Nema dila između Vlade i sindikata

Povodom Vladinog ataka na radnička prava i sindikalne protuakcije – peticije za pokretanje referenduma protiv izmjena Zakona o radu – razgovarali smo s Krešimirom Severom, predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Koliko se puta u ovih 20 godina mijenjao Zakon o radu (ZOR)?

– Prvi smo ZOR donijeli 1995, a počeo se primjenjivati sljedeće godine. Potom je u nekim područjima bilo nešto sitnih izmjena, a onda je potkraj 2003. Zakon u velikoj mjeri promijenjen: to je bilo za Račanove vlade, kada je na pritisak MMF-a i Svjetske banke fleksibilizirano područje zapošljavanja na određeno vrijeme, smanjene su otpremnine i otkazni rokovi i izmijenjeni još neki dijelovi. Značajna je promjena bila i lani, kada smo dugo pregovarali radi usklađivanja ZOR-a s evropskim zakonima. Naime, s bivšim smo premijerom Sanaderom bili dogovorili da se ZOR mijenja u dvije faze: u prvoj bi se usklađivao sa smjernicama EU-a, a u drugoj bi se potaknule promjene koje bi dogovorili poslodavci i sindikati. Obje faze trebale su biti gotove do kraja 2009, ali nije bilo tako.  Pregovaranje se zaoštrilo i oko onih pitanja koja se tiču isključivo usklađivanja s evropskim pravnim stečevinama, jer su poslodavci i Vlada dosta nategnuto tumačili neke odredbe iz smjernica. Sve je rezultiralo ZOR-om koji je na snazi od početka ove godine. Prema dogovoru, druga je faza trebala početi ove godine: iz Vlade i Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva prije dva mjeseca javljeno je da se očekuje da se sindikati i poslodavci dogovore oko tih interesnih pitanja.

Prava se ukidaju, situacija je zaoštrena

Što su tim nedovršenim pregovorima tražili poslodavci, a što sindikati?

– Primjerice, da se iz plaćenoga dnevnog vremena izbaci plaćena pauza, da se neradni dani i praznici ubrajaju u dane godišnjeg i slično. Nas u sindikatu jako smeta rad na određeno vrijeme, tražimo da se izbace pravilnici o radu jer ih ni Evropa nema… Pitali smo premijerku Jadranku Kosor može li ona arbitrirati u slučaju da se mi ne dogovorimo, iako to nismo smatrali dobrim rješenjem, pogotovo u času zamjetno snažnog približavanja Vlade i poslodavaca. Nikada nismo dobili odgovor na naše pitanje. Umjesto da nas se potakne na dogovor, najavljeno je da će Vlada mijenjati dijelove ZOR-a kojima se regulira primjena pravnih pravila iz kolektivnih ugovora koji su istekli. Znači, Vlada je udarila i htjela sasjeći sva prava koje je radnik na temelju ugovora o radu dobivao u produljenoj primjeni, nakon isteka kolektivnog ugovora.

Kako na te najave reagiraju sindikati?

– Bili smo iznenađeni, odbili smo nepripremljeni doći na razgovor. Uostalom, službeni poziv i prijedlog nismo ni dobili. Kasnije smo uvidjeli da se ne otvara samo član 262, o čemu sam maloprije govorio, nego i član 263, a to je stvaranje mogućnosti da se otkažu i oni kolektivni ugovori koji su bili sklopljeni na određeno vrijeme i nisu imali ugovorenu klauzulu o otkazivanju. Nakon cijelog niza pokušaja i pritisaka da nas se dovuče za pregovarački stol i preglasa od strane poslodavaca, sindikati su zaoštrili situaciju. Istupili smo iz Gospodarsko-socijalnog vijeća, održali drugi svesindikalni sabor. A pošto je Vlada u saborsku proceduru hitno uputila izmjene ZOR-a bez konzultacija s nama, započeli smo prikupljati potpise za referendum protiv promjene ZOR-a. Održali smo i sastanak s premijerkom, na kojem je obećala odgoditi slanje izmjena ZOR-a u saborsku proceduru za jedan tjedan, u kojem bismo se pokušali dogovoriti.

