Pronalazač sportskih genijalaca

Nedavno je, već po četvrti put, BBC prikazao prilog o radu mladog naučnika Ognjena Amidžića. Dr. Amidžić je izumitelj tehnologije za otkrivanje talenata u sportu i vlasnik je firme Amidžić Konzalting u Švajcarskoj.

Vi ste naše gore list, a o vama smo nedavno više saznali i iz naučnog dokumentarnog filma BBC-a po nazivom “Što čini genija”.

– Rodio sam se 1969. godine u Sarajevu. Preko razmjene studenata otisao sam na studije u Moskvu. Upisao sam se na fakultet za fizičku kulturu i sport. Nakon toga dolazim na ETH Cirih gdje dvije godine studiram didaktiku. Poslije toga odlazim u njemački grad Konstancu i tu doktoriram interdisciplinarno psihologiju i fizičku kulturu, a paralelno studiram i informatiku. Tako mogu reći da sam veći dio života proveo studirajući i istražujući.

Vaše zanimanje za sport počelo je sa šahom?

– Od malih nogu igram šah, pored nacionalnih igrao sam uspješno i na internacionalnim omladinske turnirima u Švicarskoj, Italiji i Francuskoj i smatralo se da sam talentiran. To mi je bio i jedan od motiva za studij u Moskvi. Odjednom je napredovanje stalo, trener više nije mogao ništa promijeniti. Talenta očigledno nije bilo dovoljno, tako da nisam mogao postati profesionalni šahist, a to mi je bila velika želja. Postojali su kod mene motivacija, rad, kvalitetni treneri, dobra volja, putovanja, mladost, sve ono što je prema naučnim saznanjima tog vremena bilo dovoljno za uspjeh. Pošto nisam uspio, očigledno je u svim tim naučnim modelima nešto nedostajalo.

Mjerenje talentiranosti

U Njemačkoj radite na uređaju MEG?

– Magnetoencelograf (MEG) je uređaj kojeg je posjedovalo samo nekoliko zemalja. Tu sam prije jedanaest godina počeo da radim na istraživanju mozga. Započeo sam sa šahistima. Analizirajući rad mozga za vrijeme igre, otkrio sam da velemajstori koriste druge dijelove mozga u odnosu na one koji igraju šah dvije ili tri decenije, ali ne postižu značajnije rezultate.

Onda dolazi 2001. godina…

– Da, tada je u vodećem naučnom časopisu “Nature” objavljeno moje naučno otkriće. Prvi put u historiji se pokazalo da je je razlika izmedju talentiranih i prosječnih ljudi u drugačijem radu mozga, odnosno u korišćenju različitih dijelova mozga u rješavanju istih problema. Kognitivni ili mentalni talent je jedan od ključnih faktora koji određuje talentiranost igrača u sportovima kao što su šah, fudbal, tenis ili odbojka, tamo gdje je potrebna anticipacija. Anticipacija je sposobnost predviđanja događaja u bliskoj budućnosti i to je nesvjesna intuicija, shvatanje ili razumijevanje igre. U fudbalu i tenisu talentovani igrači trče tamo gdje će biti upućena lopta, a ne gdje se ona trenutno nalazi. Za razliku od prosječnih igrača, talentirani igrači su češće u pravo vrijeme na pravom mjestu, imaju osjećaj gdje trebaju da budu. Klupski menadžeri i stručni treneri klasičnim metodama vizuelnog posmatranja i procjene, trebaju pet do sedam godina da bi tačnije prognozirali za nekog mladog sportaša da li ima mentalni talent za određeni sport. Ta je metoda zastarjela, vrlo subjektivna i statistički dosta neprecizna. Velik broj talentirane djece ostaje neotkriven, a mnogi koji se smatraju talentima, neće to opravdati u budućnosti. Ovim pronalaskom danas postoji dodatna i tačnija metoda za selekciju i identifikaciju igrača sa kognitivnim, odnosno mentalnim talentom. To važno otkriće ulazi u udžbenike i knjige o kognitivnoj psihologiji. Prvi put se dokazuje da se talent može izmjeriti i pokazuje se način kako se on mjeri. Ovaj izum ima revolucionalni uticaj na tu granu nauke, izmijenio je neke postulate i modele talenta. Izum sam patentirao u Americi. Interesantno je, a to potvrđuju i dugogodišnja istraživanja, da trening ne može promijeniti strukturu rada mozga, i stoga najnovija naučna saznanja kažu da je talent genetički predodređen. Stoga se može izvršiti rana procjena buduće karijere mladog sportista.

