Vječno vraćanje istog
Preliminarni rezultati lokalnih izbora u Crnoj Gori, koji su u nedjelju, 23. maja održani u 14 opština, pokazuju da je Demokratska partija socijalista, samostalno ili u koaliciji sa Socijaldemokratskom partijom, osvojila apsolutnu vlast u sedam od ukupno 14 opština, kao i u gradskoj opštini Tuzi, dok na izborima u Podgorici nijedna lista nije osvojila apsolutnu većinu.
Samostalno ili u koaliciji, DPS će apsolutnu vlast imati u Baru, Danilovgradu, Šavniku, Žabljaku, Beranama, Bijelom Polju i Rožajama, dok je prema podacima iz izbornih štabova, lista ujedinjene opozicije “Bolja Crna Gora” pobijedila u Pljevljima i gradskoj opštini Golubovci, a Socijalistička narodna partija u Plužinama.
Rano je za promjene
Glavna politička borba vodila se u Podgorici između koalicije koju predvodi Demokratska partija socijalista i udružene opozicije “Bolja Crna Gora”. U trenutku kad nastaje ovaj tekst (ponedjeljak uveče), posljednji nezvanični podaci govore da će se o budućoj vlasti u glavnom gradu odlučivati u pregovorima sa Socijaldemokratskom partijom koja je samostalno nastupila na izborima u Podgorici. Zbog brojnih nesuglasica među koalicionim partnerima (SDP i DPS), a prije svega zbog sukoba oko problematičnog gradonačelnika Podgorice, još uvijek je krajnje neizvjesno što će se odlučiti o vlasti u glavnom gradu Crne Gore. Za sada je jedino poznato da sve zavisi od odluke socijaldemokrata. Ranije je iz SDP-a saopšteno da oni neće ponovo podržati izbor dugogodišnjeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše na tu funkciju, jer tvrde da se Podgoricom ubuduće mora upravljati na drugi način, a ne bahato i osiono, kako to čini Mugoša.
Lideri političkih partija u Crnoj Gori nedjeljama prije izbora obećavali su biračima bolje sjutra, u čemu ih nije mnogo ometala činjenica da su od prethodnih predizbornih obećanja malo toga ostvarili. Ipak, gotovo niko nije vjerovao da zaista može doći do većih promjena. “Milo će vladati”, bio je čest komentar glasača na biračkim mjestima. Nastavak dominacije koalicije DPS-SDP ne predstavlja nikakvo iznenađenje.
Opozicija je optuživala vladajuću strukturu za organizovani kriminal i korupciju, ali ni za jedan slučaj nisu iznijeti konkretni dokazi. Uprkos tome, birači su bez razmišljanja podržali vladajuće partije, koje su u nekim opštinama uspjele da dobiju još veću podršku nego na prethodnim izborima.
Dnevnik uvreda i optužbi
Posljednju nedjelju izborne kampanje obilježila je prljava politička retorika i razmjena teških optužbi. Milo Đukanović, predsjednik DPS-a i crnogorske Vlade, optuživao je udruženu opoziciju da je “sklepana” u kabinetu predsjednika Srbije, kako bi srušila vlast u Podgorici i “preispitala” crnogorsku državnu samostalnost. Kabinet Borisa Tadića demantovao je Đukanovićeve optužbe ocijenivši ih kao “apsolutnu neistinu”. Đukanović je na predizbornom skupu u Pljevljima konkretizovao svoje tvrdnje i za nelegitmne kontakte sa opozicijom druge zemlje optužio Tadićevog savjetnika Mlađana Đorđevića, koji je navodno vodio kampanju u ime srpske opozicije u Crnoj Gori i obezbjeđivao im finansijske i sve druge potpore i na taj način se, u ime državog rukovodstva Srbije, umiješao u unutrašnji politički život Crne Gore. Komentarišući reakcije iz Srbije, crnogorski premijer je obećao: “Ako im bude trebalo da im sve to dokumentujem, ja ću kao ozbiljan čovjek i kao predstavnik ozbiljne države to učiniti.” Naravno, sve je ostalo na obećanjima.
Đukanović se nije zaustavio na tome, pa je Nebojšu Medojevića, jednog od lidera opozicione koalicije “Bolja Crna Gora”, na tribini u Rožajama nazvao “seoskim laprdalom”. Bijele košulje opozicionih lidera, koje treba da simbolizuju njihovu čistu prošlost, Đukanovića su asocirale na predaju prije samih izbora. Opozicija nije zaostajala za vlastima u olako izrečenim prostačkim optužbama. Tako je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević, kako bi se odužio Đukanoviću, na jednom od promotivnih skupova opozicije kazao da je Đukanović “vaspitanje stekao na ulici” i da mu je zato rječnik uličarski.
Arsenal takvih teških riječi i uvreda govori o činjenici da su se predizborne aktivnosti manje-više svele na negativnu kampanju. Takva politička komunikacija najčešće je znak da političari zapravo nemaju dovoljno argumenata, ili su ti argumenti već toliko puta iskorišćeni da je i njima samima dosadno da ih ponavljaju.