(ajm)e-Hrvatska

Zli jezici tvrde da je barba Luka, snimajući stanje prilikom preuzimanja Sabora, rekao: “Vidim da vas je tu pola informatički pismenih, pola nepismenih, a ja bih volio da je obrnuo!” Neki se kunu da se Bebiću pritom omaklo i “drugar’ce i drugovi”. No, to je zacijelo samo ružna objeda plasirana radi stvaranja nepovoljne slike o predsjedniku Sabora kao lošem komunikatoru. Kako god bilo, šarmantnom prosvjetitelju iz Desna kod Metkovića nekoliko godina nakon toga za glasnogovornika se javio nitko drugi do – Drago Pilsel. Među 39 pristiglih ponuda njegova nije ni uzeta u razmatranje, iako Argentinac priprema tuce doktorata, govori pet-šest jezika i ima kraće iskustvo rada u Uredu predsjednika, a tročlano povjerenstvo već 40 dana u dvofaznom postupku očajnički traži jednog profesionalca, koji će svijetu objasniti gamu Bebićevih mogućnosti.

Ljubo Ćesić Rojs izgledao bi vjerodostojnije kao portparol Iskoraka nego Carlos kao glasnogovornik Luke Bebića, ali prevarit ćeš se, dragi čitatelju, ako pomisliš da je tu bilo neke politike. Nije. Ni zrna! Drago Pilsel nije odbijen zato što je bio precrven, nego zato što je bio prezelen. Dobri čovjek iz Buenos Airesa poslao je, naime, ponudu za posao e-mailom. A to je bilo gore od pogreške. Bila je to otvorena i, budimo posve iskreni, gruba provokacija.

Hrvatska svemirska agencija

Slati e-mailom ponude za posao u društvu znanja?! Članovi barba Lukine komisije na taj su se drski izazov uznemirili kao vrapci na Valentinovo. Bolje bi bilo da im je pljunuo u lice ili u tanjur s onom prokletom saborskom čorbom, nego da ih tako otvoreno zajebava. Naime, da su zaprimili Pilselovu ponudu, članovi Bebićeva povjerenstva ostavili bi, u prvom redu, bez posla hrvatskog listonošu, jer od čega bi on hranio djecu ako bi svaka munjara mogla slati ponude za posao e-mailom? Na e-mail se, u drugom redu, ne mogu udarati marke. Osim poštara, bez posla bi možda ostao i cijeli Ured za e-Hrvatsku. Koga bi oni, u tom slučaju, informatizirali? One već informatizirane? Pa to je očito nemoguće. Kakav bi bio smisao njihove egzistencije? Bi li bio moguć predgrobni život? Gdje bi bile granice novih tehnologija? 

Još prije sedam godina, u rujnu 2003., Mladen Mauher, prvi čovjek Ureda za internetizaciju u Vladi, rekao je: “Web stranice su zastarjela tehnologija.” Nije prošla ni godina dana, a Ivo Sanader zbog te mu je šašave izjave zviznuo oštar šamar. Ako su web stranice zastarjele, što je onda moderno? Vizije na čaju od bunike? 

Ured za internetizaciju je, dakle, rasformiran, a svi njegovi ljudi kažnjeni surovom prekomandom. “Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. siječnja 2004. godine donijela uredbu o prestanku rada Ureda za internetizaciju”, piše u članku 1 uredbe. Opaki Sanader – a bio je to jedan od najgorih  i najopasnijih ljudi koji su ikad nastanjivali ovu zemlju, možda odmah do Damira Polančeca – potom je Mauhera dao na muke, što je čak i ozakonjeno već u narednom članku iste uredbe. Svi su činovnici potom “humano preseljeni” u drugi ured, gdje su opet natjerani na sizifovski posao. “Danom prestanka rada Ureda državne službenike i namještenike preuzima Središnji državni ured za e-Hrvatsku”, piše u članku trećem. “Preuzeti državni službenici i namještenici nastavljaju s radom, na poslovima na kojima su zatečeni u trenutku preuzimanja, do donošenja rješenja o rasporedu državnih službenika i namještenika na radno mjesto, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku. Državni službenici i namještenici koji ne budu raspoređeni na način utvrđen u stavku 2. ovog članka, stavit će se na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske u skladu s propisima koji se odnose na državne službenike i namještenike.” U članku 4. propisuje se još da ova uredba stupa na snagu danom objave u “Narodnim novinama”, i to je to.

