Pokrajine

69. godišnjica antifašističkog otpora

Iskra NOB-a zapaljena u Boboti

U ovom kraju početak otpora označili su hici koje je Đoko Patković 25. jula 1941. ispalio na ustašku patrolu. Dva dana posle ustaše hapse 50 Boboćana: 20 je odmah ubijeno, a ostali su završili u logorima

U Boboti je obeležena 69. godišnjica početka otpora meštana ovog sela ustaškoj i fašističkoj vlasti u vreme Nezavisne Države Hrvatske. Proslavu je organizovalo Udruženje antifašističkih boraca i antifašista opštine Trpinja – podružnica Bobota, čiji je predsednik Vlajko Brkić podsetio na događaj od 25. jula 1941. godine. Tog dana je došlo do sukoba između Đoke Patkovića i ustaške patrole u kojem je Patković, ispalivši hice na patrolu, ubio dvojicu pozornika. Bio je to prvi znak otpora ustaškoj vlasti.

Venci su položeni na spomenik borcima i žrtvama Drugog svetskog rata, na kojem stoji bista narodnog heroja Bogoljujba Vukajlovića Lale, zatim na spomenik svim žrtvama fašizma ispred osnovne škole, kao i na spomen-obeležje u bobotskom ataru, između Bobote i Klise,  gde je grupa Đoke Patkovića bila opkoljena, a u oružanom sukobu s ustašama poginuli su članovi osječkog okružnog komiteta Milica Križan, Gertruda Švarc i Vjekoslav Bakulić. Đoko Patković i Stevo Čonić uspeli su tada probiti obruč, ali su stradali nekoliko meseci  kasnije.

Osim organizatora skupa, vence su položile i delegacije generalnog konzulata Srbije u Vukovaru, Opštine Trpinja, Zajednice udruženja antifašista Osječko-baranjske županije, Zajednice antifašističkih udruženja Vukovarsko-sremske županije te predstavnici udruženja antifašističkih boraca i antifašista iz Vukovara, Belog Manastira i Borova.

Predsednik bobotskih antifašista je podsetio da su nakon 25. jula 1941. ustaše vršile odmazdu nad stanovništvom.

– Dva dana posle uhapšeno je 50 Boboćana, od kojih je 20 odmah ubijeno, a ostali su završili u logorima, kazao je Brkić, navodeći podatak da je Bobota u Drugom svetskom ratu imala preko 400 žrtava. Osim Srba stradao je i velik broj Roma pravoslavne veroispovesti, koji su odvedeni na stratišta poput Dudika, Jasenovca i Stare Gradiške.

Slavko Čonić iz Bobote imao je samo sedam godina kada je njegov otac Stevo ubijen. Stevo je bio jedan od najbližih saradnika i saboraca Đoke Patkovića. Nakon sukoba sa ustaškom patrolom morao je pobeći.

– Dok se skrivao u štali jedne kuće, ustaše su ga napale bombama i zapalile slamu u kojoj je izgoreo, ispričao nam je njegov 75-godišnji sin.

– To je bilo na drugi dan Božića 1942. godine. Dobro se sećam da je bio sneg i da ga je mrtvog dovezao jedan komšija na saonicama, a mene su odveli da ga ne vidim, ispričao nam je Slavko Čonić. Naš sagovornik dodaje kako su posle toga ustaše njegovu majku odvodile na ispitivanja u Vukovar, s kojih se vraćala isprebijana. U njihovu kuću, koju su potpuno opljačkali, vlasti su pokušale da usele jednog domobrana iz Jajca i njegovu porodicu. To su ipak, priča Slavko, sprečili partizani.

– Iskra Narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj krenula je iz Bobote i ta iskra nije prestala  dok nije završena borba, kazao je Jovo Nišević iz Osijeka, pukovnik u penziji i ratni komandant na ovom području, čestitajući meštanima Bobote Dan ustanka. Nišević je istakao da je vukovarski kraj dao preko 2.800 boraca, od čega je hiljadu poginulo, a među njima više od stotinu Boboćana.

