Svako nametnuto rješenje stvarat će probleme

Predsjedništvo BiH odbrojava posljednje dane mandata u ovom sazivu: vrijeme je godišnjih odmora, nakon njih slijedi predizborna kampanja, a opći su izbori raspisani za početak listopada. Zato smo, na početku razgovora, Nebojšu Radmanovića zamolili da ocijeni rad institucije u kojoj su, osim njega, Haris Silajdžić i Željko Komšić.

– Da bi smo došli do neke ocjene, moramo to sagledati iz najmanje dva ugla. Jedan je ustavno ostvarivanje uloge Predsjedništva, za koju mislim da je najvećim dijelom realizirana. To je veliki dio posla oko kojeg smo uspjeli da se usaglasimo i gdje je bilo vrlo malo preglasavanja. To je uspješni dio priče o kojem se manje vodi računa u javnosti, u kojoj više do izražaja dolaze različite političke opcije unutar Predsjedništva te različiti pogledi i na prošlost i na budućnost BiH između gospodina Silajdžića i mene. Ako iz tog ugla ocjenjujemo, onda mislim da je moglo biti više usaglašavanja, što podrazumijeva potrebu za popuštanjem, a ne maksimalističke zahtjeve s bilo koje strane. Iz tih različitih pogleda i istupa van BiH dolazilo je, po mom mišljenju, do kršenja Ustava. Mislim da će i naredni saziv raditi na sličan način, da će biti nesporazuma oko usaglašavanja, jer mi na prostoru zapadnog Balkana nismo navikli na popuštanja, nego na sukobljavanja, ali Predsjedništvo mora ostvarivati svoju ulogu i to će se nastaviti.

Možemo li slučaj hapšenja bivšeg člana Predsjedništva Ejupa Ganića u Londonu, a po potjernici MUP-a Srbije, te kasnije reakcije Silajdžića i Komšića s jedne te vas s druge strane, smatrati najkritičnijim momentom u radu ovog saziva?

– Pa, to je jedna od podjela koja proizilazi iz moje ocjene da različito tumačimo i prošlost i budućnost. Dejtonski mirovni sporazum, na osnovi kojeg radimo, jasno je rekao da svi osumnjičeni za ratne zločine moraju odgovarati i njima ne mogu suditi i presuđivati članovi Predsjedništva ili aktuelni političari. Ja sam u svom radu uvijek polazio od toga da svi moraju odgovarati, a sud će reći jesu li krivi ili nisu, slagali se mi s tim ili ne. U istupima gospodina Silajdžića se pojavila a priori odbrana, kao što se u nekim slučajevima pojavi i a priori presuda, što nije u nadležnosti Predsjedništva. To je igranje na emocije građana, pogotovo kada se približavaju izbori.

Problemi više ne dolaze iz Beograda

Zašto vas trojica niti jednom za četiri godine niste otišli u službeni posjet Beogradu, nego ste ostavili tu mogućnost predstavnicima određenih stranaka, bilo iz Sarajeva bilo iz Banjaluke?

– Predsjedništvo zaista nije bilo u Beogradu, ali ja sam vodio delegaciju Predsjedništva s usaglašenim stavovima u Beograd. U Zagrebu smo bili sva trojica, ali se isto tako moglo desiti da ode samo predsjedavajući. Kada postoji usaglašen stav, onda je isto kada idemo sva trojica ili samo predsjedavajući. U našim odnosima s Beogradom postoji više problema i oni su u posljednje vrijeme više iz BiH nego iz Beograda. Mogu shvatiti one koji govore kako su problemi ranije dolazili iz Beograda, ali u posljednje vrijeme, od izbora predsjednika Borisa Tadića, poruke i potezi su dobronamjerni i dobrosusjedski. Mi u Bosni i Hercegovini smo propustili priliku da uradimo ono što je naša ustavna i politička obaveza: da razvijamo prijateljske i dobrosusjedske odnose sa svima, posebno sa zemljama iz okruženja.