Piše li igdje da Ured za e-Hrvatsku mora zaprimati e-mailove Drage Pilsela i sličnih egzibicionista? Ne piše. Piše li to isto za Sabor i barba Luku? Ne piše. Koliko godina već radi Ured za e-Hrvatsku? Sedam. Što oni mogu u tako kratkom razdoblju? Otići na Tibet? Nije li veliki uspjeh već i preokrenuti odnos u kojemu je pola pismenih a pola nepismenih? Nije li to barba Luka i poželio?

Sličan je doseg i brojnih drugih državnih agencija. Hrvatska, recimo, ima Hrvatsku svemirsku agenciju. Na naslovnici njihove web stranice može se pročitati da su “nakon nekoliko godina uzaludnih pokušaja, radioamateri pazinske Osnovne škole Vladimira Nazora stupili u kontakt s astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici”, potom da će Poljska sudjelovati “u svemirskom programu ESA-e, sa znatno većim mogućnostima i ovlaštenjima nego što je to bilo ranije, a istodobno uz znatno niža financijska izdvajanja nego što bi to zahtijevao status pridruženog ili punopravnog članstva…”

“Malo prenapuhana” plaća

Tamo možemo pročitati i ovu znanstvenu novost. “Društvo znanost.org, u suradnji sa Zavodom za fiziku Sveučilišta u Splitu, organizira prestižni međunarodni forum ‘Ljudski boravak u svemiru’. Pozivamo vas”, reklamira se Hrvatska svemirska agencija, “da se s nama otisnete u prostranstva svemira. Ovo je početak jedne velike avanture…” Uz ovakvu naslovnu stranicu, čovjek bez avanturističkog impulsa ne bi se s našom svemirskom agencijom upustio ni na put od Dicma do Trilja, a kamoli u svemir!

No, manje avantura ne možete očekivati ni u drugim Vladinim agencijama i povjerenstvima. Hrvatska, recimo, ima Agenciju za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom (oni se možda bave Vladom), potom Agenciju za opremu pod tlakom, Odjel za razvoj sustava i koordinaciju učinka propisa, Agenciju za mobilnost i programe EU, Agenciju za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata. Tu je i Agencija za javno-privatno partnerstvo. No, nikad oni ne mogu toliko loše raditi koliko mi njih možemo bijedno platiti. Navodno su u Agenciji za javno-privatno partnerstvo (je li to drugo ime za HDZ?) u nekoliko godina obradili čak dva projekta, ali ravnatelj Kamilo Vrana za to dobiva tek šugavih 30 tisuća kuna bruto. “Vrana se slaže”, pišu novine, “da mu je plaća, s obzirom na aktualnu krizu malo prenapuhana, no podsjeća da njegova primanja nimalo ne odskaču od plaća ravnatelja u ostalim agencijama.”

Naša zemlja, osim agencijama i prirodnim ljepotama, bogata je i povjerenstvima. Jedno od njih, Povjerenstvo za nadzor cijena, moglo bi našem ravnatelju olakšati život s malo prenapuhanom plaćom koja ne odskače, no Povjerenstvo dosad nije napravilo – tako nam bog pomogao – baš ništa. Hrvatska ima i Povjerenstvo za jezik. Sudeći po broju anglizama u javnoj uporabi, ni ono, čini se, ne radi previše. Navodno je jedan njihov član svojedobno rekao barba Luki: “Vi ste pravi poliglot.” Barba Luka mu je prijeteći odgovorio: “To si mi sad reka’ i nikad više!”

No, neki se kunu da je to samo ružna objeda plasirana radi stvaranja nepovoljne slike o predsjedniku Sabora kao lošem komunikatoru. Tu će sliku ispraviti glasnogovornik, ako ga izaberu prije parlamentarnih izbora, do kojih je ostalo oko godinu dana.