Zašto je Vlada ponovno pokrenula izmjene ZOR-a, kada imamo pravilnike kakve ni Evropa nema? 

– Vlada zapravo zloupotrebljava svoj položaj i nalazi se u dvostrukoj ulozi: s jedne je strane ona poslodavac prema zaposlenima u državnim i javnim službama, a s druge predlagač zakona sa saborskom većinom, odnosno strojem koji će izglasati ono što joj treba. Vlada je pokušala pregovorima sa sindikatima državnih i javnih službi, ali i pritiscima na uprave javnih poduzeća u kojima djeluju sindikati ishoditi da se zaposlenima ne isplate božićnice, regresi, darovi za djecu i slično (i to u uvjetima u kojima su primanja ionako niska), ali sindikati ni na jednoj strani nisu na to pristali. U državnim i javnim službama to nisu prihvatili ne zato što su ljudi socijalno neosjetljivi ili zato što ne znaju da je kriza, nego zato što Vlada nije pokazala što je sve učinila i što, osim kozmetičkih promjena, čini da prevlada krizu. Bit je u tome da je Vlada htjela naplatiti svoje loše poslovanje uzimanjem zaposlenima u državnim i javnim službama, ali ljudi to, jednostavno, nisu prihvatili.

Vlada se priklonila krupnom kapitalu

Što je s privatnim sektorom?

– Vlada i jest nastupila ovako jer je u privatnom sektoru, u realnom sektoru – gospodarstvu,  došlo do značajnih promjena. Sklopio se cijeli niz izmjena kolektivnih ugovora, kojima su radnici pristajali i na neisplate božićnica, regresa i darova za djecu, smanjenje plaća i ostalih prava samo zato da bi se nastavilo kako-tako funkcionirati. Pošto nije uspjela u državnom i javnom sektoru jer nije imala rješenja, Vlada sada želi na silu iskoristiti svoju moć i poziciju, pa odlazi u drugu krajnost i direktni sukob interesa: da bi pogodovala sebi kao poslodavcu, podređuje javni i opći interes i udara na sve kolektivne ugovore. Želi položaj u kojem će otkazivati kolektivne ugovore u javnim službama ili, po njihovu isteku, skratiti vrijeme njihove produljene primjene, kako ne bi morala isplatiti božićnice i darove za djecu, kada je očito da će regrese morati isplatiti. Dakle, podređujući svom osobnom, partikularnom interesu opći i nacionalni interes, Vlada zloupotrebljava svoj položaj, što najbolje pokazuje do koje je mjere izgubljena u ponašanju.

Vlada se očito svrstala na stranu krupnoga kapitala, pa se stvaraju pretpostavke da se radnici što lakše – i sa što manje prava – mogu otpuštati?

– Naš budžet nije moćan i velik poput proračuna razvijenih zapadnih zemalja, pa bi Vlada morala vući neke druge poteze. No, ponavljam, suština problema je sukobu interesa. Interesi Vlade kao poslodavca podudaraju se s interesima drugih poslodavaca i zato nema tog srednjeg puta. Vlada zato i ima veliku podršku kapitala i to, rekao bih, krupnog kapitala. Vidjeli smo i reakcije iz HUP-a, s konferencije za medije: vrlo je znakovito što je predsjednik HUP-a izjavio da se oni ne hvale javno svakom ispijenom kavicom s premijerkom i da ih raduje što će ona 15. juna kod njih doći na radni ručak. Ako se ovakve stvari dogovaraju na kavici, a istovremeno se sindikati i nakon više mjeseci ne uspijevaju susresti s premijerkom, jasno je kome se Vlada priklonila.

Vlada tvrdi da izmjene ZOR-a nisu udar na kolektivne ugovore?

