“Euforija” na nepcu
Vina Podruma Aleksandrović uskoro bi se mogla naći u hrvatskim restoranima i trgovinama. Božidar Aleksandrović, vodeći srpski privatni vinar, upravo traži distributera koji bi njegova vina zvučnih imena “Trijumf”, “Harizma”, “Regent” i “Euforija”, plasirao na hrvatsko tržište.
– U kontaktu smo s nekoliko distributera koji su iskazali interes za uvoz naših vina, ali još nismo odabrali, odnosno još nismo uspostavili poslovnu suradnju – rekao je Aleksandrović u nedavnom intervjuu “Privrednom vjesniku”.
Do sada je s dobrim ocjenama sudjelovao na nekoliko vinskih festivala u Zagrebu i Istri. Skorom ulasku na hrvatsko tržište doprinose i podaci o sve većem broju srpskih turista i poslovnih ljudi koji dolaze u Hrvatsku. Svakako neće štetiti ni daljnje otopljavanje političkih odnosa, simbolizirano u prijateljskim susretima predsjednika dviju zemalja. Aleksandrović kaže da zapravo nema značajnih prepreka za ulazak na hrvatsko tržište. Naprosto je riječ o tržišnim zakonitostima – on bira najbolji trenutak u kojem će kvaliteta njegovih vina dobiti najbolji odjek. Stoga pažljivo bira distributere, planira marketinške akcije i ostale poteze.
Vinarija Aleksandrović nalazi se u mjestu Vinča kraj Topole i Oplenca, u kraju gdje je vinograde dao uzgajati kralj Aleksandar I Kararađorđević. Obitelj se vinima bavi već stotinjak godina, a pravi zamah počinje poslije 2000. godine kad ulaže u najsuvremeniju opremu i u novom vinskom podrumu spaja tradiciju i suvremenost. Kad je Karađorđevićev dvorski podrumar Živan Tadić, koji je poslije Drugog svjetskog rata emigrirao u Kanadu, saznao da Aleksandrovići obnavljaju tradiciju oplenačkog kraja, poslao im je originalnu recepturu za vino “Trijumf”. Bilo je to najbolje vino kraljevskih podruma, koje se rado pilo na europskim dvorovima. Vinom “Trijumf” nazdravio je i Boris Tadić u pobjedničkoj noći predsjedničkih izbora.
Aleksandrović je postao predvodnik novog vala srpskih privatnih vinara čiju kvalitetu potvrđuju izvozni rezultati i međunarodne nagrade na, primjerice, poznatom ocjenjivanju “Decantera”, utjecajnog svjetskog vinskog časopisa. “Decanterovu” nagradu ima i Živojin Đorđević iz vinarije World of Wine (WOW) iz Palića. Đorđević na sjeveru Srbije uzgaja bijela vina, nagrađivani pinot grigio, blanc i chardonnay, dok mu crna vina stižu s jugoistoka Srbije, iz historijskog vinogorja Negotina i sela Rajac.
Internacionalne nagrade dobivaju i vina Vinarije Jelić iz sela Bujačića kod Valjeva. Vlasnik Milijan Jelić i njegov tim su od 2001. krenuli od nule, investirali u vrhunsku tehnologiju, a znanja su stjecali obilazeći vinarije od Austrije i Italije, Češke i Južne Afrike. Rezultat su vina pod brendom Tamuz, koja su dobila nagrade na ocjenjivanju u Francuskoj i Austriji. Tu je i podrum “Do kraja sveta” iz Kovilja, gdje sami kažu kako ih je 2006. godine na ulaganje potaknuo val renesanse vinske kulture u Srbiji. Niz se nastavlja s Malim podrumom Radovanović iz Krnjeva, Vinarijom Janko iz Smedereva, vinarijom Saše Dajića iz Negotina. Vinarija Kovačević iz Iriga na Fruškoj gori planira povećati proizvodnju na 500.000 litara, a ima niz povoljnih prikaza u europskim vinskim časopisima. Njihovo vino “Aurelija” nedavno su pijuckali predsjednici Dmitrij Medvedev i Tadić. Probao ga je i Toni Cetinski kad je imao koncert u Beogradu. “I svidelo mu se”, izvijestio je “Blic”.
Uz spomenute vinare, na velikom festivalu vina u Beču, održanom u maju ove godine, sudjelovali su još i Vršački vinogradi, Mačkov podrum, vinarije Spasić, Kiš, Dibonis, Budimir i Aleksić. Od svega toga blaga u hrvatskim se trgovinama može naći samo “Ždrepčeva krv” iz Čoke. U Vrutku i Konzumu vjerojatno misle da će se potrošači prisjetiti tog nekad popularnog vina u Hrvatskoj. Teško da će isto ponoviti i s Rubinovim “Carom Lazarom” i “Caricom Milicom”, nekad također popularnim tinejdžerskim izborom.
No izbor za uvoznike, vidimo, postao je daleko veći. S druge strane, kako kaže Božidar Aleksandrović, potreban je samo neprekidan rad na tržištu i postojana kvaliteta. Pa će se izbrisati i rečenica iz talijanskog vinskog almanaha, u kojem stoji da su u Srbiji nekad bili krasni vinogradi, ali da su u međuvremenu u socijalizmu gotovo uništeni. E pa, evo ih, sade opet…