Država zarađuje na Varivodama

Polja vinove loze u Varivodama, selu bukovičkoga kraja, te su rane jeseni 1995. bogato rodila. No, u potpunom bezvlašću kakvo je vladalo tih dana, grožđe su umjesto vlasnika vinograda danima brali vojnici u maskirnim uniformama. Mještani sela izbjegli su ni dva mjeseca ranije, odmah nakon “Oluje”; ostala je tek nekolicina staraca, kojima je tadašnja Tuđmanova vlast zajamčila svu sigurnost. Unatoč tim jamstvima, devetero je mještana srpske nacionalnosti u dobi od 60 do 85 godina – Radivoj i Marija Berić, Jovan Berić, Milka Berić, Marko Berić, Dušan Dukić, Jovo Berić, Špiro Berić i Mirko Pokrajac – izrešetano mecima na svojim kućnim pragovima. Bilo je to u jeku berbe, 28. rujna 1995.

Petnaest godina kasnije, Varivode su kao najpoznatiji primjer ratnog zločina počinjenog nakon završetka borbenih djelovanja ponovno zanimljive javnosti – što zbog starih, a što zbog novih, bizarnih razloga. Novih službenih saznanja, a nekmoli progona počinitelja, naravno,  nema. No, zato ovih dana stiže službena negacija bilo kakve odgovornosti Hrvatske za zločin koji su počinili njezini vojnici. Riječ je o odbacivanju tužbe kojom su Jovan Berić i njegove dvije sestre, Branka Kovač i Nevenka Stipišić, od države zatražili odštetu zbog ubojstva svojih roditelja, Radivoja i Marije. Nakon četiri godine mučnog sudskog postupka, svako od njih, pod prijetnjom ovrhe, državi mora platiti 18 tisuća kuna. Svi zajedno, pune 54 tisuće. 

Motiva ubojstva – nema

– Tužbu protiv države u iznosu od 900 hiljada kuna podigli smo 2006. godine na Općinskom sudu u Kninu. Zasnovali smo je na činjenici da je u Varivodama izvršeno masovno ubojstvo mještana koji su nakon “Oluje” ostali u selu. Smatram da su otac i majka ubijeni samo zato što su Srbi. Država je imala dovoljno i previše vremena da sazna i kazni počinitelje te tako skine sumnje s nekih kojima se, moguće je, taj zločin pripisuje, a nisu ga počinili – kazuje Jovan Berić u dvorištu obiteljske kuće u Varivodama, gdje je zločin i počinjen. No, izgleda da se država više bavila svojim interesom nego traganjem za ubojicama i motivom zločina.

– Zahtjev za odštetom odbijen je pod izgovorom da se ne može striktno ustvrditi s kojim su motivom moji roditelji ubijeni. Taj je izgovor prilično neuvjerljiv ako se zna da je na temelju dostupnih dokaza, dakle policijske istrage i izvještaja HHO-a, koje sud posjeduje, nepobitno da su moji roditelji ubijeni aktom nasilja – objašnjava.

Kuća Berićevih, u koju unatoč tragediji Jovan i supruga Jovanka rado dolaze iz Kistanja, gdje žive, još izgleda kao i te zlokobne rujanske večeri: rupe od metaka vide se na pročelju i ulaznim vratima, a Jovan nam pokazuje i sjedala na kojima su mu roditelji sjedili kad su ubijeni. Sačuvao ih je kao podsjetnik da su počinitelji zločina još na slobodi.

– Mrtva tijela mojih roditelja i susjede Milke istu je večer pronašla susjeda Mara Dukić, koja je do naše kuće već pronašla dvije žrtve. U šoku i skrivajući se od ubojica, sutradan je pješice došla do Knina i grozotu koja je vidjela ispričala rođaku, koji je potom obavijestio policiju i Hrvatski helsinški odbor. Ja sam za ubojstvo doznao dok sam bio kod treće sestre u Pančevu – prisjeća se Jovan.

Začudila ga je i ogorčila nedavna izjava Ivana Jarnjaka, u doba zločina ministra policije, kojom je pred Saborom ustvrdio da je zločin u Varivodama istražen i da su počinitelji uhićeni i osuđeni.

– Točno je da je optužnica podignuta, ali nitko od počinitelja nije osuđen – rezignirano tumači sin ubijenih.

Istraga vraćena na početak

U prilog Jarnjakovoj “presudi za Varivode” valja podsjetiti da se za zločin u tom selu, koji je – čini se – bio samo nastavak pokolja u selu Gošići, gdje je mjesec dana ranije ubijeno sedmero staraca, sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih redarstvenih snaga. Oni su nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te ponovljenog suđenja u Šibeniku oslobođeni krivnje, čime je istraga prije osam godina vraćena na početak.

Jovan Berić kaže da ne namjerava odustati. Preko odvjetnika su Vrhovnom sudu podnijeli zahtjev za revizijom postupka, što ne odgađa ovrhu.

– Ako do ovrhe dođe, ništa ne mogu: imam 3.400 kuna primanja i s tim nisam u stanju pokriti sudske troškove. Iscrpit ću sve zakonske mogućnosti, a ako ovdje ne uspijem naći zadovoljštinu, pravdu sam spreman potražiti na Međunarodnom sudu u Strasbourgu – završava tragičnu obiteljsku storiju i prelazi na pčelarske teme, što mu je hobi posljednjih godina.

Dok on i sestre čekaju bar neku naznaku pravde, Ana Jeleč Pecirep, predsjednica Općinskog suda u Kninu, potvrdila nam je da su odbili njihovu tužbu za naknadu nematerijalne štete, odnosno za duševne boli zbog ubojstva roditelja u Varivodama. Nismo, nažalost, dobili odgovor na upit kako je moguće da sud, unatoč istrazi, postojećim podacima i izvještaju HHO-a, ne može ustvrditi motiv ubojstva. Dobili smo tek podatak da je 2007. godine donesena prvostupanjska presuda kojom je zahtjev tužitelja proglašen neosnovanim, pa je kao takav odbijen. A žalba na presudu odbijena je na Županijskom sudu u Šibeniku, čime je postupak pravomoćno završen, stoji u šturom sudskom dopisu.

Policija i DORH “intenzivno provjeravaju saznanja”

Na naše pitanje što policija namjerava poduzeti u vezi ratnog zločina u Varivodama i sumnjiči li koga za taj zločin, glasnogovornica PU Šibensko-kninske Marica Kosor u dopisu je kratko kazala da policija u suradnji s Državnim odvjetništvom intenzivno provjerava sva dosad prikupljena saznanja i obavijesti koje se odnose na spomenuti događaj.