Grobni mir, još nitko nije kriv
Početkom svibnja Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije objavilo je da je otkrilo “potencijalnu masovnu grobnicu” na lokaciji Rudnica kod Raške na jugu zemlje, u kojoj se, prema izjavama svjedoka, nalazi 250 tijela kosovskih Albanaca ubijenih u sukobima na Kosovu od 1998. do 1999. godine.
Novootkrivena grobnica u Raškoj – točnije, 12 kilometara od Raške ka Leposaviću i oko kilometar udaljenosti od kontrolnog punkta MUP-a Srbije na granici s Kosovom – nalazi se djelomično ispod zgrade “Kosmet puta”, izgrađene 1999. godine, te dijelom ispod betoniranog dvorišta. Radnici tog poduzeća tvrde da ništa ne znaju o tome da se ispod zgrade u kojoj rade nalaze tijela ubijenih kosovskih Albanaca.
Prijetnje “izdajnicima”
– Ovo je naša obaveza prema žrtvama i njihovim obiteljima. Naš cilj je zadovoljenje pravde za žrtve i njihove obitelji imaju pravo barem sahraniti svoje najmilije – kaže tužitelj za ratne zločine Srbije Vladimir Vukčević, uz opasku da se zasad još ne zna tko je ubio te ljude i tko je njihova tijela prenio u Srbiju te ih sahranio u masovnoj grobnici.
To, međutim, nije prva ovakva lokacija. Još 2001. godine, prije nego što je Slobodan Milošević izručen Haškom tribunalu, nađene su tri grobnice. Najprije je kod Kladova iz jezera isplivala hladnjača puna leševa ubijenih Albanaca s Kosova; ti su ljudi bili ubijeni i prevezeni u Srbiju prije početka NATO intervencije u ožujku 1999. godine. Ronilac kojega je tada angažirao MUP Srbije, ne znajući još što se u hladnjači nalazi, bio je užasnut.
– Kad smo otvorili vrata, ukazao se jeziv prizor, a to su bili leševi. Mi nismo znali ni čiji su, kasnije se to saznalo. Leševi su bili naduveni, bilo je stvarno jezivo – kazao je tada Živojin Đorđević, koji je nakon toga bio izložen prijetnjama i optužbama da je izdajnik.
Nakon toga, masovne grobnice su otkrivene i nadomak Beograda, u Batajnici gdje je ekshumirano više od 900 tijela ubijenih, te također u Petrovom Selu i kod Bajine Bašte. Svuda je bila riječ o poligonima MUP-a Srbije.
Za sve te ubijene tek je malobrojne stigla kazna: Slobodan Milošević, kojega je haška optužnica teretila i za zločine na Kosovu, umro je prije kraja suđenja. Tada najviši vojni i policijski vrh – Nikola Šainović, Dragoljub Ojdanić, Nebojša Pavković, Vladimir Lazarević i Sreten Lukić – osuđen je, prvostupanjski, pred Haškim tribunalom, dok je tadašnji predsjednik Srbije Milan Milutinović oslobođen optužnice.
Bez pravomoćno osuđenih
Tadašnjem glavnom policajcu Vlastimiru Đorđeviću još se sudi pred sudom u Hagu, dok je pred srpskim pravosuđem još manje postupaka. Njima je obuhvaćena tek nekolicina policajaca: za zločin u Suvoj Reci osuđena su četvorica (doduše, na visoke kazne zatvora), a za Petrovo Selo postupak je vođen samo zbog ubojstva trojice braće Bitiqi, čija su tijela nađena u tamošnjom masovnoj grobnici.
U tom postupku, koji također još nema pravomoćni kraj, dvojica policajaca su oslobođena, nakon što su sudsko vijeće i nadležni tužitelj konstatirali da je riječ o pravom “zavjetu šutnje”: nitko od preko 200 saslušanih svjedoka nije teretio svoje nadređene.
Danas se traga za 1.709 nestalih na Kosovu u ratnim sukobima 1998. i 1999. godine, od čega je 546 Srba i drugih nealbanaca. Članovi Udruženja porodica nestalih i kidnapovanih Srba s Kosova već su najavili da će pokušati spriječiti ekshumaciju masovne grobnice kod Raške ako istodobno ne počne pretraga tri lokacije na Kosovu, za koje postoji sumnja da su masovne grobnice Srba i ostalih nealbanaca.
Ni tu, na žalost, nije kraj, jer postoji sumnja da se na još tri lokacije, u graničnom području između Srbije i Kosova nalaze masovne grobnice (područje Medveđe), što će, kako se najavljuje, biti ispitano krajem ovog mjeseca.
Na pitanje kako je moguće da su tijela zakopavana, iskopavana i seljena po Srbiji, što podrazumijeva veliki dio umiješanih u te strašne zločine, a da još nemamo pravomoćno osuđene za to, još nema odgovora. Još je na snazi zavjera šutnje.