20.000 krajiških penzionera tužiće državu

Bez tužbe protiv HZMO-a, odnosno Vlade i države teško da ćemo uspjeti nešto izdejstvovati za naših 18 i po hiljada članova, smatra Nikola Lončarević, član Upravnog odbora Udruženja finansijski oštećenih penzionera. On podsjeća na svoj slučaj od prije više od deset godina kada je skoro dobio spor sa HZMO-om, uz iznos od 15-ak hiljada tadašnjih njemačkih maraka.

Na nedavnom sastanku vodstvo je upoznato i sa slučajem Bosiljke Veljače: ova je penzionerka iz Petrinje dobila najprije dobila pozitivnu, a kasnije negativnu odluku Vrhovnog suda, za tri godine na koje su svi krajiški umirovljenici imali pravo (ali ih niko sa tim nije upoznao), i to za period od počeka “Oluje” zaključno do 31. decembra 1998. godine. Postoje dokazi da se u rad vrhovne sudske instance bila upetljala tadašnja Vlada i sve stopirala, jer bi ovaj slučaj sasvim sigurno otvorio brešu za preko 30 hiljada oštećenih penzionera.

Uzdaju se i u niz slučajeva u kojima su njihovi kolege umjesto izbjeglištva u Srbiji ili ostanka u dijelovima bivše RSK, kao svoje odredište izabrali zemlje zapadne Evrope, Ameriku ili Australiju. Postavši njihovi državljani, uredno su dobili sav dugovani a tokom rata neisplaćeni novac.

Velik interes advokata

– Ni nagodbe koju želimo nema bez tužbe, stav je Upravnog odbora.

U tom kontekstu, ljeto će biti iskorišteno za nalaženje najpovoljnijeg pravnog zastupnika koji bi u ime blizu 20 hiljada registrovanih članova vodio čitav spor. I sam interes advokatskih kancelarija govori u prilog tome da su penzioneri u pravu, pa ih i ta činjenica ohrabruje.

Kao sredstvo za ostvarenje svog cilja ne isključuju ni izlazak na ulice i moguće mirne proteste kako bi ukazali na svoj položaj.

– Ako to mogu seljaci zbog otkupne cijene pšenice, možemo i mi, jer nama je oteto nešto što smo godinama ulagali za dane starosti. I ne samo oteto, već se država arogantno i bahato ponaša prema nama. Mi smo stari i nemoći i svaki dan nas je na desetine manje, ali smo istrajni i idemo do kraja, kažu lideri ovog udruženja za “Novosti”.

Sa pravne strane su u pravu, iako im to Vlada osporava, ali pravdu ipak moraju tražiti u sferi politike. To je najčešći odgovor koji su u Udruženju finansijski oštećenih penzionera nezvanično dobivali tražeći obeštećenje za svoje prije rata zarađene a u ratu neisplaćivane penzije. Naglasak je na riječi “nezvanično”, jer zvanično će to teško bilo ko reći. Zvanično, Vlada kaže da nemaju pravo na ratne penzije, jer su ih primali iz parafonda u Kninu. Džaba su sva uvjeravanja da niko od tih staraca ni pare nije uložio u fond u Kninu, već onaj u Zagrebu. Džaba su uvjeravanja da im je mirovina iznosila deset tadašnjih maraka, a njihova regularno zarađena penzija barem pedesetak puta više.

Vodstvo Udruženja ne posustaje. I dalje piše na sve moguće domaće i inostrane adrese, sve se nadajući da će ih Vlada konačno pogledati i sa njima sjesti i razgovarati, te se nagoditi kako bi se izbjegla tužba protiv HZMO-a.

Pisali svima u državi

Vodstvo Udruženja, na čelu sa Brankom Đukićem i Nikolom Kalatom, u proteklih pola godine napisalo je preko 50 pisama za razne adrese, uključujući i predsjednika Ivu Josipovića, susrelo se sa potpredsjednikom Vlade Slobodanom Uzelcem, ministrom gospodarstva Đurom Popijačem, predstavnicima HZMO-a, učestvovalo na javnim tribinama, okruglim stolovima, konferencijama u zemlji i inostranstvu, kontaktiralo pravne eksperte, domaće i inostrane. Čak su u kontaktima i sa Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strasburu. Sa tom meritornom institucijom obavili su preliminarne kontakte, ali su svjesni da joj se ne vrijedi obraćati dok ne prođu sve domaće sudove. 

Na nedavnom sastanku Upravnog odbora utvrdili su svoju daljnju strategiju.

– Svi nam govore kako ovaj slučaj mogu otpetljati samo politika i političari. To su nam čak priznali i pravnici, uključujući i one iz HZMO-a. Šta Vlada kaže, mi ćemo tako i uraditi, govore nam svi, kaže predsjednik Udruženja Branko Đukić.

Napisali su pismo, kaže Đukić, lideru opozicije i šefu SDP-a Zoranu Milanoviću. Rezultata nije bilo – nisu dobili ni kurtoazan odgovor.

– Pisali smo i lideru partije koja bi nas čak i po svojoj vokaciji trebala razumjeti. Ali ni šef Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja nije nam se udostojao odgovoriti, barem dvije rečenice. A naši su glasovi ovim dvjema partijama na svim izborima interesantni, rezignirano zaključuje Đukić.

Za koliko će Hrvatska biti olakšana? 

Prema procjenama, svakom penzioneru država duguje oko sedamdesetak penzija ili 50-ak hiljada evra, a samo registrovanih članova Udruženja ima 20 hiljada. Naravno, ima i onih koji nisu članovi i koji takođe žele ostvariti to pravo. I država to nesumnjivo znade, ali računa da će za desetak godina ta brojka značajno opasti. Ovi penzioneri bili bi zadovoljni i sa raznim vidovima obeštećenja. Prihvatili bi objeručke i naknadu za one tri godine od “Oluje” pa do kraja 1998, na koje su zaista morali imati pravo. Prihvatili bi i vrijednosne papire, dionice, pa čak i nasljedno pravo, jer bi tada nešto mogli ostaviti svojim potomcima.