Europi donosimo solidan miraz

Eurostat prati i komparira statističke pokazatelje za svih 27 članica Unije, pri čemu u dobrom dijelu izvještaja uključuje i zemlje kandidatkinje, Hrvatsku, Makedoniju i Tursku. Iako će Hrvatska u Uniju ući najmanje pet godina nakon Bugarske i Rumunjske, odnosno sedam godina od velikog proširenja u kojem je primljeno deset zemalja, razvojni trendovi pokazuju da će u nizu aspekata nadmašivati dio zemalja iz te skupine, naravno pod uvjetom da se uspješno izvuče iz aktualne krize.

Postoji i niz statističkih pokazatelja po kojima je Hrvatska pri dnu europske ljestvice, no u šumi Eurostatovih podataka našao se samo jedan, doduše ne osobito značajan, po kojem je najlošija u Europi, a čak postoji i jedan pozitivan pokazatelj po kojem strši u odnosu na sve ostale zemlje.

Zaposlenost

Nismo lijeni, ali smo na dnu po stopi zaposlenosti

RH ima jednaku produktivnost kao Slovenija i Slovačka, a bolju od Rumunjske, Portugala, Poljske, Mađarske, Litve, Latvije, pa čak i Češke

Produktivnost hrvatskog radnika je od 2000. godine do izbijanja krize narasla sa 61,4 posto na 77,9 posto prosjeka EU-a, po čemu je u rangu sa slovačkim i slovenskim radnikom. Najveća je produktivnost u Luksemburgu (168,2) a najmanja u Bugarskoj (37,2), a RH je bolja još od Rumunjske, Portugala, Poljske, Mađarske, Litve, Latvije, pa čak i Češke, pa izlazi da hrvatski radnici i nisu lijeni onoliko koliko ih se takvima prikazuje.

Iz Eurostatovih podataka može se iščitati da je problem zapravo u tome što neradnici čine gotovo polovicu aktivne populacije u dobi od 15 do 64 godine. Naime, stopa zaposlenosti u RH je tek 56,6 posto, što je uz mađarskih 55,4 i malteških 54,9 posto najgore u Europi. Prosjek Unije je 64,6 posto, a u Nizozemskoj čak 77 posto, što je teško premašiti s obzirom na to da se dio ove populacije školuje, pa nezaposlenost u toj zemlji iznosi tek 3,4 posto. Stoga nezaposlenost koja u RH iznosi 9,1 posto, čemu se EU sa 8,9 posto približila u kriznoj 2009. godini, komparativno i nije toliko problematična koliko je problematičan visok udio prijevremenih i povlaštenih umirovljenika u starosno radno sposobnom dijelu populacije.

Uz Nizozemsku, najmanju nezaposlenost lani je bilježila Austrija (4,8) posto, a najveću Španjolska (18) i Latvija (17,1) posto. Zbog gubitka muških radnih mjesta u 2009. se dogodio preokret pa je nezaposlenost žena (8,8 posto) u EU bila čak manja od nezaposlenosti muškaraca (9 posto), dok je u RH nezaposlenih muškaraca 8 posto, a žena 10,3 posto.

Nejednakost

Čeka nas produbljenje socijalnih razlika

Hrvatska ulazi u društvo u kojem postupno raste nejednakost u raspodjeli dohotka, pa trenutačno 20 posto najbogatijih ima pet puta veće prihode od 20 posto najsiromašnijih

BDP je prema paritetu kupovne moći u RH na razini 63 posto prosjeka EU-a, a po svojoj kupovnoj moći, koja iznosi 15.700 eura godišnje, građani RH čak su ispred sedam sadašnjih članica EU-a, odnosno Bugarske i Rumunjske koje su na dnu sa 10.400 eura, te Latvije, Litve, Poljske, Mađarske i Estonije. Ipak, prosječna kupovna moć stanovnika EU-a je 23.600 eura, pri čemu čak 63.200 u Luksemburgu te više od 30.000 u Irskoj i Nizozemskoj. Konzumacijska potrošnja hrvatskih kućanstava na razini je 76 posto prosjeka EU-a, s danskih 145 posto na vrhu i bugarskih 53 posto na dnu ljestvice. Cijene hrane u Hrvatskoj su na 93 posto prosjeka EU-a, najskuplja je Danska sa 132 posto, a najjeftinija Poljska sa 63 posto, pri čemu Eurostatovi podaci pokazuju da se cijene unutar Unije sve više približavaju.

