Strah je bio opravdan
Na groblju u Gornjem Selištu kod Gline na Baniji održan je parastos civilnim žrtvama Oluje. Nakon što je paroh petrinjski Slavko Šarac služio vjerski obred pored krsta koji je podignut kao jedino obilježje žrtvama, prisutnima se obratio potpredsjednik Srpskog narodnog vijeća Saša Milošević.
– Slušanje ustaških pjesama, divljaštva prilikom obilježavanja godišnjice ustanka 1941. u Srbu, ali i negiranje karaktera tog ustanka pokazuju da mnogi insistiraju na svojoj verziji historije bez Srba. Ako djela nekih naših sunarodnjaka početkom 90-ih nisu bila dobra, u svjetlu onog što se desilo 1995. i tada počinjenih zločina, naš je strah bio opravdan – rekao je Milošević, ističući da u Hrvatskoj još nije postignuta ravnopravnost za koju se Srbi u Hrvatskoj zalažu. Po njegovim riječima, neprimjereno je da se 15 godina nakon Oluje nitko ne sjeća i ne spominje srpske žrtve ove operacije.
– Dok se u Hrvatskoj vesele Oluji, mi ovdje tugujemo: zbog toga što se još prevelikom broju naših sunarodnjaka ne zna grob, a ako im se i zna, nisu još sahranjeni kako vjera ili običaji nalažu. Tužni smo i zbog toga sto većina u Hrvatskoj, pa i naši prijatelji i oni kojima dajemo glasove, vide samo jednu i samo svijetlu stranu Oluje, a ne vide ono što nas teško pritišće: nasilje nad Srbima, njihov izgon, zabranu povratka…
Među nekoliko desetaka okupljenih s područja Banije i Korduna bili su, uz Miloševića, zamjenik karlovačkog župana Milenko Rebić, zamjenik gradonačelnika Gline Đuro Stojić, načelnici kordunaških općina Krnjak i Vrginmost Rade Kosanović i Branko Jovićić, predstavnici VSNM-a Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije, VSNM-a Gline s predsjednikom Dušanom Metikošom, kao i predstavnici Samostalne demokratske srpske stranke, među kojima i predsjednik Izvršnog odbora SDSS-a Boro Rkman.
Nakon čitanja izjave sjećanja SNV-a, slijedilo je polaganje vijenaca pred krst, a zapaljene su i svijeće.
– Očekujemo da nakon Petrinje i Dvora i ovo groblje konačno dođe na red za ekshumaciju, jer neki smatraju da su tu sahranjene i žrtve rata iz zapadne Slavonije a ne samo izbjeglice s Korduna, čiju su kolonu na povlačenju prema Dvoru i granici BIH presjekle hrvatske snage – izjavio je zamjenik gradonačelnika Gline Đuro Stojić.
Među okupljenima koji su imali svijeće u rukama bila je i Nada Mrkonjić, čiji je sin Željko stradao u Oluji.
– Srce me boli, teško mi je… Kad sam čula za parastos, željela sam da budem s narodom. Sin mi je nestao u Slunju u povlačenju. Još tragamo i do danas ništa nismo saznali. Dali smo uzorke DNK i u Srbiji i u Karlovcu, ali ništa – kaže.
Na lokaciji nije bilo nikakve ekshumacije, a iako je prema službenim podacima tu riječ o pedesetak pokopanih, procjenjuje se da bi moglo biti stotinu, pa čak i dvije stotine posmrtnih ostataka.
O nastanku masovne grobnice svjedoči Dušan Baltić, čiji su roditelji ostali u svojoj kući i tako dočekali Hrvatsku vojsku.
– Nisu stradali, bili su na brijegu odakle su vidjeli Glinu i prometnice, strojeve koji su radili na groblju, kamione koji su dolazili. Šta su dovozili, ne znaju, jer nisu prilazili mjestu. Ubrzo nakon Oluje, išli su na sahranu jedne žene, pa su vidjeli krstove i skupnu grobnicu unutar groblja, koja nije bila dobro zatrpana. Kad sam se 1998. vratio iz izbjeglištva, to se nije toliko primjećivalo – kaže Dušan.
Na području Banije i Korduna obavljene su tek dvije ekshumacije s pravoslavnih groblja – u Petrinji, gdje je nađeno 160, i Dvoru, gdje je nađeno 60 posmrtnih ostataka, od čega su neki u u međuvremenu identificirani i potom dostojno sahranjeni.
Polaganje vijenaca u Dvoru
Delegacije VSNM-a općine Dvor, na čelu sa Simom Rajšićem, i općinske organizacije SDSS-a, na čelu s Nikolom Arbutinom, položile su 8. avgusta vijence kod masovne grobnice žrtava Oluje na pravoslavnom groblju u Dvoru.
Na pravoslavnom groblju u Dvoru prošlog je oktobra izvršena ekshumacija, prilikom koje je od 66 posmrtnih ostataka pet prebačeno na Zavod za sudsku medicinu u Zagreb, a ostali su nakon uzimanja uzoraka DNK-a ponovno zakopani. Pretpostavlja se da su na dvorskom groblju žrtve stradale u izbjegličkoj koloni kod Dvora i na putu Dvor – Glina.