I zvanični Zagreb i zvanični Beograd u posljednje vrijeme poručuju kako će podržati svako rješenje unutar BiH o kojem se postigne dogovor. Ne bi li bilo korisnije kada bi se i susjedne zemlje, kao i neke druge uticajne države, uključile i pružile pomoć u rješavanju ovdašnjih problema, s obzirom na činjenicu da se unutar BiH ne može postići dogovor oko kapitalnih stvari? Odnosno, da ga je bilo moguće postići, problema ne bi ni bilo…

– Ako se postigne unutrašnji konsenzus, imamo šansu da se razvijamo u budućnosti. Svako nametnuto rješenje ili, kako vi kažete, pomoć, stvarat će u budućnosti probleme. Zato mislim da je sve oko toga na nama. Pomoć i Zagreba i Beograda i Evropske unije, savjetodavna i dobronamjerna, dobro je došla. Svaka druga vrsta rješavanja naših problema samo će nam stvoriti probleme za budućnost.

Pa i dejtonska rješenja su nametnuta, a u njihovom kreiranju su, pored ostalih, aktivno sudjelovali predsjednici susjednih država: kako očekivati da se unutar BiH postigne bilo kakav dogovor ako je dominantna srpska politika očuvanje entitetskog uređenja, a dominantna bošnjačka ukidanje Republike Srpske?

– To otprilike jeste tako kako vi kažete. Međutim, moramo poći od realnog: član jedan  sadašnjeg Ustava kaže da je BiH sastavljena od dvaju entiteta, Republike Srpske i Federacije, odnosno Muslimansko-hrvatske Federacije, kako piše u izvornom tekstu. Ne možete tražiti da se to ukine! Oni koji misle da treba ukinuti entitete na krivom su putu, s kojeg umjesto ka dogovorima idemo prema sukobljavanjima. Svaki realan političar će tako razmišljati. Također, vi ne možete zanemariti tri naroda, bez obzira na to koliko koga ima tu: konstitutivni narodi svoja prava i političku moć ne trpe iz brojnosti, a neki ovdje ne misle tako. Sukob između onih koji su za centralizovanu državu i onih koji nisu nije specifičnost samo Bosne i Hercegovine. Takve slučajeve imate i u drugim, razvijenijim državama. Nama ovdje dođu neki ljudi iz Evropske unije i kažu da Bosna i Hercegovina, da bi funkcionisala, mora biti centralizovana država. E, ja takvima kažem da nije uslov funkcionisanja centralizovana zemlja ni u EU. Uostalom, nesuglasice između onih koji su za centralizovanu državu i onih koji nisu uvijek će postojati.

Dolazite iz partizanske, antifašističke porodice, ali vaše stranačke kolege nisu podržale usvajanje zakona o zabrani djelovanja fašističkih organizacija. Ne ulazeći u političku pozadinu prijedloga tog zakona…

– Da bi se taj problem razumio, ne može ga se tumačiti a da se ne uzme u obzir politička pozadina.

Izvolite…

– Taj zakon, kao i neke druge stvari o kojima smo govorili, ima dnevnopolitičku upotrebu, u kojoj se, opet, ogleda to naše različito gledanje na prošlost Bosne i Hercegovine, ali ne samo na skoru prošlost. Predlagačima je bio cilj podilaženje dijelu biračkog tijela tako što će u zakonski okvir staviti zabranu četničkih pokreta. Taj zakon, odnosno njegovo predlaganje, dovelo je do političkih napetosti, iako bi njime bilo obuhvaćeno nekoliko stotina onih koji nose četnička znamenja. S druge strane, ne možemo mi suditi o četničkom pokretu u Drugom svjetskom ratu, jer je očito da se o ulozi tog pokreta ne možemo složiti.

Ne vidim zašto bismo se trebali slagati kada postoji sasvim meritorna istorijska građa iz koje je jasno da su i četnici i ustaše bili u službi nacista, te da su činili zločine nad pripadnicima drugog naroda.

– Imate i izvore koji pokazuju kako su u nekim situacijama četnici vodili borbu protiv okupatorskih snaga. Tačno je i to što vi kažete: na nekim mjestima su četničke snage bile profašističke, ali su na nekim mjestima bile na strani antifašizma.

