Intrigator

Rome pozivaju da se obrazuju, ali ni tada ne mogu dobiti posao

Džaba mu škola

Inženjer radiološke tehnologije Ćazim Haliti ne može dobiti posao u zagrebačkim bolnicama

Završeni sam inženjer radiološke tehnologije i mislio sam da ću dobivanjem posla biti primjer ostalim Romima. Ispada da nije tako i da se Romi ne bi trebali školovati, jer prijavio sam se na osam natječaja i nigdje nisam dobio posao, samo su mi govorili da se nastavim javljati – poručio je Ćazim Haliti, 25-godišnji Siščanin, jedan od rijetkih visokoobrazovanih Roma u Hrvatskoj i posljednji koji je, nakon završetka studija na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu još 2011. godine, pokušao ući u svijet rada tražeći posao u struci.

Istupivši na prošlotjednoj novinskoj konferenciji u Saboru koju je organizirao Veljko Kajtazi, saborski zastupnik iz redova romske manjine, Haliti je potvrdio i svu slabost sustava i neostvarivost proklamiranih ciljeva Nacionalne strategije za uključivanje Roma koja se, barem na papiru, nastoji provesti u Hrvatskoj, o čemu su “Novosti” pisale još u siječnju ove godine. Nezapošljavanje Halitija znakovita je poruka romskoj zajednici, tvrdi Kajtazi, odnosno barem onom njezinom dijelu koji je vjerovao u konkretne rezultate integracije Roma.

– Umjesto da postane putokaz mladim Romima kako bi se smanjio velik postotak ranog napuštanja školovanja koji je jedan od glavnih razloga visoke nezaposlenosti i socijalne isključenosti Roma u Hrvatskoj, Ćazim je danas samo još jedan od Roma evidentiranih na burzi i primjer da je ulaganje u obrazovanje nesigurna investicija s veoma nesigurnim rezultatom. Romima se šalje poruka da im je školovanje uzalud, poručuje Kajtazi, koji je jedini zastupnik koji je u saborske klupe došao s burze, jer unatoč visokoj stručnoj spremi dvadeset godina nije mogao dobiti posao.

Kajtazi dodaje da je krajnje vrijeme da se to promijeni i da se propiše točna kvota po kojoj bi se u državnim i javnim službama morali zaposliti Romi, te da se mora striktno primjenjivati Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim se, sukladno članku 22., pripadnicima manjina daje određena prednost pri zapošljavanju, a što se u praksi ne primjenjuje. Kajtazi tvrdi i da je to jedini način zapošljavanja visokoobrazovanih Roma – drugog načina nema i niti jedan Rom se neće zaposliti.

No Ćazim Haliti, nezaposleni otac dvoje djece koji je unatoč visokim ocjenama tijekom školovanja i preporukama bezuspješno tražio posao u zagrebačkim bolnicama, više ne vjeruje proklamiranim ciljevima uključivanja Roma u hrvatsko društvo.

– Ne znam što još učiniti, osim tražiti budućnost izvan ove zemlje – zaključuje Haliti.

M. E. Habek

Zakašnjelo odlikovanje

Predsjednik Ivo Josipović ovih je dana uručio visoko odlikovanje Red Nikole Šubića Zrinskog, posmrtno dodijeljeno Jovanu Sredojeviću za junački čin u Domovinskom ratu. Predajući orden njegovom sinu Predragu, Josipović je rekao da se time iskazuju poštovanje i zahvalnost Sredojeviću za djela u odbrani Hrvatske u Domovinskome ratu, ističući da je kao zastavnik JNA “pomogao stvoriti slobodnu i samostalnu Hrvatsku, u njenom punom teritorijalnom integritetu”. Sredojević je, po Josipovićevim riječima, pomagao mladim osobama koje su bile na služenju vojnog roka u tim teškim vremenima kako bi se izvukle iz jedinica vojske koja se pretvarala u agresora. Surađivao je sa Zborom narodne garde, o čemu svjedoče zapovjednici odbrane Dubrovnika, Dubrovačkog primorja i zaleđa, brojni pripadnici Hrvatske vojske, ali i stanovnici okupiranih područja Dubrovačkog primorja kojima je pomagao. Zahvalio je i članovima Udruge pravnika “Vukovar 1991.” koja je pokrenula postupak za dodjelu ordena.

