Korupcija je povezana s nacionalizmom

Pripremaš dva albuma, “Spomen-ploču” s novim obradama starih hitova i novi studijski album. Zašto nove obrade starih hitova?

– Htio sam napraviti dobar best of album i predstaviti ljudima novi bend. Ovo je savršena šansa za spajanje ugodnog s korisnim.

Svojevremeno si počeo surađivati s Damirom Avdićem i osnovao grupu Trnokop, koja nikad nije zaživjela. Zašto?

– Kad smo završili album, skontali smo da se u međuvremenu desilo dosta nekih sranja. Nismo ga u to vrijeme mogli izdati. Damir se preselio u Sloveniju i uletio u izdavaštvo, predstave, u puno toga, pa smo zaključili da bismo mogli godišnje održati tri svirke. Predlagao mi je da uzmem drugog gitaristu, ali to nije imalo smisla.

Nedavno si u jednom intervjuu izjavio da si od njega naučio mnogo i da ti je ta zajednička priča značila puno u mentalnom i kreativnom smislu, te da misliš kako si u tim pjesmama prolio zadnju žuč vezano uz bosansku stvarnost. Što to znači? Kakva je to žuč vezana uz bosansku stvarnost?

– To je ono kad vidiš sranja oko sebe i uvjeren si da ih možeš promijeniti. Živciraš se oko nepotrebnih stvari, koje nisu tvoj posao. I ne samo to. U Bosni je jako teško. U Bosni je glad već pune dvije godine. Politika koja je trenutno na vlasti, i u Federaciji i u Republici Srpskoj, toliko je nekompatibilna da ne vidiš progres. Ništa nema vrijednost. Urbanu muziku u Hrvatskoj sluša možda 20 posto ljudi, u Bosni deset posto. I dosta nepravde ima. Sve strane su žrtve i nitko nije kriv – to boli. Tako da se sve to u meni tada bilo skupilo.

Napokon si dobio hrvatsku domovnicu i putovnicu. Zašto se to toliko odužilo kad si u Hrvatskoj od 1992. i tu si objavio sve albume?

– Imao sam na to pravo i prije nego što sam se vjenčao, još kao izbjeglica. Tada je vladala ona ružna struktura HDZ-a i ljudi su mi otvoreno govorili da mi neće dati papire zato što sam musliman, zato što sam nepotreban ovoj zemlji. Kad sam dobio šansu, kad sam se oženio, onda me obuzela neka moja inercija. Krenula je i karijera, pa sam potpuno zaboravio na to. Kad sam se rastao, ponovno sam pokrenuo tu priču jer sam htio ostati u Zagrebu, u kojem sam od svoje 14. godine, a sada imam 32. Postojala je solucija da dobijem hrvatsko državljanstvo, ali da se odreknem državljanstva BiH, što nisam mogao podnijeti. A jedini način da dobiješ dvojno državljanstvo jest kulturni doprinos ovoj zemlji. I onda sam izvukao sve svoje “Porine” i “Mačke” i, hvala Bogu, dobio dvojno državljanstvo. Od tada se osjećam bolje, opuštenije. To mi stvarno jako puno znači jer volim Zagreb.

Tvoja nominacija za nagradu “Porin” 2008. bila je sporna jer nisi imao hrvatsko državljanstvo, a u to vrijeme nije bilo te ružne strukture HDZ-a?

– Glupo mi je bilo da te 2008. nisam mogao dobiti “Porina”, a već sam ga dobio 2003. za najboljeg novog izvođača. Koji im je kurac?! Što su to previdjeli?! Ne znam kako bih to objasnio. Možda me nisu trebali nominirati. Što se tiče “Porina”, najveća mi je glupost što ljudi glasaju za one koje znaju. Zbog toga nema progresive u muzici. Zbog toga nitko ne glasa za Diskurz. Zbog toga nisu prošle stvari koje su stvarno bitne. Nisam jalan, nisam dio te scene, ali ne mogu da vjerujem da live album Nene Belana može dobiti “Porina” za album godine. To je glupost da nema veće! Hip hop, elektronska ili alternativna muzika jednostavno ne mogu proći. Ne znam je li ikad Let 3 bio nominiran za album godine…  

Malo je poznato da si nakon završene srednje škole upisao kriminalistiku i htio postati policijski inspektor. Je li ti žao što ga nisi završio?

– Nije mi žao jer sam vidio kamo to vodi, a i zato što su mi se otvorila druga sudbinska vrata – bavljenje muzikom i neke druge stvari.

Da si danas netko u policiji, čemu bi dao najveću prednost?