– To je stvaranje alibija u javnosti: u vremenu krize u privatnom su sektoru izmijenjeni brojni kolektivni ugovori, otkazivani su i mijenjani novima, što je znak da sadašnje odredbe ZOR-a nisu bile zapreka kolektivnom pregovaranju. Nove odredbe, koje Vlada želi, mogu stvoriti sistem u kojem će nakon isteka produljene primjene tih pravila poslodavac jednostavno stavljati na snagu pravilnike o radu, koji su njegov jednostrani akt. S druge strane, bit će lakše otkazivati kolektivne ugovore, pa se može dogoditi bezizlazna situacija da poslodavac i sindikat potpišu kolektivni ugovor, prođe neko vrijeme, poslodavac ga otkaže i produljena primjena pravila prestane nakon šest mjeseci. Poslodavac odugovlači s pregovorima i ne uspiju se dogovoriti. On stavlja pravilnik o radu, u međuvremenu sindikati pokrenu štrajk ili više njih, a poslodavac izdrži zbog krajnjeg cilja: pristaje na određenu štetu, samo da polomi radnike u poduzeću. Sve se to usmjerava kroz ovakve izmjene, no to ne vidi dobar dio radnika. Nadam se da će ipak uvidjeti i dati potpis za referendum. Moramo konačno postići da vlast pita narod što misli, a ne da se ponaša kao autentični tumač naroda.

Pravilnici su jednostrani akt poslodavca

Zašto su pravilnici o radu nepovoljniji od kolektivnih ugovora?

– Evropa je odustala od pravilnika o radu, jer potiče socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje, dakle dogovor poslodavaca i radničkih predstavnika oko radnih i materijalnih prava. Pravilnik o radu je jednostrani akt poslodavca koji upućuje prema mišljenju radničkih predstavnika, koje može biti i pozitivno i negativno, ali poslodavca to mišljenje ne obavezuje. Pravilnikom poslodavac regulira samo zakonsku osnovu i nema potrebe za nadgradnju – dakle može, ali ne mora. Ono što smo do sada imali dodatno dogovoreno – božićnice, regrese, darove za djecu, jubilarne nagrade, dodatke od 0,5 posto po godini staža, tople obroke i dodatke za rad subotom i nedjeljom, blagdanom i noću… – sve se to ugovaralo kolektivnim ugovorima, koje poslodavac nema zakonom propisane kao obavezu. Ako bi prestali važiti kolektivni ugovori, sve to ne mora biti u pravilniku o radu koji propisuje poslodavac.

Nastavljate li uskoro pregovore s Vladom?

– Ne znam na koji će se način nastaviti pregovori: premijerka je rekla da teku jako dobro, očekuje da ćemo se brzo dogovoriti, što je nekorektna poruka upućena javnosti, jer smo se dogovorili da nema izjava dok se ne završe pregovori. A još se ni oko čega nismo dogovorili, samo smo otvorili svoje pozicije. Premijerkine su izjave manipuliranje građanima, koji mogu pomisliti da potpisi za referendum nemaju smisla ako je već sve dogovoreno. A to nije točno: nikakvog dila između Vlade i sindikata nije bilo niti će ga biti.

U nepunih šest dana prikupljeno je oko 270 hiljada potpisa, što je oko 60 posto potrebnih za raspisivanje referenduma?

– Potpisa je sada i više: zbog vrućina i dugih redova, neki punktovi rade i dulje od 19 sati. U preostalih desetak dana treba skupiti još dvjestotinjak hiljada ili nešto više, za svaki slučaj. Paradoksalno je da još ne znamo koliko nam je potpisa potrebno, jer nismo dobili službeni odgovor na pitanje koliko iznosi deset posto od biračkog tijela. Drugi zbunjujući faktor je JMBG: on je izbrisan s nove osobne iskaznice, ljudi sa sobom već nose OIB, pa se ljute na nas kada ih tražimo JMBG. A isključiva je krivnja na vlastima koje nisu uskladile Zakon o referendumu sa Zakonom o OIB-u. No, uvjeren sam da ćemo sakupiti dovoljan broj potpisa. Ako ne bude nekih zakulisnih igara.

Boji li se Vlada prvog referenduma u Republici Hrvatskoj?