Ulaskom u EU, Hrvatska ulazi u društvo u kojem postupno raste nejednakost u raspodjeli dohotka, pa trenutačno 20 posto najbogatijih ima pet puta veće prihode od 20 posto najsiromašnijih. Naravno da ni tranzicijska RH nije svijetli primjer, iako je s raskorakom od 4,5 puta još uvijek ispod prosjeka EU-a. U Velikoj Britaniji, koja je inače pojam raslojavanja, ti su prihodi 5,6 puta veći, no u nejednakosti prednjače Latvija (7,3), Rumunjska (7) i Bugarska (6,5), a najmanji raskorak je u Sloveniji, Slovačkoj, Češkoj i Švedskoj (3,4).

Udio ljudi ispod nacionalnog praga siromaštva u EU iznosi 17 posto, a u RH 18 posto, pri čemu rizik siromaštva najmanje prijeti Česima (9) i Nizozemcima (11), a najviše Latvijcima (26) i Rumunjima (23 posto).

Edukacija

Imamo više završenih srednjoškolaca od Njemačke

No, po broju studenata Hrvatska je ispod prosjeka EU-a, gdje studira 3,8 posto ukupnog stanovništva, dok u nas studira 3,2 posto stanovništva

U Hrvatskoj čak 95,4 posto mladih u dobi između 20. i 24. godine ima iza sebe završenu srednju školu, što je znatno više u odnosu na, primjerice, Francusku (83,4 posto) ili Njemačku (74,1 posto) i neke druge razvijene zemlje. Europski prosjek je 78,5 posto, ali iznad njega su sve bivše socijalističke zemlje, pri čemu je Hrvatska 2003. godine pretekla do tada vodeće Slovačku i Češku. One sada imaju 92,3 posto, odnosno 91,6 posto mladih sa završenom srednjom školom, a na dnu su Malta sa 53 posto i Portugal sa 54,3 posto.

S druge strane, iz toga se ne može ništa zaključiti o kvaliteti srednjoškolskog obrazovanja, koja je, primjerice u učenju stranih jezika, ispodprosječna. U hrvatskim se školama u prosjeku nauči 1,2 stranih jezika po učeniku, dok je prosjek EU-a 1,5, a vodeći su Luksemburžani sa 2,5 jezika te Finci i Maltežani sa 2,2 jezika, dok su uz Britance i Irce, koji ne moraju učiti engleski, na dnu Mađari i Poljaci s jednim jezikom po učeniku. Hrvatska je sa 98,3 posto učenika koji uče engleski pri europskom vrhu, visoko je iznadprosječna u njemačkom, a na samom dnu u francuskom jeziku, kojeg uči 22 posto europskih i samo 3,4 posto hrvatskih učenika.

Po broju studenata, pak, Hrvatska je ispod prosjeka EU-a, gdje studira 3,8 posto ukupnog stanovništva, a hrvatskih 140 tisuća studenata čini 3,2 posto njenog stanovništva. To je usporedivo s čeških 3,2 posto, ali i gotovo dvostruko manje od finskih 5,9 ili slovenskih 5,8 posto. Također, Hrvatska je, uz Cipar i Mađarsku, na začelju europske ljestvice po broju studenata u sektoru znanosti i tehnologije, s udjelom dvostruko manjim od prosjeka EU-a. No udio studentica od 54,1 posto sličan je europskom od 55,2 posto, pri čemu je njihov udio u znanstvenim, matematičkim, računarskim, inženjerskim i građevinskim, odnosno još uvijek pretežno “muškim” strukama, veći od europskog prosjeka. Mobilnost hrvatskih studenata, s njih 9.200 na studiju izvan zemlje, čak je dvostruko veća od prosjeka EU-a, no u suprotnom smjeru, sa samo 200 Europljana na studiju u Hrvatskoj zanemariva je u odnosu na gotovo 550.000 stranih studenata u drugim zemljama.

Javna ulaganja u obrazovanje u EU su na razini od pet posto BDP-a, u čemu prednjači Danska sa 7,83 posto, dok je Hrvatska sa svojih 4,07 posto četvrta od dna. Ulaganja privatnog sektora u Uniji iznose 0,73 posto BDP-a, a u Hrvatskoj samo 0,35 posto. Ukupno je europski prosjek ulaganja u edukaciju 6285,5 eura po učeniku i studentu godišnje, dok je Hrvatska sa svojih 3741,9 eura na trećem mjestu od dna ljestvice.

Također, Hrvatska zaostaje i u predškolskom odgoju, u koji je uključeno čak 88,6 posto europskih četverogodišnjaka (a u Francuskoj, Italiji i Belgiji 100 posto), dok je RH sa 50 posto ponovo pri dnu, odmah iza Poljske i Irske koje imaju nešto više od 44 posto.

