Intrigator

AZTN dopustio ulazak novog vlasnika u medijsku kuću EPH

Maglovito preuzimanje

Medijski posao desetljeća Marijan Hanžeković će provesti preko d.o.o.-a s temeljnim kapitalom od samo 20.000 kuna

Razmatrajući prijavu namjere provedbe koncentracije poduzetnika koja “nastaje stjecanjem samostalne kontrole poduzetnika Euro poticaji nad poduzetnikom Europapress holding d.o.o. (EPH)”, vijeće Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja donijelo je odluku kojom se “potvrđuje dopuštenost koncentracije poduzetnika na 1. razini”, posljednja je odluka nadležnih institucija u kompliciranom procesu u kojem moćni zagrebački odvjetnik Marijan Hanžeković provodi najavljeno preuzimanje vlasništva nad nekada moćnim medijskim carstvom Ninoslava Pavića i njemačkog WAZ-a, sada zapelom u glibu predstečajne nagodbe.

No ono što prolazi ispod radara javnosti jest to da Hanžeković namjerava taj medijski posao desetljeća provesti preko društva s ograničenom odgovornošću Euro poticaji kojem je, kako se otkiva u sudskom registru, jedini osnivač upravo Marijan Hanžeković, a temeljni kapital samo 20.000 kuna. Tom društvu s devet navedenih predmeta poslovanja – od “kupnje i prodaje robe”, preko “savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem”, do “djelatnosti javnog informiranja” – državno regulatorno tijelo dalo je zeleno svjetlo za preuzimanje kompanije od koje vjerovnici potražuju čak 1,8 milijardi kuna. Pravi novac za EPH, kako je Hanžeković i sam naveo, treba biti uplaćen Hypo banci, kojoj je u predstečajnoj nagodbi Pavić prepustio 90 posto vlasništva. No s kojeg računa i koje Hanžekovićeve tvrtke, zasad nije poznato, ali je zato iz financijskih izvješća jasno da to nije s računa Euro poticaja, tvrtke simboličnog naziva.

Zbog toga se, naravno, postavlja pitanje o transparentnosti prodaje, ali i kapitala koji bi trebao ući u EPH, pri čemu zasad netransparentni Hanžeković mora formirati ekipu koja bi trebala provesti operativno i financijsko restrukturiranje posrnulog predvodnika “predstečajnog novinarstva”. No i u tom planu kriju se moguća iznenađenja, barem kako je “Lideru otkrio” Marijan Kostrenčić, konzultant koji je odradio posao s Pavićem.

– Mislim da će se do rujna taj proces završiti i tada bi EPH trebao prionuti poslu da se tvrtka reorganizira kako bi se predstečajni postupak mogao provoditi. Postoji financijski partner, a to je Marijan Hanžeković, koji sigurno ima dogovoren način suradnje s Pavićem, bez kojeg EPH nije ista tvrtka. Paviću treba poslovodna i financijska, a ne izdavačka pomoć, i to može biti dobra kombinacija – zaključio je Kostrenčić.

Drugim riječima, i nakon Pavića – Pavić. Naravno, nakon što Hanžeković plati račune.

Miroslav Edvin Habek

Kobile pred sudom

Suđenjem za aferu “kobilje mlijeko” famoznoj šestorki koja je, kako se navodi, kaznenim djelom a preko računa Hrvatske poštanske banke (HPB) 2008. i 2009. izmuzla kredite, među sobom podijelila i nenamjenski potrošila 14 milijuna kuna poreznih obveznika, napokon se pokazuje da i u Zagorju institucije rade svoj posao. I to, prema svemu sudeći, prilično oštro.

Naime, na suđenju zakazanom 22. rujna na zagrebačkom sudu otvorit će se slučaj u kojem je, prema optužnici DORH-a, za nezakonitosti u plasmanu kredita za “Projekt uzgoja konja i proizvodnja kobiljeg mlijeka” u Donjoj Stubici prvookrivljen bivši predsjednik Uprave Fonda za razvoj i zapošljavanje Petar Tonković. Upravo je on odobrio kredite drugookrivljenom Antunu Crlenjaku, bivšem čelniku Kamenskog i direktoru tvrtke Eko grad. Optuženi su i bivši direktor u HPB-u Ivan Sabljo, bivši direktor Kamenskog Damir Rihtarić i Davor Vlajčević, direktor tvrtke Vilinske poljane – nositelja projekta “kobiljeg mlijeka”, koja je, nakon izbijanja afere, prešla i u suvlasništvo medijskog tajkuna Ninoslava Pavića.