– Sigurno ne bih napredovao jer bih se svađao s mnogima, dakle bio bih prašinar s fakultetom. Korupcija je najveći problem jedne države. Vrlo je jednostavan taj začarani krug. Korupcija je povezana s politikom. Ta politika fura nacionalizam i diže ljude na tu glupu foru. Ljudi mrze korupciju, ali ih politika diže na tu glupu foru i to je taj začarani krug. Jednom se mora napraviti rez i uhvatiti čovjeka koji kuka: “Oni su izdajnici jer me žele strpati u zatvor!” Njemu se mora reći: “Idi u zatvor! Kakav si ti patriot kad si pokrao toliko i toliko para!” Treba imati muda za to. Treba nam policajac koji se neće bojati kad na njegovu kuću budu pucali sa zoljama, što je jako teško jer policija ima mizerne plaće. Svu tu korupciju povezanu s politikom treba razjebati!

U svim pjesmama mnogima bez uvijanja govoriš što ih ide. Jesi li ikad imao problema zbog svojih tekstova?

– Problema sam znao imati kad nastupam u Sarajevu pa mi vehabije jebu mater, kad nastupam u Srbiji pa dođu neki četnici, kad u Hrvatskoj dođu skinheadsi… Neka sranja od političara nikad nisam imao.

Balkan je ponovno u centru pažnje. Mnogo je toga balkanskog a našeg. Što bi izdvojio kao karakterističan balkanski produkt?

– Kad negdje vani ljudi čuju za Balkan, najviše ga poistovjećuju s Kusturicom i njegovim načinom prikazivanja Balkana – krkanluk, zalijevanje alkoholom, maltene medvjedi u ljudskoj koži. Ja sam protiv toga. Ima toga, ali kod nas se mentalitet mijenja iz države u državu, iz regije u regiju. Zato mi je jako drago kad ljudima rušim predrasude. Recimo, u Tel Avivu ljudi ne vjeruju da sam musliman. Smiju mi se, prvenstveno Arapi. Ja sam stvarno načitan čovjek i znam sve o islamu, znam sve naše molitve, i njihove molitve, i kršćanske molitve… A još kad vide tetovažu, onda im ništa nije jasno. Zovu me Aškenazi muslim. To je to što imamo ovdje na Balkanu. Mi smo jedni od rijetkih autohtonih bijelih muslimana. Nema ih u Francuskoj, nema ih nigdje. I sam sam se dosta promijenio u posljednje vrijeme. Prije sam bio za rakiju, ćevape, krkanluk, jebi mater ovom i onom. Sada volim dati do znanja da na Balkanu postoje i drugačiji ljudi.

Možeš li živjeti od glazbe?

– Mogu, ali me zanimaju i druge stvari. Znam živjeti s deset kuna, s hiljadu kuna i s jednom kunom u džepu. Nije mi teško.

Nedavno si izjavio da ljudima pokušavaš dati do znanja koliko je nacionalizam glupa retorika, prozivajući pritom Milorada Dodika kao velikog kriminalca, te da bi na jednak način razmišljao i da si Srbin. Je li Dodik opasan za BiH i regiju?

– Dodik je najopasnija osoba za regiju. Zamisli da je umjesto njega netko tko želi priznati cjelovitost BiH, ali zadržati isto tako neku srpsku neovisnost, koju nitko ne može ukinuti. O tome lažu samo neki njegovi pandani, kao Silajdžić. Oni su kao spojene posude. Ovaj drugi zna da se ne može ukinuti Republika Srpska, dakle sere, a ovaj prvi zna da se ne može odcijepiti i isto sere. I sad zamisli da Dodika nema. Koliko bi se zakona moglo donijeti u BiH, koliko toga bi se moglo napraviti! Ljudi bi se preporodili!

Dodik kaže da treba zabraniti burke. To je takav primitivizam, vidiš da ide nisko, ali ima ljudi koji se hvataju na to. I ova se federalna strana mora istrenirati da na njega reagira kao i na Šešelja – ‘ko mu jebe mater. Pusti ga, neka priča. Ali Dodik je na vlasti, odlučuje i zato je opasan. Pazite, dao je svom sinu pola milijuna maraka i obrazložio to činjenicom da je on pametno dijete. U intervjuima prije dolaska na vlast pljuvao je nacionaliste jer je bio ljevičar. Govorio je za njih kako je to najjednostavniji način zadržavanja vlasti. Kao da ja tebi sad pričam ovu priču, a sutra me vidiš u HSP-u 1861. Ja ne mrzim Srbe. Volim nastupati u Beogradu, volim raju u Beogradu, u Banja Luci, svugdje. Prijatelj sam s mnogim Srbima, u Zagrebu znam Srbe i nema nikakve mržnje. Ja sam musliman i živim u Zagrebu, žena mi je Židovka iz Izraela i znam što je tolerancija – ne može mi nitko srat’. A Dodik je otrov, karcinom!