Očekivano trajanje obrazovanja tijekom života u porastu je u cijeloj Europi i za 2007. godinu iznosi 17,2 godine, pri čemu je najduže u Finskoj (20,5) i Švedskoj (19,7), dok u RH iznosi 15,2 godine. Sve u svemu, jasno je da Hrvatska zaostaje u visokom obrazovanju, kako po visini ulaganja tako i po uključenosti populacije. Nejasno je kako država, koja škrtari na besplatnom studiranju, to stanje misli poboljšati.

Stanovništvo

Sklapamo natprosječan broj brakova

Hrvatska spada u zemlje s konzervativnijim odnosom prema braku, pa se u njoj godišnje sklopi 5,27 brakova na tisuću stanovnika, dok je prosjek EU-a 4,87

Hrvatska će nakon pristupanja imati manje od jedan posto udjela u stanovništvu Unije, a sa svojih 78,5 stanovnika po četvornom kilometru spadat će u slabije naseljene članice, daleko ispod nizozemskih 485,3 ili belgijskih 350 stanovnika. Kao 28. članica, spadat će u devet zemalja EU-a koje zbog migracije i nedovoljnog prirasta gube stanovništvo, pri čemu se, osim u njemačkom slučaju, redom radi o novopridošlim članicama. Za sada su takav trend gubitka stanovništva uspjele preokrenuti samo Češka 2003. godine i Poljska 2008. godine.

Po Eurostatovim statistikama o stanovništvu, Hrvatska spada u zemlje s konzervativnijim odnosom prema braku, pa se u njoj godišnje sklopi 5,27 brakova na tisuću stanovnika, dok je prosjek EU-a 4,87. Najviše je svadbi na Cipru (7,71) i u Litvi (7,17), a najmanje u Sloveniji (3,32) i Bugarskoj (3,64). Iako je broj razvoda u starijim članicama posljednjih godina stabilan, u porastu je u novopridošlim zemljama, pri čemu je prosjek EU-a 2,1 razvod na tisuću stanovnika, dakle na jedan razvod dolaze 2,3 sklopljena braka. Najmanje je razvoda u katoličkoj Irskoj (0,8) i Italiji (0,9), a odmah slijede Hrvatska i Slovenija (1,1), dok primjerice konzervativna Poljska ima 1,7 razvoda na tisuću stanovnika. Najviše je razvoda u Belgiji (3,3), Litvi (3,1) i Češkoj (3). Ista stopa razvoda u Hrvatskoj i Sloveniji samo je prividna, jer u Hrvatskoj jedan razvod dolazi na 4,8 brakova, a u Sloveniji na tri sklopljena braka. Sliku konzervativne hrvatske obitelji pojačava podatak da se samo 12,02 posto djece rađa izvan brakova, po čemu je RH treća, iza Grčke (5,93 posto) i Cipra (8,88 posto), dok je prosjek EU-a nešto iznad 30 posto, a u Estoniji, Francuskoj i Belgiji više od 50 posto.

Zdravlje 

Ubijaju nas alkohol i promet

Sa stopom od 5,1, Hrvatska je na zapaženom trećem mjestu po smrtnosti od alkohola, iza Danske (12,6) i Estonije (10,9)

Bez obzira u kakvoj je zajednici rođeno, muško dijete u Hrvatskoj može očekivati da će doživjeti 72,43 godine, dok je prosjek EU-a 76 godina. Očekivani vijek žena u nas je 79,66 godina, a u EU 82 godine. Žene najdulje žive u Francuskoj (84,86 godina), Španjolskoj i Italiji, a primijetili smo da su iznad prosjeka i sve ostale mediteranske zemlje osim Hrvatske. Najdugovječniji muškarci su u Švedskoj (79,19), Italiji i na Cipru, a od mediteranskih zemalja samo su Slovenija i Hrvatska ispod prosjeka EU-a. Najkraće žive Litvanci (66,29), koji drže i mnoge druge neslavne rekorde, te Latvijci i Estonci, a od žena Rumunjke i Bugarke (77).

Statistički najučestalijih 65 razloga smrti najviše kosi stanovnike navedenih baltičkih zemalja te Bugare, Rumunje, Mađare i Slovake, iza kojih kao poprilično bolesna zemlja dolazi Hrvatska. Smrtnost od raka u EU iznosi 172,7 osoba godišnje na 100.000 stanovnika, a rak je najubojitiji u Mađarskoj (241,7), pa Hrvatskoj (212,6). Također, RH je sa 157,1 umrlim od srčanih bolesti gotovo dvostruko iznad prosjeka EU-a (87,4), a iznad prosjeka je i po smrtnosti od kroničnih bolesti, bolesti jetre i dijabetesa, dok je ispod prosjeka po smrtnosti od upale pluća i bolesti živčanog sustava. Prosjek smrti od AIDS-a u EU je jedan na 100.000 stanovnika, pri čemu najviše u Portugalu (6,3), a nimalo u Slovačkoj i Bugarskoj, dok je RH na minimalnih 0,1 na 100.000 stanovnika, odnosno deset puta manje od europskog prosjeka.

