Šetnja pod opsadom

Mrcvarenje javnosti pitanjem da li će biti Parade ponosa okončano je tek noć uoči: i prije no što je policija u gluho doba noći objavila pozitivnu odluku, organizatorima je bilo jasno da više nema vremena da se u zakonskom roku donese odluka o njenoj zabrani. Organizirana su policijsko-tužilačka dežurstva (kao i sudaca za prekršaje) od petka do nedjelje, iako je – kako izvori “Novosti” u tužilačkim krugovima saznaju – mnogima već bilo jasno da nikakvih većih izgreda, poput onih na posljednjoj održanoj Paradi 2010. godine, neće biti. Zašto ne, pitaju se ovih dana mnogi, iako je odgovor sasvim jasan – ove godine bilo je političke volje da se, u svjetlu evropskog puta Srbije, neredi osujete.

Jasno je to bilo i iz izjave premijera Aleksandra Vučića dan uoči, u vrijeme dok je javnost još očekivala odluku da li će šetnje biti. Vučić se, iako mu samom to baš i nije manira, pozvao na Ustav i rekao da je njegova obaveza kao premijera da učini sve da se ustavni poredak poštuje, a da ga “sam sadržaj te manifestacije ne interesuje mnogo”, da on neće šetati jer ima “važnija posla”, a i da nema, šetao ne bi. Sve to je, dakako, uobičajeno i očekivano izrečeno njegovim nadmenim, povišenim i svađalačkim tonom, a “važnija posla” bila su obilazak Tekije (mjesto na Dunavu, općina Kladovo), koja je stradala u posljednjem nevremenu i poplavama koje je ono izazvalo u tom kraju.

Uoči Parade, danima su aktivni bili pripadnici kleronacionalističkog pokreta Dveri, kao i Srpska pravoslavna crkva, koja je putem priopćenja patrijarha Irineja upitala: “Ako je gej seksualno opredeljenje opravdano, i treba ga propagirati, na osnovu čega to isto ne važi za pedofiliju (masovno raširenu u zapadnom svetu), za incest, za skotološtvo i druge načine zadovoljenja izvitoperenog seksualnog nagona? Po čemu je njihovo pravo manje pravo od takozvanog prava vaše seksualne (dez)orijentisanosti?” Zabrinut i zbog novca koji će se potrošiti za osiguranje skupa, patrijarh je zaključio: “Bilo kako bilo, jedno je sigurno: imate pravo da paradirate, ali samo o svom trošku i trošku svojih nalogodavaca, ma kako se oni zvali, kako za paradu tako i za obezbeđenje, no ne o trošku Srbije: bombardovane, razorene, moralno i ekonomski osakaćene, osiromašene, poplavljene, na stub srama prikovane…”

Jest da je Vučić rekao da SPC ne vodi državu, već da to radi Vlada Srbije, ali je potom imao razumijevanja i za SPC i za Dveri, čiji su pripadnici paradirali u isto nedjeljno vrijeme u molebanu za “zdravu srpsku obitelj”, dok su popovi kadili i osvećivali prostor ispred Skupštine Srbije i Skupštine grada Beograda koji su oskvrnuli “gejovi i gejke”. No bliskog susreta, pa tako ni sukoba dviju povorki nije bilo. Ništa čudno, s obzirom na to da je centar grada bio blokiran, da je Povorku ponosa čuvalo sedam tisuća pripadnika policije i Žandarmerije. Što rekoše organizatori post festum, gorak okus u ustima izaziva činjenica da je pet policajaca čuvalo jednog sudionika šetnje, dok je piscu Vladimiru Arsenijeviću slika Beograda u vrijeme Parade ponosa bila “slika okupiranog, a ne kosmopolitskog grada”, kao što su to ponosno isticali političari.

Dobre vibracije sudionika nakon što su ipak uspjeli prošetati tog toplog nedjeljnog dana a da ih nitko nije napao ili ozlijedio pale su istoga dana u drugi plan. Ispostavilo se da je, osim manjih incidenata po gradu, poput jednog bakljama zapaljenog autobusa i nekoliko napada kamenicama, te kasnijeg huliganskog nasrtaja na televiziju B92, u centru grada Žandarmerija pretukla premijerovog brata Andreja Vučića, a kasnije se ispostavilo i gradonačelnikovog brata Predraga Malog. Slučaj istražuju nadležni, ali dosad nije jasno što se točno dogodilo: po jednoj verziji, Vučićev brat se bahato ponašao, a jedan od njegovih pratilaca je čak izvadio oružje, po drugoj, svi su se uredno legitimirali i upravo su njihova imena bila razlog da žandari upotrijebe silu. Procurio je i dio TV snimke, a tvrdi se da postoji još jedna iz koje je jasno otkud povod za upotrebu sile. U svakom slučaju, istraga će biti gotova do kraja tjedna, kažu nadležni, ali otvorena su mnoga pitanja, ponajprije ono prekomjerne upotrebe sile, koja je vidljiva kad batine dobije netko poznat (Vučićev brat već je rekao da je to napad na samog premijera), a kad batine dobivaju (što je od 1990-ih bilo često) tzv. obični ljudi, onda je to zaštita državnog poretka.

Odmah nakon što je u nedjelju objavljena vijest o premlaćivanju Andreja Vučića, premijer je zakazao izvanrednu konferenciju za novinare. Vrativši se iz Tekije, gdje je imao “važnija posla”, potvrdio je da je vijest točna. Potom je rekao da njegov brat neće goniti žandare, jer su to “divni momci koji su radili nešto što im se nije radilo”, koji su se ispričali i ta je priča – gotova. Pravo poštovanje institucija i zakonitosti, kako već rekosmo. Potom je istraga ipak pokrenuta, žandari koji su sudjelovali u događaju suspendirani su. Ispostavilo se da je riječ o jedinici iz Niša, čiji se pojedini pripadnici već duže vrijeme optužuju za kriminal raznih vrsta, a tabloid “Kurir” u utorak piše, valjda ne s lošom namjerom da podsjeti na radikalsku prošlost premijera koje bi se on tako rado odrekao: “I Aleksandra Vučića su upravo pripadnici ovog odreda napali pre šest godina, na protestnom mitingu zbog hapšenja Radovana Karadžića. Vučić je tada dobio četiri-pet udaraca pendrekom, a od daljeg batinanja spasao ga je Slaviša Kokeza, fudbalski funkcioner. Na tom mitingu od posledica prebijanja preminuo je Ranko Panić, a policija je nedavno zbog tog zločina uhapsila Nikicu Ristića, žandarma niškog odreda.”

Nažalost, na kraju zaista ostaje gorak okus, jer šetnja pod opsadom je uspjela, a sve drugo je ostalo isto.