Sredojević je godinu i pol surađivao s generalom Nojkom Marinovićem, koji ga je poznavao 20 godina i bio mu pretpostavljeni u garnizonu JNA u Trebinju i koji je nakon svog prelaska u HV kontaktirao Sredojevića i surađivao s njim. S obzirom na to da je Sredojević ubijen 1992. u selu Banji nakon što je Služba bezbednosti JNA otkrila njegove aktivnosti, možemo se zapitati da li je Sredojević svoj orden mogao zaslužiti i ranije, a ne 22 godine nakon smrti, pogotovo s obzirom na brojne slučajeve pripadnika hrvatskih snaga koji su vrlo brzo nakon svojih junačkih (ili “junačkih”) akata bili nagrađeni višim činovima ili odlikovanjima. Osim toga, takav orden znači priznanje i svim onim Srbima koji su se u ratu borili i poginuli na hrvatskoj strani, u čemu zastavnik Sredojević nije bio usamljen.

Doduše, ako se zna da su isto priznanje dobili čelni ljudi Herceg-Bosne Mate Boban i Dario Kordić i ministar obrane Gojko Šušak, pitanje je da li bi Sredojević, da je živ, želio biti u njihovom društvu.

N. Jovanović

Hrvoje Cirkvenec, vjerski analitičar o politici ministra obrazovanja

Ministar za vjeru

Ministar Vedran Mornar trebao bi ostvariti partnersku suradnju prije svega s ljudima kojima je direktno nadležan, a ne s vjerskim vođama

Kako komentirate to što je u hodniku zadarske Osnovne škole Šime Budinića postavljen veliki kip Gospe?

Zamislite kako bi svećenici i biskupi gledali na to da neki župnik na oltaru župne crkve postavi sliku ili bistu premijera Milanovića ili predsjednika Josipovića. U sekularnoj državi treba naprosto poštivati ustavne odredbe koje povlače granicu između vjerskih zajednica i države. Ako već u školi trebaju biti kipovi, bilo bi mi puno draže kada bi se u obrazovnim institucijama postavljali likovi poznatih znanstvenika i izumitelja, poput Nikole Tesle ili Alberta Einsteina.

Koliko se time krše načela sekularne države?

Nebitno je čak ima li u toj školi jedan ili nijedan ateist, stvar je načela sekularnosti koje se mora poštovati. Osim toga, nevjerojatno je da je s jedne strane hrvatski obrazovni sustav potpuno zastario, da u Hrvatskoj nedostaju brojna pomagala kako bi se nastava u školi osuvremenila a učenje djeci olakšalo, dok se istovremeno jedan ravnatelj bavi projektima i investicijama koje su vezane uz postavljanje vjerskih simbola. Učenicima su u školi potrebna računala, pomagala za predmete kao što su kemija ili biologija, a ne kapelice i vjerski kipovi.

Kako komentirate neobičnu izjavu ministra Vedrana Mornara da nije bilo pritužbi na postavljanje Gospe, kada je poznato da se na to još prije dva mjeseca Ministarstvu potužio jedan roditelj?

Već na početku svog mandata kada je, umjesto da se susretne s profesorima, ravnateljima ili sindikatom, radije izabrao Kaptol i zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, ministar Mornar jasno je pokazao u kojem će smjeru ići. Nemam ništa protiv suradnje Crkve i ministara, dapače, ali ministar bi trebao imati prioritete. Ako pred očima imamo sve činjenice o brojnim problemima u spomenutom Ministarstvu, onda je sigurno to da bi ministar trebao ostvariti partnersku suradnju prije svega s ljudima kojima je direktno nadležan, a ne s vjerskim vođama.

Mirna Jasić

Jedanaest interesenata za imovinu negdašnjeg izdavačkog ponosa

Od oranice do izvrsnosti

Preuzimajući imovinu Vjesnika, investitor bi morao isplatiti Pavića, Todorića i austrijsku Styriju da bi uopće mogao graditi 

Objavom popisa 11 zainteresiranih tvrtki za preuzimanje nekretnina u kompleksu Vjesnikova nebodera, Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) krajem prošlog mjeseca najavio je posljednji čin komadanja Vjesnika, nekada najvećeg novinsko-izdavačkog diva jugoistočne Europe. Sada je Vjesnik sveden samo na tiskaru u državnom vlasništvu koja preživljava tiskajući izdanja EPH-a i ujedno servisira kompaniju posrnulog medijskog tajkuna Ninoslava Pavića dok on traži spas u predstečajnoj nagodbi.