– Očito je da se boji: bit će to direktna i otvorena poruka, koja joj se već dulje vrijeme prenosi, ali je Vlada tvrdoglava i ne želi je prihvatiti i shvatiti. Baš suprotno, cijelo vrijeme uvjerava ljude kako im je dobro iako toga nisu svjesni, kao i da trebaju dijeliti krivicu za krizu iako je nisu prouzročili. Jer, u masi je teško prepoznati pravog krivca. Zato se Vlada tako ponaša, zato tretira građane kao da ne znaju misliti svojom glavom.

Treba li i dalje, bez obzira na moguće izmjene ZOR-a, inzistirati na kolektivnom pregovaranju?

– Apsolutno, bez obzira na sve: kolektivnim se ugovorima uvijek može ostvariti više od zakonskog minimuma, samo treba biti čvrst i uporan. Ne bismo trebali zaboraviti da većina nas potječe iz radničkih porodica i da imamo djecu koja će jednog dana također raditi. Ni članovi političkih stranaka, posebno onih iz vladajuće koalicije, ne bi smjeli biti vojnici koji bespogovorno slušaju svoju partiju, nego socijalno i društveno odgovorni ljudi, koji će i sami potpisati našu peticiju.

Rezolucija o kolektivnim ugovorima

Na drugom svesindikalnom saboru, koji je 14. juna održan u zagrebačkom SC-u, usvojeno je šest sindikalnih rezolucija, među kojima i Rezolucija o kolektivnim ugovorima. U njoj, uz ostalo, stoji:

IZRAŽAVAMO oštro protivljenje zakonodavnim intervencijama usmjerenima k liberalizaciji otkazivanja kolektivnih ugovora, napose onih koji takvu mogućnost u vrijeme sklapanja nisu predvidjeli ni u svom sadržaju, ni kroz zakonodavni okvir koji je tada važio, ODBACUJEMO zakonodavne intervencije u volju ugovornih stranaka s ciljem ograničavanja produžene primjene kolektivnim ugovorom ugovorenih odredbi kroz ugovore o radu radnika, APELIRAMO na potrebu povećane socijalne i gospodarske odgovornosti države koja bi u onim odnosima u kojima ima ulogu poslodavca trebala nastupati prvenstveno kao poslodavac, izbjegavajući zakonodavne intervencije kojima mijenja pravni okvir i time otežava položaj druge pregovaračke strane, ISKAZUJEMO jasno opredjeljenje i punu spremnost na promicanje kulture socijalnog dijaloga kroz kolektivno pregovaranje u dobroj vjeri i zaključivanje kolektivnih ugovora kojima odgovorni partneri preuzimaju punu odgovornost za ispunjavanje preuzetih obveza. S. P.

Premijerka potpisima ne vjeruje

– Nemamo ništa protiv da građani potpisuju jer je sve u skladu sa zakonima, a sindikati misle da rade ono što trebaju raditi. Činjenica je da se nijednim potpisom situacija neće promijeniti. Vladi je uistinu teško ispunjavati brojne financijske obaveze – izjavila je premijerka Jadranka Kosor na presici koja je počela točno kada i svesindikalni sabor i koju je HTV u cijelosti prenosio.

Iz ovih se riječi može iščitati svojevrsna ucjena premijerke, u stilu: sada nam je teško, ali ako se opredijelimo za referendum, bit će još teže, jer neće biti penzija, plaća, naknada za nezaposlene i ostalih transfera iz državnog budžeta. Premijerka je opovrgla da se predloženim izmjenama ZOR-a ukidaju kolektivni ugovori i prava radnika, s obrazloženjem da to nije moguće dok u Ustavu stoji da je Hrvatska država socijalne pravde. I dalje će se kolektivno pregovarati, ali…

– Sigurno da je nemoguće zadržati praksu u kojoj vrijede pravila iz kolektivnih ugovora koji su sklapani kada je bruto društveni proizvod rastao pet-šest posto i kada je lani padao 5,8 posto ili u prvom kvartalu ove godine 2,5 posto. Naslijedili smo nešto što je davno trebalo mijenjati i sada je došlo vrijeme da pospremimo kuću. Nije moguće imati sve ono što je prije dogovoreno i čuvati radna mjesta i plaće – poručila je premijerka. M. C.