Pisana riječ koja život znači
Pisac Jovica Đurđić, rođen prije šezdeset i jedne godine u mjestu Glogovici kod Dervente u Bosni i Hercegovini, danas živi u Malinskoj na Krku, gdje piše pjesme i priče za djecu i odrasle.
– Život mi je inspiracija, sa svim svojim zagonetkama. Ponekad mi se u glavi danima vrti neki stih, a onda odjednom grune neka pjesma i za tili čas je na papiru. Ponekad navečer u glavi zatreperi neki stih, neka lijepa rima nastane u trenu. Pišem u pauzama od drugih poslova, a ideje uvijek dolaze iznenada. Priču gradim od temelja, ne znajući kako će izgledati na kraju, govori Jovica, koji živi daleko izvan književnih događanja.
Dosad je napisao 15 knjiga poezije za djecu i odrasle, te dvije zbirke priča za djecu. Među njima su izbori poezije za odrasle “Istrgnuti rukopis” i bibliofilsko izdanje pjesama u 21. primjerku “Njene oči more”. Lani je objavio i izdanje poezije “Zvezde na uzglavlju”, izbor dvanaest pjesama prevedenih na 20 stranih jezika.
Dijete željno knjige
No, kako je krenuo njegov spisateljski put? Još kao dijete mnogo je čitao. U susjednom selu je otkrio je čitaonicu s dva ormara knjiga. Željan znanja, vrlo brzo ih je pročitao. Tada je krenuo i pisati, kako kaže, bio je to izazov za koji je osjetio neobjašnjivu potrebu.
– Jednog predvečerja odjednom sam napisao desetak dječjih rimovanih pjesmica, nakon čega sam ih uvezao i poklonio sestri Dragici. Književni početak bio je ipak kad sam kao srednjoškolac u Derventi, u lokalnom listu, objavio prvu pjesmu “Na zapadu”. Ozbiljnija potvrda bila je kad su mi pjesme objavljene u “Književnim novinama” i u “Borbi”, za koje sam i nagrađen. U Derventi smo također osnovali književni klub “Vihor” i objavili zajedničku zbirku pjesama – prisjeća se Đurđić.
Nakon srednje škole radio je kao novinar “Derventskog lista”, a potom se, nakon odsluženja vojnog roka, gdje je napisao veći dio zbirke pjesama “Larisa”, zaputio u Rijeku. Tamo je i završio to djelo od pedeset soneta. Za zbirku je dobio riječku književnu nagradu “Drago Žerve”, a knjige su mu nagrađivane i Zlatnom značkom Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije, dok je pjesma “Jabuka” nagrađena zlatnikom s likom Tita. Dok je postajala “njegova zemlja”, Jugoslavija, Jovica je objavljivao pjesme u raznim medijima. Zastupljen je i u antologijama, a lani je uvršten i u jednu knjigu lektire za osnovce.
Kao mladić Đurđić je u Rijeci noću radio kao strojar u plinari, a danju studirao. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu, a paralelno je studirao i na Pedagoškoj akademiji, ne prestajući pisati. Mijenjao je zaposlenja, od referenta za obrazovanje i društveni standard do službenika u Općini Opatija i bivšem “Brodomaterijalu”.
Dobivši otkaz početkom devedesetih, radio je svašta, kao bravar i keramičar, sve dok sa suprugom Ivanom nije osnovao privatnu tvrtku. Ona mu pruža najveću podršku u radu, kao i ostale članice porodice. U Beogradu mu žive majka i sestra, koja piše pjesme za pjevače narodnog melosa, te je lani objavila prvu knjigu.
Sam prelama i onda traži izdavače
Za knjige Jovica teško pronalazi izdavače u Hrvatskoj, pa u posljednje vrijeme objavljuje u Beogradu. Kaže da nikad nije bilo gore vrijeme za knjigu, jer nove rukopise nitko ne želi, svi se okreću stranim autorima.
– Ne pišem brzo, ali kad se dosta toga izlije na papir, uobličim u knjigu, sam prelomim za štampu i krenem u mukotrpnu potragu za izdavačima. No, biti pisac moja je vokacija, jer to volim i ništa drugo ne znam raditi, priča Đurđić, koji je u posljednjih pet godina objavio četiri knjige za djecu i dvije za odrasle. Posljednja knjiga za djecu, “Kalina i morski konjic”, objavljena je ove godine.
– Planova je puno, a vremena malo. Želim još napisati knjigu kratkih priča različite tematike, kao i roman za djecu, koji sam započeo na tematiku rata, ljubavi, lomova u dušama. Planiram stvoriti i nove kratke dječje priče i zreliju zbirku poezije za odrasle. Sve to pomalo kaplje i skuplja se u fasciklima. Iako sam s godinama samokritičniji, nije važno koliko će toga biti, ali neki će trag ostati, uz moto “živjeti pošteno, ostati čist i uživati u životu, baveći se stvarima koje volimo”, zaključuje Jovica, o čijim djelima knjigoljupci mogu pronaći informacije na internetskoj stranici: www.jovicadjurdjic.com