Kapitalistički bog i državna batina

Prošlog četvrtka, 15. srpnja, najpoznatiji zagrebački neimar Tomislav Horvatinčić konačno je započeo dugo očekivane radove na krčenju Varšavske ulice radi gradnje objekta od iznimnog javnog značaja – kako je rekao gradonačelnik Milan Bandić, prijavljujući Grad Zagreb kao investitora – dakle, objekta čuvenog pod znakovitim imenom “propadalište”, a što podrazumijeva ulaznu kosinu za podzemnu garažu ispod budućeg velebnog trgovačkog centra.

Mi smo tim povodom popisali i razmotrili neke izjave najrelevantnijih funkcionera koji toga dana tamo ipak nisu propali od stida, a trebali su čim se otvorila zemlja pod Bandić-Horvatinčićevom teškom mehanizacijom. I to dok su zainteresirani građani još bili na križanju Varšavske i Gundulićeve, prije negoli je interventna policija njih preko 140 ubacila u crne marice i razvezla po nekoliko gradskih stanica između Remetinca i Dubrave, zato što su pokušali nenasilno omesti kamione u odvozu krhotina Varšavske ulice, čiji je središnji dio poklonjen privatniku.

Karamarkova generalna proba za sindikate, studente, seljake…

Tomislav Karamarko, ministar unutarnjih poslova: “Radili smo prema svim pravilima struke. Od policije ne treba očekivati da sudjeluje u tzv. građanskom neposluhu.”

Pravila struke, međutim, ne nalažu prekomjernu, nesrazmjernu upotrebu sile nad demonstrantima koje se, da je policija samo radila svoj posao, moglo prenijeti sa strane, izvan kordona, i legitimirati. Suzdržanost ministra unutarnjih poslova u pogodovanju privatnom interesu bila bi posebno za očekivati uslijed neriješenih imovinsko-pravnih okolnosti kakve i dalje odlikuju ovaj projekt, uz također još aktualnu policijsku istragu za dio poslovanja što je iskočilo van zakona.

Ali, specijalci su poslani da na građanski neposluh, koji ministar naziva takozvanim, odgovore načinom koji će kasnije s razlogom biti očitan kao demonstracija sile za slučaj da se znatno većem broju neposlušnika prohtije jatiti po gradskim ulicama i trgovima. U pravu su kad se toga pribojavaju baš u Vladi, jer bi logičan nastavak ove bitke za očuvanje javnih vrijednosti bili masovniji protesti zbog uništavanja tih istih vrijednosti na svedržavnoj razini. Otuda se i krenulo na Varšavsku, iz konteksta čiji je ona tek simbol.

Bandićevo kažnjavanje “podanika” u dosluhu s ministrom

Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba: “Neću podleći jogurt-revoluciji i svojim dojučerašnjim suparnicima koji traže moju smjenu pod egidom javnog interesa.”

Ako zanemarimo prepoznatljiv etnički ključ u etiketiranju protivnika, Bandiću treba odati poštu za nastavak dosljednog ugrožavanja građanskih prava i narodnih dobara, te smještanje merituma rasprave natrag u obor iz kojega je i procurila gnojnica – stranačku te politikantsku, foteljašku scenu koja o svemu ionako odlučuje vodeći računa prvenstveno o vlastitoj, partikularnoj koristi.

On se danima nije ni osvrnuo na akciju najmasovnijeg hapšenja njegovih sugrađana i sudržavljana općenito, otkako ta država postoji. S druge strane, odradio je lavovski dio posla za Hoto grupu, te u ime njezina golemog poslovnog uloga – ma koliko porijeklo toga novca bilo dubiozno i još uvijek predmetom istrage – na kraju podmetnuo leđa da bude upamćen kao apsolutistički vladar čijih je gotovo 150 podanika kažnjeno i osmodnevnom zabranom kretanja dijelom gradskog centra. Jer, to im je kod gornjeg ministra sredio upravo on, predstavnik investitora projekta.

Milanovićevo obraćenje u rangu Zdravka Tomca

Zoran Milanović, predsjednik SDP-a: “SDP nema ništa s tim. Sve što nam zamjerate, s pravom nam zamjerate.”