Interes za nekretnine koje su bile u vlasništvu tiskare – Vjesnika d.d., a koje su na temelju prošlogodišnjeg ugovora s potpisom Slavka Linića za 35,8 milijuna kuna prešle u državno vlasništvo, prvi put su iskazali i ozbiljni igrači koji bi, kako DUUDI-ju navode, državnu imovinu napokon priveli svrsi. Konkretno, za 17.248 četvornih metara na pet katova Vjesnikova nebodera, u zgradi press centra i ostalim objektima u sjeni Vjesnikova nebodera, svoje su ponude poslali i AR Group Istanbul Turska, investitor u hotelske lance zainteresiran za poslovno-trgovački centar, kao i Rubin Open Investment Group koji planira osnivanje “poslovnog centra izvrsnosti”.

No ono što se u ponudi DUUDI-ja otkriva kao opis nekretnine krije i veliku zamku potencijalnom investitoru. Naime, stavljajući Vjesnik na bubanj, država je oglasila i prodaju nekretnina izgrađenih na svih 32.435 kvadrata kompleksa bivšeg Vjesnika, ne navodeći tko su suvlasnici koje bi investitor trebao isplatiti namjerava li preuzeti cijeli kompleks. Ukratko, država i državna tiskara Vjesnik d.d. vlasnici su samo 60,6 posto zemljišta i nekretnina nekadašnjeg izdavačkog diva, najvrednije građevinske parcele u Zagrebu procijenjene na oko 80 milijuna eura. Među ostalim suvlasnicima ističe se “velika trojka” – Tisak, Styria i Allegheny Financial – nekretninska tvrtka i nasljednik nekadašnjih Hypo Consultantsa. Navedenima ukupno pripada 33,6 posto vlasništva.

Najviše potražuje Allegheny Financial, tvrtka već spomenutog Pavića i partnera koja polaže pravo na 11,94 posto, Tisak u sklopu Agrokora moćnog Ivice Todorića potražuje 10,89 posto vlasništva, a Styria preko Večernjeg lista potražuje 10,8 posto udjela u vlasništvu koje još nije uknjiženo i koje se, vjerovali ili ne, do dogovora suvlasnika u zemljišnim knjigama vodilo kao oranice, kuće, voćnjaci, dvorišta i ulice u društvenom vlasništvu.

Uglavnom, to vanknjižno vlasništvo iskoristile su korporacije i postigle dogovor o vlasničkim udjelima, dok je država punih dvadeset godina zanemarivala odraditi tu sitnicu i uknjižiti se kao vlasnik. U ime države, raspolaganje nekretninama povjereno je Vjesniku d.d., koji je u dogovoru sa suvlasnicima tek 2012. godine od DORH-a zatražio mišljenje i zeleno svjetlo oko uknjiženja i podjele imovine. U tada planiranom spašavanju državne imovine izrađena je i Studija prostornih mogućnosti izgradnje kompleksa Vjesnik s četiri varijante mogućnosti novog megaposlovnog centra – mamac za strateškog investitora koji bi, preuzimajući državnu imovinu, onako usput morao isplatiti i ostale suvlasnike, dakle Pavića, Todorića i austrijsku Styriju, da bi uopće mogao graditi. I to, naravno, nakon što preseli tiskaru ili pričeka da ona propadne.

U suprotnom, zainteresirani dobiva samo nekoliko katova Vjesnikova nebodera i zgradu bivšeg press centra – premali prostor za planirani poslovno-trgovački centar ili “poslovni centar izvrsnosti”, što god to značilo.

Miroslav Edvin Habek

Država uz Košića

U Maloj Solini, banijskom selu nedaleko Gline, svečano je otkriven spomenik mještanima stradalima u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu koji su, kako je navedeno u medijima čiji su novinari nazočili aktu, popisani bez ideološkog razvrstavanja. Doduše, za 36 stradalih u ovom zadnjem ratu naznačeno je da se radi o braniteljima i civilima koji su, kako je tom prilikom rečeno, mučki ubijeni na kućnom pragu, dok su na spomeniku ujedno ispisana imena ustaša, partizana i domobrana stradalih od 1941. do 1945. Spomen-obilježje je, naravno, blagoslovio sisački biskup Vlado Košić, a selo je dobilo i poklon u vidu asfaltirane dionice ceste u dužini tri kilometra, vrijedne 1,5 miliona kuna. Ratni i poratni rukovodilac s Banije Adam Dupalo komentira za “Novosti” da su “zajednički spomenici sada moderni i da se to radi svuda po Hrvatskoj”.