Dragana Bošnjak

Banski Grabovac

Sjećanje na ustanak na Baniji

Prisutnima se obratila i županica Marina Lovrić rekavši da želi da se na ovu prelijepu Banovinu vrate svi oni koji su ovdje živjeli i sagradili imanja koja su danas, nažalost, pusta

Obilježavanje 69. godišnjice partizanskog ustanka na Baniji i komemoracija za 1.285 Srba pobijenih od ustaša i ove su godine okupili veći broj ljudi iz svih dijelova Banije, Siska, Zagreba i Velike Kladuše u BiH. Tu su bili i čelni ljudi Saveza antifašističkih boraca i antifašista, Srpskog narodnog vijeća, Sisačko-moslavačke županije, Grada Petrinje i više općina u županiji, te predstavnici općinskih i gradskih VSNM-a i partijskih organizacija.

– Ne može se iskreno slaviti ustanak i antifašistička borba, a zaboravljati ko su bili ustanici, iz kojih sela, ili zanemarivati ko su bile žrtve i zašto su i kako neljudski pobijene, rekao je zamjenik predsjednika SNV-a Saša Milošević. 

– Svi znamo šta se ovdje desilo prije 70-ak godina. Jest da je iz Siska prvi odred otišao u šumu, no nije borbe vodio; prve su borbe bile ovdje, bio je to ustanak Vasilja Gaćeše, naglasio je Milošević.

– No odmah je zatim došlo ono što nas čini neizmjerno tužnima. U svega nekoliko dana, iz osvete, ustaše su pobili preko 1.200 ovdašnjih seljaka Srba. Zato, kao što je ovdje spomenik ustanku pokraj spomenika žrtvama, tako i naša slavlja imaju biti istovremeno i naša žalovanja. Ne da se to i ne treba se to odvajati. Borba banijskih ustanika i žrtve banijskih seljaka nisu uzaludni samo ako se ovdje, u ovoj županiji, ali i u cijeloj zemlji počnu davati drugačiji odgovori o pravdi, o slobodi pojedinaca i naroda nego oni koje sada imamo. Odgovori dostojni borbe ustanika i patnji žrtava, rekao je Milošević, podsjetivši da su bratstvo naroda i društvena pravda političko opredjeljenje SNV-a i Srba u Hrvatskoj.

Prisutnima se obratila i županica Marina Lovrić rekavši da želi da se na ovu prelijepu Banovinu vrate svi oni koji su ovdje živjeli i sagradili ova prekrasna i velika imanja koja su danas, nažalost, pusta. Govorili su i izaslanik petrinjskog gradonačelnika i gradskog vijeća Miroslav Gregurinčić, Katica Sedmak, potpredsjednica SABAH-a, saborski zastupnik Goran Beus Rihemberg i Milja Bunčić, koja je evocirala uspomene iz rata čiji je bila učesnik.

U kulturno-umjetničkom dijelu programa sudjelovale su članice pododbora “Prosvjete” iz Malog Gradca, KUD “Zeleni brijeg” iz Siska i solist Aleksandar Šandor Pavišić iz Zaboka.

Ujutro prije svečanosti prvi put je održan parastos žrtvama ustaškog terora u Banskom Grabovcu, koji je služio paroh glinski Slobodan Drakulić, uz prisustvo zamjenika županice Milana Oblakovića, predstavnika srpske manjinske samouprave iz Petrinje Branka Radanovića, Gline Dušana Metikoše i više banijskih općina.

Brojne delegacije položile su vijence kod kosturnice, među njima i delegacija SNV-a. N. Jovanović

Proslava na Debeloj kosi kod Krnjaka

Uskoro uređenje spomen-doma Prvog kordunaškog odreda

Treću godinu za redom, kod uništenog spomenika i spomen-doma na Debeloj kosi kod Krnjaka obilježeno je dizanje ustanka na Kordunu i formiranje Prvog kordunaškog partizanskog odreda Debela kosa. Svečanosti su prisustvovali brojni gosti, među kojima general Dragan Pajić (podsjetio je na dizanje ustanka i formiranje Prvog odreda), Ljuban Miljković iz zagrebačke sekcije Osme kordunaške udarne divizije, Branko Eremić, načelnik Općine Vojnić, Mirko Miladinović i Martin Jendrašic iz Udruženja antifašista Karlovca i Karlovačke županije, te Milan Pavić, nekadašnji direktor bivšeg karlovačkog SOUR-a Jugoturbina. Sve ih je pozdravio načelnik Općine Krnjak Rade Kosanović rekavši da će sljedeće godine biti obnovljen spomenik i spomen-dom na Debeloj kosi.