Ljudi više neće samo Sarajevo

O tome, očito, možemo polemizirati do sudnjeg dana, ali neće biti svrhe. Zato vas molim da prokomentirate jednu apsurdnu situaciju: u Sarajevu postoji konsenzus o zabrani i zločinačkoj ulozi četničkog pokreta, ali se dobrom viješću smatra poraz vaše stranke, Saveza nezavisnih socijaldemokrata, na lokalnim izborima u Bileći, gdje su na vlast došli radikali, čije su pristalice slavile trijumf mašući četničkim zastavama i pjevajući koračnice Mihailovićeve vojske?

– To je Bosna i Hercegovina i to su te naše specifičnosti i složenosti, u kojima nam prestane smetati ono što nam je do jučer smetalo, ako u određenom trenutku nosi neku političku korist. Iz te situacije se najbolje vidi kako je i cijela priča o zabrani fašističkih organizacija – tačnije, samo četničkog pokreta, ali ne i nekih drugih koje djeluju u BiH – politički potez jedne stranke, namijenjen prikupljanju poena pred izbore. Ja mislim da moramo početi razgovarati i raditi na drugi način: ono o čemu znamo da se ne slažemo, o tome ne treba ni da razgovaramo, nego trebamo raditi u skladu sa onim što nam Ustav nalaže i najefikasnije rješavati one probleme koje možemo riješiti u skladu s tim. 

Imate li osjećaj da ovdje, u BiH, kontinuirano živimo, kako je neko rekao, prvi dan mira, odnosno vječitu predizbornu kampanju? Nakon nedavne posjete predsjednika Hrvatske Ive Josipovića RS-u, predsjednik Vlade tog entiteta Milorad Dodik je rekao kako je Josipović tim činom priznao da je RS realnost. S druge strane, u Sarajevu je u većini političkih krugova splasnulo oduševljenje Josipovićem nakon tog događaja. Činjenice su, međutim, da je RS kao dio BiH priznata već 15 godina i da ju je nemoguće ukinuti na bilo koji drugi način, osim voljom većine srpskih političkih predstavnika, kao što ju je, da se ne lažemo, nemoguće odvojiti od BiH!

– Jedna je novinarka predsjednika Josipovića u Banjaluci pitala da li je on svojim dolaskom priznao RS, a on joj je odgovorio: “To piše u vašem Ustavu.” Bosna i Hercegovina je, dakle, sastavljena od dvaju entiteta u kojima žive tri konstitutivna naroda i to je jedina realnost. Mi se, međutim, za čas nađemo u zatvorenom krugu. S jedne strane, svi smo na jedan način postali taoci svojih birača, odnosno naroda, kojima onda govorimo ono što žele da čuju, i nema političke hrabrosti s obje strane da se kaže ono što, ustvari, svi znamo. Ta situacija posljedično od svih nas onda pravi nacionaliste, jer kada se branite od nacionalizma, začas, a da niste ni svjesni, nađete se u poziciji da svoje stavove branite nacionalistički. S druge strane, činjenica je da su se vremena promijenila, da je nekadašnja BiH bila centralizirana i da je, da tako kažem, postojalo samo Sarajevo. Ljudi to više neće. Ne samo u Banjaluci, nego i u Mostaru i u drugim dijelovima.

Moguće, ali nije li Republika Srpska samo Banjaluka?

– To kaže i opozicija u Republici Srpskoj, a to jednostavno nije tačno. Naši podaci govore drugačije. Politička opcija kojoj pripadam zagovara i radi na ravnomjernom razvoju svih dijelova Republike Srpske, jer vjerujemo da samo na taj način možemo osigurati prosperitet RS-u, kao što razvoj entiteta ne smeta nego samo koristi Bosni i Hercegovini.

Opozicija u RS-u smatra da će najlakše dobiti mjesto srpskog člana Predsjedništva BiH, jer ste vi, kako kažu, potpuno zasjenjeni istupima i djelovanjem Harisa Silajdžića?

– I ja sam to čuo. Kao što sam rekao, ja sam se čvrsto držao ustavnih ovlasti i insistirao na njihovom poštivanju i provođenju. Naravno, niko ko ima političke ambicije vam neće reći da nema nikakve šanse. A nema, kao, recimo, kandidat opozicije u Republici Srpskoj za mjesto člana Predsjedništva BiH. Kad počne kampanja, tom ćemo kandidatu argumentima reći u čijim je on “sjenama” bio.