Crlenjak i Vlajčević u javnosti su prozivani kao akteri uništavanja Kamenskog, prvi kao direktor, a drugi kao suvlasnik s Pavićem tvrtke Vilinske poljane koja polaže prava na dio nekretnina upropaštenog tekstilnog diva.

Vrijedno je istaknuti da će se na ovom suđenju rasvijetliti i mešetarenje s dvorcem Golubovec u Donjoj Stubici koji je, iako je u državnom vlasništvu, dan kao zalog za sporne kredite. Dvorac i okolni perivoj, svojevremeno procijenjen na 22,6 milijuna kuna, zamalo su završili na bubnju, a da pritom nitko iz države nije reagirao. Uglavnom, sada će se ustanoviti i kako su banke zamalo preuzele dvorac kojem su još i sada suvlasnici Vlajčević i Pavić, iako je nad Vilinskim poljanama u srpnju pokrenut stečaj. Prema svemu sudeći, Zagorci su izgubili kobilje mlijeko, Pavić gubi dio dvorca, a tko je kriv – odlučit će sud.

M. E. Habek

Kratko i jasno

Biolog Goran Šafarek o najnovijim poplavama

Sloboda rijekama

Rijeke su pretjerano regulirane, a Hrvatske vode gospodare na zastarjeli način 

Građani Hrvatske ponovno se bore s poplavama…

Poplave se nisu mogle spriječiti, jer je palo mnogo kiše koju korita nisu mogla podnijeti. No pravi su uzroci dublji. Uklanjanje šuma u planinama i brdima stvara bujice, pa voda ubrzano ide prema nizinama. Regulacija rijeka u nizinama, njihovo pretvaranje u ravne kanale pogoršava problem, jer se ubrzavaju tokovi rijeka kojima je korito stisnuto. Prirodni bazeni koji upijaju poplavnu vodu odvajaju se od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka postaje tempirana bomba. Neodržavanje nasipa i odvodnih kanala također je izvor problema. Veliki problem je i intenzifikacija poljoprivrede u najnižim poplavnim područjima. Jedno od glavnih rješenja je vraćanje rijeka u prirodno stanje, odnosno revitalizacija prirodnih poplavnih i močvarnih područja, sve to unutar kvalitetnih nasipa. Ipak, ključ rješenja je što više odvojiti nasipe od rijeka tako da rijeka ima prostora da plavi unutar njih, a ne da plavi gradove i sela.

Kakva je politika sustavne regulacije rijeka i poplavnih nizina?

Naše rijeke, a prije svega panonske, u groznom su stanju. Neke se više uopće ne mogu nazvati rijekama nego kanalima. Rijeke se sustavno reguliraju, gdje je potrebno i gdje nije. Neki tvrde da je regulacija samo regulacije radi, da novac ode u neku hidrotehničku tvrtku, kao dobar način “kanalizacije” novca svih nas u nečije tuđe ruke.

Kako ocjenjujete rad Hrvatskih voda?

Hrvatske vode na zastarjeli način gospodare rijekama. Nažalost, pritom još optužuju zelene da su protiv čišćenja kanala i gradnje nasipa. Upravo suprotno, mnoge udruge i neovisni stručnjaci u zaštiti prirode naglašavaju da su nasipi ključ rješenja. Sporne su neučinkovite, zastarjele i skupe regulacije u samom koritu i obalama rijeka.

Što je potrebno hitno uraditi da se spriječe ovakve katastrofe?

U svijetu se proširuje pojas rijeka unutar nasipa. Imamo sreću da postoje još očuvani veliki dijelovi poplavnih nizina: Kopački rit, Lonjsko polje, Odransko polje i mnoga manja. Tu je i veliki potencijal. Njihovo vraćanje u aktivno stanje, zajedno s otkupom dijela zemlje, rješenje je koje provode mnoge zemlje.

Mirna Jasić

Salto mortale požeškog gradonačelnika Vedrana Neferovića

Prljavo kazalište

Antifašistima je uskraćena zgrada kazališta za proslavu 70. godišnjice oslobođenja Požege pod izlikom da će tamo biti smještene žrtve poplava

Bila je lijepa pozivnica: na crvenoj podlozi decentni logo Udruge antifašističkih boraca i antifašista (UABA) Požege, raspjevani mladi partizani i partizanke s neke crno-bijele fotografije u pobjedničkoj koloni marširaju ulicom današnje Požege u koloru. Kratki tekst je najavio proslavu: 70 godina od prvog oslobođenja Požege, pogibije Nikole Demonje i 2. oblasne konferencije AFŽ-a Slavonije. Na poleđini program u Gradskom kazalištu Požega: otvaranje izložbe fotografija i svečana akademija posvećena obljetnicama. U potpisu: gradonačelnik Vedran Neferović (HDZ), prof. i predsjednica UABA Požege Kata Holjevac.