Prvi kordunaški odred formiran je na poziv nakon savjetovanja na Abezu, a svega dva tjedna nakon toga u Gornjem Skradu formiran je i Drugi kordunaški partizanski odred. Prvi odred bio je garancija ljudima ovog dijela Korduna da im se više neće događati zločini kao prije toga. Ustaše su zavaravani da se na Debeloj kosi nalazi više od 300 partizana, iako ih je bilo deset puta manje.

Muzejsku postavku u spomen-domu uredio je historičar Đuro Zatezalo, a dom je početkom sedamdesetih otvorila Savka Dabčević Kučar. Prvi komandant odreda bio je Stanko Opačić-Ćanica, a prvi komesar Veco Holjevac. Nakon njega na to je mjesto došao Ignjatije Gnjaco Perić. Opačićeva žena Dragica Opačić, koja je također bila vrlo aktivna, preko veze i nakon formiranja odreda na Kordun dovodi Vecu Holjevca, Ivicu Gojaka, Stevicu Lukačića i Grgu Milašinčića.

U kulturnom dijelu proslave sudjelovali su najmlađi članovi SKD “Prosvjete”, pododbor Krnjak. Ovime je obilježena 69. godišnjica dizanja ustanka i formiranja Prvog odreda te 65. godišnjica pobjede nad fašizmom. U organizaciji su sudjelovali Mjesni odbor Budačka Rijeka, na čelu sa predsjednikom Milićom Pavkovićem, i krnjačko udruženje antifašista na čelu sa Đurom Mrđenovićem. M. C.

Svečanost u Šljivnjaku bez predstavnika Grada Slunja

Slunj i dalje ponižava antifašiste

Kod spomen-obilježja u Šljivnjaku u općini Veljun, koji su lani obnovili sami stanovnici vlastitim sredstvima, obilježena je 65. godišnjica pobjede nad fašizmom i 69. godišnjica formiranja partizanskih odreda Šljivnjak, Veljunska Glina, Marić kosa i Grobnik. Svečanost su organizirali karlovačko Udruženje antifašista i organizacijski odbor Šljivnjak koji će se, kako je dogovoreno, u septembru pretvoriti u Udruženje antifašista Veljuna.

Prisutnima su se obratili Mirko Miladinović, predsjednik Udruženja karlovačkih antifašista i Martin Jendrašic, koji je prenio pozdrave nedavno operiranog Josipa Boljkovca, koji je lani u Šljivnjaku govorio okupljenima, a veći je dio rata proveo u 25 kilometara udaljenoj Perjasici.

Kao ni na drugim antifašističkim skupovima, ni ovdje nije bilo nikog od službenih predstavnika hrvatskih vlasti Grada Slunja. Čak je bio odbijen i zahtjev organizatora da Slunj plati vijenac položen podno spomen-obilježja. Loše vrijeme i kiša spriječili su da svečanosti prisustvuje veći broj ljudi.

Do devedesetih u Šljivnjaku su se svake godine održavale proslave ustanka i formiranja prvih Narodno-oslobodilačkih odbora kao oblika narodne vlasti na Kordunu. Prvu akciju partizani su izveli 2. avgusta 1941, na Svetog Iliju, kada su razoružali žandare u Veljunu. Ovaj kraj imao je ukupno 1.360 žrtava u Drugom svjetskom ratu. Prvi komandant na ovom području bio je španjolski borac Robert Domani.