– To je najbolji način da se izbriše istina o onom što se događalo od 1941. do 1945. i da se skupljanjem posmrtnih ostataka kaže da su svi bili jednake žrtve ili jednaki lopovi. A nisu, jer se točno znalo što je bila čija krivica – kaže Dupalo.

Točna je i njegova opaska da je sve bilo dobro organizirano. Skupu su prisustvovali najviši rukovodioci županije na čelu s v.d. sisačko-moslavačkog župana Zdenkom Vahovcem (SDP) i brojni uvaženi gosti iz Zagreba, među njima i Ivan Grujić kao izaslanik ministra branitelja, čije je ministarstvo uz županiju i Grad Glinu pomoglo u izradi obilježja. Da to nisu čista posla govori i prisustvo biskupa Košića koji ne miriše petokraku i antifašizam, već su mu, u političkom smislu, miliji određeni samoglasnici. Indikativno je bilo i prisustvo Vlade Marića, izaslanika predsjednika Republike, koji se u tom svojstvu u januaru u Gvozdanskom proslavio izjavama kako su branitelji tog banijskog sela i nekadašnje tvrđave “junački odolijevali u tri događaja: 1578., 1941. i 1991. godine”, i to “Turcima, Vlasima, velikosrbima, četnicima, partizanima i drugima”.

Uostalom, hoćemo li doživjeti da neko takvo obilježje, sve uz otvorenu dionicu puta, bude podignuto i u nekom srpskom selu na Baniji?

N. Jovanović

Sapunica s kardinalom Bozanićem promijenila smjer

Sveti Josip Radnik

Josip Bozanić upozorio je na opasnost djelovanja Onog čije ime se ne spominje, te ga okrivio za nezaposlenost 

Početkom ovog tjedna prikazana je najnovija epizoda telenovele “Kardinalske homilije”, koja se na našim ekranima prikazuje jubilarnu dvadesetčetvrtu i pol godinu. Dramatična 2.345.009 epizoda nosila je ljupki naziv “Kardinal Bozanić u zaštiti radničkih prava i javnih dobara na svetkovini sv. Mihovila arkanđela u Šibeniku”.

“Dokle ćemo slušati izvještaje o zatvaranju radnih mjesta i rastu broja nezaposlenih…? Dokle ćemo gledati kako se olako postupa s javnim dobrima…?” dramatični su ulomci iz monologa glavnog glumca, scenarista i redatelja serije Josipa Bozanića, koji nadahnuto igra samog sebe. No to je bio tek uvod u najšokantniju scenu epizode: dok su u pozadini bljeskale munje i tutnjali gromovi, glavni junak se poput psa tragača ukočio i stao njuškati oko sebe, odjednom spoznavši da se”demonov zadah širi različitim strukturama, vidljivima i onima oku skrivenima, i ne dopušta ozdravljenje hrvatskoga bića”.

“Iz usta mu bazdi zvjerska nastamba”, opisao bi Ranko Marinković svog znamenitog Uga, dok je Bozanić odabrao nešto manje duhovitu rečenicu kako bi upozorio na opasnost djelovanja Onog čije ime se ne spominje. Tu svakako valja pozdraviti buđenje glavnog scenarista kada su u pitanju kršenja radničkih prava. No revni TV kroničari ipak prigovaraju da je u prvim nastavcima ove serije, emitirane još početkom devedesetih godina, sapunica “Kardinalske homilije” srdačno pozdravljala prelazak iz socijalizma u kapitalizam, uništavanje društvenog vlasništva i ostale odlike kapitalizma koji tada još nije bio nazivan neoliberalnim, ali je svakako već bio toliko divlji koliko je bila divlja stranka na vlasti.

Tada je ova telenovela ne odviše suptilno slavila tzv. demokratske promjene, pa je smatrana propagandnim niskobudžetnim uratkom. Poslije najnovijeg dramatičnog ideološkog obrata, TV kritičari s nestrpljenjem očekuju novih 456.778 epizoda, čije se snimanje upravo zahuktava. Njihovo seksualno uzbuđenje pojačala je izvanredna epizoda, iznenada prikazana u utorak navečer – kao special guest star, u sceni nastaloj u nadbiskupskim dverima, nastupio je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Tako je okretanje glavnog scenarista radničkim pravima postalo još virtuoznije.

Petar Glodić