Odlično! Bravo! Bile su prve reakcije svih onih koji su pozivnice dobili, jer rijetkost je, a možda i jedinstveni slučaj, da dokument s takvim sadržajem potpisuje osoba s HDZ-ovom stranačkom iskaznicom. Taj pozitivni pomak i sinergija u podijeljenom društvu opterećenom prošlošću Požežanima i nisu bili toliko čudni, jer gradonačelnik je mlad i neopterećen, a požeški antifašisti agilni i čvrsti u nakani da svijetlu antifašističku povijest svoga grada i Narodnooslobodilačke borbe ne prepuste zaboravu.

Bila bi to prva proslava značajnog datuma iz NOB-a pod pokroviteljstvom lokalne uprave. Pripreme su trajale od ožujka, gradonačelnik Neferović izlazio je u susret, podrazumijevalo se da će biti prisutan programu, a za mjesto održavanja odabrano je središte kulturnog i javnog života Požege, dvorana Gradskog kazališta, čime je poslana jasna poruka da se antifašisti s periferije vraćaju u centar. I sve je išlo kako treba do 11. rujna, dva dana prije održavanja akademije, kada je udruzi oko 14:30 stigao dopis iz lokalnog komunalnog poduzeća da zbog traženja Županijskog stožera za zaštitu i spašavanje kazalište mora biti “slobodno u slučaju potrebe smještaja stanovništva s poplavom ugroženih područja”. Posve neobično, jer kazališne zgrade nigdje i nikada u Hrvatskoj, pa ni u vrijeme rata, nisu služile za te namjene.

Iz Gradskog kazališta to im je priopćeno tek drugi dan u podne, nakon generalne probe. Dodatnih pojašnjenja nije bilo, gradonačelnik se nije javljao, a oni koji bi morali raditi u izvanrednim okolnostima tvrde da nije bilo riječi o traženju prostora za smještaj ljudi ukoliko dođe do evakuacije. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da se u sportskoj dvorani u subotu održavao rukometni turnir. “Oni nisu imali zabranu, mi smo digli glave i izvisili”, kaže predsjednica UABA Kata Holjevac.

Bit će da je gradonačelnik Neferović pogazio vlastitu riječ i pokopao svoju odlučnost pod pritiscima nekih braniteljskih udruga ili čak svog stranačkog predsjednika Tomislava Karamarka, jer bi to bilo protivno njegovom političkom djelovanju. Prvo ga je otvorenim pismom napao nezavisni gradski vijećnik, nekadašnji član HDSSB-a Miro Raščić, kazavši da je proslava antifašističkih jubileja “šamar osloboditeljima vojarne iz ’91” i podsjetivši da je kasarna “koja je ne tako davno Požegu mogla sravniti sa zemljom” nosila ime Nikole Demonje. Potom su Udruga ratnih veterana 63. samostalne gardijske bojne i Udruga Hrvatski policajac, zatraživši ispriku gradonačelnika, ustvrdile da je riječ o “civilizacijskoj sramoti”.

Krnja antifašistička akademija, s nešto izmijenjenim programom, održana je na kraju u Obrtničkom domu. Uz goste iz mnogih hrvatskih gradova, došli su i dugogodišnji predsjednik Saveza antifašističkih boraca Hrvatske Ivan Fumić, pomoćnik ministra branitelja Ivan Grujić, zamjenik požeško-slavonskog župana Miroslav Grozdanić i predsjednik Gradskog vijeća, nezavisni Nino Smolčić. On je, naglasivši da je prisutan u svoje ime a ne u ime Grada, rekao: “Bilo je lakše Požegu osloboditi od Turaka, fašista i drugih neprijatelja nego od ljudske gluposti i neznanja.”

Goran Gazdek

Histerično razočaranje

Uz mješavinu histerije i razočaranja, mediji koji se najviše zalažu za reforme na račun siromašnih objavili su da je spektakularno najavljivana Vladina reforma javnog sektora, koja je trebala donijeti uštede od 280 do 700 milijuna kuna, osuđena na propast. Plan izdvajanja pratećih službi: 13.000 čistačica, 4.500 kuhara, 4.300 domara i skoro 1000 radnika na poslovima pranja i peglanja u 2.300 državnih i javnih ustanova u posebno državno poduzeće, blokiran je zbog razmimoilaženja u vladajućoj koaliciji, pisali su ljutito mediji, što je istog dana potvrdio i ministar financija Boris Lalovac.