“Gringo” u faveli

Izvrstan ste poznavalac Brazila, gdje vas zovu “gringo”?

– Radim za klubove u Brazilu već nekoliko godina. Živio sam zadnja dva mjeseca sa porodicom i u jednoj faveli Belo Horizontea. Promijenio sam hotel u gradu za baraku u faveli. Živio sam i proučavao život svojih talentata, u najvećoj bijedi Brazila. Htio sam im se približiti. Socijalno sam ih upoznao, grad u gradu, kako funkcionira. Zvali su me “gringo” kako zovu one koji nisu iz latinske Amerike. Bio sam jedini “gringo” koji je tu ikada živio. Naši ljudi su inače, zahvaljujuci sportu i vrhunskim rezultatima i dostignućima u Brazilu, poznati i jako cijenjeni. Čak i neobrazovani iz favele znaju imena mnogih naših vrhunskih fudbalera, odbojkaša i tenisera.

Zna li se za vas kod kuće?

– Zainteresiran sam za suradnju i čak bih želio otići i raditi u Beograd ili Banja Luku. Uvjeti su mogućnost nesmetanog i ozbiljnog profesionalnog rada, podrška od strane države i njenih funkcionera. Bio sam nedavno u Nišu i održao tamo seriju predavanja na univerzitetu. Prošle godine smo porodica i ja dobili od američke administracije Zelenu kartu da bi mi se omogućilo da tehnologiju ranog otkrivanja talenata donesem i u SAD. Što se Republike Srbije tiče, zahvaljujući radu Ministarstva za dijasporu za mene tamo znaju i podržavaju ideju osnivanja internacionalne fudbalske akademije talenata koja bi u svom radu koristila najsavremenije naučne metode i time bila jedinstvena u svijetu.

Tko su korisnici vaših naučnih otkrića o sportašima?

– Preko usluga konsaltinga ova je metoda dostupna kako klubovima tako i fizičkim licima. Koriste je uglavnom veliki profesionalni klubovi kao sto su Bajern Minhen, argentinski River Plate ili brazilijanski Atletiko Mineiro. Neki od selektiranih talenata su vec sada članovi olimpijskih reprezentacija, juniorski reprezentativci i šampioni. Neki klubovi koriste tu metodu da bi preciznije odredili cijenu igrača bez obzira da li se radi o kupovini ili prodaji. Ambiciozni roditelji često testiraju djecu da bi spriječili nepotrebna financijska ulaganja u pogrešan sport. Važno je istaći da je talent specifičan, a ne univerzalan. To znači da dijete koje mentalno nije dovoljno talentirano za tenis, može istovremeno da bude veoma talentirano za fudbal ili neki drugi sport.

Dok se ne napravi testiranje, “odokativne” procjene su često samo nagađanja. U Brazilu sam nedavno napravio najveću selekciju u istoriji tenisa i od 5.000 djece u uzrastu od 6 do 12 godina, odabrao 240 fizički najsposobnijih. Pravih talenata je malo pa je potrebna masa da bi se oni pronašli i izdvojili. Ne samo država Brazil, nego i profesionalni klubovi ulažu u svoje talente i financiraju ih. O svom trošku ih pripremaju za profesionalno bavljenje sportom jer će oni sutra predstavljati državu i njihovi profesionalni rezultati pozitivno uticati na imidž zemlje u cjelini.