No zato je Hrvatska, sa stopom od 5,1, na zapaženom trećem mjestu po smrtnosti od alkohola, iza Danske (12,6) i Estonije (10,9), dok su, osim Francuske i Slovenije, sve mediteranske zemlje zanemarive u ubijanju od alkohola, sa stopama od 0,2 do 0,3 posto na Malti, u Italiji i Grčkoj. Hrvatska je u vrhu i po smrtnosti u nesrećama, sa stopom 39,5 u odnosu na europskih 25, te četvrta po stopi poginulih u prometu, iza Litve, Latvije i Rumunjske. Dok je u EU prosjek 8,9, Hrvatska u prometu gubi 15 osoba na 100.000 stanovnika, a zabrinjavajuće je što se, za razliku od Unije, taj broj ne smanjuje već čitavo desetljeće.

Građanima Hrvatske očito ne pomaže činjenica da imaju 226 liječnika na 100.000 stanovnika (što je, primjerice, u razini Finske i više od Slovenije ili Poljske, ali znatno manje od belgijskih 405), kao i to što imaju tek nešto manje bolničkih kreveta od prosjeka EU-a, pa ih može tješiti jedino podatak da su sa stopom od 73,6 stomatologa u rangu s razvijenim zemljama Unije.

Uzrocima smrti valja pridodati i stopu samoubojstava, koja u EU iznosi 9,8 na 100.000 stanovnika godišnje, pri čemu je najmanje samoubojica u Grčkoj (2,8), a najviše u Litvi (30,7), dok je Hrvatska sedma sa stopom 15,1. Konačno, tu je i stopa od 1,6 ubojstava u Hrvatskoj, što je 60 posto više od prosjeka EU-a. Najmanje se međusobno ubijaju Britanci (0,4), Nijemci i Austrijanci (0,5), a najviše Latvijici (7,1) i Litvanci (7,0), dok su Estonci svojih rekordnih 13,6 iz 2000. godine uspjeli smanjiti na preklanjskih 6,4. Vezano uz ovaj razlog smrti, možemo dodati da u europskim zatvorima prosječno borave 123 osobe na 100.000 stanovnika. Najviše u baltičkim zemljama (s rekordnih 303 u Estoniji), a najmanje u Sloveniji (60), dok je u Hrvatskoj stopa 87.

Kultura i informacije

Mobitela i interneta uvrh glave

Internetom je u Uniji opremljeno 65 posto kućanstava, a u RH 50 posto. No dok internet u EU koristi 60 posto ljudi, u RH ga koristi 44 posto

Stanje hrvatske kulture slabo je pokriveno statistikom Eurostata, no može se pronaći podatak da u RH u kulturi radi dva posto zaposlenih, dok je prosjek EU-a 2,4 posto (najviše u Nizozemskoj 3,8, a najmanje u Rumunjskoj 1,1 posto). Hrvatska po broju studenata arhitekture i novinarstva prati prosjek EU-a, no sa 7 posto studenata društvenih znanosti zaostaje za europskih 8,5 posto, a sa 2,4 posto studenata umjetnosti za europskih 3,9 posto.

Što se tiče informacijskog društva, internetom je u EU opremljeno 65 posto kućanstava, a u RH 50 posto, te 94 posto poduzeća u EU, a u RH čak 96 posto. No dok internet u EU koristi 60 posto ljudi, u RH ga koristi 44 posto, po čemu je bolja od samo pet zemalja. Internet najmanje koriste Rumunji (31 posto), a najviše Nizozemci i Šveđani (86 posto). Udio osoba koje koriste internet u komunikaciji s javnim službama u RH je 10,1 posto, a u EU čak 27,5 posto, što puno govori i o razvijenosti naših javnih službi.

Hrvatski građani sa 1,1 mobitelom po glavi nisu puno ispod prosjeka EU-a od 1,22 mobitela, a zanimljivo je da ovdje ne prednjače ni Finci ni Šveđani, već Grci sa 1,69 mobitela po osobi. Budući da su na začelju ljestvice Austrijanci (0,87 mobitela) i Francuzi (0,91 mobitel), čini se da ovo i nije neki pokazatelj razvoja.