U selu je do 1991. živjelo oko 350 ljudi, a sada ih ima oko 150. Ljudi žive od stočarstva, poljoprivrede i voćarstva, nema vode ni asfalta, privatni taksi prijevoznik dva puta tjedno vozi mještane u Slunj i Karlovac, pokretna trgovina dolazi tri puta tjedno. Kako kaže Željko Novaković, gradski vijećnik u Slunju sa liste SDP-HNS u ime srpske manjine, stanje se ipak popravlja: ljudi se Slunjom sada slobodno kreću i neka osnovna prava lakše ostvaruju. M. C.

Godišnjak belomanastirskih maturanata

I ove školske godine belomanastirski maturanti, ali samo oni iz jednog razrednog odjela, dobili su svoj “Godišnjak maturanata 4. a razreda generacije 2006/2010.”, koji su sami financirali i odštampali u tridesetak primjeraka.

Knjiga je dimenzija 16 puta 23,5 cm i ima 64 stranice finog papira, odštampane u boji, s koricama od debelog papira. Na prvih šest stranica fotografijama su prikazani učenici 1.a odnosno 4.a razreda, njihovi profesori i ostali djelatnici škole. Na 7. stranici objavljen je tekst razrednice Ljiljane Jeftimir, profesorice informatike i matematike, a stranice 8. do 49. posvećene su učenicima (većini dvije, a nekima jedna).

Učenici su na jednoj stranici predstavljeni portret-fotografijom, fotografijom iz ranog djetinjstva, kratkom biografijom i svojim “provalama” na časovima te serijom fotografija na drugoj stranici. Na posljednjim stranicama knjige objavljene su “Provale profesora” te brojne fotografije iz škole i s maturalnog putovanja.

Krajem školske godine 2008/2009. tadašnjim maturantima Gimnazije Beli Manastir, a bilo ih je 42-oje u tri razredna odjela, od kojih su dva nastavu slušala na hrvatskom, a jedan na srpskom jeziku, svečano je, uz crvenu ružu, uručen i tvrdoukoričeni “Godišnjak maturanata Gimnazije Beli Manastir generacije 2008/2009.”. J. Nedić

Osječko ljeto kulture 2010.

Probudi kulturu grada!

Zbornik radova studenata osječkog Odjela za kulturologiju pod nazivom “Probudi se, protuho, zar ne znaš koliko je sati?!”, predstavljen je u sklopu “Osječkog ljeta kulture 2010.” u atriju Muzeja Slavonije i na Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi. Helena Sablić Tomić, jedna od predavačica na tom studiju i voditeljica smjera Medijska kultura, u atriju Muzeja Slavonije održala je uvodnu riječ, u kojoj je dala kratak opis zbornika i pozvala sve posjetitelje da uzmu besplatan primjerak te da potom izađu na Trg ispred Muzeja i pogledaju što su im studenti pripremili.

Zbornik obuhvaća radove studenata koje su pisali za kolegije Kultura grada, Kulturna memorija i masovni mediji, Uvod u kulturalnu antropologiju i Uvod u kulturalne studije. Na pripremi i uređivanju zbornika radili su i studenti i profesori i njihovi asistenti. Na oko 300 stranica možemo pročitati 37 studentskih radova (pet radova napisali su studenti iz Baranje), koji govore o osječkoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, o glazbenoj sceni i osječkom noćnom životu, o tome kako se Osječani definiraju kroz sport, hip-hop i grafite te o raznim kulturnim manifestacijama koje se događaju u tom gradu. Upravo je i to ono što su studenti na Trgu pokazali: puštali su glazbu, oslikali grafite, plesali hip-hop, dijelili kolačiće, prikazali umjetnost od slame, igrali nogomet, odbojku i gumi-gumi, maskirali se u čepinsku vješticu, čistača Lazu itd.

Kao što i sami grafiti kažu, koji su postavljeni oko Spomenika kugi u Tvrđi, studentima je bilo u cilju Osječane upozoriti da i u njihovom gradu postoje različite kulture, samo ih treba njegovati i razvijati. Da je to događanje bilo pun pogodak pokazuje i činjenica da je prosudbeno povjerenstvo “Osječkog ljeta kulture 2010.” studentima dodijelio nagradu (novčanu i plaketu) za najbolji događaj, tj. za urbanu provokaciju u prostoru.