Ne, nije greška, šef najjače hrvatske oporbene stranke – vladajuće u Zagrebu – uistinu je to rekao, ali s jednodnevnim razmakom između citirane dvije rečenice. Prvo, znači: SDP uopće nije odgovoran za svinjariju nad javnim prostorom i mirnim demonstrantima u Varšavskoj. I drugo, upućeno potonjima koji su sutradan po masovnom hapšenju još masovnije došli pred centralu SDP-a (i odmah zatim pred onu HDZ-ovu): SDP jest i odgovoran i kriv, i to za – sve. Budući da je teško povjerovati kako je Milanović s četvrtka na petak doživio obraćenje u rangu jednog Zdravka Tomca svojedobno, kontradikciju vjerojatno možemo shvatiti kao iznuđeno priznanje onoga što je ionako svima jasno, priznali to naši socijaldemokrati ili ne. Naime, sve dok Bandić nije sam riješio da se odmetne mimo stranke za potrebu kandidature na predsjedničkim izborima, Milanović ga je eksplicitno podržavao, a s njim i projekt Hoto grupe, da ne govorimo sad o ostalima.

Špremov martirij

Boris Šprem, predsjednik Skupštine Grada Zagreba: “Pustite me da slobodno hodam svojim gradom!” (naguravajući se s pripadnicima interventne policije na križanju Varšavske i Gundulićeve).

Dojučerašnji poslušnik Milana Bandića jedan je od onih iz te fele koji su se, nalik starokršćanskim martirima, pokušali ugurati među demonstrante koje odvodi policija, ali ih je nekolicina građana na čelu s nadahnutim Vilijem Matulom rječito i gromko odvratila od te zamisli. Upravo kao što je rekao poznati glumac i aktivist, oni su izvorni krivci za rasturanje ulice i maltretiranje aktivista, i red je da se maknu po strani. Gradom se ne može slobodno hodati baš zbog njihova poltronstva, što ga se sada pokajnički odriču, no angažirani građani Zagreba nisu im skloni vjerovati na riječ. Stoga je protestna povorka pod rafiniranim vodstvom Zelene akcije i Prava na grad, trećeg dana demonstracija u nizu posjetila i Ćirilometodsku ulicu te zaiskala od skupštinara da izglasaju referendum za opoziv gradonačelnika i da prekinu radove u Varšavskoj. Sve je to Gradska skupština potom i zaključila, kroz – nota bene – tehnički uglavnom neobvezujuće stavove, na zasjedanju gdje su se ponajviše natezali s HDZ-om tko je tu koliko kriv. Pa, možda bi ih Matula ipak trebao pustiti da se bace pod kamione, tako bi od njih bilo više koristi.

Premijerkino pranje ruku od grijeha

Jadranka Kosor, predsjednica Vlade: “Što se tiče Varšavske, to je tema prije svega za SDP, dakle one koji već dugo godina imaju vlast u gradu Zagrebu.”

I u pravu je premijerka, ako se ovdje dometne još i to kako je HDZ otpočetka sukrivac za korupcijsku aferu u Varšavskoj, od dizanja ruku njihovih gradskih skupštinara za taj projekt, do slanja specijalaca da demonstrante razvlači po policijskim stanicama: prvo u veljači njih petnaestak, zatim sada i do deset puta više. Između toga pamtimo držanje premijerkine ministrice graditeljstva i zaštite okoliša Marine Matulović-Dropulić, dugogodišnje oberdevastatorice javnog prostora u ovoj zemlji, ujedno privatno-poslovno involvirane u projekt Hoto grupe, a koja je odobravala sve što joj je stizalo iz Grada na verifikaciju.

Pranje ruku Jadranke Kosor od grijeha što su ih u ovom slučaju zajedno počinili SDP i HDZ, savršeno korespondira – to je najgora istina po premijerku – s uobičajenom praksom vladajuće hrvatske stranke. Ukupna krivnja im je podijeljena upravo prema tim proporcijama između grada i države; stoga bi najnoviji zahtjev HDZ-a da se zbog rješavanja zagrebačke krize raspišu prijevremeni gradski izbori bio opravdan jedino kad bi oni sami raspisali izvanredne parlamentarne izbore zbog ljute krize u državi.

Žutelijsko novinarstvo

Željko Žutelija, urednik gradske rubrike “Jutarnjeg lista”: “Tvrdnja vođa prosvjednika kako je Grad pogodovao privatnom investitoru i privatnom kapitalu (kao da još postoji i društveni!) naprosto ne stoji.”

Dobro, nije riječ o nositelju javne funkcije, no jest o medijskom serviseru interesa Tomislava Horvatinčića, u istoj mjeri koliko su to i gornji voditelji javnih institucija. Umjesto navedenog imena, doduše, moglo je ovaj put stajati i “Zoran Šprajc”, “Dijana Čuljak-Šelebaj” ili “Hloverka Novak-Srzić”; mogli smo posegnuti za perjanicama javne televizije čiji je sluganski karakter u službi privatnog kapitala, neki dan u javljanju uživo na HTV-u majstorski locirala glumica i aktivistkinja Urša Raukar.

