovina, velik problem SDP-a, koji bi umjesto da sve mirno promatra građanskoj javnosti i vlastitim biračima trebao poslati stvarnu, a ne samo deklarativnu poruku da oni zastupaju princip antifašizma i pravne države.

– To se neće dogoditi iz prostog razloga što se SDP od svog utemeljenja konstruirao kao kolaboracionistička partija, koja služi tome da nudi demokratski legitimitet svim tuđmanističkim postavkama, i to na način da vara vlastite birače, nastojeći se dogovoriti s nacionalističkom desnicom. Posve je naime jasno da nijedan konstitutivni mit Tuđmanovog režima u ovoj zemlji nije razgrađen, niti to SDP planira napraviti. Koliko su ta poniznost i varanje birača u konačnici ponižavajući za sam SDP u Splitu je posebno došlo do izražaja u ponosnoj tvrdnji SDP-ovog gradonačelnika da nije pristao na zahtjeve antifašista da vrati Ulicu žrtava fašizma i ukleše na štandarac s najvažnijim datumima iz povijesti grada njegov Dan oslobođenja, 26. listopada 1944. – kaže Markovina.

Predlagatelj naziva ulice Prvoga splitskog partizanskog odreda je Udruga splitskih antifašista, a njihov predsjednik Josip Milat, inače član SDP-a, kritizirao je cjelokupno Gradsko vijeće Splita i svoju stranku, uz napomenu da je teško očekivati konsenzus s obzirom na ponašanje HDZ-a i nekih udruga iz Domovinskog rata. Takvu, pomalo mlaku reakciju, povjesničar Markovina obrazlaže da splitski antifašisti, odreda doajeni SDP-a, u pravilu biraju lojalnost partiji umjesto principijelnih stavova.

– Oni se iznova autocenzuriraju, svodeći vlastite zahtjeve na minimum. Izgleda da ni njima, kao ni Baldasaru, nije jasno da pregovora s neofašistima ne smije biti – kaže Markovina.