Od projekta izdvajanja neće biti ništa, prije svega zbog reakcije sindikata, struke i pripadnika djelatnosti o kojima je riječ. Upozoreno je da tete čistačice u školama imaju pedagošku i socijalnu ulogu, a njihove kolegice u bolnicama osposobljene su za visoke kriterije održavanja čistoće u salama. Na odluku o odustajanju uticao je navodno HNS, kojeg u prvobitnom pokretanju ove nehumane ideje nije omela ni činjenica da brojni izdvojeni radnici koji rade u ustanovama u kojima su radili i prije, ali za novog, privatnog poslodavca, mjesecima ostaju i bez mizerije od plaća, manjih nego ranije.

Sindikati su već skupili potpise za referendum protiv izdvajanja, ne skrivajući odbojnost ni prema spin offu. Spin off ne mirišu ni u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, čiji je direktor Davor Majetić vladu već cinkario Bruxellesu, jer odustajanjem od najavljenog izdvajanja onemogućava nekima od članova udruge da se time financijski ogrebu.

U narednim mjesecima slijedi provjera potpisa, a i odluka Ustavnog suda o referendumu, čije bi obaranje u nekoj perspektivi omogućilo outsourcing. No on se sigurno neće dogoditi u izbornoj godini, jer su vladajući odlučili odustati od te i drugih reformi, svjesni da će njihov izbor itekako zavisiti od teta čistačica i drugih kandidata za spinofovanje ili autsorsanje.

N. Jovanović

Katran i perje

Hladnoratovskim misliocima prokuhali mozgovi

Okomite paralele

Diplomat Andrej Plenković ponudio je Ukrajincima hrvatska iskustva u oslobađanju teritorija

Andrej Plenković, potpredsjednik Odbora za vanjske poslove i novi predsjednik delegacije Europskog parlamenta za odnose s Ukrajinom, objavio je u poznatom hladnoratovskom biltenu “Jutarnji list” tekst pod naslovom “Porošenku i Barrosu ponudio sam naša iskustva u vraćanju okupiranih područja”. Perspektivni diplomat ujedno se dozlaboga nahvalio sudjelovanjem na prošlotjednom kijevskom diplomatskom forumu. U ovom štivu, toliko uzbudljivom da do njegovog kraja “Katran i perje”, unatoč uloženim naporima, još uvijek nije uspio stići, Plenković je iznio neka posve originalna zapažanja, koja se ne razlikuju od briljantnih misli kolumnista ove tiskovine.

“Rat na istoku Ukrajine u nizu aspekata podsjeća na model srpske agresije na Hrvatsku 1991. godine. S tim da je razlika enormna u snazi i globalnoj ulozi Rusije. Paralele su uočljive od kreiranja ozračja tobožnje ugroženosti manjine kojoj treba pomoći, preko manipuliranja i uključenosti u organiziranje pobune, do konkretnog angažmana postrojbi na teritoriju Ukrajine”, napisao je ambiciozni Plenković. Posebno je značajno, smatra on, da ekonomski paket EU-a bude koordiniran sa zajmom MMF-a Ukrajini. To je, kako znamo, iskušan recept prosperiteta i blagostanja u mnogim državama.

Uredništvo “Zornjaka” odlučilo je Plenkovićev uradak tematski smjestiti pokraj jednako mirotočive kolumne britanskog ministra za Europu Davida Lidingtona i opsežne potrage za islamskim fundamentalistima iz “Centra za obuku islamista spremnih za najkrvavije sukobe” u bosanskoj Gornjoj Maoči. Ovaj kamp sa 50 do 100 militanata, dva purana i tri koze, među kojima je podosta krvoločnih žena i djece, samo je pedesetak kilometara od Hrvatske, a stanovnici se razlikuju samo po tome što jedni obožavaju Al-Kaidu a drugi ISIL, dok im brade nalikuju na nekultivirano žbunje.

Očito je da brojne opasnosti i dalje prijete mladoj nam državi, od bradonja u BiH, preko bradonja s Ravne gore, do bradatih ruskih separatista s Krima. Stoga je bitno da se što nježnije stisnemo pod skute velikih saveznika. Ako bude po Plenkoviću i po oslobodilačkim iskustvima iz kolovoza 1995., bježat će Rusi iz Ukrajine na traktorima i neće se zaustavljati sve tamo do Novosibirska, Irkutska, Habarovska i Vladivostoka.

Petar Glodić