Ali, treba priznati, Željko se Žutelija ipak nameće redovito najbezočnijim konstrukcijama u korist Hoto grupe. Pritom je sada, za ovaj konkretan događaj, ostao relativno usamljen, što se tiče novinskoga neslužbenog marketinga koji niječe svaki preostali oblik i rezon društvenog, javnog kapitala, a priziva isključivo, spuštenoga garda, privatni. I još mu pažnji izmiče onaj društveni kapital što se upravo plodi na ulicama grada o kojem piše.

Riječ dajemo demonstrantima

Slobodan, odvjetnik u mirovini:

– Na protestu sam kako bih se borio za uspostavu prave demokracije u Zagrebu i Hrvatskoj, jer sve ovo do sada nije prava demokracija. Želim slobodan grad i bit ću tu dok mogu.

Đurđa, tajnica:

– Na prosvjed me natjerala Karamarkova izjava da neće trpjeti neposluh. Zadnji put sam tu frazu pročitala kod Dikensa, kad je onaj zločesti svećenik to rekao Oliveru Tvistu koji je tražio malo više hrane. Takva zločesta rečenica iz usta ministra natjerala me da dođem.

Jelena, studentica:

– Zato što sam protiv zauzimanja javnog prostora i zato što želim da se vrati pješačka zona.

Barbara, umjetnica:

– Ja sam još 2007. skupila potpise protiv tog projekta jer smatram da on nema nikakav javni interes. Smatram da je u svim daljnjim zbivanjima napravljena velika količina zakonskih prijestupa koje se nitko nije potrudio istražiti, i da je sve to veliko nasilje nad građanima i javnim prostorom. Zauzimanje ulice za javnu garažu je presedan bar za centar grada Zagreba, možda negdje drugdje nije.

Maja, konzultantica u informacijskim tehnologijama:

– Smatram da je ono što se dogodilo prije nekoliko dana, kad je policija uhitila 150 mirnih građana, uvod u totalitarizam i totalitarnu državu. Ne bi se smjelo događati da nečiji privatni interesi diktiraju način na koji policija postupa s građanima.

Tamara, studentica s grčkom zastavom u ruci:

– Ovdje sam jer su u pitanju Varšavske apsolutno zakazale sve institucije. Tri i pol godine se pokušava zaustaviti gradnja rampe u Varšavskoj, a uhićenja od prije neki dan prevršila su svaku mjeru.

Marijan, čitalac “Novosti”:

– Na ovaj način izražavam nezadovoljstvo lošim upravljanjem gradom i Bandićevom mafiokracijom koja je odavno prevršila svaku mjeru. Bandić je građane zavodio, a ustvari je uvodio osnovne elemente djelovanja mafije: ortaštvo, prijatelje, poslovne drugove, sve to pod parolom “Idemo delati”. Da, delati s našim novcem i za interese jednog užeg kruga ljudi.

Jerko, novinar: 

– Smatram svojom građanskom dužnošću da poduprem prosvjed protiv bahatih feudalaca u prekrasnim jahačkim čizmicama koji grade svoje dvorce dok narod crnči za plaćice. Prosvjedujem protiv feudalista koji u vrlo sumnjivim okolnostima i uz potporu i spregu političke, ekonomske i represivne elite ove zemlje, provode svoje poduhvate, kradući ono što je svima zajedničko. Nadam se da će ovakvih prosvjeda biti što više, jer je vrijeme da se ljudi pokrenu i prestanu biti ovce.

Josip, umirovljenik:

– Nekad se gradilo u interesu svih nas koji smo živjeli u gradu i mi smo trpjeli i buku i prašinu na ulicama. Danas gledamo radove nasred ulice kako bi se nekome omogućilo da izgradi nešto što će samo njemu biti na korist.

Ivana, akademska slikarica i prevoditeljica s blokom u rukama:

– Tu sam zato što je ovo što se radi u Varšavskoj sramotno i ne samo protiv zakona nego i protiv zdravog razuma. Blok za zazidavanje Ministarstva graditeljstva nosim zato što ne mislim samo stajati sa strane i gledati, nego bih htjela napraviti nešto konkretno za cijelu stvar.

Iva, magistra engleskog jezika i američke književnosti, koja trenutno prevodi knjige i u slobodno vrijeme plete:

– Nisam ovdje zbog Horvatinčića jer bi to bilo prejadno, ovdje sam zato što su našim parama od poreza gradili odnosno rušili Varšavsku i iščupali stabla. To je stvarno sramota.

(Priveo i informativne razgovore obavio: Nenad Jovanović)